REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-1505/2025-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sutkinji Vesni Horvath, u pravnoj stvari tužiteljice ZFD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marko Zečević, odvjetnik u iz Odvjetničkog društva Zečević i dr. iz Zagreba, protiv tuženika SPORT VISION d.o.o. iz Zagreba, Bani 75, OIB: 30098672140, kojeg zastupa punomoćnik Marko Prpić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Jurčić i Prpić j.t.d. iz Zagreba, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 5. veljače 2026. u prisutnosti tužiteljice, punomoćnika tužiteljice Marka Zečevića, odvjetnika i zamjenice punomoćnika tuženika Petre Jurčić Vujčić, odvjetnice, te presude javno objavljene dana 17. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je nedopuštena Odluka o otkazu ugovora o radu koju je dana 22. travnja 2025. godine donio direktor tuženika SPORT VISION d.o.o.,OIB: 30098672140, Bani 75, Zagreb, a kojom je tužiteljici otkazan ugovor o radu od 4. studenog 2024. godine i da radni odnos tužiteljici nije prestao.

II Sudski se raskida ugovor o radu između tužiteljice i tuženika s danom 14. rujna 2025.

III Nalaže se tuženiku da tužiteljici na ime naknade štete po članku 125. Zakona o radu isplati iznos od 3.051,18 eura bruto sa zateznom kamatom tekućom od 17. ožujka 2026. pa do isplate i to po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 625,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 17. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V Odbija se dio tužbenog zahtjeva koji glasi:

"1. Dužan je tuženik u roku od 8 dana, po pravomoćnosti ove presude, vratiti tužiteljicu na radno mjesto prodavač.".

VI Odbija se tužiteljica sa preostalim zatraženim iznosom za isplatu od 5.689,11 eura kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je Ugovorom o radu na određeno vrijeme od 04.11.2024 godine radila kao prodavač, dana 22.4.2025. tuženik je donio odluku o otkazu ugovora o radu tužiteljici zbog nezadovoljavanja na probnom radu uz otkazni rok od 7 dana te se tužiteljica oslobađa obveze rada u otkaznom roku. Tužiteljica je zaprimila odluku o otkazu dana 22.4.2025., te je u propisanom zakonskom roku protiv navedene odluke ustala sa zahtjevom za zaštitu prava od dana 23.4.2025., a na koji tuženik nije odgovorio. Dana 22.4.2025. je zajedno s odlukom o otkazu ugovora o radu uručena i odluka o rasporedu godišnjeg odmora u kojoj je utvrđeno da tužiteljica ima pravo na godišnji odmor u trajanju od 24 dana s tim da će 6 dana godišnjeg odmora koristiti u periodu od 22.4.2025. do 28.4.2025., a preostalih 16 dana da će iskoristiti naknadno.

Tuženik je u odluci o otkazu ugovora o radu, tužiteljici otkazao ugovor o radu, zbog nezadovoljavanja na probnom radu, te u obrazloženju, umjesto navođenja konkretnih razloga kojima opravdava donošenje svoje predmetne odluke, uopćeno navodi "…..utvrdio da u probnom radu radnik nije zadovoljio potrebama radnog mjesta,odnosno da ne obavlja poslove svog radnog mjesta u skladu s očekivanjima Poslodavca i ostalih radnika……....".

Tužiteljica ističe kako je odluka o otkazu ugovora o radu tuženika, odnosno poslodavca u cijelosti neosnovana i na zakonu neutemeljena, a tužiteljici je otkazan ugovor o radu zbog namjere korištenja godišnjeg odmora radi školovanja što joj tuženik prethodno nije izdao suglasnost te je stoga došlo do diskriminacijskog postupanja prema tužiteljici, a što je zabranjeno na području rada i radnih uvjeta, napredovanju, profesionalnom usmjeravanju, stručnom osposobljavanju i usavršavanju te prekvalifikaciji. Naime, nesumnjivo da u konkretnoj situaciji, nezadovoljstvo tuženika kao poslodavca radom tužiteljice unutar probnog roka ne predstavlja opravdani razlog za otkaz, i isti je diskriminirajući i šikanozan, s obzirom da su utvrđenja u odluci tuženika o otkazu ugovora o radu bila motivirana proizvoljnim i diskriminirajućim razlozima te je tuženik nejednako postupio naspram tužiteljice, budući predmetni otkaz nije utemeljen na objektivnim razlozima, pa je odluka tuženika o otkazu ugovora o radu tužiteljici nezakonita, jer je tuženik probni rad s tužiteljicom ugovorio protivno navedenoj svrsi i prirodi takvog rada, te je očito da je zlorabeći institut probnog rada, samo kako bi došao u poziciju da pod povlaštenim uvjetima otkaže tužiteljici sklopljeni ugovor o radu,a da stvarni zakoniti otkaz ne postoji. Tužiteljica smatra da je zadovoljila na probnom radu i da ne postoji posebno opravdani razlog za otkaz u vidu nezadovoljavanja na probnom radu, te da je tuženik i nezakonito odredio dan prestanka radnog odnosa pa je mišljenja da su se ispunile pretpostavke iz odredbe članka 125. stavka 1. ZR-a, za sudski raskid ugovora o radu to tužiteljica potražuje u iznosu od šest ugovorene bruto mjesečne plaće (1.456,71eur x 6), što iznosi 8.740,29 eura.

Predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava u cijelosti tužbu, tužbeni zahtjev u osnovi i visini, kao i sve navode iz istoga, iz razloga kako slijedi.

Prije svega, tuženik napominje kako je Odluka o otkazu za radnicu zbog nezadovoljavanja na probnom radu od 22.04.2025. (dalje: „Odluka o otkazu“) donesena u skladu s odredbama Zakona o radu (Narodne novine br. 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023, dalje: “Zakon o radu”) te je kao takva u cijelosti osnovana. Naime, iz Odluka o otkazu je jasno vidljivo kako je ista donesena za vrijeme trajanja probnog roka i zato što tužiteljica nije zadovoljila na probnom radu. Autonomno je pravo poslodavca ocijeniti ostvaruje li radnik za vrijeme probnog rada rezultate koji su dostatni za nastavak radnog odnosa ili ne ostvaruje, pa stoga nezadovoljstvo poslodavca radnikovim ostvarenim rezultatima rada na probnom radu predstavlja opravdani razlog za otkazivanje ugovora o radu. Tuženik osporava visinu naknade štete, kao i dan sudskog raskida , a iz razloga koji su detaljno navedeni u odgovoru na tužbu. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka.

3. Sud je u tijeku dokaznog postupka izvršio uvid u potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad, potvrdu o primitku, izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad, obračunske liste, Zahtjev za zaštitu prava radnika od 23.4.2025., Odluku br. 715- 2025, Odluku o otkazu ugovora o radu od 22.4.2025., Ugovor o radu na određeno vrijeme od 4.11.2024. uz Prilog I Ugovoru o radu, Prilog 2 Ugovoru o radu, Prilog 3. Ugovoru o radu, Prilog 4 Ugovora o radu, poruke, Uvid u privremene nesposobnosti za rad, Ugovor o radu od 1.12.2024. za ZF uz priloge, Ugovor o radu za IF od 1.12.2021. uz priloge, Prijavu o početku osiguranja HZMO, tjedni raspored rada, potvrdu nesposobnosti za rad, preslika korespondencije tužiteljice i doktora medicine rada, Ugovor o radu na određen vrijeme od 15.9.2025., Prijavu o početku osiguranje HZMO, Odluku od 2.7.2019., saslušao je svjedoke RF, AF, SF i IF i tužiteljicu, te je izvršio uvid u svu ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4.

Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Iz navoda parničnih stranaka iznesenih u tužbi, odgovoru na tužbu, te u daljnjem tijeku postupka razvidno je da je između istih nesporno da je tužiteljici dana 22.4.2025. otkazan ugovor o radu od 4.11.2024. zbog nezadovoljavanja na probnom, da je u propisanom zakonskom roku protiv navedene odluke podnijela zahtjevom za zaštitu prava od dana 23.4.2025., na koju tuženik nije odgovorio.

6. Sporno je između stranaka da li je tuženik imao opravdani razlog za donošenje sporne odluke, odnosno da li je odluka o otkazu donesena temeljem diskriminatornih razloga.

7. Uvidom u odluku o otkazu zbog nezadovoljavanja na probnom radu od 22. 4.2025. utvrđeno je da je tužiteljici ugovor na određeno vrijeme od 4.11.2024. otkazan jer je poslodavac tijekom trajanja radnog odnosa utvrdio da radnik u probnom radu nije zadovoljio potrebama radnog mjesta, odnosno da ne obavlja poslove svog radnog mjesta u skladu sa očekivanjima poslodavca i ostalih radnika u timu.

8. Sud je radi utvrđivanja spornih činjenica proveo dokaz saslušanjem svjedoka i tužiteljice.

9. Svjedok RF u svom iskazu navodi da je tužiteljica dobila otkaz zbog nezadovoljavanja na probnom radu, a uručila joj je odluku u prisustvu SF i IF.

10. Iz iskaza svjedoka AF proizlazi da je voditelj ljudskih resursa za sve lokacije tuženika, nije sudjelovala u donošenju ove odluke, o tome su odluku donosili voditelji dućana.

11. Svjedok SF u svom iskazu navodi da nije bila prisutna kada je tužiteljici uručen otkaz, da je tužiteljica tog dana došla na posao i rečeno joj je da će joj se uručiti otkaz, a rečeno je da će otkaz dobiti zbog bolovanja, a što joj je rekla regionalna voditeljica, jer da je tužiteljica često na bolovanju, a da ne mogu dobiti drugu osobu za rad dokle god traje njezin ugovor. NF koja je regionalna voditeljica, je to svjedokinji rekla neposredno i iz toga crpi saznanja o razlozima otkaza. Nadalje navodi da je tužiteljica dobro odrađivala svoj posao i čak je bila predložena za zamjenika, ali je bila dosta na bolovanju i to uglavnom zbog djeteta koje je bilo vrlo bolesno, a nije ga imala kome ostaviti, niti je moglo pohađati vrtić. Svjedokinja više ne radi kod tuženika od 10. mjeseca 2025. jer je tražila sporazumni raskid.

12. Iz iskaza svjedoka IF proizlazi da je bila prisutna kada je tužiteljici uručena odluka o otkazu jer se taj dan vratila sa bolovanja, odnosno došla je prvi dan raditi, a RF je rekla da joj uručuje otkaz jer se smanjuje broj ljudi, a ona je zadnja došla pa joj je zbog toga dan otkaz. Nema nikakvih saznanja o razlozima za otkaz i o tome voditelji sa njom nisu razgovarali. Navodi da je radila zajedno sa tužiteljicom, da je tužiteljica bila često na bolovanju zbog djece, ali dok je radila bila odličan radnik, sve je brzo shvaćala i odlično je radila.

13. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da osporava da bi dobila otkaz zbog nezadovoljavanja radu već isključivo zato što je bila na bolovanju zbog djeteta. Navodi da je trebala nastaviti bolovanje taj dan kad je došla na posao, ali fizički to nije mogla jer se radilo o uskršnjim praznicima, a regionalni menager RF je bila upoznata sa tom činjenicom. Kao razlog otkaza je RF rekla da smanjuju broj ljudi, da je došla zadnja, pa da nije fer da nekom tko je došao prije nje daju otkaz. Bilo joj je najavljeno u drugom mjesecu 2025. da preuzme mjesto zamjenika voditelja. Nakon što je dobila otkaz, ponovno je dostavila doznake o bolovanju obzirom da je bolovanje produženo, a te doznake je dostavila na službenu adresu tuženika. Njen rad je pratio HF, koji je bio iskusniji prodavač te je RF prezentirano da je zadovoljila na radu i zbog toga je došlo do razgovora da postanem zamjenik voditelja.

14. Svrha probnog rada, kao posebnog instituta, je zaštita poslodavca, ali i radnika. Poslodavcu za vrijeme trajanja probnog rada omogućuje provjeru radnih sposobnosti radnika u određenom razdoblju. Odluka poslodavca za vrijeme probnog rada je autonomna odluka poslodavca koji u probnom radu, koji je između stranaka ugovoren, ima pravo donijeti odluku da mu radnik sa određenim karakteristikama ne odgovara, a koje za poslodavca mogu biti i jesu relevantne. Upravo je intencija zakonodavca za promjenom instituta Ugovora o radu sa probnim radom bila ta da poslodavac s radnikom ne mora biti zadovoljan, a da zbog toga ne mora detaljno obrazlagati i dokazivati razloge.

15. Budući probni rad predstavlja posebni razlog za otkazivanje Ugovora o radu i kada su stranke sklopile ugovor oradu s probnim radom, poslodavac ne smije zloupotrijebiti navedeni institut, jer je u tome slučaju takav otkaz nedopušten (članak 115. stavak 1. točka 4.3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23; u daljnjem tekstu ZR).

16. Analizirajući iskaze svjedoka i tužiteljice sud je utvrdio da razlog otkaza ugovora o radu nije nezadovoljavanje na radu, već činjenica da je tužiteljica bila na bolovanju zbog djeteta, da nisu mogli dobiti drugog radnika za njen posao, te da je posljednja zaposlena. Navedeno proizlazi iz iskaza CF, IF i tužiteljice, a iz njihovih iskaza proizlazi i da je bila dobra radnica te da je čak predložena za regionalnog voditelja. Svjedok RF nije u svom iskazu navela niti jedan razlog zbog kojeg je utvrđeno da tužiteljica ne zadovoljava poslovima svog radnog mjesta, a iskazi ostalih svjedoka jasno upućuju na činjenicu da nezadovoljavanje nije pravi razlog otkaza, iz čega proizlazi da je institut probnog rada u ovom slučaju zloupotrijebljen, a što je tužiteljica dokazala tijekom postupka. Svakako razlog za otkaz ne smije biti činjenica da je radnik učestalo koristio bolovanje, i to ne zbog svog zdravlja, nego zbog bolesti djeteta, a svakako ne smije biti razlog da se radniku daje otkaz kao posljednjem zaposlenom, neovisno o tome kakve rezultate postiže u radu, pa je sud utvrdio iz provedenih dokaza , da je institut probnog rada u ovom slučaju zloupotrijebljen, a što odluku o otkazu čini nedopuštenom.

17. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti u izreci pod točkom I presude.

18. Obzirom da je tužiteljica zasnovala radni odnos na određeno vrijeme ne može tražiti vraćanje na rad, pa je taj dio tužbenog zahtjeva odbijen kao neosnovan.

19. Tužiteljica je zatražila sudski raskid ugovora o radu sa danom isteka zasnivanja novog radnog odnosa. Stoga je sud utvrdio kao dan sudskog raskida 14.9.2025. obzirom da je tužiteljica zasnovala novi ugovor o radu te otpočela sa radom dana 15.9.2025.

20. Tužiteljica je zatražila, sukladno odredbi članka 125. ZR-a, naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu, te je sud dosudio istu u visini od 3 ugovorenih mjesečnih plaća imajući u vidu činjenicu da je tužiteljica radila nekoliko mjeseci za tuženika pa je neopravdan zahtjev tužiteljice u zatraženom iznosu od 6 mjesečnih plaća.

21. Visina ugovorene plaće je 1.017,06 eura što je utvrđeno iz članka 11. ugovora o radu od 4.11.2024., što pomnoženo sa 3 iznosi 3.051,18 eura, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, te je odlučeno kao u izreci presude pod točkom III, a tužiteljica odbijena sa preostalim iznosom u visini od 5.689,11 eura kao neosnovanim.

22. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. stavak 4. ZPP-a. Tužiteljici je priznat trošak zastupanja po punomoćniku u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, a tužiteljica nije uspjela u sporu u dijelu visine zatražene naknade štete a zbog čega nisu nastali posebni troškovi, dok je kvalitativno uspjela u cijelosti .

Tako je tužiteljici priznat trošak jednokratne nagrade od 250 bodova (primjenom Tbr. 7/2 OT), (vrijednost 1 boda = 2,00 eura), ili 500, 00 eura na koji iznos je pridodano 25 % PDV-a sveukupno 625,00 eura.

23. Tužiteljici je temeljem članka 151. ZPP-a dosuđena kamata na parnični trošak

U Zagrebu 17. ožujak 2026.

Sutkinja:

Vesna Horvath

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje nadležan županijski sud.

DNA:

1. tužiteljici po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku