REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1040/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Dubravka Zubović, u pravnoj stvari tužitelja AUTO NEVEN d.o.o., OIB 37049719486, Samoborska cesta 52, Rakov Potok, kojeg zastupa punomoćnica, odvjetnica Ivana Brdarević, Samobor, Perkovčeva 15, protiv tuženika SPORT-MARE d.o.o., OIB 36227442891, Sisačka cesta IV. odvojak 55, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik, odvjetnik Luka Šumberac, Pula, Flanatička 16, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-871/2025-32 od 23. siječnja 2026., 17. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-871/2025-32 od 23. siječnja 2026.:

- u dijelu točke I. izreke u kojem je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Bože Miletića poslovni broj Ovrv-1029/2023, sudski predmet poslovni broj Ovrv-71391/2023, jedinstveni identifikator prijedloga 330449- 2023 od 16. studenog 2023. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 3.152,17 EUR sa zateznim kamatama od 1. prosinca 2020. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine;

- u dijelu točke I. izreke u kojem je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Bože Miletića poslovni broj Ovrv-1029/2023, sudski predmet poslovni broj Ovrv-71391/2023, jedinstveni identifikator prijedloga 330449- 2023 od 16. studenog 2023. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 173,37 EUR sa zateznim kamatama od 16. studenog 2023. do isplate po stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine;

- u dijelu točke III. izreke u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 425,61 EUR sa zateznim kamatama od 23. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv - 871/2025-32 od 23. siječnja 2026. u dijelu točke I. izreke i dijelu točke III. izreke i sudi:

1. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Bože Miletića poslovni broj Ovrv-1029/2023, sudski predmet poslovni broj Ovrv- 71391/2023, jedinstveni identifikator prijedloga 330449-2023 od 16. studenog 2023. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 1.327,23 EUR sa zateznim kamatama od 1. prosinca 2020. do isplate po stopi koja je propisana za ostale odnose, kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 100,38 EUR sa zateznim kamatama od 16. studenog 2023. do isplate po stopi koja je propisana za ostale odnose te se u tom dijelu tužiteljev tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

2. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.170,81 EUR sa zateznim kamatama od 23. siječnja 2026. do isplate po stopi koja je propisana za ostale odnose.

III. Nalaže se tužitelju u roku od petnaest dana naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 120,44 EUR, dok se u preostalom dijelu u iznosu od 286,04 EUR tuženikov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-871/2025-32 od 23. siječnja 2026. održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Bože Miletića poslovni broj Ovrv-1029/2023, sudski predmet poslovni broj Ovrv-71391/2023, jedinstveni identifikator prijedloga 330449-2023 od 16. studenog 2023., u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da plati tužitelju iznos od 4.479,40 EUR sa zateznim kamatama od 1. prosinca 2020. do isplate po stopi koja je propisana za ostale odnose, kao i u dijelu u kojem je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 273,75 EUR sa zateznim kamatama od 16. studenog 2023. do isplate po stopi koja je propisana za ostale odnose (točka I. izreke). Ukinut je platni nalog sadržan u označenom rješenju o ovrsi u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 497,71 EUR, kao i zatezne kamate na iznos od 4.977,11 EUR od 1. studenog 2020. do 30. studenog 2020. te je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (točka II. izreke). Naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju iznos od 1.596,42 EUR sa zateznim kamatama od 23. siječnja 2026. do isplate po stopi koja je propisana za ostale odnose (točka III. izreke).

2. U obrazloženju presude prvostupanjski sud u bitnome navodi da iz rezultata svih izvedenih dokaza proizlazi da su stranke bile u poslovnom odnosu na temelju ugovora o prijevozu polupodmornica, odnosno brodova sa staklenim dnom za koji su tužitelju izdani utuženi računi. Utvrđuje da je tuženik tužitelju na ime cjelokupnog dugovanja platio iznos od 663,61 EUR, dok je ostao nepodmireni iznos od 4.479,00 EUR. Na temelju odredbe članka 219. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP) u vezi s odredbom članka 221.a ZPP -a otklonio je tuženikov prigovor da je u prijevozu došlo do oštećenja robe u prijevozu iz razloga što tuženik za to nije pružio niti jedan dokaz. Također, otklanja tuženikov prigovor zastare. Slijedom navedenog, zaključuje da je tuženik dužan platiti utuženu naknadu za izvršenu uslugu prijevoza na temelju odredbe članka 671. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO) u vezi s odredbom članka 9. ZOO -a.

3. Tuženik je podnio žalbu protiv presude, koju pobija u točkama I. i III. izreke. U žalbi u bitnome navodi da je prvostupanjski sud utemeljio svoju odluku na nedopuštenim raspolaganjima stranaka (članak 3. stavak 3. ZPP-a) time što je uzeo u obzir činjenice i dokaze koje je tužitelj predložio suprotno odredbama članka 461.a stavaka 6., 8. i 9. ZPP-a. Stoga smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu odredbu parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 4. ZPP-a. Ukazuje da prvostupanjski sud nije mogao izvesti zaključak da su stranke sklopile ugovor o prijevozu stvari, sve zbog propusta tužitelja da pravovremeno iznese sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i da predloži dokaze kojima bi te činjenice dokazaoTakođer, tvrdi da je zbog istog razloga presuda zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP -a. Ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo zaključivši da nije nastupila zastara predmetnog potraživanja. Pobija i odluku o parničnom trošku iz razloga što je, prema njegovom mišljenju, pogrešna odluka prvostupanjskog suda o glavnoj stvari. Zahtijeva trošak sastava žalbe u iznosu od 312,50 EUR (uključujući PDV od 25%), uvećano za sudsku pristojbu za žalbu protiv presude u iznosu od 93,98 EUR.

4. Tužitelj je odgovorio na tuženikovu žalbu, koju prvenstveno predlaže odbaciti kao nepotpunu i nedopuštenu, a podredno odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu. Zahtijeva trošak sastava odgovora na žalbu u neodređenom iznosu.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Pobijana presuda je ispitana na temelju odredbe članka 365. ZPP -a, u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka te uzevši u obzir razloge zbog kojih je dopušteno pobijati presudu donesenu u sporu male vrijednosti (članak 467. stavak 1. ZPP-a). Ovaj sud je utvrdio da je pobijana presuda djelomično pravilna i zakonita, a kako je navedeno u izreci ove drugostupanjske odluke.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 4.977,11 EUR na ime neplaćene naknade za obavljene usluge prijevoza.

8. U predmetnom slučaju je riječ o sporu male vrijednosti iz članka 502. stavka 1. ZPP-a. U skladu s odredbom članak 467. stavka 1. ZPP-a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti, može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a. Dakle, u smislu odredbe članak 467. stavka 1. ZPP-a, žalba se ne može podnijeti zbog bitnih povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga tuženikovi žalbeni navodi, koji se odnose na te žalbene razloge nisu uzeti u razmatranje, kao niti takvi navodi izneseni u okviru dopuštenih žalbenih razloga.

9. Pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP -a, na koju tuženik upire u žalbi. Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati; izreka presude je razumljiva te nije proturječna sama sebi i razlozima presude. U obrazloženju presude navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama te ne postoji proturječnost o odlučnim činjenicama sa ispravama koje se nalaze u spisu.

10. Međutim, osnovano tuženik u žalbi ukazuje da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo odlučujući o tuženikovom prigovoru zastare.

11. Naime, prvostupanjski sud pravilno zaključuje da račun 2020/VP1/101 nije u zastari. Taj račun dospio je na plaćanje 30. studenog 2020. Do podnošenja predmetnog prijedloga za ovrhu (5. rujna 2023.) nije protekao trogodišnji rok zastare u smislu odredaba članka 228. stavaka 1. i 2. ZOO-a u vezi s odredbom članka 215. stavka 1. ZOO-a.

12. Međutim, prema ocjeni ovog suda, u odnosu potraživanje po osnovi računa 681/VP1/101, nastupila je zastara. Predmetni račun dospio je na plaćanje 13. svibnja 2019., dok je predmetni prijedlog za ovrhu podnesen 5. rujna 2023. te je evidentno protekao trogodišnji rok zastare iz odredbe članka 228. stavka 1. ZOO -a. Ovaj sud nije suglasan sa zaključkom prvostupanjskog suda da je tuženik uplatom od 663,61 EUR priznao predmetni dug i time prekinuo zastaru (članak 240. ZOO -a).

13. Priznanje duga mora biti izričito i određeno. Iz potvrde o uplati, koju je tužitelj dostavio u spis u okviru e-korespondencije stranaka (list 54. do 56. spisa), ne vidi se na što se predmetna uplata odnosi niti je to razvidno iz e-Korespondencije stranaka. Iz iskaza zastupnika po zakonu tužitelja, kojeg je prvostupanjski sud prihvatio kao istinit, proizlazi da se ta uplata odnosi na cjelokupno dugovanje tuženika prema tužitelju, ali ne i na iznos utužen u ovom predmetu (list 68. spisa). Stoga se ovaj sud ne može složiti sa zaključkom prvostupanjskog suda da je uplatom iznosa od 663,61 EUR tužitelj priznao predmetni dug i da je time prekinuta zastara.

14. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP -a valjalo je odbiti tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu u dijelu u kojem se tuženiku nalaže da plati tužitelju obvezu po računu 2020/VP1/101 u iznosu od 3.152,17 EUR sa zateznim kamatama od 1. prosinca 2020. do isplate. S druge strane, na temelju odredbe članka 373. točke 3. ZPP -a valjalo je djelomično preinačiti prvostupanjsku presudu i ukinuti platni nalog u odnosu na potraživanje po osnovi računa 681/VP1/101 te odbiti tužiteljev tužbeni zahtjev kao neosnovan. Stoga je odlučeno kao u točkama I. i II.1. izreke ove drugostupanjske presude.

15. Budući da je preinačena odluka o glavnoj stvari valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka (ovršnog i parničnog). Stranke su djelomično uspjele u parnici. Stoga je ovaj sud, na temelju odredbe članka 154. stavka 2. ZPP -a, imajući u vidu cjelokupan postupak te kvalitativan i kvantitativan uspjeh stranaka u sporu, utvrdio da je tužitelj uspio s osnovom i visinom tužbenog zahtjeva s 63,33%, dok je tuženik uspio s osnovom i visinom tužbenog zahtjeva s 36,67%. Nakon što se prebiju navedeni postotci uspjeha preostaje postotak od 26,66% u korist tužitelja.

16. Prvostupanjski sud je osnovano ocijenio opravdanim troškove ovršnog postupka u iznosu od 273,75 EUR od čega je tužitelju valjalo priznati te troškove s obzirom na njegov uspjeh u parnici (63,33%), što ukupno iznosi 173,37 EUR. Stoga je valjalo održati na snazi platni nalog za troškove ovršnog postupka u tom iznosu, dok je u preostalom dijelu u odnosu na troškove ovršnog postupka valjalo preinačiti pobijanu presudu i ukinuti platni nalog te odbiti zahtjev kao neosnovan. Stoga je u odnosu na troškove ovršnog postupka odlučeno kao u točkama I. i II.1. izreke ove drugostupanjske presude.

17. Tuženik pobija odluku o parničnom trošku. Iz tuženikovih žalbenih navoda proizlazi da pobija tu odluku isključivo iz razloga što je pogrešna odluka prvostupanjskog suda o glavnoj stvari. Prvostupanjski sud je utvrdio da tužitelju pripada ukupan parnični trošak u iznosu od 1.596,42 EUR. Budući da je tužitelj samo djelomično uspio u parnici, parnični trošak koji mu se valja naknaditi odmjeren je u dijelu tako utvrđenih ukupnih troškova, koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici (26,66%), a koji iznosi 425,61 EUR. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točkama I. i II.2. izreke ove drugostupanjske presude.

18. O trošku žalbenog postupka odlučeno je primjenom odredbe članka 166. stavka 2. ZPP-a, Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tarifa) i Tarife sudskih pristojbi iz Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/23), u granicama postavljenog zahtjeva i s obzirom na uspjeh tuženika u ovom žalbenom postupku (29,63%). Tuženik ima pravo na trošak sastava žalbe u iznosu od 312,50 EUR (uključujući PDV od 25%) na temelju odredaba Tbr. 10.1. i Tbr. 46. Tarife i trošak sudske pristojbe za žalbu protiv presude u iznosu od 93,98 EUR, odnosno ukupno iznos od 406,48 EUR. Budući da je tuženik uspio u ovom žalbenom postupku sa 29,63%, priznat mu je trošak ukupnog žalbenog postupka u skladu s navedenim postotkom, što ukupno iznosi 120,44 EUR, dok je u preostalom dijelu u iznosu od 286,04 EUR valjalo odbiti tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan. Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke ove drugostupanjske presude.

19. Tužitelj zahtijeva trošak sastava odgovora na žalbu u neodređenom iznosu. U skladu s odredbom članka 164. stavka 1. ZPP-a sud o naknadi troškova odlučuje na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja. Budući da tužitelj nije u skladu s odredbom članka 164. stavka 2. ZPP-a točno određeno naznačio iznos troška za koji traži naknadu, ovaj sud o njegovom zahtjevu nije odlučivao.

Zagreb, 17. ožujka 2026.

Sutkinja

Dubravka Zubović