REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr-14/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Vijeću sastavljenom od sudaca Dražena Tripala kao predsjednika vijeća te Perice Rosandića i Melite Božičević - Grbić kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika VC i dr. zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika ĆC za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Splitu od 2. travnja 2025. broj K-1277/2024-20 i presuda Županijskog suda u Splitu od 1. srpnja 2025. broj Kž-191/2025-5 u sjednici Vijeća održanoj 17. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenika ĆC za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu od 2. travnja 2025. broj K -1277/2024-20 osuđenik VC i osuđenik ĆC proglašeni su krivima zbog kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavka 1. KZ/11. te su osuđeni na kaznu zatvora od jedne godine svaki. Na temelju članka 54. KZ/11 u kaznu zatvora uračunato im je vrijeme lišenja slobode, odnosno vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to osuđeniku VC od 21. listopada 2024. pa nadalje, a osuđeniku ĆC od 21. listopada 2024. do 31. listopada 2024.

1.1. Presudom Županijskog suda u Splitu od 1. srpnja 2025. broj Kž-191/2025-5 djelomično su prihvaćene žalbe osuđenika VC i osuđenika ĆC, a povodom tih žalbi i po službenoj dužnosti, preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu odluke o oduzimanju predmeta, pobliže opisanih u izreci te presude, na način da se ukida odluka o oduzimanju predmeta, dok su u ostalom dijelu odbijene žalbe osuđenika i u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu je potvrđena prvostupanjska presuda.

2. Osuđenik ĆC je pravovremeno po branitelju Marku Jurkoviću, odvjetniku u Splitu, podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog „bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona na štetu osuđenika, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni“, s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske zahtjev „prihvatiti u cijelosti, dok se pored navedenog predlaže odgoditi izvršenje kazne zatvora dok se o ovom zahtjevu ne odluči“.

3. Prvostupanjski sud je po zaprimanju zahtjeva osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude postupio u skladu s člankom 518. stavkom 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11.

- pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24. i 72/25. - dalje: ZKP-25).

4. Zahtjev osuđenika ĆC nije osnovan.

5. Osuđenik u zahtjevu ističe da se u obrazloženju prvostupanjske presude „navodi kako iz provedenog dokaznog postupka razvidno je kako je ĆC počinio djelo koje mu je t.1. stavljeno na teret, međutim nije jasno temeljem kojeg dokaza i kojeg zaključka je prednje utvrđeno“ pa da je time počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP-25. Međutim, iz te osnove se, sukladno odredbi članka 517. stavka 1. točke 2. ZKP-25, ne može podnositi ovaj izvanredni pravni lijek.

5.1. Obrazlažući te navode preocjenom izvedenih dokaza, odnosno iskaza svjedoka VC, CC, ČC, PC, SC i UC u korelaciji s vlastitom obranom te tvrdnjom da „nije izveden ni dokaz vještačenjem mobilnih uređaja koji su okrivljenicima oduzeti prilikom uhićenja“, osuđenik ĆC zapravo nastoji dovesti u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, a iz kojeg osnova se, također, ne može podnositi ovaj izvanredni pravni lijek.

5.2. Osuđenik u nastavku navodi da „nije razvidno radi kojih okolnosti (ni otegotnih ni olakotnih) je isti osuđen na godinu dana bezuvjetno“, a također „spori se i odluka suda u pogledu izrečene kazne“. Tvrdnjom da su u presudi zapravo izostali razlozi u odnosu na okolnosti koje su imale utjecaja na odmjeravanje kazne tom osuđeniku, ponovno se ističe bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP- 25, koju povredu u okviru ovog izvanrednog pravnog lijeka, kao što je već ranije rečeno, ne može isticati. Pobijanje odluke suda o kazni također nije osnova iz koje se, sukladno odredbi članka 517. stavka 1. ZKP-25, zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može podnositi.

5.3. Osuđenik dalje tvrdi da je u žalbi protiv prvostupanjske presude „izneseno da sud uopće nije naveo zbog čega smatra da je kazna od jedne godine primjerena za ĆC“, a da drugostupanjski sud u obrazloženju presude nigdje „ne spominje ĆC niti ukazuje što je to prvostupanjski sud cijenio kod donošenja presude“, čime upire, s jedne strane, na povredu iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP -25 u vezi s člankom 487. stavkom 1. ZKP-25, a s druge strane na povedu iz članka 468. stavka 2. ZKP-25, odnosno na tešku povredu prava na pravično suđenje u smislu arbitrarne odluke. Međutim, te tvrdnje osuđenika nisu točne.

5.4. Naime, prema praksi Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda Republike Hrvatske, teška povreda prava na pravično suđenje postoji ako presuda uopće nema razloga, ako su razlozi proizvoljni ili očito nerazumni, ali u konkretnoj situaciji takva povreda nije ostvarena.

5.5. Drugostupanjski sud je, odgovarajući na žalbene navode osuđenika, u pobijanoj presudi dao razloge za svoju odluku koji su jasni, dostatni i razumni, a iz njihove analize proizlazi da nisu proizvoljni (točke 17. do 17.5. obrazloženja). Stoga u drugostupanjskom postupku nije ostvarena povreda iz članka 468. stavka 2. ZKP-25., kao ni povreda iz članka 517. stavka 1. točke 3. u vezi s člankom 487. stavkom 1. ZKP- 25.

6. Slijedom iznijetoga trebalo je osuđenikov zahtjev odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci na temelju članka 519. u svezi s člankom 512. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26.).

Zagreb, 17. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća:

Dražen Tripalo