Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

Poslovni broj: P-338/2025-60

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785, po sucu Snježani Kozina kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice PT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po ZOU Glavaš & Šutalo iz Vinkovaca, protiv tuženika Addiko bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, zastupanog po OD Kožul & Petrinović iz Zagreba d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane 3. ožujka 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Miru Glavaša, odvjetnika u ZOU Glavaš & Šutalo iz Vinkovaca, i u odsutnosti tuženika, te potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom 17. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 6. Ugovora o kreditu broj 016- 2122/2005 od 18. listopada 2005. sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama u dijelu u kojem se navodi da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, bez navođenja ikakvih objektivnih parametara za promjenu iste, koji Ugovor je zaključen između BT iz [adresa], kao korisnika kredita, čiji je sada pravni slijednik PT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u visini novčanog iznosa od 383.900,00 CHF u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HYPO ALPE-ADRIA BANK d.d. za devize na dan korištenja i tužene Addiko bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, te stoga isti članak ne proizvode nikakav pravni učinak za ugovorne stranke.

II. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 3. istog Ugovora o kreditu broj 016- 2122/2005 od 18. listopada 2005. sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama kojima se regulira otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HYPO ALPE-ADRIA BANK d.d. za valutu ugovora (CHF), odnosno primjena valutne klauzule (otplate mjesečnih rata vezanu uz tečaj CHF na dan plaćanja mjesečnog otplatnog iznosa ugovorenog u anuitetima) tijekom trajanja otplate po predmetnom ugovoru o kreditu broj 016-2122/2005 od 18. listopada 2005. sa sporazumom o osiguranju tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, te stoga isti članak ne proizvodi nikakav pravni učinak za ugovorne stranke.

III. Utvrđuje se ništetnom dio odredba članka 8. Ugovora o kreditu broj 016- 2122/2005 od 18. listopada 2005. sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama kojim se regulira prijevremena otplata kredita, koja glasi: „ Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu konačnu ili djelomičnu otplatu kredita ukoliko o toj namjeri obavijesti Banku najmanje 30 (trideset) dana unaprijed. Korisnik kredita se obvezuje izvršiti uplatu prema obračunu Banke ………. U slučaju prijevremene konačne otplate kredita ili djelomične otplate kredita, Banka je ovlaštena zaračunati taksu sukladno Odluci o naknadama Hypo Alpe-Adria-Bank d. d………. Korisnik kredita obvezuje se snositi sve tečajne razlike koje mogu nastati zbog sukcesivnog ili prijevremenog podmirenja tražbina….“

IV. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe članka 21. Ugovora o kreditu broj 016- 2122/2005 od 18. listopada 2005. sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koji glasi: "Potpisom na ovom Ugovoru Korisnik, Založni dužnici i Jamac platac u cijelosti prihvaćaju odredbe Općih poslovnih uvjeta Hypo Alpe-Adria-Bank d. d., odredbe i tarife Odluke o naknadama za usluge Hypo Alpe-Adria-Bank d. d. i Odluku o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d. d., te druge opće akte Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., sa svim izmjenama i dopunama istih koje budu donesene za vrijeme postojanja tražbina Banke iz ovog Ugovora.".

V. Nalaže se tuženoj Addiko bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, da tužiteljici PT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi izvrši isplatu novčane tražbine u iznosu od 16.180,77 EUR (šesnaest tisuća sto osamdeset eura i sedamdeset sedam centi) uvećano za pripadajuću zateznu kamatu na svaki pojedinačni iznos i to po kamatnoj stopi u visini od 15 % godišnje do 31. 12. 2007., a na dalje po kamatnoj stopi u visini eskontne stope HNB-a važeće zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena do 31 .7. 2015., nadalje u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita nefinancijskih trgovačkih društava za referentno razdoblje dulje od godine dana uvećane za tri postotna poena do 31. 12. 2022., a od 1. 1. 2023. pa nadalje do isplate, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a na slijedeće iznose:

- 72,19 € počevši od 31. listopad 2006. do isplate,

- 71,83 € počevši od 30. studeni 2006. do isplate,

- 71,18 € počevši od 31. prosinac 2006. do isplate,

- 70,71 € počevši od 31. siječanj 2007. do isplate,

- 71,37 € počevši od 28. veljača 2007. do isplate,

- 71,41 € počevši od 31. ožujak 2007. do isplate,

- 69,85 € počevši od 30. travanj 2007. do isplate,

- 69,13 € počevši od 31. svibanj 2007. do isplate,

- 68,63 € počevši od 30. lipanj 2007. do isplate,

- 69,06 € počevši od 31. srpanj 2007. do isplate,

- 69,43 € počevši od 31. kolovoz 2007. do isplate,

- 112,01 € počevši od 30. rujan 2007. do isplate,

- 111,79 € počevši od 31. listopad 2007. do isplate,

- 113,20 € počevši od 30. studeni 2007. do isplate,

- 112,61 € počevši od 31. prosinac 2007. do isplate,

- 114,66 € počevši od 31. siječanj 2008. do isplate,

- 115,78 € počevši od 29. veljača 2008. do isplate,

- 231,30 € počevši od 31. ožujak 2008. do isplate,

- 225,61 € počevši od 30. travanj 2008. do isplate,

- 223,36 € počevši od 31. svibanj 2008. do isplate,

- 226,13 € počevši od 30. lipanj 2008. do isplate,

- 222,05 € počevši od 31. srpanj 2008. do isplate,

- 222,26 € počevši od 31. kolovoz 2008. do isplate,

- 224,67 € počevši od 30. rujan 2008. do isplate,

- 242,97 € počevši od 31. listopad 2008. do isplate,

- 230,71 € počevši od 30. studeni 2008. do isplate,

- 271,48 € počevši od 31. prosinac 2008. do isplate,

- 274,11 € počevši od 31. siječanj 2009. do isplate,

- 275,31 € počevši od 28. veljača 2009. do isplate,

- 272,02 € počevši od 31. ožujak 2009. do isplate,

- 272,65 € počevši od 30. travanj 2009. do isplate,

- 267,62 € počevši od 31. svibanj 2009. do isplate,

- 263,92 € počevši od 30. lipanj 2009. do isplate,

- 264,91 € počevši od 31. srpanj 2009. do isplate,

- 266,87 € počevši od 31. kolovoz 2009. do isplate,

- 266,69 € počevši od 30. rujan 2009. do isplate,

- 264,72 € počevši od 31. listopad 2009. do isplate,

- 268,41 € počevši od 30. studeni 2009. do isplate,

- 271,38 € počevši od 31. prosinac 2009. do isplate,

- 275,60 € počevši od 31. siječanj 2010. do isplate,

- 274,63 € počevši od 28. veljača 2010. do isplate,

- 280,36 € počevši od 31. ožujak 2010. do isplate,

- 279,28 € počevši od 30. travanj 2010. do isplate,

- 281,39 € počevši od 31. svibanj 2010. do isplate,

- 299,72 € počevši od 30. lipanj 2010. do isplate,

- 295,95 € počevši od 31. srpanj 2010. do isplate,

- 307,47 € počevši od 31. kolovoz 2010. do isplate,

- 303,49 € počevši od 30. rujan 2010. do isplate,

- 297,09 € počevši od 31. listopad 2010. do isplate,

- 310,60 € počevši od 30. studeni 2010. do isplate,

- 295,69 € počevši od 31. prosinac 2010. do isplate,

- 284,71 € počevši od 31. siječanj 2011. do isplate,

- 288,94 € počevši od 28. veljača 2011. do isplate,

- 284,03 € počevši od 31. ožujak 2011. do isplate,

- 284,92 € počevši od 30. travanj 2011. do isplate,

- 305,68 € počevši od 31. svibanj 2011. do isplate,

- 307,70 € počevši od 30. lipanj 2011. do isplate,

- 325,04 € počevši od 31. srpanj 2011. do isplate,

- 316,14 € počevši od 31. kolovoz 2011. do isplate,

- 306,39 € počevši od 30. rujan 2011. do isplate,

- 243,44 € počevši od 31. listopad 2011. do isplate,

- 242,84 € počevši od 30. studeni 2011. do isplate,

- 246,55 € počevši od 31. prosinac 2011. do isplate,

- 249,79 € počevši od 31. siječanj 2012. do isplate,

- 250,22 € počevši od 29. veljača 2012. do isplate,

- 247,98 € počevši od 31. ožujak 2012. do isplate,

- 249,49 € počevši od 30. travanj 2012. do isplate,

- 250,52 € počevši od 31. svibanj 2012. do isplate,

- 248,79 € počevši od 30. lipanj 2012. do isplate,

- 249,24 € počevši od 31. srpanj 2012. do isplate,

- 247,94 € počevši od 31. kolovoz 2012. do isplate,

- 245,16 € počevši od 30. rujan 2012. do isplate.

VI. Nalaže se tuženoj Addiko bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, da tužiteljici PT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli izvrši isplatu novčane tražbine u iznosu od 67.289,01 EUR (šezdeset sedam tisuća dvjesto osamdeset devet eura i jedan cent) uvećano za pripadajuću zateznu kamatu na svaki pojedinačni iznos i to po kamatnoj stopi u visini od 15 % godišnje do 31. 12. 2007. po kamatnoj stopi u visini eskontne stope HNB-a važeće zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena do 31. 7. 2015., nadalje u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita nefinancijskih trgovačkih društava za referentno razdoblje dulje od godine dana uvećane za tri postotna poena do 31. 12. 2022., a od 1. 1. 2023. pa nadalje do isplate, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a na slijedeće iznose:

- 5,98 počevši od 30. studeni 2005. do isplate,

- 29,03 počevši od 31. listopad 2008. do isplate,

- 50,98 počevši od 31. prosinac 2008. do isplate,

- 66,81 počevši od 31. siječanj 2009. do isplate,

- 73,97 počevši od 28. veljača 2009. do isplate,

- 54,24 počevši od 31. ožujak 2009. do isplate,

- 58,01 počevši od 30. travanj 2009. do isplate,

- 27,87 počevši od 31. svibanj 2009. do isplate,

- 5,68 počevši od 30. lipanj 2009. do isplate,

- 11,57 počevši od 31. srpanj 2009. do isplate,

- 23,27 počevši od 31. kolovoz 2009. do isplate,

- 22,27 počevši od 30. rujan 2009. do isplate,

- 10,43 počevši od 31. listopad 2009. do isplate,

- 32,62 počevši od 30. studeni 2009. do isplate,

- 50,42 počevši od 31. prosinac 2009. do isplate,

- 75,73 počevši od 31. siječanj 2010. do isplate,

- 69,93 počevši od 28. veljača 2010. do isplate,

- 104,29 počevši od 31. ožujak 2010. do isplate,

- 97,77 počevši od 30. travanj 2010. do isplate,

- 110,46 počevši od 31. svibanj 2010. do isplate,

- 220,41 počevši od 30. lipanj 2010. do isplate,

- 197,78 počevši od 31. srpanj 2010. do isplate,

- 266,93 počevši od 31. kolovoz 2010. do isplate,

- 243,04 počevši od 30. rujan 2010. do isplate,

- 204,61 počevši od 31. listopad 2010. do isplate,

- 285,69 počevši od 30. studeni 2010. do isplate,

- 388,83 počevši od 31. prosinac 2010. do isplate,

- 315,80 počevši od 31. siječanj 2011. do isplate,

- 343,90 počevši od 28. veljača 2011. do isplate,

- 311,28 počevši od 31. ožujak 2011. do isplate,

- 317,22 počevši od 30. travanj 2011. do isplate,

- 455,25 počevši od 31. svibanj 2011. do isplate,

- 468,70 počevši od 30. lipanj 2011. do isplate,

- 584,02 počevši od 31. srpanj 2011. do isplate,

- 524,78 počevši od 31. kolovoz 2011. do isplate,

- 459,93 počevši od 30. rujan 2011. do isplate,

- 452,98 počevši od 31. listopad 2011. do isplate,

- 447,98 počevši od 30. studeni 2011. do isplate,

- 478,91 počevši od 31. prosinac 2011. do isplate,

- 505,89 počevši od 31. siječanj 2012. do isplate,

- 509,49 počevši od 29. veljača 2012. do isplate,

- 490,84 počevši od 31. ožujak 2012. do isplate,

- 503,43 počevši od 30. travanj 2012. do isplate,

- 512,05 počevši od 31. svibanj 2012. do isplate,

- 497,55 počevši od 30. lipanj 2012. do isplate,

- 501,37 počevši od 31. srpanj 2012. do isplate,

- 490,50 počevši od 31. kolovoz 2012. do isplate,

- 467,34 počevši od 30. rujan 2012. do isplate,

- 54.861,18 počevši od 28. ožujak 2013. do isplate.

VII. Nalaže se tuženoj Addiko bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, da tužiteljici PT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnične troškove u iznosu od 12.259,08 eura (dvanaest tisuća dvjesto pedeset devet eura i osam centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude tj. 17. ožujka 2026. do isplate, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

VIII. Odbija se tužitelj sa tužbenim zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.196,30 eura (dvije tisuće sto devedeset šest eura i trideset centi) kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je po punomoćniku 12. lipnja 2019. podnijela tužbu ovome sudu protiv tuženika, a radi utvrđenja ništetnosti i isplate.

2. U tužbi navodi da je majka tužiteljice BT kao korisnik kredita zaključila dana 18. listopada 2005. s prednikom tužene bank Hypo Alpe Adria bank d.d. Zagreb kao kreditorom ugovor o kreditu broj 016-2122/2005. sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama (uz valutnu klauzulu u CHF) kojim je tužiteljici stavljen na raspolaganje iznos od 383.900,00 CHF koji će isplatiti u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Banke na dan korištenja kredita na rok otplate od 18 godina odnosno 216 mjeseci, tj. 216 jednakih mjesečnih anuiteta.

2.1. Uslijed smrti korisnika kredita BT izvršena je promjena korisnika kredita na način da je zakonska nasljednica PT ovdje tužiteljica preuzela i prihvatila sve obveze korisnika kredita, dok je stvarni izvršitelj kreditne obveze ST suprug pok. BT, a otac tužiteljice PT.

2.2. Tužiteljica dalje navodi da je člankom 20. predmetnog ugovora o kreditu ugovorena nadležnost Općinskog suda u Zagrebu, no kako se u konkretnom slučaju radi o tipskom ugovoru tuženika i na čiji sadržaj tužiteljica nije imala utjecaj, a koja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama budući da bi radi ostvarenja svojih prava i obveza tužiteljica bila u obvezi putovati u Zagreb, a što bi budući da živi u [adresa] uzrokovalo značajnu financijsku neravnotežu obzirom na cijenu putovanja tužiteljice u Zagreb i nazad. Na taj način smatra da je tuženik postupao suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača. Tužiteljica smatra da je ponašanje tuženika protivno načelu savjesnosti i poštenja, te načelu ravnopravnosti ugovornih stranaka, zbog čega su odredbe o načinu promjene kamatne stope ništetne, a smatra da je isto utvrđeno i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014.

2.3. Upravo iz tog razloga tužiteljica je tužbom zahtijevala da se utvrde ništetnim odredbe ugovora o kreditu i to odredbe sadržane u članku 3., 6., 8. i 21. ugovora koje reguliraju način promjene kamatne stope, primjenu valutne klauzule, odredbe o prijevremenoj otplati kredita i odredbe o prihvaćanju Općih poslovnih uvjeta banke kao i odredbe i Tarife odluke o naknadama za usluge banke i Odluku o kamatnim stopama te druge opće akte tuženika, te da tuženik isplati tužiteljici odgovarajući novčani iznos koji je stekao temeljem tako ništetnih odredbi. Obzirom da nema kompletnu dokumentaciju, iako je istu zatražila od tuženika, to se obvezuje naknadno po provedenom knjigovodstveno-financijskom vještačenju i to nakon što tuženik dostavi svu potrebnu dokumentaciju postaviti tužbeni zahtjev.

2.4. Tužiteljica se poziva na odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske koji je svojom presudom broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., a gdje je u bitnome utvrđeno da su sve tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti. Navedena odluka potvrđena je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. Isto tako tužiteljica se poziva na presudu suda EU C-186/2016 kojom presudom je pravomoćno presuđeno da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli nije poštena ukoliko vjerovnik kreditor potrošaču nije dao informacije koje su potrebne za donošenje valjane odluke o ugovaranju valutne klauzule, zbog čega je nastala neravnoteža prava i obveza na štetu potrošača. Sukladno navedenom tužiteljica potražuje od tuženika povrat svih preplaćenih iznosa temeljem ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i tzv. valutnoj klauzuli.

2.5. Nadalje navodi da je u predmetnom ugovoru o kreditu i to u čl. 8. utvrđeno da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu, djelomičnu i konačnu otplatu kredita ukoliko o toj namjeri obavijesti banku najmanje 30 dana unaprijed, te se u tom slučaju korisnik kredita obvezuje izvršiti uplatu prema zaključenom obračunu banke koja mu je ovlaštena zaračunati i naknadu prema tarifi banke, a sve to sukladno poslovnoj politici banke. Navodi da je odredbom čl. 1024. st. 2. i 3. Zakona o obveznim odnosima određeno da korisnik kredita može vratiti kredit i prije roka određenog za vraćanje te da je o tome dužan unaprijed obavijestiti banku, dok je st. 3. određeno da je u tom slučaju korisnik kredita dužan banci kao davatelju kredita nadoknaditi štetu ako ju je davatelj kredita pretrpio. Polazeći od načela savjesnosti i poštenja u zasnivanju prava i obveza, načelu zabrane zlouporabe prava i načela jednakih vrijednosti činidaba, tužiteljica smatra da je tuženik ugovaranjem naknade sukladno Odluci tuženika o visini naknade za uslugu banke povrijedio zakon na štetu tužitelja, te da isto za posljedicu mora imati ništetnost takve ugovorne odredbe. Ističe da je predmetni ugovor o kreditu, pa tako i čl. 8. istog ugovora sastavljen unaprijed od strane tuženika i da je upravo tuženik taj koji je sa tužiteljicom ugovorio naknadu za prijevremenu otplatu kredita u određenom postotku a koji ne predstavlja nikakvu naknadu štete već naknadu za uslugu banke, te po tužiteljici tako ugovorena naknada ne predstavlja po svom sadržaju ništa drugo nego ugovornu kaznu koja je predviđena čl. 350. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Tužiteljica isto tako traži da se utvrdi da je ništetna odredba članka 21. kojom je ugovoreno da tužiteljica kao korisnik kredita, založni dužnici i jamac platac prihvaćaju odredbe Općih poslovnih uvjeta banke, odredbe i Tarife odluke o naknadama za usluge kao i odluku o kamatnim stopama i sve druge opće akte banke sa svim izmjenama i dopunama koje budu donesene u vrijeme postojanja tražbine banke iz navedenog ugovora. Tvrdi da je ovo isto tako nepoštena ugovorna odredba o kojoj stranke nisu pojedinačno pregovarale niti je tužiteljica bila upoznata što ova odredba konkretno znači.

2.6. Nadalje, tužiteljica se poziva i na odredbu čl. 138. a Zakona o zaštiti potrošača, prema kojim odredbama odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupku individualne pravne zaštite, zbog čega tužiteljica smatra da se navedene presude Trgovačkog suda u Zagrebu odnose i na ugovorni odnos između nje i tuženika, ali se poziva i na odredbu čl. 502.a st. 1. Zakona o parničnom postupku prema kojim odredbama pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom postupku obvezuje prvostupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu. Takav stav o direktnom učinku pravomoćne presude donesene u kolektivnom sporu na pojedinačne postupka navodi da je izražen i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019.

3. Tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu i to kako po osnovu tako i po visini. Prije svega tuženik navodi da je tužiteljica zaključila ugovor o kreditu sa Hypo Alpe Adria bank d.d. Osijek, a koja nije bila obuhvaćena presudama po kolektivnoj tužbi potrošača, što onda po tuženiku znači da se tužiteljica ne može pozivati na pravna utvrđenja i pravna tumačenje iz tih presuda budući da za Hypo Alpe Adria bank d.d. nije utvrđeno da bi u ugovorima o kreditu koristila nepoštenu praksu ugovaranja ništetnih odredbi vezano za promjenu kamatne stope i za ugovaranje u valuti CHF, pa zbog toga smatra da se u ovom konkretnom slučaju tužiteljica niti ne može pozivati na odredbu čl. 502.c Zakona o parničnom postupku.

3.1. Tuženik se protivio pozivanju tužiteljice na presude Trovačkog suda u Zagrebu i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, koje su donesene povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača, smatrajući da se na utvrđenja iz istih presuda dopušteno samo pozivati u parnicama za naknadu štete, a kako ovdje tužiteljica potražuje stečeno bez osnove smatra da ne postoji pravni osnov tužiteljice za podnošenjem ovakve tužbe. Neovisno o pravomoćnim presudama koje su donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača tuženik smatra da je u svakom pojedinačnom slučaju nužno sagledati okolnosti svakog konkretnog slučaja, a da bi se tek onda moglo utvrditi da li su odredbe točno određenog ugovora o kreditu nepoštene tj. ništetne. Tuženik smatra da su tužiteljica i tuženik pojedinačno pregovarali o spornim odredbama ugovora o kreditu s obzirom da je tužiteljica mogla birati između kredita s fiksnom ili promjenjivom kamatnom stopom, kao što je mogla birati i između kunskog kredita, kredita s valutnom klauzulom u eurima ili valutnom klauzulom u CHF, te da su osim toga odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli bile jasne, lako uočljive i razumljive, te da su sva prava tužiteljice kao potrošača prije, tijekom i nakon sklapanja ugovora bile poštovane u cijelosti. Tuženik navodi da se upravo tužiteljica prije sklapanja ugovora o kreditu obratila tuženiku i da je tijekom tih razgovora upoznata sa svim mogućnostima kreditiranja i tek nakon toga se odlučila na sklapanje ugovora o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom vezanom uz CHF, da je tuženik u tim pregovorima jasno objasnio sve značajke ugovora i to kako u pogledu promjenjivosti kamatne stope, tako i primjene valutne klauzule, te da je tom prilikom tužiteljica jasno izrazila svoju ugovornu volju, da je ugovor o kreditu imao vrlo jasan i uočljiv tekst koji je tužiteljica po svom izboru prihvatila.

3.2. Tuženik smatra da je u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kreditu prema pozitivnim zakonskim propisima bilo dopušteno ugovaranje promjenjive kamatne stope, te da je sklapanjem istog ugovora tužiteljica izričito prihvatila odredbu o promjenjivosti kamatne stope temeljem odluke o kamatnim stopama tuženika, kao i temeljem drugih općih akata tuženika, odnosno da je predmetni ugovor o kreditu sadržavao sve zakonom predviđene pretpostavke pod kojima se godišnja kamatna stopa u ugovoru mogla promijeniti, te da je promjena kamatnih stopa imala svoje poslovne razloge i da je stoga tuženik promjenu kamatnih stopa vršio sukladno unaprijed utvrđenim pretpostavkama.

3.3. U pogledu dijela tužbenog zahtjeva za utvrđenjem ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli stav je tuženika da bi se utvrdilo da li se radi o poštenoj odnosno dopuštenoj odredbi ugovora da je nužno procijeniti uzrokuje li određena ugovorna odredba znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te da li ista ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu suprotnu načelu savjesnosti i poštenja, odnosno radi li se o uvjetu dobre vjere, pri čemu se oba uvjeta moraju kumulativno ostvariti da bi se radilo o ništetnoj odredbi. Tuženik je stava da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli dopuštena i da sama po sebi ne može uzrokovati znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, jer i sam tuženik nije imao kontrolu nad kretanjem tečaja CHF, te da do 2009. nije niti bilo značajnijih promjena tečaja CHF i da nije bilo razumno za očekivati da će isti značajno porasti, a iz čega onda proizlazi da tuženik nije postupao nesavjesno i nepošteno, pogotovo iz razloga jer je valutna klauzula bila dopuštena kako u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu tako i danas sukladno odredbi čl. 22. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Osim toga tuženik smatra kako porast tečaja CHF nakon sklapanja ugovora o kreditu ne može biti od utjecaja na ocjenu valjanosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli jer je za ocjenu savjesnosti postupanja stranke mjerodavan trenutak sklapanja ugovora o kreditu, a u tom trenutku tuženik nije mogao predvidjeti promjenu tečaja CHF koja se dogodila kasnije tijekom trajanja ugovora o kreditu.

3.4. Pored ovog prigovora tuženik je isticao prigovor zastare smatrajući da se za isplatu temeljem stjecanja bez osnove primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina, a što onda znači da za sva potraživanja s osnova stjecanja bez osnove koja su nastala prije 14. lipnja 2014. nastupila zastara, pri čemu tuženik smatra da je u ovom konkretnom slučaju neprihvatljivo tumačenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske da bi kod ovakve vrste zahtjeva do prekida zastare došlo podnošenjem tužbe u postupku po kolektivnoj zaštiti potrošača, a na koji način je stavljen izvan snage zakonski rok zastare od 5 godina koji se odnosi na stjecanje bez osnove, kao što je za tuženika neprihvatljivo i pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV- 47/2020 od 30. siječnja 2020., a po kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva počinje teći od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

3.5. Tuženik se tijekom postupka protivio predloženom načinu vještačenja smatrajući da se pravna praznina koja može nastati u slučaju utvrđenja ništetnim dijela odredbe o visini kamate treba popunjavati dopunskim tumačenjem ugovora, a isto tako smatra da je posve neprihvatljivo tumačenje da su stranke ugovorile valutnu klauzulu s fiksnim tečajem valute i da bi isto dovelo tužitelja u povlašteni položaj u odnosu na druge potrošače, ali i u odnosu na tuženika. Tuženik je osporavao i zatraženi tijek kamata osobito onih koji se zahtijevaju prije podnošenja tužbenoga zahtjeva smatrajući da mu obveza koju bi trebao ispuniti uopće nije izvjesna ili poznata, a ukoliko se i utvrdi bilo kakva obveza tada se može smatrati da je on za tu obvezu saznao tek primitkom presude i eventualno tužiteljici mogu pripadati zakonske kamate tek od dana donošenja prvostupanjske presude. U okviru odgovora na tužbu i tijekom postupka tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, te predlaže odbiti tužiteljicu sa tužbenim zahtjevom u cijelosti.

4. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u ugovor o kreditu (list 9- 18), zahtjev za dostavom dokumentacije (list 19-20), metodologiju promjene kamatnih stopa (list 178-188), Ugovor o kreditu broj 016-2122/2005 od 26. 10. 2012. (list 162- 166), otplatni plan (list 167-170), Odluka o naknadama za usluge Hypo bank (list 171- 177), simulirani otplatni plan (list 288-293), obavijest o promjeni kamatnih stopa (list 321), otplatni plan (list 322-351), nalaz i mišljenje vještaka Tomislava Borković dipl.oec. iz [adresa] od 28. 9. 2021. (list 361-367), pismeno očitovanje vještaka na primjedbe tuženika od 5. 11. 2021. (list 389-391), proveden je dokaz neposrednim saslušanjem vještaka na raspravnom zapisniku od 1. 2. 2022. (list 425-427).

5. Nakon provedenog dokaznog postupka ovaj sud je donio presudu poslovni broj P-1023/2019-33 od 11. ožujka 2022. koja presuda je povodom uložene žalbe tuženika ukinuta odlukom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-740/2022-3 od 4. lipnja 2025.

6. Budući je tuženik u pismenom podnesku od 18. veljače 2006. povukao dokazni prijedlog za saslušanjem svjedoka ĆT to sud nije navedenog svjedoka niti pozivao radi saslušanje, kao niti tužiteljicu čije saslušanje punomoćnici stranaka nisu niti tražili budući ista kao zakonska nasljednica iza pok. ugovaratelja kredita nema saznanja o okolnostima sklapanja ugovora, pregovaranja prilikom sklapanja, razumijevanja odredbi ugovora i odabira valute.

7. Po provedenom financijsko – knjigovodstvenom vještačenju te dopuni vještačenja tužiteljica pismenim podneskom od 30. prosinca 2025. konačno uredila tužbeni zahtjev sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj tako da potražuje isplate s naslova preplate temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u iznosu od 16.180,77 eura zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedinačni mjesečni iznos, a s naslova povrata preplaćenog iznosa temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli iznos od 67.289,01 eura uz pripadajuće kamate.

8. Temeljem provedenog dokaznog postupka, cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi članka 8. Zakon o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje: ZPP) sud je utvrdio slijedeće:

8.1. Između stranaka je nesporna činjenica da je tužitelj kao korisnik kredita s tuženikom kao davateljem kredita zaključio ugovor o kreditu 18. 10. 2005. na iznos od 383.300,00 CHF s rokom otplate od 216 mjeseci u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan korištenja kredita. Među strankama je također nesporno da je podignuti iznos temeljem zaključenog ugovora o kreditu u cijelosti isplaćen prijevremenom otplatom kredita i to 28. 3. 2013.

8.2. Nesporno je među parničnim strankama da je u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesena pravomoćna presuda, a kojom presudom je utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora ista banka kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku banke o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te da je ista presuda u tom dijelu potvrđena i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014.

8.3. Nesporno je nadalje da je istom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. i to točkom 1. utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima na način da je koristio u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja istih ugovora tužena banka kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim bitnim parametrima potrebnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

8.4. Nesporno je da je u pogledu ništetnosti ugovaranja promjenjive kamatne stope i valutne klauzule ista presuda Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., a da je istu presudu potvrdio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019.

9. Između stranaka je sporno pitanje zastare, pitanje ništetnosti odredbi ugovora u dijelu koji se odnosi na kamatnu stopu, valutnu klauzulu i naknadu za prijevremenu otplatu kredita, te pitanje neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana.

10. U odnosu na spornu činjenicu tj. pitanje ništetnosti dijela odredbe Ugovora o kreditu sud je primijenio odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07., dalje: ZZP/07) koji zakon je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu tj. 18. listopada 2005.

10.1. Prema odredbi članka 96. stavak 1. ZZP/07 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

10.2. Nadalje prema stavku 4. istog članka, ako trgovac tvrdi da se u pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe i usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora te ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor, sve sukladno odredbi članka 98. ZZP/07.

10.3. Odredbom članka 102. stavak 1. i 2. ZZP/07 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništavna time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako on može opstati bez ništavne odredbe.

11. Analizirajući spornu odredbu Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se utvrđuje odlukom kreditora, tj. tuženika, proizlazi da se radi o ugovornoj odredbi u odnosu na koju je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 utvrđeno da predstavlja povredu propisa i zaštite potrošača. Ovo stoga jer je odredba o promjeni kamatne stope kao cijene kredita jedna od ključnih odredbi ugovora o kreditu koja motivira ili demotivira korisnike kredita na zaključenje istog pa je stoga neopravdano prepustiti promjenu kamatne stope jednostranoj odluci banke, dakle, samo jednoj ugovornoj strani dok s druge strane klijent kao korisnik kredita ne raspolaže znanjem koje je potrebno za razumijevanje funkcioniranja tržišta kredita. U takvoj situaciji korisniku kredita potrebno je pružiti cjelovite informacije u odnosu na značaj i promjenu kamatne stope u odnosu na prvotno ugovorenu, kako bi korisnik kredita mogao procijeniti da li isti odgovara njegovim financijskim potrebama i mogućnostima. Tim više jer se u postupku kolektivne zaštite potrošača pravomoćno utvrdilo da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Stoga obzirom je izostalo određivanje takvih parametara, to naznačena odredba nije razumljiva, napose imajući u vidu činjenicu da je tuženik mogao u svakom trenutku sukladno svojim internim aktima mijenjati kamatnu stopu, a što je isti i učinio, bez mogućnosti utjecaja korisnika kredita na navedeno, to je tužitelj kao korisnik kredita stavljen u neravnopravan položaj kao potrošač u odnosu na banku.

12. U konkretnom slučaju izostalo je uvažavanje interesa tužitelja jer isti nije mogao utjecati na promjenu kamatne stope, a što je suprotno odredbi članka 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 107/95., 7/96., 91/96., 112/99., 88/01., 35/05., 41/08., 63/08., 134/08., 78/15., 29/18., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO). Stoga je neosnovano pozivanje tuženika da je navedena odredba razumljiva i da nije dovela do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana. Također posebno se napominje da je na tuženiku teret dokazivanja glede činjenice da su stranke pojedinačno pregovarale o spornoj odredbi, a što tuženik tijekom postupka nije dokazao prvenstveno imajući u vidu činjenicu da se radi o tipskom tj. formuliranom ugovoru. Navod tuženika da ugovorna odredba kojom se banka ovlašćuje da mijenja kamatnu stopu nije sama po sebi nepoštena niti odrediva, ne ukazuje na to da su stranke pojedinačno pregovarale o spornim odredbama. Ovdje sud ima u vidu činjenicu da se radi o tipskom ugovoru gdje je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi sastavni dio standardnog ugovora o kreditu koji je sačinio tuženik te tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj te odredbe i u trenutku sklapanja ugovora o kreditu nije mogao objektivno istu sagledati kao cjelinu zbog čega je takva odredba uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama tužitelja kao korisnika kredita u odnosu na banku.

12.1. Stoga proizlazi da su navedene odredbe Ugovora o kreditu nepoštene ugovorene odredbe u smislu odredbe članka 96. i 98. ZZP/07 slijedom čega su iste i ništavne sukladno članku 102. ZZP/07, pa je stoga sud u navedenom dijelu usvojio tužbeni zahtjev tužitelja.

12.2. Nadalje u odnosu na dio ugovora o kreditu, a koji se odnosi na otplatu kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, a kojim je ugovorena valutna klauzula na način da tužitelj kredit otplaćuje u CHF izražen u kunskoj protuvrijednosti, po prodajnom tečaju za valutu ugovora prema tečajnoj listi kreditora na dan plaćanja, sud cijeni da su navedene odredbe također nepoštene i ništetne primjenjujući identično materijalno pravo iz istih razloga kao i u odnosu na utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. Kod utvrđivanja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu, a koje se odnose na ugovaranje valutne klauzule i načina izmjene kamatne stope, sud je posebno vodio računa da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14. i 110/15., dalje: ZZP/14), u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavak 1. toga Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, ali i odredbe članka 502.c ZPP-a kojim je propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa, a kojom je određeno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćen tužbeni zahtjev iz tužbe za kolektivnu zaštitu potrošača, te da je u tom slučaju sud u pojedinačnom postupku vezan za ta utvrđenja. Cijeneći naprijed navedeno, a posebno da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope i o ugovaranju valutne klauzule, to je primjenjujući odredbe Zakona o parničnom postupku, presudu donesenu u tom sporu sud primijenio na ovaj konkretan slučaj.

13. U odnosu na spornu činjenicu tj. pitanje ništetnosti dijela Odluke o visini naknade za prijevremenu otplatu kredita, kao i sve kasnije njihove izmjene i dopune, sud je i ovdje primijenio odredbe ZZP/07 koji zakon je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu tj. na dan 18. 10. 2005.

14. Nadalje, na temelju dokaza izvedenih tijekom postupka, a polazeći od naprijed navedenih zakonskih odredbi, proizlazi da je ugovorna odredba kojom je određena naknada za prijevremenu otplatu kredita sadržana u dijelu pod odredbom članka 8. Ugovora o kreditu ništetna.

14.1. Sud je ocijenio da je ugovorna odredba iz članka 8. Ugovora nepoštena, a time sukladno odredbi članka 87. stavak 1. ZZP ništetna budući se o predmetnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, jer je istu unaprijed formulirao tuženik zbog čega tužitelj kao potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj jer je odredba unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca koja je ugovorena suprotno načelu savjesnosti i poštenja, te time uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelju. Tuženik, koji je nesporno sastavio ugovornu odredbu o troškovima zatvaranja kredita tj. naknadi za prijevremenu otplatu kredita o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo rezultira time da je ta ugovorna odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Pored navedenog u predmetnom ugovoru nije jasno navedeno od čega se sastoji naknada za obavljanje bankarskih usluga, niti je jasno i nedvosmisleno predočena struktura navedenih troškova, tj. od čega se isti sastoje i u kojem konačnom iznosu.

15. Kako iz stanja spisa proistječe da tuženik nije s uspjehom osporio navode tužitelja da se o spornim dijelovima ugovornih odredbi iz točke 3., 6. 8. i 21. Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, stoga je nedvojbeno da se radi o unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru o kreditu u kojem tužitelj kao korisnik kredita nije mogao utjecati na sadržaj navedene odredbe, stoga je po shvaćanju ovoga suda sporna ugovorna odredba u navedenim točkama zaista prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te su zbog toga ove odredbe ništetne u smislu članka 87. stavak 1. ZZP/03.

16. Imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan, a radi utvrđenja visine preplaćenog dijela zbog promjene kamatne stope i primjene valutne klauzule provedeno je vještačenje po vještaku Tomislavu Borković dipl.oec. iz [adresa].

16.1. Vještak je u svom nalazu utvrdio da je ukupan iznos razlike anuiteta nastalih uslijed promjena kamatnih stopa tijekom trajanja otplate po predmetnom ugovoru o kreditu broj 016-2122/2005 uzimajući u obzir početno ugovorenu kamatnu stopu i njene naknadne promjene utvrđen je u iznosu od 121.914,02 kn.

16.2. Razlike anuiteta uzimajući u obzir početno ugovoreni tečaj u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu, kao i sve naknadne izmjene tečaja CHF na dan kada je vršena uplata, odnosno dospijeća svakog pojedinačnog anuiteta utvrđene su u ukupnom iznosu od 510.241,44 kn.

17. Na nalaz i mišljenje financijsko – knjigovodstvenog vještaka tužiteljica nije imala primjedbi, te je sukladno tom nalazu i mišljenju vještaka, a prema odredbi članka 186.b stavak 4. ZPP-a i postavila određeni kondemnatorni tužbeni zahtjev podneskom od 1. 10. 2021. i to na način da je s naslova povrata preplaćenih iznosa temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi potraživala iznos od 121.914,02 kn, a temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli potraživala je isplatu iznosa od 510.241,44 kn sve zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose.

18. Tuženik se u svom pismenom podnesku od 2. 11. 2021. protivio i ovako postavljenom tužbenom zahtjevu tužiteljice te istaknuo primjedbe na nalaz vještaka, nakon čega se vještak pismeno očitovao podneskom od 5. 11. 2021. te uvažava primjedbe tužene te korigira izračun razlike anuiteta nastale uslijed promjena tečaja (primjena valutne klauzule).

19. Vještak obrazlaže da su razlike anuiteta uzimajući u obzir početno ugovoreni tečaj u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu, kao i sve naknadne izmjene tečaja CHF na dan kada je vršena uplata, odnosno dospijeća svakog pojedinačnog anuiteta utvrđene u ukupnom iznosu od 488.286,10 kn.

19.1. Ukupan iznos manje plaćenih anuiteta uzimajući u obzir tečaj na dan dospijeća svakog pojedinačnog anuiteta u odnosu na tečaj u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu (26. 10. 2005. 1 CHF = 4,765495 kn) utvrđen je u iznosu od – 18.702,90 kn. Ukupan iznos više plaćenih anuiteta uzimajući u obzir tečaj na dan dospijeća svakog pojedinačnog anuiteta u odnosu na tečaj u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu (26. 10. 2005. 1 CHF = 4,765495 kn) utvrđen je u iznosu od 506.989,00 kn.

20. Vještak je i usmeno na raspravi od 1. 2. 2022. obrazložio svoj nalaz te otklonio primjedbe tuženika navodeći kako u izračunu razlike anuiteta nastale uslijed promjene kamatnih stopa je primijenio važeće kamatne stope u pojedinim razdobljima otplate kredita, a sve temeljem vjerodostojne dokumentacije sadržane u predmetnom spisu. U razdoblju nakon 1. 10. 2006. pa do 31. 8. 2007. u izračunu je primijenio važeću kamatnu stopu od 4,6 % te sukladno pravilima struke iskazao razlike anuiteta nastale uslijed navedenog povećanja kamatnih stopa. Također u izračunu u razdoblju otplate kredita 1. 10. 2011. pa do prijevremene otplate odnosno konačne otplate kredita primijenio je važeću kamatnu stopu od 5,45 % na godišnjem nivou te sukladno navedenom u odnosu na početni anuitet izračunao razliku anuiteta nastalu uslijed navedenog povećanja kamatne stope odnosno i povećanja nominalnog iznosa anuiteta.

20.1. Također vještak je obrazložio da ukoliko bi kamatna stopa od 4,6 % i 5,45 % bila uzeta kao početna za navedene periode, tada bi ukupna razlika zbog promjene kamatne stope bila manja, a što ne bi bilo u skladu s pravilima struke.

21. U nastavku postupka sud je zatražio dopunu financijsko – knjigovodstvenog vještačenja na način da vještak sve iznose iz valute KN preračuna u valutu EUR, a sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj: 57/22. i 88/22.).

22. U dopuni nalaza i mišljenja od 24. 12. 2025. vještak je utvrdio da je ukupan iznos razlike anuiteta nastalih uslijed promjena kamatnih stopa tijekom trajanja otplate po kreditu utvrđen u visini od 16.180,77 eura, te da je ukupan iznos razlike anuiteta nastalih uslijed promjena tečaja tijekom trajanja otplate po predmetnom ugovoru o kreditu utvrđen u visini od 67.289,01 eura.

22.1. Vještak je svojim očitovanjima od 22. 1. 2026. i 28. 1. 2026. otklonio sve daljnje primjedbe i prigovore tužene smatrajući da se radi o prigovorima pravne prirode.

23. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Tomislava Borković kao stručan i objektivan, zasnovan na vjerodostojnoj dokumentaciji i sačinjen prema opće prihvaćenoj metodologiji izračuna u identičnim predmetima. Iz nalaza vještaka utvrđeno je da je uslijed povećanja kamatne stope tijekom trajanja otplate kredita više plaćen iznos 16.180,77 eura zbog promjenjive kamatne stope, te je zbog promjene tečaja više plaćen iznos od 67.289,01 eura na temelju ništetne ugovorne odredbe o primjeni valutne klauzule, pa kako upravo navedene iznose tužitelj i potražuje po konačno uređenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 30. 12. 2025., to sud tužbeni zahtjev usvaja u cijelosti.

23.1. Naime, iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka proizlazi da je tijekom trajanja otplate kredita tužitelj zbog ništetnosti odredbi o kamatnoj stopi platio viši iznos od ukupno 16.180,77 eura, a zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli platio viši iznos od ukupno 67.289,01 eura, to je sud obvezao tuženika na isplatu preplaćenih iznosa kako je to odlučeno u izreci ove presude, a što je u skladu s odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-549/2023 od 11. 1. 2024.

23.2. Prema mišljenju suda tuženik je po osnovi odredbe članka 1111. ZOO-a obvezan vratiti tužitelju navedene novčane iznose i to zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedinačni mjesečno više plaćeni iznos, s tim da je kamata određena sukladno odredbi članka 29. stavak 1. i 2. ZOO-a.

24. U odnosu na prigovor zastare istaknut od strane tuženika, isti je po zaključku suda neosnovan. Naime, sukladno odredbi članka 361. ZOO-a zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., to znači da zastara nastupa od 15. lipnja 2023. Obzirom je tužba podnijeta 12. lipnja 2019. to znači da potraživanje tužitelja nije obuhvaćeno zastarom.

25. Imajući u vidu sve naprijed izloženo ovaj sud je donio odluku kao u izreci ove presude.

26. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. u svezi sa člankom 155. ZPP-a. Tužitelju je sukladno označenoj vrijednosti predmeta spora i važećoj Odvjetničkoj tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., 151/22. i 138/23., dalje: Tarifa) odobren trošak i to: za sastav tužbe u iznosu od 500,00 eura, za sastav dva obrazložena podneska i to od 20. 11. 2020. i 18. 12. 2020. svaki u iznosu od 500,00 eura, za sastav tri obrazložena podnesaka i to 25. 11. 2021., 15. 12. 2021. i 30. 12. 2025. svaki u iznosu od 1.258,00 eura, za zastupanje na ročištu od 12. 1. 2021. u iznosu od 500,00 eura, te za zastupanje tri ročišta i to 1. 2. 2022., 18. 12. 2025. i 3. 3. 2026. svako u iznosu od 1.258,00 eura, trošak pristupa ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 eura, što uz pripadajući PDV u iznosu od 2.412,00 eura čini ukupan iznos od 12.060,00 eura.

26.1. Tužitelju je također odobren trošak plaćene naknade za vještačenje u iznosu od 199,08 eura tako da je tužitelju sveukupno dosuđen parnični trošak u visini od 12.259,08 eura.

26.2. Tužitelju nije odobren zatraženi trošak za pismeni podnesak od 11. 2. 2026. s pripadajućim PDV-om u iznosu od 1.572,50 eura budući tužitelj nije bio pozvan na očitovanje niti je ovo bilo nužno za vođenje ovog postupka. Tužitelju također nije odobren zatraženi trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu u ukupnom iznosu od 623,80 eura budući je tužitelj ovog troška oslobođena obzirom na Zakon o izmjenama zakona o sudskim pristojbama i to članak 11. stavak 1. točka 20. istog Zakona prema kojoj potrošači kao stečajni dužnici i tužitelji u postupcima pokrenutima na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa imaju pravo na oslobođenje na plaćanja sudske pristojbe, a kako tužitelj ovaj trošak nije niti platio to je u ovom dijelu tužbenog zahtjeva odbijen, stoga je tužitelj odbijen sa sveukupno 2.196,30 zatraženog troška parničnog postupka kao neosnovanim.

U Vinkovcima 17. ožujka 2026.

Sudac

Snježana Kozina

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana prijema ovjerenog prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o njoj odlučuje Županijski sud.

DOSTAVITI:

1. ZOU Glavaš & Šutalo, Vinkovci – pun. tužitelja

2. OD Kožul & Petrinović, Zagreb – pun. tuženika