REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1999/2024-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Mariji Šipek, po prijedlogu više sudske savjetnice Anje Stjepić, u pravnoj stvari tužiteljice ŠV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivica Čuturić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Groupama osiguranje d.d. – Podružnica Hrvatska sa sjedištem u [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Ćurković, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. veljače 2026., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 17. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici 1.560,00 EUR (tisuću petsto šezdeset eura) sa zateznim kamatama:

- na iznos od 1.500,00 EUR od 9. kolovoza 2024. do isplate i

- na iznos od 60,00 EUR od 1. listopada 2025. do isplate prema stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te prema stopi koja se od 30. prosinca 2023. do isplate određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužiteljica od tuženika traži isplatu zateznih kamata na iznos od 60,00 EUR od 9. kolovoza 2024. do 30. rujna 2025. III Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu 1.654,64 EUR (tisuću šesto pedeset četiri eura i šezdeset četiri centa) sa zateznim kamatama od 17. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

IV Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi, koju je podnijela ovom sudu 11. listopada 2024., navodi da je 11. ožujka 2024. sudjelovala u prometnoj nesreći u [adresa] i to kao vozač osobnog vozila registracijske oznake [registarska oznaka]. Navodi da je nesreću prouzrokovala ŽV, na način da je tužiteljici oduzela prednost. Upućuje na to da je vozilo ŽV bilo osigurano kod tuženika na temelju Police osiguranja broj [broj police osiguranja]. Tužiteljica navodi da je u predmetnom štetnom događaju zadobila ozljede, zbog kojih joj je medicinska pomoć pružena u KB Dubrava. Navodi da je zbog posljedica predmetnog događaja pretrpjela štetu po osnovi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te po osnovi tuđe pomoći i njege u iznosu od ukupno 2.700,00 EUR. Pojašnjava da je, s tim u vezi, 8. kolovoza 2024. uputila tuženiku odštetni zahtjev te da joj je tuženik potom isplatio 1.200,00 EUR po osnovi neimovinske štete i imovinske štete po osnovi pružene joj tuđe pomoći i njege. Stoga traži donošenje presude kojom će tuženiku biti naloženo da tužiteljici isplati 1.500,00 EUR sa zateznim kamatama od 9. kolovoza 2024. do isplate. Također, traži da joj tuženik naknadi troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu čini nespornim nastanak štetnog događaja, kao i odgovornost svoje osiguranice. Upućuje na to da je tužbeni zahtjev suviše visoko postavljen, odnosno da je tužiteljici isplatom nespornog iznosa od 1.200,00 EUR naknadio nastalu joj štetu u cijelosti. Navodi da iz medicinske dokumentacije proizlazi da je tužiteljica pretrpjela laku tjelesnu ozljedu, da se na RTG snimci ne vide znakovi svježe koštane traume, da je na snimkama cervikalne kralježnice primjerena visina trupova prikazanih kralježaka koji su bez znakova koštane traume te da je održana stražnja interkorporalna linija. Osporava i tijek zateznih kamata. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku.

3. U nastavku postupka tužitelj upućuje na to da je tužiteljica zadobila udarac u lijevu stranu prsnog koša, u desno koljeno, kao i trzajnu ozljedu vrata i vratne kralježnice. Također, navodi da joj je propisana veća količina lijekova - analgetik i anksiolitik, da je morala mirovati i nositi Schanzov ovratnik, a da je uz to provodila i fizikalne terapije. Navodi da i dalje osjeća posljedice ozljeđivanja u obliku reduciranih kretnji u kralježnici i napetih trapezijusa i paravertebralne muskulature.

4. Tijekom postupka postalo je nesporno da su tužiteljici tuđu pomoć i njegu pružali njeni ukućani (list 33 spisa).

5. U podnesku od 30. lipnja 2025. (list 36-37 spisa) tužiteljica je po nalogu suda specificirala iznose pretrpljene štete po kvalifikatornim okolnostima, odnosno navela je da joj je po osnovi pretrpljenih bolova nastala šteta u iznosu 900,00 EUR, po osnovi straha u iznosu 900,00 EUR, zatim po osnovi pretrpljenih duševnih boli radi smanjenja životne aktivnosti u iznosu 700,00 EUR te po osnovi pružene joj tuđe pomoći i njege u iznosu 200,00 EUR.

6. Tužiteljica je zatim u podnesku od 1. listopada 2025. (list 49-50 spisa), nakon izvedenog dokaza medicinskim vještačenjem, navela da joj je zbog predmetnog štetnog događaja nastala šteta u iznosu 2.760,00 EUR pa da od tuženika u ovom postupku traži isplatu 1.560,00 EUR sa zateznim kamatama od 9. kolovoza 2024. do isplate. Uputila je na to da bi sud prilikom donošenja odluke u ovoj pravnoj stvari trebao cijeniti sve okolnosti slučaja (dob, ozljede, liječenje), ali i stopu inflacije u Republici Hrvatskoj koja od donošenja zadnjih Orijentacijskih kriterija pa do pisanja podneska iznosi 32 %.

7. Sud je izveo dokaz čitanjem potvrde Policijske uprave Zagrebačke – I postaje prometne policije Zagreb (list 5-6 spisa), medicinske dokumentacije (list 7-13, 41 spisa), odštetnog zahtjeva (list 14-15 spisa) te je izveden dokaz medicinskim vještačenjem (list 45-46, 61 i 67 spisa).

8. Tužbeni zahtjev je osnovan.

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa po osnovi naknade neimovinske i imovinske štete (zbog pružene joj tuđe pomoći i njege) koju je pretrpjela zbog štetnog događaja (prometne nesreće) koji se dogodio 11. ožujka 2024., u kojem je tužiteljica sudjelovala kao vozač, a za koju nesreću je odgovorna osiguranica tuženika.

10. Među strankama nije sporno da se 11. ožujka 2024. dogodio štetni događaj, zatim nije sporno da je upravo tuženik pasivno legitimiran u ovom postupku, a niti da je upravo osiguranica tuženika odgovorna za nastanak predmetnog štetnog događaja. Također, među strankama nije sporno da je tužiteljici u tom istom štetnom događaju nastala određena šteta zbog čega joj je tuženik po toj osnovi prije podnošenja tužbe platio 1.200,00 EUR. Tijekom postupka postalo je isto tako nesporno da su tužiteljici tuđu pomoć i njegu pružali njezini ukućani. S druge strane sporna je visina tužbenog zahtjeva, odnosno da li tužiteljica ima pravo na isplatu daljnjeg iznosa po osnovi naknade štete, a sporan je i tijek zateznih kamata.

11. Tužiteljica je podneskom od 1. listopada 2025. (list 53 spisa) preinačila tužbu na način da po osnovi nastale joj štete, umjesto isplate 1.500,00 EUR od tuženika traži isplatu 1.560,00 EUR. Dakle, tužiteljica je povisila tužbeni zahtjev za 60,00 EUR. Tuženik se navedenoj preinaci protivio (list 62 spisa). Sud je o preinaci odlučio rješenjem od 16. veljače 2026. (list 67 spisa, pisani otpravak na listu 74 -75 spisa).

12.1. Radi utvrđenja relevantnih činjenica (odnosno da li je tužiteljica pretrpjela fizičke bolove i strah i jesu li trajne posljedice njezinih ozljeda umanjile njezinu životnu aktivnost, a koje činjenice predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu naknade neimovinske štete te da li su na eventualno smanjenje životne aktivnosti utjecale posljedice iz štetnog događaja u kojem je tužiteljica sudjelovala kao vozač i radi utvrđenja činjenice da li je tužiteljici i u kojem opsegu bila potrebna tuđa pomoć i njega), odnosno radi utvrđenja opsega nastale imovinske i neimovinske štete, sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku doc. dr. sc. Jakši Filipoviću Čuguri (kirurg).

12.2. Iz nalaza i mišljenja ranije spomenutog stalnog sudskog vještaka (list 45- 46 spisa) proizlazi da je tužiteljica pretrpjela trzajnu povredu vrata te natučenje lijevog prsišta i desnog koljena; da je vještak prilikom kliničkog pregleda verificirao uredne kretnje vratne kralježnice, bolnost LS kralježnice s polovičnom redukcijom kretnji; da je kod tužiteljice učinjena dijagnostička obrada i provedena adekvatna terapija ; da po liječenju kod tužiteljice nisu zaostale trajne posljedice; da je pretrpjela bol jakog intenziteta u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta 5 dana i manjeg intenziteta 55 dana (kumulativno); da je kod tužiteljice primarni strah bio jakog intenziteta i kratkotrajan, zatim da je sekundarni strah jakog intenziteta trpjela 1 dan, srednjeg intenziteta 5 dana te blažeg 45 dana po štetnom događaju (kumulativno) i da joj je tuđa pomoć i njega bila potrebna 2 sata dnevno kroz 40 dana.

12.3. Tužiteljica nije imala prigovore na nalaz i mišljenje vještaka, no tuženik je istome prigovorio (list 54-56 spisa) navodeći da prigovara iskazanom opsegu neimovinske štete. Osporava ocjenu vještaka u pogledu trajanja bolova slabog intenziteta, s obzirom da se u RTG snimci ne nalaze znakovi akutne koštane traume te da je na snimkama cervikalne kralježnice primjerena visina trupova i održana stražnja interkorporalna linija. Tuženik upućuje da kod tužiteljice nema niti ozbiljnijeg koštanog ili neurološkog oštećenja. Osporava i ocjenu straha, navodeći da je tužiteljica u kliničkom pregledu izrazila da je subjektivno i klinički dobro, a da iz medicinske dokumentacije ne proizlazi da je tužiteljica imala psihičke tegobe, niti da je upućena na bilo kakvu dodatnu obradu u tom smislu.

12.4. Vještak je u podnesku od 12. listopada 2025. (list 61 spisa), nakon primljenog očitovanja tuženika, naveo da njegova procjena boli, s obzirom da kod tužiteljice nema trajnih posljedica, obuhvaća cjelokupni vremenski interval liječenja, gdje se povremeni slabi bolovi obračunavaju u smanjenom obujmu i dodaju se slabim bolovima. Uputio je na to da je liječenje tužiteljice trajalo skoro 5 mjeseci, a da je iz dokumentacije (nalaz od 31. srpnja 2024.) vidljivo da postoji slaba bolnost. Što se tiče njegove ocjene pretrpljenog straha, naveo je da se kod tužiteljice ne radi o patološkom strahu, nego o zabrinutosti tijekom liječenja, koja se manifestira kao strah i nije potrebna stručna pomoć psihijatra.

12.5. Na ročištu održanom 16. veljače 2026. (list 67 spisa) vještak se podrobnije očitovao o prigovorima tuženika na njegov nalaz i mišljenje. Vještak je pojasnio da je liječenje kod tužiteljice trajalo sveukupno pet mjeseci, a da je (pošto nisu zaostale trajne posljedice u predmetnom štetnom događaju) bilo potrebno evaluirati cijeli vremenski tijek liječenja, a da je vještak u nalazu kasne povremene bolove i strah odmah kumulativno izrazio da bi u konačnici bilo jednostavnije sudu. Naveo je da 55 dana bolova lakog stupnja predstavlja zajedničku vrijednost bolova lakoga stupnja s pribrojenim bolovima koji se nazivaju kasni povremeni bolovi, a isto je napravljeno i po pitanju straha. Pojasnio je da je tužiteljica provela liječenje po algoritmu trzajne povrede vratne kralježnice, a da je uz to bila uključena i fizikalna terapija, koja ne bi bila ni indicirana da nisu postojali objektivni klinički pokazatelj i pregledom fizijatra i njegovom indikacijom za fizikalnu terapiju. Istaknuo je da je to, po njegovom mišljenju, dovoljan podatak s medicinskog stajališta koji objektivizira kvalifikatorne vrijednosti za bol, a da usporedno s time ide i strah koji ne predstavlja patološku kvalifikaciju nego se izražava kao zabrinutost za ishod liječenja po predmetnom štetnom događaju. Što se tiče nalaza na koji upućuje tuženik naveo je da osoba može nakon 24 sata od ozljeđivanja laički protumačiti da je dobro , no da s medicinskog stanovišta (a što je indirektno i pokazano u daljnjem tijeku liječenja) tužiteljica je vjerojatno svoj navod temeljila da nije lošije, s obzirom na štetni događaj . Naveo je da je, ako se sagleda terapijske upute koje je tužiteljica dobila taj dan, evidentno da tužiteljica nije bila dobro jer je ista morala nositi ovratnik, izbjegavati svjetlo, uzimati analgetik i koristiti hladne obloge.

12.6. Treba naglasiti da je ocjenu bolova vještak dao kumulativno, što znači da vještak svoju ocjenu nije dao uzimajući u obzir definitivne vremenske faze u kojima je tužitelj trpio bolove, već je bolove raščlanio po intenzitetu i ocjenu njihovog trajanja dao u njihovoj ukupnosti, prikazujući ju u danima radi lakše procjene nastalih posljedica u pogledu bolova kod tužiteljice. Vještak je pritom uzeo u obzir medicinsku dokumentaciju koja se nalazi u spisu, a iz koje je vidljivo u kojem je stanju bila tužiteljica nakon predmetnog štetnog događaja, ali i tijekom samog liječenja. Na temelju spomenutog vještak je dao ocjenu u kojem je opsegu i intenzitetu tužitelj ica nakon nesreće i tijekom liječenja trpjela bolove.

12.7. Iako je u nalazu od 12. ožujka 2024. (list 8 spisa) navedeno da je tužiteljica "subjektivno i klinički dobro", treba reći da je iz danih joj uputa (mirovanje, pošteda napora, izbjegavati jako svjetlo i buku, kofeinske i alkoholne napitke te nikotinske pripravke, nositi Schantzov ovratnik, noga na povišeno, analgetik za bolove i Normabel za opuštanje mišića) vidljivo da su kod iste doista zaostale posljedice predmetnog događaja (što je uostalom utvrdio i vještak) pa se stoga navod "subjektivno i klinički dobro" ne može protumačiti kao da ista nije trpjela ikakve bolove.

12.8. Stoga ovaj sud prihvaća ocjenu vještaka u pogledu ocjene pretrpljenih bolova.

12.9. Što se pak tiče ocjene straha, a za koju tuženik navodi da je previsoko dana, treba reći da je vještak prilikom davanja iste, osim medicinske dokumentacije, proveo klinički pregled i pritom i razgovor s tužiteljicom tijekom kojeg je tužiteljica izjavila da osjeti strah kao sudionik u prometu (list 45 spisa). Navedeno postupanje vještaka potrebno je s obzirom da se strah kod svakog pojedinca očituje na drugačiji način i drugačijim intenzitetom pa čak i u odnosu na iste događaje i okolnosti istih tih događaja. Treba reći da je životno i logično da svaki strah prisutan kod pojedinca ne zahtijeva psihijatrijsku obradu pa se iz činjenice da tužiteljica nije išla psihijatru nakon štetnog događaja ne može kao da ista nakon takvog događaja nije osjećala nikakav strah, pogotovo s obzirom na to da se radi o nesvakidašnjem i izvanrednom, ali i zasigurno traumatičnom događaju. Na temelju istog vještak je dao ocjenu straha, koja je (kao što je dana ocjena bolova, a kako je ranije navedeno) dana kumulativno i kao takvu ocjenu ovaj sud prihvaća.

12.10. Stav je ovog suda da vještak kao kirurg nedvojbeno posjeduje stručno znanje za davanje ocjene bolova i straha. Tuženik istaknutim prigovorima nalaz i mišljenje vještaka nije doveo u sumnju pa sud stoga prihvaća nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti.

12.11. Slijedom navedenog, sud na temelju nalaza i mišljenja vještaka nalazi utvrđenim da je tužiteljica pretrpjela trzajnu povredu vrata, kao i natučenje lijevog prsišta i desnog koljena; da po liječenju kod tužiteljice nisu zaostale trajne posljedice; da je pretrpjela bol jakog intenziteta u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta 5 dana i manjeg intenziteta 55 dana (kumulativno); da je kod tužiteljice primarni strah bio jakog intenziteta i kratkotrajan, zatim da je sekundarni strah jakog intenziteta trpjela 1 dan, srednjeg intenziteta 5 dana te blažeg 45 dana po štetnom događaju (kumulativno) i da joj je tuđa pomoć i njega bila potrebna 2 sata dnevno kroz 40 dana.

13.1. U ovoj pravnoj stvari došlo je do kumulacije nekoliko povreda prava osobnosti (prava na tjelesno i duševno zdravlje), a s obzirom na činjenicu povezanosti (isprepletenosti) oblika tih povreda sud smatra da je opravdano dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve povrede. Prilikom odlučivanja sud je vodio računa i o cilju kojem ta naknada služi te o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

13.2. Odlučujući o visini pravične novčane naknade sud je cijenio jačinu i trajanje fizičkih bolova, zatim karakter, težinu i lokalitet ozljeda, neugodnosti prilikom liječenja (potreba za mirovanjem, imobilizacija Shanzovim ovratnikom i slično), kao i intenzitet i trajanje pretrpljenog straha. Treba reći da su orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete mijenjani u lipnju 2020. (Su-IV-47/2020-5), uz obrazloženje Vrhovnog suda Republike Hrvatske da su za izmjenu korišteni podaci Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije mjerenoj indeksom promjena potrošačkih cijena u odnosu na početnu 2002. pa je stoga valjalo uzeti u obzir i stopu inflacije koja je uslijedila nakon 2020. i prethodila donošenju ove presude. Stoga je ovaj sud prilikom određivanja visine naknade također uzeo u obzir i promjene vrijednosti novca uzrokovane inflatornim kretanjima (isti stav o navedenom pitanju zauzimaju i primjerice Županijski sud u Dubrovniku Gž-546/2023- 2 od 6. studenog 2024., Županijski sud u Zagrebu Gž-3137/2024-2 od 25. srpnja 2024. i Gž- 5040/2024-2 od 18. prosinca 2024. i dr.). Stoga slijedom navedenog po ocjeni ovoga suda tužiteljici pripada pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti u predmetnom štetnom događaju u iznosu 2.200,00 EUR.

14. Također, tužiteljici je trebala tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju od 80 sati, a za što je nesporno da su joj pružali njegovi ukućani. Sud na temelju čl. 223. ZPP-a nalazi da je primjerena cijena sata tuđe pomoći i njege u konkretnom slučaju 7,00 EUR (prilikom čega su u obzir uzimana i inflatorna kretanja o kojima je riječ bilo u prethodnoj točki obrazloženja) pa bi po ovoj osnovi tužiteljici pripadalo ukupno 560,00 EUR i to na temelju čl. 1089. ZOO-a.

15. Kao što je već ranije rečeno, među strankama nije sporno da je tuženik tužiteljici već prethodno po osnovi naknade štete koju je pretrpjela u predmetnom događaju isplatio 1.200,00 EUR. Stoga je utvrđenu novčanu naknadu po navedenim osnovama potrebno umanjiti za već ranije plaćeni iznos pa tužiteljica ima pravo na naknadu neimovinske i imovinske štete u daljnjem iznosu od ukupno 1.560,00 EUR pa je na temelju čl. 1100. st. 1. i čl. 1089. ZOO-a prihvaćen zahtjev tužiteljice za isplatu navedenog iznosa te je odlučeno kao u dijelu točke I izreke ove presude.

16.1. Tužiteljica je odštetni zahtjev podnijela tuženiku 8. kolovoza 2024. (list 14-15 spisa) pa ista na temelju čl. 12. st. 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 , 155/23; dalje: ZOOP) u okviru tužbenog zahtjeva ima pravo na isplatu zateznih kamata na dosuđeni dio od 1.500,00 EUR, odnosno na iznos isplatu kojeg je tražila prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom i to od 9. kolovoza 2024. do isplate.

16.2. Što se pak tiče tijeka zateznih kamata na preinačeni dio, treba reći da je tuženik u obvezi tužiteljici platiti zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva (60,00 EUR) od trenutka kad je takav zahtjev postavljen u postupku, odnosno od trenutka kad je tužiteljica preinačila tužbu, a ne od trenutka podnošenja odštetnog zahtjeva (odnosno za razdoblje prije nego je tužiteljica postavila takav zahtjev za naknadu štete). Tuženik dakle ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je tužiteljica uopće preinačila tužbu (takvo pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske primjerice u svojim odlukama broj Rev-1050/2024-2 od 28. kolovoza 2024., broj Rev-647/2023-2 od 18. lipnja 2024.). Stoga tužiteljica konkretno ima pravo na isplatu zateznih kamata na iznos od 60,00 EUR od 1. listopada 2025. (od dana preinake tužbe) do isplate.

16.3. Slijedom navedenog, o tužiteljičinom zahtjevu za isplatom zateznih kamata odlučeno je kao u dijelu točke I izreke presude. O kamatnoj stopi odlučeno je na temelju čl. 29. st. 2. ZOO-a.

16.4. U preostalom dijelu u kojem tužiteljica od tuženika traži isplatu zateznih kamata na iznos od 60,00 EUR od 9. kolovoza 2024. do 30. rujna 2025., tužbeni zahtjev je odbijen te je odlučeno kao u točki II izreke ove presude.

17.1. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a te čl. 155. ZPP-a, odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23; dalje: Uredba) te je donesena u skladu s vrijednosti predmeta spora i troškovnicima stranaka (list 70-71 spisa).

17.2. Tužiteljici je nastao trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to trošak sastava odštetnog zahtjeva u visini 100 bodova (Tbr. 32/1 Tarife), zatim trošak sastava tužbe u visini 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife) te trošak sastava dva podneska (od 6. prosinca 2024. i 1. listopada 2025.) u visini 100 bodova za svaki (Tbr. 8/1 Tarife), podneska od 17. srpnja 2025. i 8. kolovoza 2025. u visini 25 bodova za svaki (Tbr. 8/4 Tarife) te trošak zastupanja na ročištu održanom 24. lipnja 2025. u visini 100 bodova (Tbr. 9/1 Tarife). Dakle, tužiteljici je nastao trošak za zastupanje po punomoćniku odvjetniku u visini od ukupno 550 bodova što pomnoženo sa vrijednošću jednog boda u iznosu 2,00 EUR (Tbr. 54. u vezi s Tbr. 52/3 Tarife) te uvećano za 25% po osnovi PDV-a (Tbr. 46. Tarife) iznosi 1.375,00 EUR.

17.3. Tužiteljici je nastao i trošak medicinskog vještačenja u iznosu 200,00 EUR te trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu 26,55 EUR (Tar. br. 1. st. 1. Uredbe) te za presudu u iznosu 53,09 EUR (Tar. br. 2. st. 1. Uredbe).

17.4. Dakle, tužiteljica ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od ukupno 1.654,64 EUR. Prihvaćen je i zahtjev tužiteljice za isplatom zateznih kamata na odmjerene troškove od dana donošenja presude do isplate na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a.

17.5. Tužiteljica pak nema pravo na naknadu troškova sastava podneska od 30. lipnja 2025., kojim je ista specificirala svoj tužbeni zahtjev po pojedinim kvalifikatornim okolnostima naknade štete jer je tužiteljica na takav način svoj tužbeni zahtjev trebala specificirati već u tužbi pa ne može od tuženika tražiti da naknadi takav trošak. Nema pravo niti na naknadu troška za pristup na ročište od 20. siječnja 2026. jer na navedeni datum nije održano ročište u ovoj pravnoj stvari, a nema pravo niti na trošak pristupa na ročište za objavu. Naime, u slučaju da stranka ne pristupi ročištu za objavu, a uredno je o istome obaviještena, presuda se odmah nakon ročišta objavljuje na e-Oglasnoj ploči suda te je ista trenutno dostupna strankama u elektroničkom obliku. Također, u tom smislu treba reći da na ročištu za objavu nije potrebna prisutnost stranaka da isto može biti održano, niti takvo što može utjecati na postupak pa takav trošak ovaj sud ne smatra potrebnim u ovoj parnici u smislu čl. 155. ZPP-a. Tužiteljica traži i naknadu troškova sastava podneska od 2. rujna 2025., kojim je požurivala sud u donošenju rješenja o izvođenju medicinskog vještačenja. Takav trošak također, prema mišljenju ovog suda, nije bio potreban u ovoj parnici. K tome više što je takvo rješenje bilo doneseno i otpremljeno vještaku i prije no što je podnesak tužiteljice uopće zaprimljen u spis.

17.6. Tuženikov zahtjev za naknadom parničnih troškova je odbijen.

17.7. Stoga je o troškovima postupka odlučeno kao u točki III i IV izreke ove presude.

U Zagrebu 17. ožujka 2026.

Sutkinja:

Marija Šipek

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku petnaest dana od dana dostave presude, a o njoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužiteljici – po punomoćniku

2. Tuženiku – po punomoćniku