REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] H 5

Poslovni broj: Us I-729/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužiteljice HŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 53969486500, radi šutnje uprave, 17. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništavanja rješenja tuženika KLASA: UP/II-551-06/25-08/96, URBROJ: 524-11/1-25-4 od 30. srpnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu štete.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 12. svibnja 2025. podnijela ovom sudu tužbu radi ocjene zakonitosti propuštanja tuženika da u zakonom propisanom roku odluči o žalbi izjavljenoj radi propuštanja prvostupanjskog tijela Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Rijeka, da u zakonom propisanom roku odluči o zahtjevu za jednokratnu pomoć podnesenom 10. veljače 2025. Tužbom zahtjeva da sud usvoji tužbu i dosudi naknadu imovinske i neimovinske štete uzrokovanu šutnjom uprave i osvetama tijela za prijave nepravilnosti i predmeta tužbe.

2. Tuženik je uz odgovor na tužbu (stranica 12-14/1 spisa) dostavio rješenje KLASA: UP/II-551-06/25-08/96, URBROJ: 524-11/1-25-4 od 30. srpnja 2025. kojim je odlučeno o žalbi tužiteljice na način da je ista usvojena kao osnovana te je naloženo prvostupanjskom tijelu donošenje rješenja povodom zahtjeva za priznavanje prava na jednokratnu naknadu.

3. Odgovor na tužbu tuženika i doneseno rješenje dostavljeno je tužiteljici, a koja je podneskom od 19. rujna 2025. (stranica 19-20/1 spisa) proširila tužbeni zahtjev na rješenje tuženika od 30. srpnja 2025. doneseno tijekom spora, a takvo postupanje u skladu je s odredbama čl. 100. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje: ZUS), tako da se spor dalje vodio radi ocjene zakonitosti pojedinačne odluke.

4. U razlozima proširenja tužbenog zahtjeva, odnosno osporavanja rješenja tuženika od 30. srpnja 2025. tužiteljica navodi kako prvostupanjsko tijelo nije postupilo po nalogu tuženika, osporava potrebu provođenja ispitnog postupka u situacijama kada se radi o socijalnom pravu u kojem ne sudjeluju stranke različitih interesa. Predlaže da sud sam riješi upravnu stvar vezano uz priznavanje prava na jednokratnu naknadu.

5. Tuženik nije podnio odgovor na prošireni tužbeni zahtjev.

6. Sud je spor riješio bez rasprave u skladu s odredbom čl. 98. t. 4. ZUS-a te je proveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog spora.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja te mjerodavnih zakonskih odredaba, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev radi poništavanja osporenog rješenja nije osnovan.

8. Uvidom u osporeno rješenje utvrđeno je da je doneseno na temelju ovlaštenja iz odredbe čl. 119. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09., 110/21., dalje: ZUP) u vezi s odredbom čl. 143. st. 2. Zakona o socijalnoj skrbi (Narodne novine broj 18/22., 46/22., 119/22., 71/23., 156/23., 61/25.; dalje: Zakon o socijalnoj skrbi). Iz obrazloženja proizlazi da je, povodom tužbe izjavljene radi šutnje uprave, tuženik pribavio očitovanje prvostupanjskog tijela Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda u Rijeci, od 25. srpnja 2025., u smislu odredbe čl. 119. st. 1. ZUP-a. Iz tog očitovanja proizlazi da prvostupanjsko tijelo nije postupilo po zahtjevu tužiteljice od 10. veljače 2025. jer je kućanstvu tužiteljice po zahtjevu od 2. siječnja 2025. isplaćen iznos priznate jednokratne naknade u veljači 2025. te, kako se takva naknada priznaje jednom godišnje, a u tijeku je postupak po žalbi vezano uz priznati iznos naknade, to tijelo nije postupilo po predmetnom zahtjevu u roku. Također, da je u tom postupku predmet vraćen na ponovni postupak u kojem se utvrđuju činjenice važne za donošenje rješenja. Navedene razloge je je tuženik kao drugostupanjsko tijelo ocijenilo opravdanima te je istodobno utvrdilo da, s obzirom na prirodu upravne stvari te opravdanost razloga, postoji potreba za neposrednim rješavanjem od strane prvostupanjskog tijela, zbog čega je naloženo prvostupanjskom tijelu donošenje odluke o zahtjevu u roku od osam dana.

9. Odredbom čl. 119. st. 1. ZUP-a propisano je da je drugostupanjsko tijelo u postupanju po žalbi izjavljenoj zbog toga što prvostupanjsko tijelo nije u roku donijelo rješenje na zahtjev stranke dužno bez odgode zatražiti obavijest o razlozima zbog kojih rješenje nije doneseno u propisanom roku. Prema st. 2. istoga članka kad drugostupanjsko tijelo utvrdi da prvostupanjsko tijelo nije donijelo rješenje iz opravdanih razloga, odredit će prvostupanjskom tijelu novi rok za donošenje rješenja koji ne može biti duži od 30 dana. Prema st. 3. istoga članka kad drugostupanjsko tijelo utvrdi da razlozi za nedonošenje prvostupanjskog rješenja nisu opravdani, samo će riješiti upravnu stvar ili naložiti prvostupanjskom tijelu da u roku od 15 dana donese traženo rješenje.

10. Analizom cjelokupnog spisa predmeta pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja, a polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja odluke tuženika, utvrđeno je da je rješenje pravilno i zakonito, a razlozi kojima tužiteljica prigovora navedenom rješenju neosnovani. Naime, imajući u vidu mjerodavne odredbe ZUP-a, tuženik je, odlučujući o žalbi izjavljenoj radi šutnje uprave prvostupanjskog tijela, bio ovlašten postupiti sukladno čl. 119. ZUP-a, odnosno pribaviti očitovanje prvostupanjskog tijela o razlozima nedonošenja rješenja. Iz spisa proizlazi da je prvostupanjsko tijelo iznijelo razloge zbog kojih nije odlučilo o zahtjevu tužiteljice, a koje je tuženik ocijenio opravdanima. Prema mišljenju ovog suda, pravilno je ocijenjeno da je s obzirom na prirodu upravne stvari za rješavanje potrebno neposredno postupanje prvostupanjskog tijela. Slijedom navedenog, tuženik je osnovano naložio prvostupanjskom tijelu donošenje rješenja o zahtjevu unutar zakonski određenog roka, kako to propisuje odredba čl. 132. st. 4. Zakona o socijalnoj skrbi.

11. Predmetni upravni spor, kao i drugostupanjski upravni postupak, vodio se radi propuštanja javnopravnog tijela da u zakonom propisanom roku odluči o podnesenom zahtjevu tužiteljice. Imajući u vidu navedeno, a prvenstveno i činjenicu da je žalba tužiteljice uvažena i prvostupanjskom tijelu naloženo postupanje, nema osnova da se u predmetnom sporu provodi postupak radi meritornog odlučivanja o zahtjevu tužiteljice od 10. veljače 2025. i utvrđivanja pretpostavki za priznavanje prava na jednokratnu naknadu. Naime, nakon proširenja tužbenog zahtjeva tijekom upravnog spora na drugostupanjsko rješenje tuženika doneseno u postupku radi šutnje uprave, ono je predmet spora u skladu s odredbom čl. 3. st. 1. t. 3. ZUS-a. Stoga ni navodi tužiteljice kojima osporava potrebu provođenja ispitnog postupka i koji se odnose na ispunjenost uvjeta za priznavanje prava na jednokratnu naknadu nisu od utjecaja na ocjenu zakonitosti osporenog rješenja jer prelaze granice predmeta spora određenog odredbom čl. 3. ZUS-a. Osporavanim rješenjem drugostupanjskog tijela tužiteljica nije dovedena u nepovoljniji pravni položaj. Protiv rješenja koje će biti doneseno u postupku povodom predmetnog zahtjeva tužiteljica će imati pravo izjaviti pravni lijek, u kojem postupku će se moći ispitivati zakonitost i pravilnost odlučivanja o njezinom materijalnom pravu.

12. Slijedom navedenoga, sud ocjenjuje kako osporeno rješenje sadrži jasne i potpune razloge, pravilno je doneseno u skladu s odredbama čl. 119. st. 1. i 2. ZUP-a te nisu povrijeđena pravila postupka. Uzevši u obzir navedeno, osporavana odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom te je valjalo na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao u t. I. izreke presude.

13. Pri odbijanju tužbenog zahtjeva u odnosu na glavno traženje, trebalo je odbiti i uzgredni zahtjev tužiteljice za naknadu štete (čl. 118. st. 1. ZUS-a), odnosno odlučeno je kao u t. II. izreke presude. Dodatno, tužiteljica tijekom upravnog spora nije predložila niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazila osnovanost, kao ni visina zahtijevane naknade imovinske i neimovinske štete, u smislu mjerodavnih odredaba propisa kojima je uređena naknada štete.

14. Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužiteljica nije pozvana na plaćanje pristojbe za tužbu i presudu, jer je oslobođena plaćanja pristojbe na temelju odredbe čl. 11. st. 1. t. 16. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18. i 51/23.).

U Rijeci 17. ožujka 2026.

Sutkinja

Ana Sabljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (čl. 131. st. 1. i 2. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).