Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Kž-71/2026-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća, te Nevena Cambja i Ivone Rupić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Mihanović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika MC i dr., zbog kaznenog djela iz članka 231. stavka 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika EC, protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovnog broja Kv-835/2025, od 30. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 17. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba okrivljenika EC te se ukida prvostupanjsko rješenje i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje .
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinski sud u Splitu je, na temelju članka 402. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22, 36/24 i 72/25, dalje u tekstu: ZKP/08), odredio da će se okrivljeniku EC suditi u odsutnosti, zbog kaznenog djela razbojničke krađe iz članka 231. stavka 1. KZ/11, povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu poslovnog broja KO-DO-1087/2025, od 25. studenog 2025.
2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio okrivljeni EC, po svom branitelju Ivanu Bačiću, odvjetniku u Splitu, "iz svih žalbenih razloga", s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.
3. Prije održavanja sjednice drugostupanjskog vijeća spis je, u suglasju s člankom 495. ZKP/08, u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08 , dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je, nakon uvida, vratio ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.
4. Žalba okrivljenog EC je osnovana.
5. Premda je okrivljeni u svojoj žalbi naveo kako prvostupanjsko rješenje pobija iz svih žalbenih razloga, iz sadržaja žalbe proizlazi da se svi žalbeni navodi odnose na žalbenu osnovu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, radi čega je ovaj drugostupanjski sud, povodom žalbe okrivljenika, osporavano rješenje ispitao i u onom dijelu kojem je to dužan napraviti po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 494. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku (»Narodne novine« br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19. – Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 130/20. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje u tekstu: ZKP/08-26), međutim nije našao da bi bile počinjene povrede zakona koje sadrži ta odredba.
6. U pogledu žalbene osnove pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja , okrivljenik u svojoj žalbi ističe kako prvostupanjski sud nije pravilno primijenio odredbu članka 402. stavka 2. ZKP/08 jer ne postoje osobito važni razlozi da mu se sudi u odsutnosti, a spisu da ne prileži niti jedan dokaz na okolnost da država čiji je okrivljenik državljanin nije htjela izručiti okrivljenika Republici Hrvatskoj, a da se ni ne zna je li takav postupak uopće proveden. Obrazloženje prvostupanjskog suda da Bosna i Hercegovina u pravilu ne izručuje svoje državljanine, odnosno da se u praksi to ne događa automatski, u bitnom da predstavlja pretpostavku da okrivljenik neće biti izručen, što dovodi do zaključka da izručenje nije niti zatraženo.
7. Okrivljenik opravdano u svojoj žalbi ističe kako nisu ispunjeni uvjeti za donošenje rješenja da se okrivljeniku sudi u odsutnosti, s obzirom na činjenicu da je , prema članku 402. stavku 3. ZKP/08-26, propisano kako se okrivljeniku može suditi u odsutnosti samo ako postoje osobito važni razlozi da mu se tako sudi, a uz to nije moguće suđenje u stranoj državi ili nije moguće izručenje ili je optuženik u bijegu ili nije dostižan državnim tijelima. Dakle, da bi se moglo odrediti suđenje u odsutnosti okrivljenika, osim postojanja osobito važnih razloga za to, kao opće pretpostavke za suđenje u odsutnosti, dodatno se mora ostvariti još barem jedan od alternativno postavljenih uvjeta iz nastavka navedene zakonske odredbe, što znači da je sud, prilikom odluke o prijedlogu državnog odvjetnika za suđenje u odsutnosti, u obvezi provjeriti je li ispunjen neki od tih dodatnih uvjeta, što u konkretnom slučaju nije ogovarajuće napravljeno, kako se to ispravno ističe i u žalbi.
8. Naime, prvostupanjski sud kao osobito važne razloge za suđenje u odsutnosti ističe težinu kaznenog djela koje se okrivljeniku stavlja na teret i potrebu da se suđenje provede u razumnom roku, pri čemu se na referira okolnost što podrazumijeva pod terminom razumni rok. Težina kaznenog djela, sama za sebe ne može biti osobito važan razlog za suđenje u odsutnosti okrivljenika, a s obzirom na to da je kazneno djelo koje je predmet optužbe počinjeno 10. kolovoza 2025., odnosno prije tek nešto više od sedam mjeseci, ne može se govoriti ni o tome da je protekao razumni rok za suđenje koji bi opravdavao prijedlog državnog odvjetnika da se ovom okrivljeniku sudi u odsutnosti.
9. Pored toga, protiv okrivljenika EC istražni zatvor je određen rješenjem suca istrage Županijskog suda u Splitu poslovnog broj Kir-1281/2025 od 28. kolovoza 2025., dok je nalogom Općinskog državnog odvjetništva u Splitu poslovnog broja Kis- DO-257/2025 od 16. rujna 2025. naloženo izdavanje tuzemne i međunarodne tjeralice, koja još uvijek nije realizirana, ali kod toga treba imati u vidu da se radi o pre kratkom roku da bi se mogao donijeti zaključak da potraga nije polučila željeni rezultat. S druge strane, u pogledu osobnih podataka okrivljenika EC, u spisu postoje samo datum rođenja i broj putovnice, a nema traga o tome da bi od nadležnih tijela Bosne i Hercegovine bila zatražena provjera ostalih podataka o identitetu tog okrivljenika pa je upitno je li njemu uopće poznato da se protiv njega vodi kazneni postupak u Republici Hrvatskoj. U takvoj situaciji očito je da nije sa sigurnošću utvrđeno ni eventualno postojanje onih posebnih uvjeta koje zahtijeva odredba članka 402. stavka 3. ZKP/08-26 da bi se moglo odrediti suđenje u odsutnosti okrivljenika
10. Isto tako, za sada ne može prihvatiti ocjena prvostupanjskog suda kako Bosna i Hercegovina "u pravilu ne izručuje svoje državljane te da se u praksi to ne događa automatski, već da se sud u Bosni i Hercegovini može pozvati na to da ne izruči svog državljanina, ako ugovor ili zakonski uvjeti nisu ispunjeni". Notorno je da ni jedna zemlja neće dopustiti bilo čije izručenje automatski, bez ikakve provjere jesu li ispunjeni uvjeti koje propisuje zakon ili međudržavni ugovor, međutim iz ovakvog izričaja očigledno proizlazi kako prvostupanjski sud svoj zaključak nije zasnovao na temelju ocjene svih okolnosti konkretnog slučaja, već na uopćenoj, neprovjerenoj pretpostavci koju nije niti pokušao dovesti u vezu sa stvarnim činjeničnim stanjem ovog predmeta, radi čega se za sada ne može prihvatiti . Naime, prema odredbi članka 8. stavka 1. Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o izručenju, potpisanom u Zagrebu 28. studenog 2012., koji je objavljen u Narodnim novinama – Međunarodni ugovori broj 1/14 i koji je stupio na snagu 6. ožujka 2014. , određeno je da će se, ako su ispunjeni uvjeti propisani tim Ugovorom, izručenje vlastitih državljana u svrhu kaznenog progona, osim za kaznena djela iz članka 7. tog ugovora, dopustiti još i za teška kaznena djela za koja se može izreći kazna zatvora ili mjera koja uključuje oduzimanje slobode u trajanju od deset godina ili teža kazna. Budući da se okrivljeniku stavlja na teret počinjenje kaznenog djela iz članka 231. stavka 1. KZ/11, za koje je propisana kazna zatvora u trajanju od jedne do deset godina, za sada je preuranjen zaključak prvostupanjskog suda da izručenje okrivljenika EC nije moguće, radi čega je prvostupanjsko rješenje valjalo ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
11. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će ponovno razmotriti prijedlog državnog odvjetnika za suđenje u odsutnosti okrivljeniku EC te ocijeniti jesu li ispunjeni svi uvjeti propisani člankom 402. stavkom 3. ZKP/08-26, a isto tako će ga dovesti u vezu s odredbama Ugovora između dvije zemlje o izručenju, nakon čega će donijeti novu pravilnu i zakonitu odluku, koju će potom valjano i potpuno obrazložiti, imajući u vidu naputke iz ovog rješenja. Pri tome se skreće pozornost prvostupanjskom sudu kako se, i bez obzira na prijedlog državnog odvjetnika u pogledu suđenja u odsutnosti, ukazuje nužnim zatražiti od nadležnih tijela Bosne i Hercegovine provjeru svih osobnih podataka okrivljenika EC te potom utvrditi je li tom okrivljeniku uopće poznato da se protiv njega vodi kazneni postupak u Republici Hrvatskoj, kako bi se moglo ocijeniti je li taj okrivljeni u bijegu ili nije dostižan državnim tijelima.
12. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci sukladno odredbi članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08-26.
Split, 17. ožujka 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Maria Majić
