Pr-115/2024-16

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CM, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Miji Jeličiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Ragbi klub „Nada“ Split, Zrinsko Frankopanska 17, Split, OIB: 37459215421, zastupanog po punomoćniku Borisu Ivančiću, odvjetniku u Splitu, radi utvrđenja i poništenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17. listopada 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja CMĆ i zamjenika punomoćnika tuženika AM, po objavi dana 17. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbacuje se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

I. "Utvrđuje se da je nepostojeća ili ništetna i bez pravne važnosti tuženikova Odluka br. 25/16 o otkazu ugovora o radu s ponudom na sklapanje ugovora pod izmijenjenim uvjetima.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 750,00 EUR."

Obrazloženje

1.Tužbom koja je zaprimljena kod suda 25. ožujka 2016. tužitelj predlaže donošenje odluke kojom će se utvrditi da otkaz temeljem tuženikove Odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom na sklapanje ugovora pod izmijenjenim uvjetima od 16. veljače 2016. kojim se tužitelju otkazuje ugovor o radu sklopljen radi obavljanja radnog mjesta tajnika Kluba, nije dopušten i kojom će se poništiti Odluka tuženika te naložiti vraćanje tužitelja na radno mjesto tajnika kluba s radom na neodređeno vrijeme. Tužitelj tvrdi da nisu postojali razlozi propisani odredbom čl. 115. st. 1. t. 1. -4. Zakona o radu za otkaz ugovora o radu pa da otkaz nije dopušten.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je istakao kako je tužbeni zahtjev neosnovan. Upravni odbor tuženika da je preispitao svoju Odluku od 8. veljače 2016. kojom je razriješio tužitelja dužnosti tajnika kao i Odluku o otkazu ugovora o radu s ponudom na sklapanje ugovora pod izmijenjenim uvjetima od 16. veljače 2016. te utvrdio da Upravni odbor kod donošenja odluke nije imao Statutom propisani kvorum, da je stoga Upravni odbor donio odluku kojom opoziva Odluku o razrješenju od 8. veljače 2016., čime da je prestala važiti i pobijana Odluka o otkazu od 16. veljače 2016. Opozivom odluke o razrješenju od dužnosti, tužitelj da je vraćen na radno mjesto tajnika kluba pa da isti nema pravnog interesa za vođenje ovog postupka. Tuženik je istakao i kako pred sudom već teče postupak između istih stranaka i u pogledu istog zahtjeva pod brojem Pr-404/16 pa je predložio tužbu odbaciti.

3. Podneskom od 27. srpnja 2016. tužitelj je preinačio tužbeni zahtjev na način da je uz postojeći istaknuo i drugi tužbeni zahtjev koji glasi na utvrđenje da je nepostojeća ili ništetna i bez pravne važnosti tuženikova Odluka br. 25/16 o otkazu ugovora o radu s ponudom na sklapanje ugovora pod izmijenjenim uvjetima. Naime, tužitelju da je nakon pokretanja ovog postupka, dana 13. lipnja 2016. uručena navedena Odluka tuženika br. 25/16 u obrazloženju koje tuženik kao razlog donošenja navodi da je Upravni odbor opozvao od dužnosti tajnika CM i imenovao drugu osobu za tajnika kluba, a tužitelju da se nudi obavljanje poslova radnoga mjesta voditelja marketinga.

Radno-pravni status tužitelja da nije reguliran Statutom već ugovorom o radu pa da nije moguće otkazati ugovor o radu na temelju Statuta nego na temelju Zakona o radu i Ugovora o radu. Također, da je time tuženik donio Odluku o otkazu kraj već postojeće Odluke o otkazu koja nije poništena jer da je tuženik donio Odluku o opozivu samo Odluke o razrješenju tužitelja od dužnosti tajnika, a nakon toga drugu Odluku o razrješenju dužnosti tajnika i Odluku o otkazu br. 25/16. Sukladno Zakonu o radu, jednom kada je odluka o otkazu donesena, da se ne može donijeti druga odluka o otkazu te da bi u tom slučaju, druga odluka bila ništetna i da bi tužitelj imao pravni interes na deklaratornu tužbu u tom smislu. Tužitelj je istaknuo i alternativni tužbeni zahtjev koji glasi na poništenje tuženikove Odluke br. 25/16 o otkazu ugovora o radu s ponudom na sklapanje ugovora pod izmijenjenim uvjetima.

4. Tuženik je istakao da je tužitelj preinačeni i alternativni tužbeni zahtjev postavio izvan prekluzivnog roka iz čl. 122. st. 3. Zakona o radu pa da u tom dijelu tužbeni zahtjev treba odbaciti. Naime, tužitelj da je protiv Odluke o otkazu Ugovora o radu br. 25/16 od 7. lipnja 2016. izjavio Zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava, kojeg je tuženik zaprimio 24. lipnja 2016. o kojem zahtjevu da se tuženik nije očitovao, a tužitelj da je preinačeni i alternativni tužbeni zahtjev istaknuo tek 27. srpnja 2016.

5. Nakon provedenog dokaznog postupka presudom br. Pr-172/16 od 25. kolovoza 2017. pod točkom I. izreke prihvaćen je tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi na utvrđenje da je nepostojeća ili ništetna i bez pravne važnosti tuženikova Odluka br. 25/16 o otkazu ugovora o radu s ponudom na sklapanje ugovora pod izmijenjenim uvjetima. Pod točkom II. izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove. Prvostupanjskim rješenjem odbačena je tužba u dijelu tužbenog zahtjeva na utvrđenje otkaza temeljem tuženikove Odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom na sklapanje ugovora pod izmijenjenim uvjetima od 16. veljače 2016. kojim se radniku kluba, tužitelju CM otkazuje Ugovor o radu sklopljen radi obavljanja radnog mjesta tajnika kluba nedopuštenim, te na poništenje Odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom na sklapanje ugovora pod izmijenjenim uvjetima od 16. veljače 2016. i vraćanje tužitelja na radno mjesto tajnika Kluba s radom na neodređeno vrijeme.

6. Odlučujući o žalbama stranaka, Županijski sud u Splitu rješenjem br. Gž R- 871/2017-2 od 28. studenoga 2019., ukinuo je presudu i rješenje prvostupanjskog suda te predmet vratio na ponovno suđenje. Iz obrazloženja drugostupanjske odluke u bitnom proizlazi kako prvostupanjski sud, u predmetnom slučaju propušta analizirati prigovor litispendencije u situaciji povlačenja tužbe u predmetu na kojeg tuženik upire ističući taj prigovor. U pogledu merituma spora, da se može zaključiti kako se radi o situaciji iz odredbe članka 123. st. 1. Zakona o radu (NN 93/14, dalje: ZR) koja propisuje kako se odredbe tog zakona koje se odnose na otkaz, primjenjuju i na slučaj kada poslodavac otkaže ugovor i istodobno predloži radniku sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima (otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora). Međutim, da sud prvog stupnja nije vodio računa o tome da zakonske odredbe propisuju pretpostavke za otkaz ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora, te razloge otkazivanja ugovora o radu, i pretpostavke za sudsku zaštitu povrijeđenih prava, pa su razlozi o odlučnim činjenicama izostali.

7. U ponovljenom postupku, izvedeni su dokazi pregledom spisa ovog suda br. Pr-642/16, Pr-404/14, Odluke tuženika o razrješenju tužitelja od dužnosti tajnika kluba od 8. veljače 2016., Zahtjeva tužitelja za otklanjanje nepravilnosti od 25. veljače 2016., Odluke tuženika od 8. ožujka 2016., Odluke o korištenju godišnjeg odmora tužitelja, izvješća o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad HZZO-a, Odluke s ponudom izmijenjenog ugovora od 14. travnja 2015., dopisa tužitelja predsjedniku Upravnog odbora ČM od 28. travnja 2015., Odluke tuženika od 5. svibnja 2015., Zahtjeva tužitelja za zaštitu povrijeđenog prava od 26. veljače 2016., odgovora tužitelja na otkaz Ugovora o radu s ponudom na sklapanje ugovora pod izmijenjenim uvjetima, zapisnika redovne Izborne skupštine tuženika od 17. rujna 2014., zapisnika sjednice Upravnog odbora tuženika od 8. veljače 2016, 15. veljače 2016. i 30. ožujka 2016., Odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom na sklapanje ugovora pod izmijenjenim uvjetima od 16. veljače 2016., Statuta tuženika, Odluke tuženika od 3. lipnja 2016. br. 23/16 o opozivu Odluke o razrješenju od dužnosti tajnika kluba CM od 8. veljače 2016., Odluke tuženika od 3. lipnja 2016. br. 24/16 o razrješenju od dužnosti tajnika kluba CM od 8.2.2016., Odluke od 7. lipnja 2016. br. 25/16 o otkazu Ugovora o radu s ponudom na sklapanje ugovora pod izmijenjenim uvjetima, zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 26. rujna 2013., natječaja za prijam u radni odnos – tajnika kluba od 8. lipnja 2016., Ugovora o radu na određeno vrijeme sklopljenog dana 2. prosinca 2014., 3. lipnja 2015., 3. srpnja 2015. te 25. kolovoza 2016., Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog između parničnih stranaka dana 3. lipnja 2016., Odluke tuženika od 7. lipnja 2016. br. 25/16 o otkazu Ugovora o radu s ponudom na sklapanje ugovora pod izmijenjenim uvjetima, zapisnika Upravnog odbora tuženika od 2. lipnja 2016., obračunskih listova tužitelja, potvrde o visini dohotka i primitaka tužitelja od 8. lipnja 2017., dokumentacije uz podneske stranaka te čitanjem iskaza tužitelja.

8. Temeljem navedenih dokaza Općinski sud u Splitu je br. Pr-1202/19 od 21. srpnja 2021. usvojio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti utvrdivši kako je Odluka o otkazu ugovora o radu s ponudom sklapanje pod izmijenjenim uvjetima od 16. veljače 2016. nedopuštena, te je poništena. Istom Odlukom tuženiku je naleženo u roku osam dana i pod prijetnjom ovrhe tužitelja vratiti na mjesto Tajnika kluba s radom na neodređeno vrijeme. Istom Odlukom utvrđeno je da je nepostojeća i ništetna i bez pravne važnosti tuženikova odluka br. 25/16 o otkazu ugovora o radu s ponudom na sklapanje ugovora pod izmijenjenim uvjetima. Tuženiku je naloženo podmiriti parnični trošak.

9. Odlučujući o pravodobnoj žalbi tuženika Županijski sud u Splitu je Odlukom br. Gžr-1183/21 odbio žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdio presudu Općinskog suda u Splitu Pr-1202/19 od 21. srpnja 2021.

10. Dana 21. ožujka 2022. zaprimljena je Revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu br. Gžr-1183/21-7 od 13. siječnja 2022. godine, pa je spis upućen Vrhovnom sudu RH.

11. Odlukom br. Rev-606/22 od 30. listopada 2023. revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu Gžr-1183/21 od 13. siječnja 2022. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu Pr-1202/19 od 21. srpnja 2021. pod točkom I i II izreke odbija se kao neosnovan.

Rješenjem je ukinuta presuda Županijskog suda u Splitu pod br. Gžr-1183/21. od 13. siječnja 2022. u dijelu kojem je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu br. Pr-1202/19 od 21. srpnja 2021. i to pod točkama III i IV izreke, pa je postupak vraćen na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

12. O Odluci o otkazu ugovora o radu s ponudom na sklapanje ugovora o izmijenjenim uvjetima od 16. veljače 2016. kao i o dijelu Zahtjeva kojim je tužitelj tražio vraćanje na radno mjesto Tajnika kluba je već pravomoćno odlučeno.

U nastavljenom dijelu postupka predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti Odluke o otkazu ugovora o radu, i ništetnost tuženikove Odluke br. 25/16 (o otkazu ugovora o radu).

13. U nastavljenom dijelu postupka tužitelj je ustrajao u preostalom dijelu tužbenog zahtjeva u bitnome ističući kako uputa Vrhovnog suda RH Rev-606/2022-2 od 30. listopada 2023. nije usmjerena na dodatno utvrđivanje činjeničnog stanje niti izvođenju novih dokaza, kojim dokazima je tuženik raspolagao i 2016. godine, stoga da je isti prekludiran. Tužitelj ističe da su točke I i II tužbenog zahtjev u ovom predmetu pravomoćno usvojene. Vrhovni sud RH potvrdio je zakonitost i pravilnost odluka u tom dijelu, što je apsolutna bitna činjenica za donošenje odluke vezano za točku III tužbenog zahtjeva. Točkom I sud je utvrdio da otkaz temeljem tuženikove Odluke o otkazu o radu s ponudom na sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima od 16. veljače 2016. nije dopuštena te je poništena tuženikova Odluka o otkazu ugovora radu s ponudom na sklapanje ugovora pod izmijenjenim uvjetima od 16. veljače 2016. Nadalje, točkom II naloženo je tuženiku tužitelja vratiti na njegovo radno mjesto. Dakle, suprotno navodima tuženika, Odluka o otkazu ugovora radu s ponudom na sklapanje ugovora s izmijenjenim uvjetima da nije stavljena izvan snage niti opozvana odlukom poslodavca tj. tuženika, nego da je pravomoćno poništena Odlukom sud. Slijedom navedenog, kako ne može biti sporno da je u trenutku kada je donesena Odluka br. 25/16 na koju se odnosi tužbeni zahtjev (pod točkom III), je de facto bila na snazi i proizvodila pravne učinke Odluka o otkazu ugovora o radu od 16. veljače 2016., pa tužitelj u to vrijeme nije bio u radnom odnosu s tuženikom. U slučaju da bi bile osnovane tvrdnje tuženika da je tuženik kao poslodavac stavio izvan snage Odluku od 16. veljače 2016., tada tužitelj niti ne bi imalo pravnog interesa za poništenje te Odluke, pa bi tužba u tom dijelu bila odbačena ili tužbeni zahtjev odbijen. Stvarno i pravno da je nemoguće i nedopušteno dati otkaz osobi koja u trenutku više nije u radnom odnosu s poslodavcem i to baš temeljem ranije Odluke o otkazu, radi čijeg je poništenja već pokrenula radni spor pred nadležnim sudom. Postupanje tuženika, u trenutku kada je suočen s radnim sporom radi poništenja nezakonite Odluke od 16. veljače 2016., (što je u konačnici i pravomoćno utvrđeno) donosi novu odluku o otkazu ugovora o radu, protivno je kongetnim normama i načelu savjesnosti i poštenja te predstavlja neuspjeli pokušaj tuženika da tužitelja dovede u neizvjesnost u pogledu toga kojom mu je od više tuženikovih odluka otkazan ugovor o radu ili čak da ga navede da povuče tužbu u ovom postupku.

Na koncu, točka III tužbenog zahtjeva, u ovom dijelu postupka jedino preostalog zahtjeva, kojom se traži utvrđenje da je nepostojeća odnosno ništetna i bez pravnog učinaka Odluka tuženika br. 25/16 od 07. lipnja 2016. postavljena je u smislu Zakona o obveznim odnosima, te sukladno čl. 8 st. 4 Zakona o radu, s obzirom na to da u vrijeme njezina donošenja tužitelj nije bio tuženikov radnik. Činjenica da je Odluka o otkazu ugovora o radu od 16. veljače 2016. poništena odlukom suda, navedeno da predstavlja pravnu osnovu za usvajanje tužbenog zahtjeva iz točke III jer je nemoguće i nedopušteno dati otkaz osobi koja s poslodavcem više nije u radnom odnosu, pa je takva Odluka nepostojeća, ništetna i bez pravne važnosti.

14. U nastavljenom dijelu postupka tuženik je ukazivao na prigovor prekluzije na što da je uputio i Vrhovni sud RH u revizijskoj odluci, tj. na okolnost da je tuženik Zahtjev za zaštitu prava zaprimio dana 24. lipnja 2016., a da je tužitelj preinačio tužbeni zahtjev na utvrđenje nezakonitom Odluke o otkazu tek dana 27. srpnja 2016. Dokaz na navedenu okolnost glede trenutka primitka Zahtjeva za zaštitu prava u spis je dostavlja prijepis e-mail poslan dana 24. lipnja 2016. u 14,14 sati od strane zaposlenika tuženika sa službene e-mail adrese tuženika, na e-mail adresu tadašnjeg punomoćnika odvj. Restović. Nadalje, da je iz priloga (dva dopisa zaprimljena dana 24. lipnja 2016.) taksativno pobrojano kao punomoć i Zahtjev za uklanjanje nepravilnosti tj. Zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava. Iz dostavljenih priloga kako je vidljivo da se radi o Zahtjevu od 21. lipnja 2016., punomoći izdano 20. lipnja 2016., te ugovora o radu od 03. lipnja 2016. Nadalje, tuženik je isticao kako povrtnica koju je dostavio tužitelja uz podnesak dana 15. listopada 2020. ne bi bila vjerodostojna jer je vidljivo da bi datum primitka bio dana 24. lipnja 2016., na koju je potom stavljena crtica. Ukoliko i na dalje postoji prigovor glede datuma primitka Zahtjeva za zaštitu prava predlaže se od Hrvatske pošte zatražiti ispis i praćenje pošiljke. Očitujući se na navode tužitelja da bi tuženik bio prekludiran u izvođenju novih dokaza jer da je dokazima raspolagao u trenutku davanja odgovora na tužbu, te da ih je bio dužan priložiti do zaključenja prethodnog postupka. S tim u svezi tuženik ističe kako je upravo Vrhovni sud RH uputio kako je potrebno raspraviti prigovor tj. utvrditi točan datum primitka Zahtjeva tužitelja.

15. U nastavljenom dijelu postupka sud je izveo dokaze pregledom e-maila od 19. ožujka 2024.; Zahtjev za otklanjanje nepravilnosti od dana 21. lipnja 2016.; Punomoć tužitelja izdana odvjetniku Miji Jeličiću dana 20. lipnja 2016.; Zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava tužitelja od 21. lipnja 2016.; Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 03. lipnja 2016.; izveden je dokaz saslušanjem svjedoka PM i ZZ UM; Odluka tuženika br. 25/16 od dana 07. lipnja 2016; izveden je dokaz pregledom cjelokupne dokumentacije koja prileži spisu.

16. U ovoj fazi postupka nije bilo sporno da je tuženik donio Odluku br. 25/16 kojom je tužitelju otkazao ugovor o radu s ponudom na sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima za poslove radnog mjesta voditelja marketinga.

- nije bilo sporno da je tužitelj prihvatio ponudu poslodavca i sklopio Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova radnog mjesta voditelja marketinga.

17. U ovoj fazi postupka trebalo je utvrditi jeli tužitelj prekludiran u isticanju preinačenog alternativnog tužbenog zahtjeva kojeg je istakao dana 26. srpnja 2016.

- trebalo je utvrditi jeli ništetna Odluka tuženika br. 25/16 o otkazu ugovora o radu s ponudom na sklapanje ugovora pod izmijenjenim uvjetima od dana 07. lipnja

18. Polazeći od utvrđenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, sadržanog u Rješenju Rev-606/2022-2 od 30. listopada 2023., a nakon provedenog ponovljenog postupka, ovaj Sud utvrdio je da je tužitelj bio prekludiran u isticanju preinačenog i alternativnog tužbenog zahtjeva istaknutog 27. srpnja 2016. godine.

19. Spisu prileži dostavnica Hrvatske pošte, pregledom koje nije moguće sa sigurnošću utvrditi je li ista potpisana dana 24. lipnja 2016. godine ili dana 27. lipnja 2016. godine. (str. 84 spisa)

Međutim, iz korespondencije tuženika i tadašnjeg punomoćnika tuženika, sada pok. odvjetnika Ivice Restovića, proizlazi kako bi pismeno za koje tužitelj tvrdi da bi tuženiku bilo dostavljeno dana 27. lipnja 2016. godine, tuženiku bilo dostavljeno dana 24. lipnja 2016. godine.

20. U ponovljenom postupku sud je od tužitelja zatražio na uvid izvornik dostavnice Hrvatske pošte za pismeno Zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava, kojem zahtjevu tužitelj nije udovoljio pa ovom spisu prileži isključivo fotokopija originala predmetne dostavnice.

21. Svjedok DM, koji je od veljače 2016. bio tajnik tuženika, iskazao je da je za vrijeme tužiteljevog bolovanja imenovan tajnikom tuženika, da je tužitelj po povratku s bolovanja raspoređen na radno mjesto voditelja marketinga. Vezano za sudske postupke koje je vodio tužitelj protiv tuženika, iskazao je da je u iste kao tadašnji tajnik kluba, obavljajući sve administrativne poslove bio involviran. S tim u svezi da je sva pismena dostavljao ovlaštenim osobama tuženika kao i punomoćniku odvjetniku Restoviću, i to na uobičajeni način rada odmah nakon protokoliranje dokumentacije. Iskazao je kako je pismeno (str. 228. spisa) po zaprimanju dana 24. lipnja 2016. odmah proslijedio nadležnim osobama tuženika, potom cjelokupnu skeniranu dokumentaciju e-mailom odmah dostavio odvj. Restoviću. U odvjetničkom uredu da mu je odvjetnik, nakon što je pregledao dokumentaciju, kazao kako je tužitelj prekršio rok unutar kojega je trebao ustati tužbom. Tužitelju da je u veljači 2016. bio uručen otkaz, međutim, kako se na sjednici Upravnog odbora utvrdilo da je odluka donesena uz krivi kvorum, pa da je odluka o otkazu iz veljače 2016. opozvana, na koncu kako je tuženik u lipnju 2016. donio odluku kojem se tužitelju otkazuje ugovor o radu za radno mjestu tajnika.

22. ZZ tuženika UM iskazao je da je tijekom 2016. bio član Upravnog odbora tuženika, a od rujna 2016. Predsjednik upravnog odbora, koju funkciju je obnašao u više navrata. Početkom 2016. godine kako se tužitelj trebao vratiti sa višegodišnjeg bolovanja na radno mjesto tajnika, tada je tuženik donio prvu odluku o otkazu ugovora o radu s ponudom sklapanja ugovora za novo radno mjesto, voditelja marketinga. Navedeno iz razloga jer tuženik nije bio zadovoljan načinom kako tužitelj kao tajnik vodio administrativne poslove tj. da je DM (zaposlen na mjestu tajnika za vrijeme bolovanja tužitelja) bio bolji. U lipnju 2016. odvjetnik Restović da ih je izvijestio kako kvorum koji je potvrdio odluku o otkazu tužitelju iz veljače 2016. nije bio valjan, pa da su slijedom upute odvjetnika Restovića ukinuli odluku o otkazu iz veljače 2016. Odluku da su stavili izvan snage donijevši novu odluku kojom su ponovno otkazali tužitelju ugovor o radu s ponudom zaključenja ugovora o radu za drugo radno mjesto. Iskazao je kako je tuženik uobičajeno elektronskim putem komunicirao s odvjetnikom Restovićem tj. da bi tajnik zaprimivši dokumentaciju istu odmah dostavljao njemu kao članu uprave, i odvjetniku Restoviću. Iskazao je da raspolaže s mailom kojega je tadašnji tajnik DM s tuženikovog maila poslao njemu osobno i odvjetniku Restoviću. Naime, kako je DM postupajući na uobičajeni način dana 24. lipnja 2016. dostavio mail s prilozima i to baš punomoć kao i zahtjev, tj. zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava kao i ugovor o radu na neodređeno vrijem (potpisanu kopiju). Istaknuo je kako je bilo vidljivo da je tužitelj punomoć potpisao kod odvjetnika Jeličića dana 20. lipnja 2016., a Zahtjev da je podnesen 21. lipnja 2016. Iskazao je kako mu je odvjetnik Restović izričito kazao kako je tužitelj zakasnio vezano za zakonski rok za podnošenje zahtjeva. Očitujući se na povratnicu (str. 159/160 spisa) iskazao je kako smatra da je potpisana dan 24. lipnja 2016.

23. Iz iskaza saslušanih u promatranom razdoblju tajnika tuženika NM i ZZ tuženika UM, proizlazi da bi predmetno pismeno-Zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava, tuženiku bilo uručeno dana 24. lipnja 2016. godine. Svjedoci su se referirali na komunikaciju s tadašnjim punomoćnikom tuženika odvj. Restovićem, pri tom jasno iskazujući Sudu kako je tadašnji tajnik DM postupao na uobičajeni način, te da je cjelokupnu dokumentaciju vezano za tužitelja (vezano za vođenje većeg broja sudskih postupaka), odmah dostavio predsjedniku tuženika kao i odvjetniku Restoviću. ZZ UM sudu na uvid u nazočnosti punomoćnika stranaka prezentirao je izvornik e-mail korespondencije iz koje je također vidljivo kako je tuženik predmetno pismeno-Zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava iz radnog odnosa, te ga je istog dana žurno dostavio punomoćniku putem e-maila, kako je to ZZ tuženika UM prilikom saslušanja i iskazao.

24. Odredbom stavka 1. članka 113. Zakona o radu (NN 93/14; dalje ZoR), koji je bio na snazi u vrijeme donošenja pobijane Odluke o otkazu, bilo je propisano da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava, dok je stavkom 2. istog članka bilo propisano da, za slučaj da poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. ovoga članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.

25. Sud je prihvatio iskaze svjedoka i ZZ tuženika, cijeneći ih vjerodostojnima, objektivnima te u bitnom suglasnima. Nadalje. njihovi su iskazi u bitnim dijelovima usklađeni s podacima u elektroničkoj pošti (e-mail korespondenciji) koja prileži spisu, čime čine uvjerljivu životno logičnu cjelinu.

Za istači je kako je teret dokaza o pravovremenosti podnošenja tužbe na samom tužitelju, koji tijekom postupka nije predložio niti jedan relevantan dokaz kojim bi potkrijepio navode o poštivanju zakonskog roka.

Obzirom da je dostavnica u spisu ostala dvojbena, te da mailovi i suglasni iskazi C i UM nedvojbeno ukazuju na raniji datum saznanja, kod činjenice da je izostalo podastiranje bilo kakvog vjerodostojnog dokaza o poštivanju zakonskog roka od strane tužitelja, ovaj Sud je prigovor prekluzije smatrao osnovanim.

Za istači je kako je teret dokaza o pravovremenosti na strani tužitelja, naime, radi o procesnoj pretpostavci za dopuštenost tužbe koju, prema općem pravilu ZPP-a, mora dokazati stranka koja tvrdi da je radnju poduzela u zakonskom roku.

26. Slijedom navedenog ovaj Sud smatra kako je tužitelj preinačeni i alternativni tužbeni zahtjev postavio izvan prekluzivnog roka iz čl. 122. st. 3. Zakona o radu. Tužitelj je protiv Odluke o otkazu Ugovora o radu br. 25/16 od 7. lipnja 2016. izjavio Zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava, kojega je tuženik zaprimio 24. lipnja 2016. Nadalje, tuženik se o predmetnom zahtjevu nije očitovao, tužitelj je preinačeni i alternativni tužbeni zahtjev istaknuo tek dana 27. srpnja 2016. godine, međutim sukladno naprijed citiranim zakonskim odredbama, krajnji rok za podnošenje takvog zahtjeva u konkretnom slučaju bio bi dan 26. srpnja 2016. godine.

27. Dakle, tužiteljev preinačeni i alternativni tužbeni zahtjev je, prema stajalištu ovog Suda, istaknut nakon proteka zakonskog roka za njegovo isticanje, slijedom čega je, pozivom na odredbu članka 282. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/ 2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025), istoga valjalo odbaciti kao nepravovremenog.

28. Slijedom navedenog sud nije dalje odlučivao o valjanosti tuženikove Odluke br. 25/16 o otkazu ugovora o radu s ponudom na sklapanje ugovora pod izmijenjenim uvjetima.

29. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a pa je tužitelju valjalo dosuditi trošak postupka u skladu s odredbom Tbr. 7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12., 103/14., 118/14, 107/15, 138/23.) i to u vidu jednokratne naknade za zastupanje u visini od 250 bodova (zastupanje na ročištima od 20. ožujka 2024., 6. svibnja 2024., 2. listopada 2024. i 26. studenoga 2024.) te za zastupanje na ročištu od 17. listopada 2025. godine 50 bodova, što zbrojeno i pomnoženo sa 2,00 EUR koliko iznosi vrijednost boda te uz PDV, daje iznos od ukupno 750,00 EUR.

U Splitu, 17. ožujka 2026.

S u d a c

Jerka Kovačić Garac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke može se izjaviti žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste.

DNA: - pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis