REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ
STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM
Ante Starčevića 23
21260 Imotski
P-937/2025-30
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Makarskoj – Stalna služba u Imotskom po sucu toga suda Mate Kukavici kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja JS OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] zastupan po punomoćniku Mirku Graniću, odvjetniku iz [adresa] protiv tuženika Zagrebačke banke d.d, OIB: [osobni identifikacijski broj], Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10 zastupana po punomoćnici Sanji Porobiji, odvjetnici iz Zagreba, a nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 17. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I/ Utvrđuju se ništetnim odredbe iz Ugovora o namjenskom kreditu broj 53/2006 od 27. veljače 2006. sklopljenog između parničnih stranaka, solemniziranog kod Javnog bilježnika Paške Repušića pod poslovnim brojem OU-15/06 u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem odluke tuženika, kao i u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima (CHF).
II/ Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. isplatiti tužitelju JS iznos od 24.481,54 eura sa zateznom kamatom do 31. prosinca 2007. po stopi iz članka 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, i to:
- od 14.5.2006. na iznos od 2,06 eura,
- od 17.6.2006. na iznos od 0,65 eura,
- od 21.9.2006. na iznos od 0,65 eura,
- od 21.11.2007. na iznos od 29,86 eura,
- od 25.12. 2007. na iznos od 29,78 eura,
- od 24.01.2008. na iznos od 29,70 eura,
- od 1.03. 2008. na iznos od 29,61 eura,
- od 18.04. 2008. na iznos od 117,99 eura,
- od 20.05. 2008. na iznos od 58,76 eura,
- od 11.07. 2008. na iznos od 58,61 eura,
- od 12.08. 2008. na iznos od 58,45 eura,
- od 07.09. 2008. na iznos od 116,43 eura,
- od 21.10. 2008. na iznos od 60,37 eura,
- od 06.12. 2008. na iznos od 59,09 eura,
- od 31.12. 2008. na iznos od 74,35 eura,
- od 02.01. 2009. na iznos od 0,02 eura,
- od 30.01. 2009. na iznos od 77,15 eura,
- od 14.03. 2009. na iznos od 177,28 eura,
- od 14.05. 2009. na iznos od 151,19 eura,
- od 17.07. 2009. na iznos od 71,38 eura,
- od 04.09. 2009. na iznos od 167,26 eura,
- od 01.10. 2009. na iznos od 91,15 eura,
- od 02.10. 2009. na iznos od 0,09 eura,
- od 10.12. 2009. na iznos od 183,53 eura,
- od 16.02. 2010. na iznos od 221,04 eura,
- od 23.04. 2010. na iznos od 122,68 eura,
- od 21.05. 2010. na iznos od 122,69 eura,
- od 22.06. 2010. na iznos od 350,56 eura,
- od 02.07. 2010. na iznos od 0,09 eura,
- od 30.09. 2010. na iznos od 132,35 eura,
- od 23.10. 2010. na iznos od 129,46 eura,
- od 11.02. 2011. na iznos od 75,08 eura,
- od 15.02. 2011. na iznos od 85,68 eura,
- od 16.03. 2011. na iznos od 834,25 eura,
- od 26.03. 2011. na iznos od 219,06 eura,
- od 02.04. 2011. na iznos od 0,50 eura,
- od 03.05. 2011. na iznos od 150,31 eura,
- od 08.07. 2011. na iznos od 154,43 eura,
- od 27.08. 2011. na iznos od 326,48 eura,
- od 08.10. 2011. na iznos od 238,82 eura,
- od 10.11. 2011. na iznos od 245,96 eura,
- od 17.12. 2011. na iznos od 78,44 eura,
- od 31.12. 2011. na iznos od 135,97 eura,
- od 25.01. 2012. na iznos od 30,66 eura,
- od 02.02. 2012. na iznos od 566,93 eura,
- od 03.02. 2012. na iznos od 133,82 eura,
- od 11.02. 2012. na iznos od 164,05 eura,
- od 29.05. 2012. na iznos od 195,75 eura,
- od 03.07. 2012. na iznos od 133,22 eura,
- od 05.07. 2012. na iznos od 77,39 eura,
- od 29.08. 2012. na iznos od 253,85 eura,
- od 15.09. 2012. na iznos od 59,89 eura,
- od 03.10. 2012. na iznos od 58,26 eura,
- od 10.10. 2012. na iznos od 124,29 eura,
- od 19.10. 2012. na iznos od 206,28 eura,
- od 31.11. 2012. na iznos od 174,97 eura,
- od 1.1.2013. na iznos od 100,74 eura,
- od 1.2. 2013. na iznos od 236,97 eura,
- od 1.3. 2013. na iznos od 66,48 eura,
- od 05.03. 2013. na iznos od 236,71 eura,
- od 03.04. 2013. na iznos od 136,12 eura,
- od 1.5. 2013. na iznos od 226,76 eura,
- od 05.06. 2013. na iznos od 115,52 eura,
- od 07.06. 2013. na iznos od 58,64 eura,
- od 03.07. 2013. na iznos od 235,20 eura,
- od 1.8. 2013. na iznos od 122,97 eura,
- od 03.09.2013. na iznos od 183,64 eura,
- od 1.10. 2013. na iznos od 188,64 eura,
- od 1.11. 2013. na iznos od 193,91 eura,
- od 30.11. 2013. na iznos od 154,99 eura,
- od 11.12. 2013 na iznos od 30,04 eura,
- od 1.1. 2014. na iznos od 189,25 eura,
- od 04.02. 2014. na iznos od 41,19 eura,
- od 05.02. 2014. na iznos od 139,99 eura,
- od 22.02. 2014. na iznos od 255,76 eura,
- od 28.02. 2014. na iznos od 390,33 eura,
- od 02.03. 2014. na iznos od 0,08 eura,
- od 11.03. 2014. na iznos od 122,09 eura,
- od 02.04. 2014. na iznos od 0,09 eura,
- od 26.04.14. na iznos od 33,54 eura,
- od 1.5. 2014. na iznos od 43,41 eura,
- od 09.05. 2014. na iznos od 33,32 eura
- od 21.06. 2014. na iznos od 125,84 eura,
- od 02.07. 2014. na iznos od 47,20 eura,
- od 31.07. 2014. na iznos od 51,60 eura,
- od 21.08. 2014. na iznos od 112,94 eura,
- od 30.08. 2014. na iznos od 128,68 eura,
- od 04.10. 2014. na iznos od 153,34 eura,
- od 28.10. 2014. na iznos od 129,01 eura,
- od 02.11. 2014. na iznos od 0,17 eura,
- od 29.11. 2014. na iznos od 128,57 eura,
- od 17.12. 2014. na iznos od 131,39 eura,
- od 27.01. 2015. na iznos od 199,55 eura,
- od 21.02. 2015. na iznos od 136,12 eura,
- od 1.4. 2015. na iznos od 121,80 eura,
- od 1.5. 2015. na iznos od 78,81 eura,
- od 08.05. 2015. na iznos od 75,23 eura,
- od 30.05. 2015. na iznos od 132,78 eura,
- od 02.06. 2015. na iznos od 5,70 eura,
- od 1.7. 2015. na iznos od 124,80 eura,
- od 02.07. 2015. na iznos od 4,83 eura,
- od 1.8. 2015. na iznos od 125,67 eura,
- od 1.9. 2015. na iznos od 130,50 eura,
- od 02.01. 2021. na iznos od 0,01 eura,
- od 09.01. 2021. na iznos od 174,85 eura,
- od 02.02. 2021. na iznos od 0,05 eura,
- od 03.02. 2021. na iznos od 175,91 eura,
- od 02.03. 2021. na iznos od 0,02 eura,
- od 04.03. 2021. na iznos od 165,97 eura,
- od 02.04. 2021. na iznos od 0,01 eura,
- od 07.04. 2021. na iznos od 163,50 eura,
- od 02.05. 2021. na iznos od 0,02 eura,
- od 06.05. 2021. na iznos od 165,97 eura,
- od 05.06. 2021. na iznos od 164,30 eura,
- od 06.07. 2021. na iznos od 163,71 eura,
- od 13.08. 2021. na iznos od 171,08 eura,
- od 02.09. 2021. na iznos od 0,05 eura,
- od 15.09. 2021. na iznos od 167,97 eura,
- od 02.10. 2021. na iznos od 2,28 eura,
- od 08.10. 2021. na iznos od 172,89 eura,
- od 02.11. 2021. na iznos od 0,43 eura,
- od 11.11. 2021. na iznos od 184,02 eura,
- od 07.12. 2021. na iznos od 194,14 eura,
- od 02.01. 2022. na iznos od 1,55 eura,
- od 12.01. 2022. na iznos od 190,53 eura,
- od 02.02. 2022. na iznos od 1,21 eura,
- od 04.02. 2022. na iznos od 193,51 eura,
- od 08.03. 2022. na iznos od 213,96 eura,
- od 02.04. 2022. na iznos od 0,39 eura,
- od 08.04. 2022. na iznos od 206,86 eura,
- od 02.05. 2022. na iznos od 0,33 eura,
- od 10.05. 2022. na iznos od 195,25 eura,
- od 02.06. 2022. na iznos od 0,02 eura,
- od 08.06. 2022. na iznos od 198,49 eura,
- od 05.07. 2022. na iznos od 214,79 eura,
- od 02.08. 2022. na iznos od 0,11 eura,
- od 10.08. 2022. na iznos od 228,91 eura,
- od 02.09. 2022. na iznos od 0,09 eura,
- od 13.09. 2022. na iznos od 236,54 eura,
- od 02.10. 2022. na iznos od 3,21 eura,
- od 04.10. 2022. na iznos od 238,23 eura,
- od 02.11. 2022. na iznos od 0,03 eura,
- od 10.11. 2022. na iznos od 223,43 eura,
- od 02.12. 2022. na iznos od 227,57 eura,
- od 02.01. 2023. na iznos od 5,46 eura,
- od 11.01. 2023. na iznos od 203,92 eura,
- od 02.02. 2023. na iznos od 218,92 eura,
- od 02.03. 2023. na iznos od 14,89 eura,
- od 15.03. 2023. na iznos od 188,73 eura,
- od 02.04. 2023. na iznos od 215,27 eura,
- od 02.05. 2023. na iznos od 207,92 eura,
- od 02.06. 2023. na iznos od 29,79 eura,
- od 08.06. 2023. na iznos od 170,31 eura,
- od 02.07. 2023. na iznos od 205,01 eura,
- od 02.08. 2023. na iznos od 195,38 eura,
- od 02.09. 2023. na iznos od 24,13 eura,
- od 13.09. 2023. na iznos od 168,05 eura,
- od 02.10. 2023. na iznos od 198,23 eura,
- od 02.11. 2023. na iznos od 41,76 eura,
- od 09.11. 2023. na iznos od 153,78 eura,
- od 02.12. 2023. na iznos od 174,82 eura,
- od 19.12. 2023. na iznos od 16,93 eura,
- od 02.01. 2024. na iznos od 0,20 eura,
- od 11.01. 2024. na iznos od 177,73 eura,
- od 02.02. 2024. na iznos od 2,51 eura,
- od 09.02. 2024. na iznos od 179,95 eura,
- od 02.03. 2024. na iznos od 6,75 eura,
- od 13.03. 2024. na iznos od 187,08 eura,
- od 02.04. 2024. na iznos od 16,06 eura,
- od 13.04. 2024. na iznos od 188,80 eura,
- od 02.05. 2024. na iznos od 36,38 eura,
- od 11.05. 2024. na iznos od 167,31 eura,
- od 02.06. 2024. na iznos od 77,70 eura,
- od 14.06. 2024. na iznos od 122,73 eura,
- od 02.07. 2024. na iznos od 93,22 eura,
- od 13.07.2024. na iznos od 106,45 eura,
- od 02.08. 2024. na iznos od 111,73 eura,
- od 10.08. 2024. na iznos od 74,86 eura,
- od 02.09. 2024. na iznos od 120,33 eura,
- od 11.09. 2024. na iznos od 62,69 eura,
- od 02.10. 2024. na iznos od 133,95 eura,
- od 12.10. 2024. na iznos od 50,43 eura,
- od 02.11. 2024. na iznos od 145,86 eura,
- od 07.11. 2024. na iznos od 37,60 eura,
- od 02.12. 2024. na iznos od 153,98 eura,
- od 12.12. 2024. na iznos od 23,40 eura,
- od 02.01. 2025. na iznos od 169,46 eura,
- od 10.01. 2025. na iznos od 13,97 eura,
- od 02.02. 2025. na iznos od 184,28 eura,
- od 07.02. 2025. na iznos od 1,38 eura,
- od 02.03. 2025. na iznos od 182,55 eura,
- od 02.04. 2025. na iznos od 190,36 eura,
- od 02.05. 2025. na iznos od 182,26 eura,
- od 02.06. 2025. na iznos od 179,53 eura,
- od 02.07. 2025. na iznos od 179,87 eura,
- od 02.08. 2025. na iznos od 177,02 eura,
- od 02.09. 2025. na iznos od 180,84 eura,
- od 02.10. 2025. na iznos od 180,84 eura, te
- od 02.11. 2025. na iznos od 176,45 eura, kao i naknaditi mu trošak parničnog postupka iznosu od 3.119,07 eura sa zateznom kamatom počevši od 17. ožujka 2026. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.
III/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja JS u dijelu u kojem zahtjeva isplatu iznosa od 9.994,16 eura sa zateznom kamatom do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, i to:
- od 02.09. 2015. na iznos od 0,01 eura,
- od 1.10. 2015. na iznos od 130,49 eura,
- od 31.10. 2015. na iznos od 130,50 eura,
- od 02.11. 2015. na iznos od 1,44 eura,
– od 10.11. 2015. na iznos od 129,06 eura,
- od 09.12. 2015. na iznos od 130,50 eura,
- od 30.01. 2016. na iznos od 171,92 eura,
- od 1.3. 2016. na iznos od 174,77 eura,
- od 1.4.2016. na iznos od 168,85 eura,
- od 31.04. 2016. na iznos od 83,92 eura,
- od 04.05. 2016. na iznos od 167,76 eura,
- od 1.6. 2016. na iznos od 72,87 eura,
- od 02.06. 2016. na iznos od 8,46 eura,
- od 1.7. 2016. na iznos od 130,09 eura,
- od 02.07. 2016. na iznos od 32,05 eura,
- od 26.07. 2016. na iznos od 167,71 eura,
- od 02.08. 2016. na iznos od 0,04 eura,
- od 31.08. 2016. na iznos od 164,88 eura,
- od 02.09. 2016. na iznos od 0,04 eura,
- od 23.09. 2016. na iznos od 168,79 eura,
- od 02.10. 2016. na iznos od 0,01 eura,
- od 20.10. 2016. na iznos od 168,51 eura,
- od 02.11. 2016. na iznos od 0,42 eura,
- od 23.11. 2016. na iznos od 177,39 eura,
- od 02.12. 2016. na iznos od 0,04 eura,
- od 14.12. 2016. na iznos od 175,88 eura,
- od 02.01. 2017. na iznos od 0,71 eura,
- od 04.01. 2017. na iznos od 180,03 eura,
- od 02.02. 2017. na iznos od 0,19 eura,
- od 16.02. 2017. na iznos od 175,31 eura,
- od 02.03. 2017. na iznos od 0,01 eura,
- od 16.03. 2017. na iznos od 170,89 eura,
- od 15.04. 2017. na iznos od 173,48 eura,
- od 02.05. 2017. na iznos od 0,01 eura,
- od 16.05. 2017. na iznos od 159,70 eura,
- od 02.06. 2017. na iznos od 0,30 eura,
- od 15.06. 2017. na iznos od 163,36 eura,
- od 02.07. 2017. na iznos od 2,23 eura,
- od 08.07. 2017. na iznos od 156,18 eura,
- od 02.08. 2017. na iznos od 7,27 eura,
- od 12.08. 2017. na iznos od 114,08 eura,
- od 15.08. 2017. na iznos od 20,27 eura,
- od 02.09. 2017. na iznos od 0,02 eura,
- od 15.09. 2017. na iznos od 137,15 eura,
- od 02.10. 2017. na iznos od 0,01 eura,
- od 11.10. 2017. na iznos od 140,97 eura,
- od 02.11. 2017. na iznos od 1,04 eura,
- od 15.11. 2017. na iznos od 137,71 eura,
- od 02.12. 2017. na iznos od 0,85 eura,
- od 06.12. 2017. na iznos od 136,16 eura,
- od 02.01. 2018. na iznos od 0,03 eura,
- od 11.01. 2018. na iznos od 127,04 eura,
- od 02.02. 2018. na iznos od 0,13 eura,
- od 14.02. 2018. na iznos od 136,13 eura,
- od 02.03. 2018. na iznos od 0,01 eura,
- od 06.03. 2018. na iznos od 136,63 eura,
- od 02.04. 2018. na iznos od 0,04 eura,
- od 06.04. 2018. na iznos od 124,62 eura,
- od 02.05. 2018. na iznos od 3,28 eura,
- od 15.05. 2018. na iznos od 111,74 eura,
- od 02.06. 2018. na iznos od 2,79 eura,
- od 08.06. 2018. na iznos od 126,15 eura,
- od 02.07. 2018. na iznos od 0,20 eura,
- od 12.07. 2018. na iznos od 127,42 eura,
- od 02.08. 2018. na iznos od 0,26 eura,
- od 15.08. 2018. na iznos od 142,75 eura,
- od 14.09. 2018. na iznos od 144,06 eura,
- od 02.10. 2018. na iznos od 0,19 eura,
- od 11.10. 2018. na iznos od 139,69 eura,
- od 02.11. 2018. na iznos od 0,04 eura,
- od 13.11. 2018. na iznos od 139,65 eura,
- od 02.12. 2018. na iznos od 0,34 eura,
- od 06.12. 2018. na iznos od 140,32 eura,
- od 02.01. 2019. na iznos od 0,02 eura,
- od 10.01. 2019. na iznos od 147,66 eura,
- od 02.02. 2019. na iznos od 0,04 eura,
- od 07.02. 2019. na iznos od 137,60 eura,
- od 02.03. 2019. na iznos od 0,16 eura,
- od 07.03. 2019. na iznos od 142,57 eura,
- od 02.04. 2019. na iznos od 0,36 eura,
- od 05.04. 2019. na iznos od 148,55 eura,
- od 02.05. 2019. na iznos od 0,02 eura,
- od 04.05. 2019. na iznos od 138,28 eura,
- od 02.06. 2019. na iznos od 0,35 eura,
- od 06.06. 2019. na iznos od 148,49 eura,
- od 02.07. 2019. na iznos od 0,03 eura,
- od 05.07. 2019. na iznos od 149,70 eura,
- od 02.08. 2019. na iznos od 152,21 eura,
- od 02.09. 2019. na iznos od 0,27 eura,
- od 04.09. 2019. na iznos od 161,71 eura,
- od 02.10. 2019. na iznos od 0,27 eura,
- od 04.10. 2019. na iznos od 160,23 eura,
- od 09.11. 2019. na iznos od 158,86 eura,
- od 02.12. 2019. na iznos od 0,24 eura,
- od 05.12. 2019. na iznos od 159,78 eura,
- od 02.01. 2020. na iznos od 0,02 eura,
- od 04.01. 2020. na iznos od 165,60 eura,
- od 02.02. 2020. na iznos od 1,90 eura,
- od 08.02. 2020. na iznos od 171,24 eura,
- od 02.03. 2020. na iznos od 0,01 eura,
- od 06.03. 2020. na iznos od 178,71 eura,
- od 02.04. 2020. na iznos od 0,04 eura,
- od 03.04. 2020. na iznos od 191,53 eura,
- od 02.05. 2020. na iznos od 0,04 eura,
- od 06.05. 2020. na iznos od 189,90 eura,
- od 03.06. 2020. na iznos od 184,73 eura,
- od 02.07. 2020. na iznos od 0,38 eura,
- od 04.07. 2020. na iznos od 183,66 eura,
- od 02.08. 2020. na iznos od 0,09 eura,
- od 11.08. 2020. na iznos od 169,75 eura,
- od 02.09. 2020. na iznos od 0,12 eura,
- od 08.09. 2020. na iznos od 174,88 eura,
- od 02.10. 2020. na iznos od 9,89 eura,
- od 13.10. 2020. na iznos od 168,05 eura,
- od 02.11. 2020. na iznos od 1,38 eura,
- od 06.11. 2020. na iznos od 181,30 eura,
- od 02.12. 2020. na iznos od 1,49 eura, te
- od 09.12. 2020. na iznos od 174,21 eura,
te se odbija i preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 21.756,93 eura sa pripadajućom zateznom kamatom počevši od 17. ožujka 2026. pa do isplate.
IV/ Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika Zagrebačke banke d.d. za naknadom troška parničnog postupka.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je s tuženikom 27. veljače 2007. sklopio Ugovor o namjenskom kreditu broj 53/2006, a na temelju kojeg ugovora mu je tuženik isplatio iznos od 93.550,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, a da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je određena u skladu s odlukama tuženika.
1.1. Međutim, tužitelj ukazuje da nisu valjane odredbe Ugovora o namjenskom kreditu koje se odnose na promjenjivost kamatne stope na način da se ista mijenja jednostranom odlukom tuženika kao i u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u CHF, posebno ukazujući da se o tim odredbama nije pojedinačno pregovaralo pa da je to protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača što ima za posljedicu ništetnost sukladno tom Zakonu.
1.2. Osim toga, tužitelj tijekom postupka ukazuje i na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12 te presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž-7129/13 i Pž-6632/17, a koje presude su donijete povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača gdje je jedan od tuženika bio i tuženik iz ovog spora, pa time ukazuje na to da su sudovi vezani utvrđenjima iz tih odluka a u postupcima koje potrošač osobno pokrene protiv jednog od tuženika, a posebno jer su iste i potvrđene odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Revt-249/14 od 09. travnja 2015. i Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018.
1.3. Kako tvrdi da je u utuženom razdoblju plaćao rate kredita upravo na temelju ništetnih odredbi, tužitelj smatra da je s obzirom na sve navedeno tuženiku platio i više nego što je trebao, pa konačno postavljenim tužbenim zahtjevom zahtjeva isplatu ukupnog iznosa od 34.475,70 eura s pripadajućom zateznom kamatom .Pored navedenog, tužitelj postavlja i deklaratoran zahtjev kojim bi se utvrdilo da su ništetne odredbe koje se odnose na način kojim se mijenja kamatna stopa kao i odredbe koje se odnose na valutnu klauzulu, i to sve uz naknadu troška parničnog postupka.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka ističe da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Prije svega, ukazuje na neurednost postavljenog tužbenog zahtjeva u kontekstu paušalnosti i neodređenosti. Ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije jer ukazuje da je razvidno da su i neke treće osobe plaćale obveze po kreditu. Ističe i prigovor zastare u odnosu na sve iznose koji su predmet zahtjeva tužitelja, a posebno na preinačeni (povišeni) dio zahtjeva. U pogledu valutne klauzule, ukazuje da je to zakonom dopuštena, legitimna ugovorna odredba. U kontekstu tvrdnji tužitelja, ističe da banka nije znala niti mogla/morala znati za rast tečaja CHF, a da je prilikom sklapanja ugovora pružila tužitelju sve potrebne informacije. Što se tiče ugovorne kamate, ukazuje da je u ugovoru naznačeno da će se kamata mijenjati Odlukom banke mijenjati prema tržišnim uvjetima, te da je tako i mijenjana, a da se kamata sastoji od fiksnog dijela i objektivnog parametra pri čemu je tuženik implementirao sve obveze koje mu nalaže zakon. Tuženik nadalje tijekom postupka osporava potrošačka svojstva ugovora o kreditu, a time i samom tužitelju svojstvo potrošača. Osim toga, navodi da se tužitelj neosnovano poziva na presude iz sporova za kolektivnu zaštitu potrošača jer su utvrđenja iz tih presuda samo načelne prirode i odnose se na apstraktnog, prosječnog potrošača. Pored svega navedenog, osporava i visinu tražbine te početak tijek zatezne kamate.
3. Tijekom postupka izvođenja dokaza, sud je izvršio uvid u Ugovor o namjenskom kreditu od 27. veljače 2006., presliku prometa po kreditu, presliku novinskih članaka o kreditima u CHF, presliku Općih uvjeta promjene kamatnih stopa tuženika, presliku Obavijesti o novostima u utvrđivanju visine kamatne stope, a osim navedenog izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Anti Beusu.
4. Cijeneći rezultate provedenog postupka, kako cjelokupnog tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine RH br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - nadalje: ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.
5. Između stranaka nije sporno da je tužitelj u spornom razdoblju ispunjavao obveze po ugovoru o namjenskom kreditu sklopljenom s tuženikom i to tako što je plaćao rate sukladno naznačenim ugovornim odredbama koje se odnose na ugovornu kamatu i valutnu klauzulu vezanu za švicarski franak (CHF), a nije sporno niti to da je tužitelj u spornom razdoblju platio veći iznos nego što bi ga platio da je svoju obvezu plaćanja rata kredita plaćao na temelju kamatne stope ugovorne kamate koja je važila u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu odnosno na temelju tečaja CHF u odnosu na kunu koji je važio u vrijeme isplate kredita.
5.1. Nadalje, između stranaka nije sporno da se pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vodio postupak radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača pod poslovnim brojem P-1401/12, a koji je pravomoćno okončan, a sve povodom tužbe udruge Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv osam tuženih banaka, među kojima je i ovdje tuženik, time da je predmet tog spora upravo bila valjanost načina promjene kamatne stope ugovornih kamata kao i valjanost ugovorne odredbe koja se odnosi na valutnu klauzulu u kontekstu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača u smislu nepoštenosti tih odredbi.
6. Između stranaka je sporno ima li, i u kojoj mjeri, odluka suda iz spomenutog postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača učinka na ovaj postupak, te u tom kontekstu jesu li uopće ništetne odredbe ugovora o kreditu sklopljenog između parničnih stranaka koje se odnose na način promjenjivosti kamatne stope i na valutnu klauzulu. Sporna je dijelom i aktivna legitimacija tužitelja, a osim toga i ima li tužitelj u konkretnom slučaju status potrošača, te je li se u tom smislu radi o potrošačkom ugovoru. Pored toga, sporno je i je li nastupila zastara tražbine, kao i visina tražbine.
7. Što se tiče pitanja je li u konkretnom slučaju tužitelj ima status potrošača odnosno može li se predmetni ugovor o kreditu smatrati potrošačkim ugovorom, valja reći da ispravno tuženik ukazuje da je inicijalno u smislu odredbe članka 219. stavak 1. ZPP-a na tužitelju teret dokaza da dokaže da je u konkretnom slučaju potrošač odnosno da je predmetni ugovor potrošački ugovor, a sve u kontekstu odredbe članka 2. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 09/15, 78/15, 102/15 i 52/16).
7.1. Uvidom u predmetni Ugovor o namjenskom kreditu od 08. ožujka 2007. (list 8 - 12 spisa), utvrđeno je da je člankom 6. ugovorena namjena kredita i to kupnja stana, a tužitelj je u predmetnom ugovoru nastupao kao fizička osoba time da tijekom postupka nije bilo nikakvih dokaza koji bi upućivali da je stan kupovao u poslovne svrhe ili da se tužitelj opće bavi poduzetništvom.
7.2. U kontekstu naprijed navedenog, za istaknuti je da je tužitelj dostavom ovog ugovora učinio da opisani teret dokaza koji je na početku bio na njemu, prelazi na protivnu stranku u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a, ali ista ničim tijekom postupka nije niti pokušala dokazati da bi ugovor bio nepotrošački, pa je stoga zaključak suda da je tužitelj prema ovom ugovoru doista potrošač te da se radi o potrošačkom ugovoru u smislu navedenih odredbi.
8. Što se tiče istaknutog prigovora nedostatka aktivne legitimacije u pogledu tvrdnji da je razvidno i da su treće osobe vršile uplate po predmetnom kreditu, za ukazati je da je tužitelj korisnik kredita, te da je iz uplata prema prometu po kreditu razvidno da su se uplate vršila kao obveza korisnika kredita na račun kredita, dakle u ime i za račun tužitelja, pa stoga tuženika niti ne tiče pravni odnos između tužitelja i eventualnih trećih osoba koje su u njegovo ime i za njegov račun izvršile uplatu po kreditu, te je stoga taj prigovor neosnovan.
9. Nadalje, a što se tiče učinka odluke povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, valja reći da nisu osnovani prigovori tuženika, te je mišljenje ovog suda da predmetna odluka iz tog postupka ima učinak na ovaj postupak upravo tako što je sud sukladno odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača i odredbi članka 502.c ZPP-a vezan za utvrđenja iz te parnice, a sve u vezi s odredbom članka 122. ZZP-a.
9.1. Naime, prije svega, odlučno je da je predmet spora povodom navedene tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača bila ugovorna odredba koja uređuje način promjene ugovorne kamatne stope kao i valutna klauzula vezana za CHF, a u kontekstu da se radi o nepoštenim odredbama kojima su povrijeđena prava i interesi potrošača, pa stoga ovaj sud shvaća smisao navedenih odredbi Zakona o zaštiti potrošača i ZPP-a koje reguliraju takvu tužbu i njen učinak na posebne parnice na način da odluka iz tog postupka ima utjecaja na sve posebne parnice u kojima se kao prethodno pitanje javlja pitanje valjanosti tih odredbi.
9.2. U tom smislu je bitno istaknuti da u posebnim parnicama ugovorne odredbe nije ispravno tumačiti doslovno već isključivo polazeći od smisla odredbi koji mora biti jednak smislu odredbi koje su povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača bile predmet rasprave u kontekstu njihove valjanosti.
9.3. To vrijedi neovisno o tome što je u odredbi članka 502.c ZPP-a tek izmjenama i dopunama koje su stupile na snagu 01. rujna 2019. (Narodne novine broj 70/19) odredba dopunjena na način da se izričito naznačilo da je u posebnim parnicama i za isplatu (a ne samo za naknadu štete kako je ranije stajalo) sud vezan za utvrđenja iz odluke povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, kao i da je u odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača naznačeno da se utjecaj odluke iz tog postupka odnosi na posebne parnice za naknadu štete. To iz razloga jer je općenito odredbe o tužbi radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača potrebno tumačiti polazeći od njihova smisla, dakle teleološki, pa je razvidno da je namjera zakonodavca i prije opisane izmjene bila da se učinak odluke iz postupka povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava proteže i na posebne parnice u kojima pojedinačni tužitelj (kojem je povrijeđeno pravo i kada je to utvrđeno takvom odlukom iz spora povodom te tužbe) traži zaštitu zbog upravo tog povrijeđenog prava. U suprotnom, tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava, odnosno odluka povodom te tužbe ne bi imala niti smisla.
10. U ovom postupku, a kako je već naznačeno, tužitelj tvrdi da je nepoštena i ništetna odredba kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa na način da se ista mijenjala jednostranom odlukom tuženika o kojoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo, a da osim toga nisu utvrđeni niti podaci na temelju kojih bi se ugovorna kamatna stopa mijenjala, pa da je u tom smislu činidba i neodrediva.
10.1. Kako je sud vezan utvrđenjima iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, a kako je već argumentirano, valja ukazati da je Trgovački sud u Zagrebu presudom pod poslovnim brojem P-1401/12 od 04. srpnja 2013., između ostalog, presudio da je ovdje tuženik upravo u razdoblju na koje se odnosi i predmetni ugovor o kreditu (u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008.) povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku ovdje tuženika o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time navedena banka, ovdje tuženik, postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ( Narodne novine RH broj: 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 06. kolovoza 2007. i to odredbama članaka 81., 82. i 90., a od 07. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine RH broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
10.2. U tom postupku, a u pogledu promjenjive kamatne stope ugovorne kamate je osim navedenog, između ostalog i pojašnjeno da je unošenjem u ugovore o kreditu potpuno neodređene formulacije glede promjenjive kamatne stope korisnik kredita kao potrošač doveden u neravnopravan položaj u odnosu na banku kao trgovca, pošto je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u ugovorima o kreditu koje su banke sklapale s potrošačima u spornom razdoblju, bila takva da su na temelju nje potrošači jedino znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora, dok oni ni približno nisu mogli ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će se kamatna stopa kretati tijekom budućeg kreditnog razdoblja.
10.3. Kako je, dakle, utvrđeno da se u pogledu promjenjive kamatne stope ugovorne kamate radilo o odredbama koje su bile sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od banke, o kojim odredbama s potrošačem nije pojedinačno pregovarano, niti je potrošač imao utjecaj na njihov sadržaj, a kojim odredbama je suprotno načelu savjesnosti i poštenja izraženom i člankom 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 nadalje: ZOO) potrošaču nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora, zaključak je sudova iz tog postupka da takva odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita - potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku - trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, i to pored već spomenutog načela savjesnosti i poštenja i načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelu dužnosti njihove suradnje te načelu zabrane zlouporabe prava, a sve u smislu odredbi članka 3., članka 5. i članka 6. ZOO-a.
10.4. Za ukazati je također da je takav stav iz odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača prošao i kontrolu viših sudova i to Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske o čemu se isti očitovao i potvrdio takav stav presudom pod poslovnim brojem Pž-7129/13, a isto je učinio i Vrhovni sud Republike Hrvatske povodom revizije presudom i rješenjem pod poslovnim brojem Revt-249/14 od 09. travnja 2015.
10.5. Razmatrajući ugovorne odredbe članka 2. i članka 7. Ugovora o namjenskom kreditu sklopljenog između tužitelja i tuženika, a koja regulira upravo ugovornu kamatu, utvrđeno je da je ugovorom utvrđena samo kamatna stopa na dan sklapanja ugovora uz naznaku da je ista promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem odluke banke. Slijedom toga, jasno je da nema nikakvih parametara niti kriterija po kojima će se kamata mijenjati jer navođenje općenite formulacije "u skladu s promjenama tržišnih uvjeta" i prepuštanje da o tome donese odluku banka se ne može smatrati egzaktnim kriterijem ili parametrom odnosno metodom kojom se dolazi do takvog rezultata u vidu promjene kamatne stope. Stoga je jasno da se radi upravo o odredbi koja je bila predmet spora povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, te je jasno i bez izvođenja personalnih dokaza da je takva odredba ništetna.
11. Što se tiče valutne klauzule u pogledu ugovorene valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF) Trgovački sud u Zagrebu presudom pod poslovnim brojem P-1401/12 od 04. srpnja 2013., između ostalog, utvrdio je da je tuženik upravo u razdoblju na koje se odnosi i ovaj predmetni ugovor o kreditu (od 01. travnja 2005. do 31. prosinca 2008.) povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnog ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjanje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača u razdoblju od 01. travnja 2005. do 06. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 07. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. U tom postupku je nadalje od strane sudova obrazloženo da takva odredba nije bila razumljiva za klijente jer im nisu na valjan način objašnjenje posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po njih kao potrošače, time da su tužene banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredite kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima pri čemu su banke svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita.
11.1. Uvidom u predmetni ugovor o kreditu utvrđeno je da se u konkretnom slučaju radi upravo o kreditu u kojem je ugovorena valutna klauzula kakva je bila predmet spora povodom tužbe za zaštitu kolektivnog interesa i prava potrošača time da je za naglasiti da je takav stav izražen u spomenutoj odluci Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12 od 04. srpnja 2013., odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Revt-575/16 od 03. listopada 2017. i Rev- 2221/18 od 03. rujna 2019., kao i u odluci Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.
12. Slijedom svega navedenog, a ponovno ukazujući da je ovaj sud sukladno odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača i odredbi članka 502.c ZPP-a vezan za utvrđenja iz navedenih odluka donesenih povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, zaključak je ovog suda da je ništetna odredba predmetnog ugovora kojom je uređeno da se kamatna stopa ugovorne kamate mijenja jednostranom odlukom banke kao i u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak u kontekstu promjene tečaja, a sve sukladno navedenim odredbama.
13. Kako je odredbom članka 323. ZOO-a propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora, a sve u kontekstu odredbe članka 324. ZOO-a, tužitelj ima pravo na isplatu po osnovi onoga što je platio na temelju ništetnog dijela odredbi.
14. Međutim, a glede prigovora zastare istaknutog od strane tuženika, valja reći da je isti djelomično osnovan. Naime, pokretanjem postupka radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača doista je došlo je do prekida zastare sukladno odredbi članka 241. ZOO-a. Kako je taj postupak pokrenut 04. travnja 2012. tada je i došlo do prekida zastare te je danom pravomoćnog okončanja predmetnog spora i to 13. lipnja 2014. u odnosu na dio tražbine (prema odluci Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13) odnosno 14. lipnja 2018. za preostali dio tražbine (presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17) zastara počela teći iznova, pri čemu se vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa, a takav stav je izražen i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Rev- 2245/17 od 20. ožujka 2018. Jednak pravni stav potvrđen je na sjednici Građanskog odjela tog suda od 31. siječnja 2020.
14.1. S obzirom da se radi o tražbini koja zastarijeva u petogodišnjem zastarnom roku sukladno odredbi članka 225. ZOO-a, razvidno je da je podnošenjem tužbe 12. lipnja 2019. tužitelj podnio tužbu unutar petogodišnjeg zastarnog roka računajući od 13. lipnja 2014. (u pogledu razlike po osnovi kamate) odnosno 14. lipnja 2018. (u pogledu razlike po osnovi valutne klauzule) glede razdoblja koje je bilo obuhvaćeno tužbom, dakle, glede razdoblja do iznosa koji dospijeva 01. rujna 2015.
14.2. Naime, tužitelj je podnijevši tužbu obuhvatio samo razdoblje do 01. rujna 2015., te je tek nakon izvedenog dokaza financijskim vještačenjem obuhvatio najprije razdoblje do iznosa koji dospijeva 03. listopada 2019. (podneskom od 14. studenog 2025.), a podneskom od 11. prosinca 2025. i razdoblje nakon toga pa do zaključno sa 02. studenim 2025.
14.3. U tom smislu, tužitelj je prvi put zatražio isplatu za razdoblje dospijeća u periodu od 01. rujna 2015. do 03. listopada 2019. podneskom od 14. studenog 2025., pa je u odnosu na to razdoblje i istekao petogodišnji zastarni rok računajući od 13. lipnja 2014. za tražbinu po osnovi razlike u kamati, ali i računajući od 14. lipnja 2018. u pogledu razlike po osnovi valutne klauzule, prema stavu pojašnjenom u točki 13. obrazloženja.
14.3.1. Jednako vrijedi i za tražbinu za razdoblje od 03. listopada 2019. pa do 11. prosinca 2020., koje je, između ostalog, obuhvaćeno podneskom od 11. prosinca 2025.
14.4. U odnosu na cijelo razdoblje obuhvaćeno podnescima od 14. studenog 2025. i 11. prosinca 2025. (koje se odnosi na razdoblje od 02. rujna 2015. pa do 11. prosinca 2025.) zastara je nastupila i kada bi se primjenjivala odredba čl. 215 ZOO-a na način da se kao početak tijeka spomenutog općeg roka zastare od 5 godina uzme dospijeće svake pojedine tražbine (plaćanja obveza po kreditu) jer je i po tom kriteriju tražbina zahtijevana izvan petogodišnjeg zastarnog roka računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do podnošenja zahtjeva (14. studenog 2025. i 11. prosinca 2025.).
14.5. Prema istom kriteriju, a kako s obzirom na dospijeće tražbine, tužitelj niti nije mogao ranije zahtijevati isplatu po toj osnovi u smislu spomenute odredbe čl. 215. ZOO-a, nije osnovan istaknuti prigovor zastare za tražbine koje su dospjele nakon 11. prosinca 2020. jer do podnošenja tužbenog zahtjeva u tom dijelu nije istekao petogodišnji zastarni rok računajući od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa.
15. Slijedom navedenog, tražbina tužitelja je zastarjela u pogledu iznosa od 9.994,16 eura, dok je zahtjev podnijet unutar zastarnog roka u pogledu ukupnog iznosa od 24.481,54 eura.
16. U tom smislu valja reći da nije osnovan stav tužitelja kako se u konkretnom slučaju radi o „nepravoj“ preinaci u smislu da se iz iste činjenične osnove traži drugi iznos. Naime, tužitelj prilikom povišenja zahtjeva traži i isplatu za razdoblja koja ranije nije niti obuhvatio, iako je mogao, a što je razlika u odnosu na situaciju kada za iste mjesece traži drugi (veći) iznos u kontekstu preinake tužbe, te bi se tek tada radilo o situaciju na koju bi se mogao primijeniti stav kojeg tužitelj ističe i obrazlaže dostavljajući sudsku praksu.
17. U pogledu temelja za obračun tražbine, ispravan je pravni stav tužitelja da je potrebno uzeti u obzir ugovornu kamatnu stopu koja je između stranaka vrijedila u vrijeme sklapanja ugovora u odnosu na ono što je tijekom otplate plaćao, a budući da je to jedini parametar odnosno jedina kamatna stopa po kojoj bi se mogla obračunati obveza tužitelja ako se zanemari ništetan dio odredbe, posebno uzimajući u obzir da sud ništetan dio odredbe ne može mijenjati nekom drugom odredbom već ugovor može ostati na snazi bez ništetnog dijela ili je alternativa ništetnost cijelog ugovora, a sve u kontekstu odredbe članka 324. ZOO-a.
17.1. Jednako tako, prilikom obračuna visine tražbine, potrebno je uzeti u obzir tečaj CHF u odnosu na kunu koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, a sve s obzirom na zauzeti stav glede ništetnosti u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača.
18. Sukladno navedenom, sud je izveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Anti Beusu te je iz tog dokaza utvrđeno da po navedenoj osnovi razlika obveza u iznosu anuiteta zbog promjene kamatne stope i valutne klauzule iznosi ukupno 34.475,70 eura.
18.1. Ovaj sud prihvaća nalaz i mišljenje kao stručno i objektivno, a za ukazati je da stranke nisu imale primjedbi na matematički izračun vještaka.
19. U skladu sa svim navedenim, a kako je tužitelj postavio svoj tužbeni zahtjev točno prema nalazu i mišljenju vještaka, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u odnosu na koji nije prihvaćen prigovor zastare, pa je i odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom I-III, a uzimajući u obzir i naprijed naznačen stav suda glede djelomične ništetnosti predmetnog Ugovora o namjenskom kreditu.
20. Ovaj sud je smatrao da nije potrebno izvoditi bilo kakve daljnje dokaze, a s obzirom da su sve odlučne činjenice uz izvođenje dokaza financijskim vještačenjem i uvidom u pisane isprave, razvidne iz navedenih odluka povodom tužbe radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača, a s kojim utvrđenjima je sud i vezan kako je već objašnjeno u obrazloženju, pri čemu je potrebno posebno ukazati da su stranke odustale od inicijalno predloženih personalnih dokaza.
21. Početak tijeka zatezne kamate utvrđen je uvidom u otplatni plan te nalaz i mišljenje vještaka, a u skladu s odredbom članka 1115. ZOO-a i u vezi s odredbom članka 29. stavak 1. ZOO-a, time da je stopa zatezne kamate dosuđena sukladno članku 1. Uredbe u visini stope zatezne kamate, te sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a. Što se tiče navoda tuženika o njegovoj savjesnosti odnosno nesavjesnosti ili poštenju u kontekstu navedene odredbe, za ukazati je da je s obzirom na razloge nevaljanosti predmetnih odredbi a koji razlozi su detaljno objašnjeni kako u navedenim presudama povodom tužbe radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača, tako ponovljeni i u obrazloženju ove presude, razvidno je da od samog početka postoji nesavjesnost na strani tuženika jer je utvrđeno da se nije pojedinačno pregovaralo o spornim odredbama te da je u tom kontekstu upravo tuženik nametnuo odredbe koje su bitno povoljnije za njega nego za drugu ugovornu stranu i koje su time zbog iskazanih razloga nevaljane, a ti razlozi su od samog početka bili poznati tuženiku.
22. Kako je tužitelj uspio u sporu sa 71 %, a tuženik sa 29 %, naloženo je tuženiku naknaditi mu trošak parničnog postupka sukladno odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a, i to tako što je osnovani iznos troška valjalo pomnožiti sa postotkom razlike između uspjeha stranaka (42 %). Tako je temeljem Tbr. 7. - 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine RH br. 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 148/09 i 142/12; dalje Tarife) tužitelju dosuđeno po 1.000,00 eura za sastav tužbe i podnesaka od 14. studenog 2025. i 11. prosinca 2025., te isti iznos za zastupanje na ročištima od 22. studenog 2019., 13. prosinca 2019. i 24. veljače 2019., kao i po 100,00 eura za zastupanje na ročištima od 19. rujna 2025. i 12. prosinca 2025. što sveukupno iznosi 6.200,00 €, na što je valjalo pridodati i trošak s naslova predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 1.050,00 €, i plaćenu sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 176,38 eura, a što sveukupno iznosi 7.426,38 €, pa kada se taj iznos pomnoži s postotkom razlike između uspjeha stranaka (42%) dolazi se do iznosa od 3.119,07€ pa je slijedom svega navedenog odlučeno kao u izreci pod točkom II.
23. Sud tužiteljici nije dosudio trošak za sastav podnesaka od 15. srpnja 2019., 10. veljače 2021., 27. lipnja 2024., 20. studenog 2025., 03. prosinca 2025., 05. veljače 2026. jer te radnje nisu u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a bile potrebne radi vođenja parnice. Isto tako, sud nije dosudio tužitelju trošak za sastav podneska od 09. ožujka jer je isti nastao kao rezultat tužiteljeve omaške u pisanju (a ako se misli na drugi podnesak istog datuma, on nije bio potreban radi vođenja parnice), a iz istog razloga nije dosudio trošak za zastupanje na ročištu od 16. ožujka 2026. Pored navedenog, sud nije dosudio zatraženi iznos za zastupanje na ročištima od 19. rujna 2025., i 12. prosinca 2025. jer su ta ročišta odgođena prije početka raspravljanja pa mu sukladno Tbr. 9. točka 5. Tarife pripada nagrada upravo u iznosu od po 100,00 eura koliko je i dosuđeno. Kako sudske pristojbe tužitelj kao potrošač sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama nije dužan platiti, tužitelju je dosuđen po ovoj osnovi plaćeni iznos za tužbu, s obzirom da tada takvo pravilo nije bilo na snazi, pa je slijedom navedenog odlučeno kao u izreci pod točkom III.
24. S obzirom da je uspjeh tužitelja bitno veći od uspjeha tuženika, u cijelosti je sukladno odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a odbijen zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka, pa je odlučeno kao u izreci pod točkom IV.
25. O zateznoj kamati na trošak parničnog postupka odlučeno je primjenom odredbe članka 27. stavak 2. Ovršnog zakona (Narodne novine RH br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 - dalje OZ) i članka 29. stavak 2. ZOO-a, i to počevši od 30. prosinca 2024. pa do isplate.
U Imotskom, 17. ožujka 2026.
Sudac
Mate Kukavica
Pouka o pravu na žalbu:
Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, računajući od dana dostave. Žalba se predaje putem ovog suda na županijski sud pisanim podneskom u četiri istovjetna primjerka.
Žalba se može izjaviti samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
