REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: Kž-110/2026-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Nataše Brleković kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Sandre Kantolić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Viktorije Vuk Krišto kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ČS, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog ČS, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu od 27. veljače 2026. broj Kov-85/2026-4, o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 17. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog ČS kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog ČS, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. KZ/11., pod točkom I. izreke, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Pod točkom II. izreke, okrivljeniku je u istražni zatvor uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 22. veljače 2026. pa nadalje.
2. Protiv ovog rješenja žalbu je podnio okrivljeni ČS putem braniteljice Martine Kolar, odvjetnice u Zagrebu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom pobijano rješenje preinačiti i odbiti zahtjev za određivanje istražnog zatvora ili istražni zatvor zamijeniti mjerama opreza, odnosno pobijano rješenje ukinuti i predmet uputiti na ponovno odlučivanje.
3. Spis je, sukladno članku 474. stavku 1. u vezi s člankom 495. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
4. Žalba nije osnovana.
5. Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je ovog suda da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Sud prvog stupnja je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, koja se žalbom ni ne dovodi u pitanje, tako i one koji se odnose na postojanje posebnih pretpostavki iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. te nesvrhovitosti njegove zamjene jamstvom ili drugim blažim mjerama.
5.1. Prema tomu, pobijano rješenje je u cijelosti sastavljeno sukladno odredbama članka 124. ZKP/08., a za odluku su, u svim njenim dijelovima i o svim odlučnim činjenicama izloženi jasni, valjani i dostatni razlozi, koji su adekvatno konkretizirani i dovoljno analizirani, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., koju nominalno ističe žalitelj. Žalitelj ne označava koji bi od oblika istaknute bitne povrede odredaba kaznenog postupka navodno bio ostvaren, niti argumentira u čemu bi se ista sastojala, a to se ne može razabrati niti iz sadržaja žalbe.
6. Nasuprot daljnjim tvrdnjama žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i valjano obrazložio da na strani okrivljenika postoji razborito predvidiva opasnost da bi on, u slučaju puštanja na slobodu, mogao postati nedostupan nadležnim tijelima Republike Hrvatske upravo u cilju izbjegavanja kaznenog progona.
6.1. Naime, prema podacima u spisu predmeta, okrivljenik je državljanin Republike Armenije, a prebivalište ima u [adresa], gdje je prema vlastitom kazivanju i zaposlen i gdje mu prebiva obitelj. Okrivljenik u Republici Hrvatskoj nema prijavljeno niti prebivalište, niti boravište, niti ga bilo koja druga okolnost osobne, imovinske, obiteljske ili poslovne prirode veže za područje Republike Hrvatske. Razvidno je kako je okrivljenik u Republiku Hrvatsku došao radi počinjenja kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv i u cilju stjecanja imovinske koristi počinjenjem kaznenog djela za koje se tereti. Izloženo, imajući na umu i težinu kaznenog djela koje se okrivljeniku u ovom kaznenom postupku stavlja na teret, s propisanom kaznom zatvora u trajanju od jedne do osam godina, što je moguća dodatna motivacija za napuštanje područja Republike Hrvatske, opravdava primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08.
6.2. Pravilnost ovog zaključka prvostupanjskog suda nije dovedena u sumnju ponovljenim žalbenim navodima kojima se naglašava dugotrajnost okrivljenikovog boravka u Talijanskoj Republici, gdje ima status političkog azilanta. Naime, ponovno se ističe žalitelju kako ovaj status okrivljenika, sam po sebi, ne osigurava njegovu dostupnost u slučaju puštanja na slobodu, niti okrivljenika sprječava u napuštanju područja Republike Hrvatske. Pored toga, ponovno se napominje žalitelju kako okrivljenik ima državljanstvo i države koja nije članica Europske unije te bi zato bila onemogućena primjena europskog uhidbenog naloga i bilo bi znatno otežano provođenje ovog kaznenog postupka.
6.3. Isto tako, opetovano u žalbi istaknuta okolnost okrivljenikove ranije neosuđivanosti ne predstavlja relevantnu okolnost kojom bi bila dovedena u sumnju osnovanost zaključka prvostupanjskog suda o postojanju posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. O ovoj okolnosti će biti moguće voditi računa u daljnjem tijeku postupka.
7. Zato je, protivno žalbenim prigovorima, sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je opravdano produljenje mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. radi opasnosti od bijega. Ista se svrha, imajući na umu kvalitetu i značaj svih navedenih okolnosti, za sada, ne bi mogla ostvariti niti jamstvom niti nekom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08., kako je to pravilno otklonjeno i pobijanim rješenjem.
8. Isto tako, neovisno o tomu što je istražni zatvor "krajnja" mjera osiguranja okrivljenikove nazočnosti, napominje se žalitelju kako je iz pobijanog rješenja razvidno da je, sukladno obvezi iz članka 95. stavka 1. ZKP/08., prvostupanjski sud pazio na načelo razmjernosti, odnosno vodio je računa da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom.
9. Slijedom izloženog, a budući da žalbenim prigovorima nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, pri čemu nije utvrđeno da bi bio povrijeđen kazneni zakon na štetu okrivljenika, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Velika Gorica, 17. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća:
Nataša Brleković
