REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] C 5

Poslovni broj: Us I-1253/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužitelja Općine Kamanje, Kamanje, 106, OIB: 01582703044, kojeg zastupa opunomoćenik Davor Bartolac, odvjetnik u Karlovcu, Tuškanova 10, protiv tuženika Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 76767369197, radi povrata sredstava, 17. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništavanja rješenja tuženika KLASA: UP/II-034-08/24-01/808, URBROJ: 525-14/105-25-5 od 20. svibnja 2025., Odluke o povratu sredstava Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, KLASA: 440-12/16-07-02-02/0171, URBROJ: 343-1504/01-24-060 od 17. srpnja 2024. i Ispravka Odluke o povratu sredstava, KLASA: 440-12/16-07-02-02/0171, URBROJ: 343-1504/01-24-061 od 25. srpnja 2024. te rješenja Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju KLASA: UP/I-983/24-02/0001, URBROJ: 343-1900/01-24-001 od 3. listopada 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnoga spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika KLASA: UP/II-034-08/24-01/808, URBROJ: 525- 14/105-25-5 od 20. svibnja 2025. odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv Odluke o povratu sredstava Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju (dalje: Agencija za plaćanje), KLASA: 440-12/16-07-02-02/0171, URBROJ: 343-1504/01-24-060 od 17. srpnja 2024. i Ispravka Odluke o povratu sredstava, KLASA: 440-12/16-07-02-02/0171, URBROJ: 343-1504/01-24-061 od 25. srpnja 2024. (točka 1.) te je odbijena žalba izjavljena protiv rješenja Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju KLASA: UP/I-983/24-02/0001, URBROJ: 343-1900/01-24-001 od 3. listopada 2024. Navedenom Odlukom o povratu sredstava, kako je ispravljena, tužitelju je naložen povrat 347.423,69 eura, koji iznos predstavlja dio potpore dodijeljene tužitelju u okviru Programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje 2014. - 2020., podmjera 7.2., tip operacije 7.2.2. „Ulaganja u građenje nerazvrstanih cesta“ (dalje: Natječaj).

2. Tužitelj pravodobno podnesenom tužbom osporava zakonitost navedenog rješenja te obrazlaže da je uz zahtjev za potporu dostavio uvjerenje nadležnog upravnog tijela kojim je potvrđeno da za radove rekonstrukcije nerazvrstane ceste, a koji radovi su bili predmet prijave na Natječaj, nije potrebno ishoditi građevinsku dozvolu, već da se rekonstrukcija može izvesti u skladu s glavnim projektom pod uvjetom da se radovi izvrše u skladu s izdanim lokacijskim uvjetima. Smatra da je imao pravo pouzdati se u sadržaj javne isprave koju je izdalo nadležno tijelo te da nije imao razloga sumnjati u njezinu zakonitost, a da je radove na projektu izveo u skladu s izdanim lokacijskim uvjetima i po projektu. U odnosu na naknadno očitovanje Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine prema kojem je za predmetne radove potrebno ishodovati građevinsku dozvolu, a koja nesporno nije bila ishođena do završetka Natječaja, ističe da takvo pravno stajalište, različito od onog ranijeg iz uvjerenja, ne može ići na njegovu štetu. Također smatra da upravna tijela nisu pravilno utvrdila činjenično stanje te da nisu ispitale jesu li radovi izvedeni u skladu s lokacijskim uvjetima. Nadalje ističe da je nezakonito odbijen njegov prijedlog za odgodom izvršenja odluke o povratu jer da bi mu se naplatom navedenog iznosa pričinila nepopravljiva materijalna šteta, a smatra da bi se izvršenje Odluke o povratu sredstava trebalo odgoditi do pravomoćnog okončanja upravnog spora protiv Odluke o odbijanju zahtjeva za isplatu koji se vodi pred ovim sudom pod posl.br. Us I-824/2024 budući je isto prethodno pitanje u ovoj pravnoj stvari. Predlaže da sud poništi osporavano rješenje tuženika, kao i odluke i rješenje Agencije.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev i ostaje kod svih utvrđenja i navoda iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja. Dodatno ukazuje da je Pravilnikom o provedbi Mjere 07 „Temeljne usluge i obnova sela u ruralnim područjima“ iz Programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje 2014. - 2020. (Narodne novine broj 71/16.; dalje: Pravilnik) propisano da će natječajem biti propisana dokumentacija koju je korisnik obavezan učitati uz zahtjev za potporu, da nakon podnošenja zahtjeva za potporu nije moguća dopuna dokumentacije propisane natječajem i da će, ukoliko korisnik uz zahtjev za potporu ne učita dokumentaciju propisanu natječajem, Agencija za plaćanja donijeti odluku o odbijanju. Natječajem da je propisana obvezna dostava akta kojim se odobrava građenje ili drugog odgovarajućeg dokumenta koji dokazuje da se ulaganje može provesti bez izdavanja akta kojim se odobrava građenje. Ističe da je u postupku administrativne provjere utvrđeno da je tužitelj dostavio očitovanje upravnog odjela kako bi formalno nadomjestio obvezni dokument propisan natječajem. Smatra da je takvim postupanjem tužitelj počinio nepravilnost u smislu relevantnih odredbi Pravilnika. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

4. U sporu je održana rasprava kako bi se strankama, u skladu s odredbom čl. 6. ZUS-a, dala mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, na koju je pristupio tužitelj, dok uredno pozvani tuženik nije pristupio, stoga je sud temeljem ovlaštenja iz čl. 91. st. 3. ZUS-a raspravu održao u njegovoj odsutnosti.

5. Među strankama nije sporno da je Natječajem bila propisana obvezna dostava dokumentacije koju je uz Zahtjev trebalo priložiti, a koju je između ostalog činio i akt kojim se odobrava građenje ili drugi odgovarajući dokument koji dokazuje da se ulaganje može provesti bez izdavanja akta kojim se odobrava građenje, sukladno Zakonu o gradnji i Pravilniku o jednostavnim i drugim građevinama i radovima, izdan od središnjeg ili upravnog tijela nadležnog za upravne poslove graditeljstva i prostornog uređenja. Nije sporno ni da građevinsku dozvolu za predmetne radove koji su dio prijavljenog projekta tužitelj nije dostavio uz zahtjev za potporu, da je zahtjev za izdavanje same građevinske dozvole tužitelj podnio 2. prosinca 2016., da je Natječaj bio otvoren do 23. prosinca 2016. te da je građevinska dozvola izdana nakon isteka roka za prijave (7. veljače 2017.). Sporno je je li tužitelj počinio nepravilnost takvim postupanjem.

6. Radi razjašnjenja činjenica važnih za donošenje odluke (čl. 49. st. 2. ZUS- a), sud je proveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog spora. Druge po tužitelju predložene dokaze sud nije izvodio jer ih nije smatrao odlučnim za donošenje odluke budući se činjenice važne za donošenje odluke mogu utvrditi iz isprava u spisu, a sve kako je to obrazloženo u nastavku obrazloženja ove odluke, te se ovdje ukazuje i da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (čl. 49. st. 1. i 4. ZUS-a).

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, u skladu s odredbom čl. 114. st. 3. ZUS-a, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Iz spisa upravnog postupka proizlazi da je tužitelju Odlukom o dodjeli sredstava KLASA: 440-12/16-07-02-02/0171, URBROJ: 343-2112/01-18-010 dodijeljena potpora u iznosu od 3.199.818,75 kuna za provedbu projekta u okviru podmjere 7.2. tip operacije 7.2.2. Programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske. Nadalje, nakon što mu je isplaćen predujam temeljem Odluke o isplati predujma od 29. studenoga 2018. i nakon što mu je isplaćena prva rata potpore, zahtjev za isplatu konačne rate je odbijen Odlukom Agencije za plaćanja KLASA: 440-12/16-07-02- 02/0171, URBROJ: 343-1504/01-23-057 od 24. kolovoza 2023. koja je u žalbenom postupku potvrđena rješenjem tuženika KLASA: UP/II-034-08/23-01/1047, URBROJ: 525-04/128-24-3 od 26. travnja 2024. Protiv tog rješenja je tužitelj pokrenuo upravni spor koji se kod ovog suda vodio pod posl.br. Us I-824/2024. Presudom ovog suda je tužbeni zahtjev odbijen, a presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl.br. Usž-4089/2024-2 od 22. listopada 2025. je odbijena žalba tužitelja i potvrđena presuda posl.br. Us I-824/2024-11 od 20. rujna 2024. Stoga je Odluka o odbijanju zahtjeva za isplatu konačne rate od 24. kolovoza 2023. postala izvršna, konačna i pravomoćna.

9. U toj Odluci se kao razlog odbijanja zahtjeva za konačnu isplatu navodi da tužitelj za prijavljeno ulaganje u rekonstrukciju nerazvrstane prometnice Vinska cesta

- odvojci I do V, na području Općine Kamanje, nije dostavio građevinsku dozvolu uz Zahtjev za potporu, već je bilo dostavljeno očitovanje Upravnog odjela za prostorno uređenje, građenje i zaštitu okoliša, Odsjeka za prostorno uređenje i graditeljstvo Ozalj od 16. prosinca 2016. prema kojem u skladu s čl. 5. st. 1. Pravilnika o jednostavnim građevinama nije potrebno ishoditi građevinsku dozvolu. Takvim postupanjem da tužitelj nije udovoljio odredbama iz čl. 27. st. 5., čl. 30. st. 2. i čl. 40. st. 3. Pravilnika. Naime, potonjim člankom je propisano da će Agencija za plaćanje donijeti odluku o odbijanju zahtjeva za isplatu ukoliko se tijekom obrade zahtjeva za isplatu utvrdi ukupna nepravilnost, uzimajući u obzir i nepravilnosti utvrđena u prethodnim Zahtjevima za isplatu u slučaju isplate u ratama, koja prelazi iznos od 50 % ukupne vrijednosti odobrenih sredstva javne potpore. Prvostupanjskom i drugostupanjskom presudom je odluka o odbijanju zahtjeva utvrđena zakonitom.

10. Sud utvrđuje da se prigovori tužbe suštinski odnose na utvrđenja i razloge donošenja Odluke Agencije za plaćanja od 24. kolovoza 2023. o odbijanju konačne isplate i razloge za odbijanje tog zahtjeva tužitelja, a koji su bili predmetom tog postupka i posljedično upravnog spora posl.br. Us I-824/2024, a koji je pravomoćno okončan presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl.br. Usž- 4089/2024-2.

11. Relevantna za konkretan spor, odredba čl. 43. st. 1. t. c) Pravilnika propisuje da će Agencija za plaćanja Odlukom o povratu sredstava od korisnika zahtijevati povrat ukupno isplaćenih sredstava potpore ako utvrđena nepravilnost prelazi iznos od 50 posto odobrenih sredstava javne potpore.

12. Iz te odredbe slijedi da je u vrijeme postupanja, prema tada važećim odredbama, Agencija za plaćanja mogla samostalno utvrđivati postojanje nepravilnosti te da isto nije nužno predstavljalo prethodno pitanje u postupku donošenja Odluke o povratu sredstava od 17. srpnja 2024.

13. U tijeku ovog spora je Odluka o odbijanju zahtjeva za isplatu postala pravomoćna čime je potvrđeno da su utvrđenja tijela o postojanju nepravilnosti bila pravilna. Odnosno, pravomoćno je utvrđeno da je tužitelj prilikom podnošenja zahtjeva za potporu za projekt rekonstrukcije nerazvrstane ceste dostavio očitovanje Upravnog odjela za prostorno uređenje, građenje i zaštitu okoliša, Odsjeka za prostorno uređenje i graditeljstvo Ozalj od 16. prosinca 2016., kojim je formalno zamijenio obvezni dokument propisan Natječajem, dok je zapravo za predmetni projekt bilo potrebno ishoditi građevinsku dozvolu. Tužitelj je u trenutku dostave dokumentacije morao biti svjestan da se za izvođenje prijavljenih radova zahtijeva građevinska dozvola. Postupanje tužitelja time je dovelo prvostupanjsko tijelo u zabludu i nepravedno mu pribavilo povoljniji položaj u odnosu na ostale prijavitelje koji su postupali u skladu s pravilima, što je rezultiralo predmetnom odlukom. Za utvrđivanje pravno odlučne činjenice o potrebi građevinske dozvole, prvostupanjsko tijelo je zatražilo mišljenje resornog Ministarstva, koje je potvrdilo da izvođenje predmetnih radova nije moglo biti provedeno isključivo na temelju Glavnog projekta. Građevinska dozvola je nesporno izdana nakon zatvaranja Natječaja. Takvo postupanje rezultira utvrđenjem nepravilnosti u 100% vrijednosti odobrenih sredstava jer da do nepravilnosti nije došlo, zahtjev bi bio odbijen.

14. Dakle, budući da je pravilno u postupku utvrđeno postojanje nepravilnosti u iznosu koji prelazi 50 % odobrenih sredstava javne potpore, Agencija za plaćanja bila je dužna primijeniti citiranu odredbu Pravilnika te donijeti odluku o povratu sredstava.

15. U odnosu na osporavani Ispravak Odluke o povratu sredstava od 25. srpnja 2024., sud utvrđuje da je javnopravno tijelo postupilo zakonito kada je, pozivom na čl. 104. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09., 110/21.; dalje: ZUP), ispravilo očitu pogrešku u broju (iznos od 347.423,70 eura/2.617.663,83 kuna ispravljen na 347.423,69 eura/2.617.663,83 kuna), odnosno iznosu potpore za povrat nastalu prilikom preračunavanja iznosa iz kune u euro. Budući da se radi o očitoj računskoj pogrešci koja nije utjecala na samu osnovu obveze povrata niti na sadržaj odlučivanja o pravu ili obvezi stranke, već samo na točan numerički iskaz iznosa, takva pogreška može se ispraviti posebnim aktom o ispravku bez ponovnog vođenja postupka, kako je to prvostupanjsko tijelo i učinilo.

16. U odnosu na rješenje Agencije za plaćanja od 3. listopada 2024. kojim je odbijen prijedlog tužitelja za odgodom izvršenja odluke o povratu sredstava, sud utvrđuje da je isto zakonito. Naime, prema čl. 144. Zakona o poljoprivredi (Narodne novine broj 118/18., 42/20., 127/20., 52/21., 152/22.) žalba protiv odluke o povratu sredstava ne odgađa njezino izvršenje. Budući da je posebnim zakonom izričito propisano da žalba nema odgodni učinak, nisu ispunjeni zakonski uvjeti za odgodu izvršenja propisani čl. 140. ZUP-a. Slijedom toga, Agencija je pravilno zaključila da ne postoje zakonske pretpostavke za odgodu izvršenja te je pravilno odbila prijedlog tužitelja.

17. U odnosu na prijedlog tužitelja za prekid ovog upravnog spora do pravomoćnog okončanja upravnog spora koji se vodio pred ovim sudom pod posl. br. Us I-824/2024, sud utvrđuje da je tužitelj na raspravi održanoj 17. veljače 2026. od tog prijedloga odustao, slijedom čega o istome nije bilo potrebno odlučivati.

18. Slijedom svega navedenoga, sud je utvrdio da su osporavano rješenje tuženika i odluke prvostupanjskog tijela zakonite te je na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučio kao u t. I. izreke ove presude.

19. O trošku upravnog spora, sud je odlučio primjenom odredbe čl. 147. st. 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako tužitelj nije uspio u ovom upravnom sporu, nema zakonskog osnova udovoljiti njegovom zahtjevu za nadoknadu troškova upravnog spora. Stoga je sud odlučio kao u t. II. izreke presude.

U Rijeci 17. ožujka 2026.

Sutkinja

Ana Sabljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (čl. 131. st. 1. i 2. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).