REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-491/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Miličević kao predsjednice vijeća te Renate Pražetina Kaleb i Irene Kvaternik kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv optuženog HR, zbog kaznenog djela protiv sigurnosti prometa - izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavak 1., 2. i 6. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21.– dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi oštećenih kao tužitelja ŠR, VR i ČR, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, broj K-432/2023-13 od 26. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 17. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba oštećenih kao tužitelja ŠR, VR i ČR kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/11. - Odluka Ustavnog suda RH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19., 130/20. i 80/22.; ZKP), optuženi HR oslobođen je optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu – opisano u članku 227. stavku 1., 2. i 6. KZ/11, a kažnjivo prema članku 227. stavak 6. KZ/11.
1.1. Na temelju članka 149. stavak 3. ZKP-a naloženo je da troškovi postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. – 5. ZKP-a u iznosu 213,09 eura (dvjestotrinaest eura i devet centi), nužni izdaci optuženog HR, te nužni izdaci i nagrada branitelja optuženika, Branka Posavčića, odvjetnika iz Kutine, padaju na teret oštećenika kao tužitelja ŠR, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], VR, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] ČR, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], dok je na temelju članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP-a naloženo da je svaki oštećenik kao tužitelj ponaosob dužan podmiriti paušal u iznosu 70,00 eura (sedamdeset), u roku 15 dana po pravomoćnosti presude.
2. Protiv navedene presude žalbu su podnijeli oštećeni kao tužitelji ŠR, VR i ČR po branitelju mag. iur. Nemanji Nožinić, odvjetniku iz [adresa], zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da Županijski sud pobijanu presudu ukine i preinači u smislu žalbenih navoda, podredno pobijanu presudu u cijelosti ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Odgovor na žalbu podnio je optuženi HR po branitelju Branku Posavčiću, odvjetniku iz Kutine, predlažući da Županijski sud odbije žalbu oštećenika kao tužitelja kao neosnovanu i potvrdi presudu Općinskog suda u Bjelovaru.
4. Žalba oštećenika kao tužitelja nije osnovana.
5. U žalbi oštećenici kao tužitelji ističu postojanje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP-a pri čemu parafraziraju zakonski tekst navodeći da je prvostupanjska presuda nerazumljiva, proturječna sama sebi, da razlozi o odlučnim činjenicama nisu navedeni, da postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i isprava u spisu, odnosno zapisnika. Ovo dalje obrazlažu tvrdeći da presuda nema razloge o odlučnim činjenicama zbog čega se ne da ispitati. „Relativno“ bitnom povredom u smislu članka 468. stavak 3. ZKP-a žalitelj cijeni propuštanje davanja ocjene nalaza i mišljenja vještaka SR.
5.1. Nasuprot stavu žalitelja, nije počinjena povreda iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP-a jer su razlozi presude u potpunosti suglasni sadržaju izvedenih dokaza, te je dana ocjena vjerodostojnosti dokaza, pa time pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama i u pogledu ocjene vjerodostojnosti proturječnih dokaza, pa nije ostvarena istaknuta apsolutno bitna povreda odredaba kaznenog postupka u vidu izostanka razloga o odlučnim činjenicama. Dani razlozi u pobijanoj presudi nisu uopće proturječni, jer je jasno izloženo zbog čega prvostupanjski sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka Davora Ferenca na kojem temelji zaključke o odlučnim činjenicama o kretanju optuženika, dovodeći ga pri tome u vezu s obranom optuženika te iskazom svjedoka RR, koji dokazi u svom sadržaju u cijelosti korespondiraju razlozima presude, pri čemu prvostupanjski sud ocjenjujući svaki dokaz pojedinačno, a zatim i u svezi s ostalim dokazima, na temelju te ocjene izvodi zaključke o kaznenoj odgovornosti optuženika. Kada se žali da prvostupanjski sud nije ocijenio vjerodostojnost nalaza i mišljenja vještaka SR, žalitelj pritom zanemaruje da navedeni dokaz nije izveden na raspravi, a sud temelji presudu isključivo na dokazima iznesenim na raspravi i samo je te dokaze dužan savjesno ocijeniti na temelju članka 450. ZKP-a, zbog čega taj dio žalbenih razloga nije osnovan.
5.2. Nakon izložene analize ovaj sud zaključuje da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP-a niti „relativno“ bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na koju upire žalitelj.
6. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti na temelju članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP-a ovaj sud drugog stupnja ne nalazi da bi u pobijanoj presudi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, kao i da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.
7. U odnosu na žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, žalitelj ističe ključnu zamjerku pravilnosti utvrđenja činjeničnog stanja u pobijanoj presudi u odnosu na zaključke da nije dokazano da bi optuženik predmetne zgode vršio skretanje bez prethodnog zaustavljanja jer da je isto u suprotnosti s nalazom i mišljenjem vještaka SR, ali i dijelom nalaza i mišljenja vještaka Davora Ferenca. Nastavno ukazuje da je tome doprinijelo i odbijanje provođenja novog prometnog vještačenja.
7.1. Nasuprot navedenim razlozima, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sporne činjenice relevantne za kretanje optuženika predmetne zgode. U odnosu na osporene činjenice, a to je je li optuženik prekršio odredbe članka 43. stavak 1. i 2. i 57. stavak 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11. - pročišćeni tekst, 80/13., 158/13. – Odluka Ustavnog suda, 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.; dalje-ZOSPC), je li se prije poduzimanja vozilom radnje skretanja u lijevo uvjerio može li tu radnju izvršiti bez opasnosti za druge sudionike u cestovnom prometu te je li oduzeo prednost prolaska oštećeniku, prvostupanjski sud je pravilno doveo u vezu obranu optuženika koji navodi da se prije skretanja u lijevu vozilom zaustavio, a zatim poduzeo tu radnju, sa nalazom i mišljenjem vještaka Davora Ferenca iz kojeg je utvrđeno da je takva varijanta događaja tehnički moguća, i u tom slučaju optuženik zbog zavoja i raslinja koje raste uz unutrašnji rub zavoja nije mogao uočiti oštećenika na motociklu. Dio nalaza i mišljenja vještaka o reakciji oštećenika kočenjem, koja utvrđenja onda vještak dovodi u vezu sa mogućim varijantama kretanja optuženika - onoj da se zaustavio vozilom prije skretanja ili da je poduzeo radnju skretanja bez zaustavljanja, iz čega zaključuje da je računski bliža varijanta u kojoj se traktor nije zaustavljao prije skretanja jer je vrijeme od prelaska na lijevu stranu kolnika do sudara iznosilo 2,64 sekunde što je razlika od 0,2 sekunde u odnosu na reagiranje oštećenika kočenjem, ne utječu na pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda da nije dokazano da je optuženik prekršio prethodno citirane odredbe ZOSPC-a. Naime, zaključci o računski bližoj varijanti kretanja optuženika temeljena na pretpostavci, a ne utvrđenoj činjenici o razlogu kočenja optuženika, ne mogu biti osnova za zaključak o dokazanosti protupropisne voženje optuženika tom prilikom, tim više što nije moguće otkloniti istinitom obranu optuženika, a drugih dokaza iz kojih bi bila utvrđena prometna dinamika te zgode nema.
7.2. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud odbio provođenje novog prometnog vještačenja obrazlažući istu odluku u točki 4.6. obrazloženja polazeći pri tome od ocjene već provedenog prometnog vještačenja u kojem nema proturječnosti niti nedostataka, niti osnova sumnje u točnost danog mišljenja.
7.3. Iz naprijed navedenog je vidljivo da žalitelj samo tvrdi suprotno od onoga što je utvrđeno u pobijanoj presudi, pri čemu ne daje prihvatljivu argumentaciju za te tvrdnje.
7.4. Stoga ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud sve činjenice u postupku pravilno utvrdio te je osnovano zaključio da optuženik nije počinio kazneno djelo izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavak 1., 2. i 6. KZ/11.
7.5. Zbog svega navedenoga nije osnovana žalba oštećenika kao tužitelja zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
8. Slijedom svega izloženoga, budući da ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska presuda, to je na temelju članka 482. ZKP-a, odlučeno kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 17. ožujka 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Renata Miličević
