REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] B 5

Poslovni broj: Us I-1395/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužitelja STELLA DI MARE SELCE j.d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 39521301292, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Rijeka, Službe za nadzor radnih odnosa, Rijeka, Lošinjska 16, OIB: 33706439962, radi inspekcijskog nadzora, 17. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev radi poništavanja rješenja tuženika KLASA: UP/I-116- 02/25-01/322, URBROJ: 443-02-02-10-25-1 od 21. srpnja 2025. i rješenja KLASA: UP/I-116-02/25-01/322, URBROJ: 443-02-02-10-25-2 od 25. srpnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog tužitelja za određivanjem odgodnog učinka tužbe do pravomoćnosti odluke u ovom sporu.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnoga spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika KLASA: UP/I-116-02/25-01/322, URBROJ: 443-02-02- 10-25-1 od 21. srpnja 2025. zabranjeno je tužitelju kao poslodavcu obavljanje registrirane djelatnosti u poslovnim prostorima kavane Stella di mare, [adresa], u trajanju od 30 dana (točka 1.), utvrđeno je da je privremena mjera zabrane obavljanja djelatnosti izvršna s 25. srpnja 2025. i traje do 23. kolovoza 2025. (točka 2.) i da će se privremena mjera izvršiti pečaćenjem svih ulaznih vrata u poslovni prostor (točka 3.), uz naznaku novčanog iznosa te mogućnost neizvršenja mjere ako se u roku od tri dana od izricanja rješenja dostavi dokaz o uplati tog iznosa (točka 4.). Usmeno rješenje je doneseno slijedom inspekcijskih nadzora pozivom na čl. 240. Zakona o strancima (Narodne novine broj 133/20., 114/22., 151/22., 40/25.; dalje: Zakon o strancima) te čl. 3., 24. i 70. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu (Narodne novine broj 115/18., 117/21., 67/23., 155/23.; dalje: Zakon o Državnom inspektoratu). Sukladno odredbi čl. 97. st. 3. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09., 110/21.; dalje: ZUP) po službenoj dužnosti je donesen pisani otpravak usmenog rješenja KLASA: UP/I-116-02/25-01/322, URBROJ: 443- 02-02-10-25-2 od 25. srpnja 2025.

2. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost usmenog rješenja tuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene pravnih propisa te povrede odredaba postupka. Ističe da je činjenično stanje utvrđeno jednostrano i nepotpuno jer da je tuženik zaključio kako su tijekom inspekcijskog nadzora kod tužitelja zatečeni na radu državljani trećih zemalja bez ishodovane dozvole za boravak i rad, a da pritom nisu uzete u obzir činjenice i okolnosti na koje je tužitelj ukazivao. Navodi kako mu nije omogućeno sudjelovanje u postupku na učinkovit način zbog, po njegovom stajalištu, nerazumno kratkog roka za dostavu očitovanja i tražene dokumentacije. Smatra da je takvim postupanjem došlo do pogrešne primjene odredaba čl. 88. st. 1. t. 1. i st. 4. Zakona o strancima kojima su propisani uvjeti pod kojima državljanin treće zemlje može raditi u Republici Hrvatskoj, kao i obveze poslodavca u pogledu ishođenja dozvole za boravak i rad. Ističe i pogrešnu primjenu čl. 240. istog Zakona navodeći kako nisu bile ispunjene pretpostavke za izricanje predmetne mjere te da je ista, i u slučaju eventualne povrede, nerazmjerna. Stava je kako je u postupku došlo do povrede čl. 8. Zakona o općem upravnom postupku kojim je propisano načelo utvrđivanja materijalne istine jer nisu utvrđene sve relevantne činjenice niti je tužitelju pružena stvarna mogućnost da sudjeluje u postupku i iznese svoju obranu. Podneskom od 1. kolovoza 2025. proširuje tužbeni zahtjev i na pisani otpravak rješenja tuženika. Predlaže sudu poništiti rješenje tuženika. Nezakonitim rješenjem da mu se nanosi teško popravljiva šteta koja se očituje u tome da bi mu se izvršenjem rješenja, tj. prestankom rada na 30 dana, ugrozilo daljnje poslovanje i podmirenje svih obveza te time ugrozilo egzistenciju njega i svih radnika. Stoga predlaže da sud odredi i odgodni učinak tužbe.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev i ostaje kod navoda iznijetih u osporavanom rješenju. Obrazlaže kako su prilikom inspekcijskog nadzora nad primjenom propisa iz područja radnih odnosa te kontrole boravka i rada državljana trećih zemalja kod tužitelja, provedenog u suradnji s policijskim službenicima Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, u poslovnim prostorijama kavane Stella di mare u [adresa] zatečeni na radu državljani trećih zemalja u obavljanju ugostiteljskih poslova. Provjerom u službenim evidencijama Ministarstva unutarnjih poslova te u evidencijama o osiguranicima obveznog mirovinskog osiguranja utvrđeno je da navedene osobe nemaju izdane dozvole za boravak i rad kod tužitelja, da za njih nije podnesen zahtjev za izdavanje dozvole, niti su prijavljeni na obvezno mirovinsko osiguranje. Osporava da bi odluka bila donesena jednostrano te ističe kako je ista donesena na temelju neposrednog opažanja inspektora, uvida u službene evidencije i saslušanja zatečenih osoba u svojstvu svjedoka, te kako je tijekom nadzora tužitelju dana mogućnost očitovanja na okolnosti rada zatečenih državljana trećih zemalja. Slijedom navedenog, smatra da su bile ispunjene zakonske pretpostavke za primjenu mjere iz čl. 240. Zakona o strancima jer je tužitelj kao poslodavac postupao protivno propisima koji uređuju zapošljavanje državljana trećih zemalja te stoga predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan. Protivi se prijedlogu za određivanje odgodnog učinka tužbe budući da Zakon o strancima ne propisuje takav učinak tužbe. Ujedno navodi da je tužitelj postupio po rješenju i uplatio izrečeni iznos. Dodatno ističe kako su netočni navodi o većem broju zaposlenih osoba jer je utvrđeno kako je tužitelj u relevantnom razdoblju imao prijavljena samo dva radnika na obvezno mirovinsko osiguranje, iako posluje u dva ugostiteljska objekta.

4. U sporu je održana rasprava kako bi se strankama, u skladu s čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje: ZUS), dala mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora na koju raspravu je pristupio tuženik, dok uredno pozvani tužitelj nije pristupio, stoga je sud temeljem ovlaštenja iz odredbe čl. 91. st. 3. ZUS-a raspravu održao u njegovoj odsutnosti.

5. Sud je proveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora i spisu predmeta upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu te je na temelju odredbe čl. 114. st. 3. ZUS-a utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. Druge po tužitelju predložene dokazne prijedloge sud nije izvodio jer ih nije smatrao odlučnim za donošenje odluke budući se činjenice važne za donošenje odluke mogu utvrditi iz isprava u spisu, a sve kako je to obrazloženo u nastavku obrazloženja ove odluke.

6. Predmet spora je zakonitost rješenja tuženika kojim je tužitelju izrečena mjera zabrane obavljanja registrirane djelatnosti zbog utvrđenog rada državljana trećih zemalja protivno odredbama Zakona o strancima.

7. Odredba čl. 240. st. 1. Zakona o strancima propisuje da u provedbi inspekcijskog nadzora nadležni inspektor tijela iz čl. 239. st. 1. toga Zakona usmenim će rješenjem u zapisniku, u trajanju od 30 dana, zabraniti poslodavcu - pravnoj osobi ili poslodavcu - fizičkoj osobi obavljanje djelatnosti odnosno državljaninu treće zemlje pružanje usluga za inozemnog poslodavca u nadziranom poslovnom objektu odnosno prostoru, a poslodavcu - pravnoj osobi ili poslodavcu - fizičkoj osobi koja obavlja djelatnost zastupanja ili posredovanja za digitalnu radnu platformu obavljanje te djelatnosti, ako utvrdi da je tijekom nadzora za poslodavca radio državljanin treće zemlje protivno odredbama toga Zakona kojima je utvrđena obveza ishođenja dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada. St. 2. istoga članka propisuje da se rješenje iz st. 1. izvršava pečaćenjem poslovnih prostorija, postrojenja, uređaja i druge opreme za rad ili na drugi pogodan način bez donošenja posebnog akta o dozvoli izvršenja rješenja, u roku od tri dana od dana izricanja usmenog rješenja na zapisnik. St. 3. istoga članka određuje da se mjera zabrane obavljanja djelatnosti iz stavka 1. toga članka neće izvršiti, a usmeno izrečeno rješenje će se ukinuti ako poslodavac odnosno državljanin treće zemlje pružatelj usluga za inozemnog poslodavca kojem je mjera izrečena u roku od tri dana od dana izricanja mjere nadležnom inspektoru iz stavka 1. toga članka dostavi dokaz da je izvršio uplatu novčanog iznosa u iznosu od 3981,68 eura, za svakog državljanina treće zemlje, u korist državnog proračuna.

8. Iz podataka u spisu proizlazi da je 18. srpnja 2025. viša inspektorica rada tuženika, u suradnji s policijskim službenicima Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske postaje Crikvenica, provodila inspekcijski nadzor nad primjenom propisa iz područja radnih odnosa kod tužitelja kao poslodavca u poslovnim prostorijama kavane Stella di mare, o čemu je sastavila zapisnik KLASA: UP/I-116- 02/25-02/3312, URBROJ: 443-02-02-10-25-4. Iz sadržaja zapisnika je vidljivo da je nadzoru bila nazočna BH, radnica tužitelja koja je zatečena od strane inspektorice rada u kavani Stella di mare toga dana, no da je ista u 23,00 sata napustila nadzirani ugostiteljski objekt radi čega je zapisnik preuzeo i vlastoručno potpisao ŠH, suprug PH, uz obvezu da zapisnik bez odgode uruči odgovornoj osobi poslodavca. Po ocjeni ovog suda viša inspektorica je postupala u skladu i na način propisan odredbom čl. 67. Zakona o Državnom inspektoratu. Nadalje, tužitelj nije ni osporavao da je zaprimio rečeni zapisnik, a u svakom slučaju je iz zapisnika od 21. srpnja 2025. vidljivo da je stranka upoznata sa sadržajem istog i da joj je uručeno rješenje o rezultatima inspekcijskog nadzora protiv kojeg je i pokrenut spor. Pored navedenog, tužitelj se svakako i tijekom ovog upravnog spora mogao očitovati o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje predmetne upravne stvari.

9. Iz spisa dalje proizlazi da je neposrednim opažanjem inspektorice rada na poslovima pripreme hrane i pića te posluživanja gostiju zatečeno devet državljana trećih zemalja. U zapisniku imenovani radnici su saslušani u postupku inspekcijskog nadzora te iz čijih izjava je utvrđeno da su dotični obavljali ugostiteljske poslove u objektu tužitelja do dolaska inspektora u nadzirani objekt te da su s tužiteljem za te poslove imali sklopljen ugovor o radu. Tijekom obavljanja inspekcijskog nadzora obavljen je i uvid u sustav HZMO-a te je uvidom u isti utvrđeno da strani državljani na dan inspekcijskog nadzora nisu prijavljeni na obvezno mirovinsko i zdravstveno osiguranje. Izvršena je provjera u Informacijski sustav MUP-a te je utvrđeno da strani državljani nemaju dozvolu za boravak i rad za tužitelja kao poslodavca. U nastavku nadzora je 21. srpnja 2025. u službene prostorije tuženika pristupila IH, za tužitelja prema punomoći uzetoj na zapisnik pred javnim bilježnikom pod posl.br. OU-72/2024, uz opunomoćenika odvjetnika, no nije dostavila pisano očitovanje ni dokumentaciju na koju je tužitelj pozvan zapisnikom o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 18. srpnja 2025.

10. Slijedom utvrđenja iz inspekcijskog nadzora, a kako je tuženik utvrdio da tužitelj kao poslodavac nije ishodio dozvolu za boravak i rad za predmetne radnike slijedom čega radnici nisu mogli ni započeti s radom, poslodavcu je izrečeno usmeno rješenje u zapisniku KLASA: UP/I-116-02/25-01/322, URBROJ: 443-02-02-10-25-1 od 21. srpnja 2025., kojim mu je zabranjeno obavljanje djelatnosti u trajanju od 30 dana, a kojim rješenjem je i poslodavcu ostavljen rok od 3 dana za dostavu dokaza o izvršenoj uplati novčanog iznosa od 3981,68 eura za svakog stranog državljana, ukupno 35.835,12 eura za devet radnika, u korist Državnog proračuna, u kojem slučaju se mjera zabrane obavljanja djelatnosti neće izvršiti. Tužitelj je 25. srpnja 2025. uplatio navedeni novčani iznos, slijedom čega je 25. srpnja 2025. doneseno rješenje o ukidanju usmenog rješenja. Protiv rješenja tuženika od 21. srpnja 2025. tužitelj je pokrenuo predmetni upravni spor, a čija ocjena zakonitosti je predmet ovog spora.

11. Vezano uz prigovore tužitelja da mu nije bilo omogućeno sudjelovanje u postupku te da je osporena odluka donesena na temelju nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, sud takve navode ocjenjuje neosnovanima. Naime, inspektor je ovlašten donijeti rješenje na temelju neposredno utvrđenih činjenica i prikupljenih materijalnih dokaza, osobito u situaciji kada tijekom nadzora zatekne radnike u obavljanju poslova bez dozvole za boravak i rad za konkretnog poslodavca te bez prijave na obvezna osiguranja, što je upravo utvrđeno u predmetnom slučaju. Neposredna opažanja inspektora potvrđena su i saslušanjem zatečenih radnika koji su potvrdili da rade za tužitelja, dok je činjenica da za njih nije ishođena dozvola za boravak i rad niti su prijavljeni na obvezno mirovinsko osiguranje utvrđena uvidom u službene evidencije nadležnih tijela.

12. Tužitelj tijekom postupka nije doveo u sumnju takva utvrđenja iako mu je bila dana mogućnost očitovanja o svim relevantnim okolnostima na zapisnik od 21. srpnja 2025. U tom smislu valja ukazati i na odredbe čl. 63. st. 2. i čl. 64. Zakona o Državnom inspektoratu prema kojima se smatra da nadzirana osoba nije omogućila obavljanje inspekcijskog nadzora ako se ne odazove pozivu za saslušanje u zakazano vrijeme ili ako u roku određenom u zapisniku inspektora, odnosno u pozivu za saslušanje, ne osigura uvid u proizvode, poslovnu dokumentaciju i druge isprave potrebne za utvrđivanje činjeničnog stanja u započetom nadzoru, kao i da je nadzirana osoba dužna na pisani zahtjev inspektora u primjerenom roku dostaviti ili pripremiti točne i potpune podatke, obavijesti i materijale potrebne za provedbu nadzora.

13. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj zapisnikom od 18. srpnja 2025. pozvan pristupiti u službene prostorije radi daljnjeg utvrđivanja činjeničnog stanja, što je i učinio putem opunomoćenika, međutim pritom nije dostavio nikakvo dodatno očitovanje niti dokumentaciju koja bi mogla utjecati na drugačije utvrđenje relevantnih činjenica. Takvim postupanjem tužitelj nije postupio u skladu s netom citiranim odredbama čl. 63. i 64. Zakona o Državnom inspektoratu, slijedom čega je tuženik osnovano postupio kada je, na temelju utvrđenih činjenica, izrekao upravnu mjeru sukladno čl. 70. istoga Zakona. Pritom sud napominje da eventualno dodatno očitovanje tužitelja, uz već nedvojbeno utvrđenu činjenicu rada državljana treće zemlje bez potrebne dozvole za boravak i rad, ne bi ni bilo od utjecaja na donošenje drugačije odluke, tim više što je tužitelju mogućnost izjašnjavanja u postupku bila osigurana.

14. Tužbeni prigovor pogrešne primjene materijalnog prava sud također utvrđuje neosnovanim.

15. Naime, sukladno čl. 88. Zakona o strancima državljanin treće zemlje može raditi u Republici Hrvatskoj isključivo na temelju valjane dozvole za boravak i rad koja glasi na poslodavca kod kojeg obavlja poslove, uz prethodno pribavljena propisana pozitivna mišljenja i potvrde nadležnih tijela.

16. Budući da je u konkretnom slučaju nedvojbeno utvrđeno da tužitelj za zatečene radnike nije imao propisane dozvole niti odgovarajuće potvrde, sud ocjenjuje da je tuženik pravilno primijenio materijalno pravo kada je, zbog rada protivno odredbama Zakona o strancima, izrekao mjeru zabrane obavljanja djelatnosti iz čl. 240. istoga Zakona u zakonom propisanom trajanju, dok prigovori tužitelja u pogledu visine novčanog iznosa i roka plaćanja, s obzirom na to da su određeni sukladno izričitoj zakonskoj normi, nisu od utjecaja na zakonitost osporene odluke.

17. Pisani otpravak rješenja je pravilno donesen primjenom odredbe čl. 97. st. 3. ZUP-a. Sud ocjenjuje pravilnim i u skladu s odredbom čl. 98. st. 5. ZUP-a obrazloženje tuženika iz osporavanog rješenja budući sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njegovo donošenje te su iz njega vidljivi i zakonske odredbe temeljem kojeg je donio takvu odluku.

18. Slijedom navedenoga, sud je stajališta kako osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja te je isto pozivom na naprijed citirane zakonske odredbe ocijenjeno zakonitim pa je valjalo na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao u izreci presude.

19. Prijedlog za određivanjem odgodnog učinka tužbe sud je ocijenio neosnovanim.

20. Čl. 42. ZUS-a propisano je da tužba nema odgodni učinak (stavak 1.) te da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu (stavak 2.).

21. Sud utvrđuje kako je tužitelj 25. srpnja 2025. uplatio novčani iznos određen u t. 4. pobijanog rješenja slijedom čega je rješenje o privremenoj mjeri ukinuto. Dakle, u trenutku odlučivanja o prijedlogu za odgodni učinak ne postoji mogućnost za izvršenje tog rješenja pa sud nalazi da nisu ostvareni razlozi za odgodni učinak tužbe.

22. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 42. st. 4. ZUS-a, odlučeno je kao pod t. I. izreke rješenja.

23. O trošku upravnog spora, sud je odlučio odgovarajućom primjenom odredbe čl. 147. st. 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako tužitelj nije uspio u ovom upravnom sporu, nema zakonskog osnova udovoljiti njegovom zahtjevu za nadoknadu troškova upravnog spora. Stoga je odlučeno kao u t. II. izreke ove rješenja.

U Rijeci 17. ožujka 2026.

Sutkinja

Ana Sabljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (čl. 131. st. 1. i 2. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).