Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-864/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Gašparuš-Horvat, predsjednice vijeća, Adele Turkalj, člana vijeća i suca izvjestitelja i Gorana Škugora, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika EK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Biuk, odvjetnik u Splitu, Vukovarska 158, protiv tuženika- protutužitelja Maten d.o.o., Omiš, Vladimira Nazora 3, OIB: 16439541882, kojeg zastupa punomoćnik Milan Veić, odvjetnik u Splitu, Fra Luje Maruna 2, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja-protutuženika i tuženika-protutužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-541/2024-13 od 14. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 17. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalba tužitelja-protutuženika EK i žalba tuženika- protutužitelja Maten d.o.o kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-541/2024-13 od 14. srpnja 2025.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja-protutuženika EK za naknadom troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 250,00 EUR.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika-protutužitelja Maten d.o.o. za naknadom troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 250,00 EUR.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužitelj- protutuženik (dalje - tužitelj) traži da se utvrdi da je vlasnik automobila reg. oznake [registarska oznaka], a prema prometnoj dozvoli izdanoj u PU SD broj: [broj], broj šasije:

[broj šasije], marke Fiat Ducato (točka I. stavak 1. izreke), da se ovlasti da temeljem te presude može izvršiti prijenos prava vlasništva naprijed navedenog automobila na svoje ime kod nadležnih tijela državne uprave, uz istodobni izbris tog prava sa imena tuženika (točka I. stavak 2. izreke). Nadalje, odbijen je protutužbeni zahtjev kojim tuženik-protutužitelj (dalje - tuženik) traži da se utvrdi da je tužitelj dužan u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe platiti tuženiku s osnova korištenja bez osnove vozila marke Fiat Ducato reg. oznake [registarska oznaka] iznos od 7.299,75 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine mjesečne iznose od 1. u mjesecu za vremenski period od 1. svibnja 2017. do 1. ožujka 2019. (točka II. izreke) te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (točka III. izreke).

2. Navedenu presudu u odnosu na točku I. (stavak 1. i 2.) i točku III. izreke pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže pobijanu presudu ukinuti i premet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku, a podredno istu preinačiti na način da u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev uz nalog tuženiku da mu naknadi troškove postupka. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 250,00 EUR.

2.1. Navedenu presudu u odnosu na točku II. i točku III. izreke pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže pobijanu presudu pod točkom II. preinačiti i u cijelosti usvojiti protutužbeni zahtjev kao i zahtjev za naknadu parničnog troška, a podredno presudu pod točkom II. i III. ukinuti i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje uz obvezivanje tužitelja da mu naknadi troškove parničnog postupka u cijelosti uvećane za trošak sastava žalbe u iznosu od 250,00 EUR kao i sudske pristojbe na žalbu, s time da ne naznačuje u kojem iznosu.

3. Na žalbe nije odgovoreno.

4. Žalbe tužitelja i tuženika su neosnovane.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je vlasnik vozila reg. oznake [registarska oznaka], broj šasije: [broj šasije], marke Fiat Ducato, te da ga se ovlasti da temeljem te presude može izvršiti prijenos prava vlasništva naprijed navedenog automobila na svoje ime kod nadležnih tijela državne uprave, kao i protutužbeni zahtjev kojim tuženik potražuje od tužitelja isplatu iznosa od 7.299,75 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine mjesečne iznose od 1. u mjesecu za vremenski period od 1. svibnja 2017. do 1. ožujka 2019. zbog korištenja vozila marke Fiat Ducato reg. oznake [registarska oznaka] bez pravne osnove.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP. Suprotno tvrdnji tužitelja i tuženika, pobijana presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, koji imaju podlogu u provedenim dokazima, izreka je razumljiva i ne proturječi razlozima presude te se presuda može ispitati. Slijedom navedenog nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a na koju upiru tužitelj i tuženik.

7. Suprotno navodima tužitelja i tuženika nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sud prvog stupnja pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za odluku u ovoj pravnoj stvari.

8. Prvostupanjski je sud utvrdio:

- da je 22. svibnja 2015. policijska uprava SD upisala tuženika kao vlasnika vozila reg. oznake [registarska oznaka], broj šasije: [broj šasije], marke Fiat Ducato,

- da iz potvrde VB Leasinga od 14. listopada 2015. proizlazi da je tuženik podmirio svoje obveze prema njemu iz Ugovora o financijskom leasingu broj: 61165 te je stekao vlasništvo nad predmetom leasinga – vozilom Fiat Ducatom te da kupac, ovdje tuženik može i smije temeljem ove potvrde upisati vlasništvo nad predmetnim vozilom,

- da je na temelju pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju iza pok. NK, umrle **.**.2015. (supruge tužitelja i majke zakonskog zastupnika tuženika) poslovni broj O-6429/2015 od **.**.2015., GK naslijedio trgovačko društvo – Maten d.o.o. u cijelosti,

- da je GK (zakonski zastupnik tuženika i sin tužitelja) 20. svibnja 2016. kod javnog bilježnika ovjerio punomoć kojom je dozvolio tužitelju upravljanje naprijed navedenim vozilom,

- da je GK opozvao gore navedenu punomoć kojom je dozvolio tužitelju upravljanje vozilom reg. oznake [registarska oznaka], marke Fiat Ducato i isto ovjerio kod javnog bilježnika 5. travnja 2017.,

- da se 5. travnja 2017. punomoćnik tuženika obratio tužitelju obavještavajući ga kako je dužan predati predmetno vozilo u roku od 5 dana direktoru i zakonskom zastupniku tuženika,

- da je gore navedeno vozilo u posjedu tužitelja,

- da iz potvrde Toto Travel agency, Drifter j.d.o.o. proizlazi da je najam dostavnog vozila kroz 2017., 2018. i 2019. iznosio 60,00 EUR po danu, odnosno 1.500,00 EUR mjesečno,

- da između tužitelja i tuženika nije sklopljen Ugovor o najmu za predmetno vozilo,

9. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev za utvrđenjem da je tužitelj vlasnik automobila reg. oznake [registarska oznaka], marke Fiat Ducato i da ga se ovlasti da temeljem ove presude može izvršiti prijenos prava vlasništva naprijed navedenog automobila na svoje ime kod nadležnih tijela državne uprave, uz istodobni izbris tog prava sa imena tuženika, kao i protutužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 7.299,75 EUR na ime korištenja vozila reg. oznake [registarska oznaka], marke Fiat Ducato bez pravne osnove.

10. Odluku o tužbenom zahtjevu sud prvog stupnja donio je uz obrazloženje da je na temelju rješenja o nasljeđivanju iza pok. NK, GK postao vlasnikom tuženika jer su mu otac, ovdje tužitelj i brat ustupili svoje nasljedne dijelove, da iz potvrde VB Leasinga od 14. listopada 2015. proizlazi da je tuženik podmirio sve obveze iz Ugovora o financijskom leasingu i stekao vlasništvo nad vozilom reg. oznake [registarska oznaka], marke Fiat Ducato, da je tuženik 5. travnja 2017. opozvao punomoć koju je dao tužitelju da može upravljati predmetnim vozilom te ga je pozvao da vrati isto, te da tužitelj u spis nije dostavio niti jedan dokaz da bi on bio vlasnik predmetnog vozila, osim što se vozilo nalazi u njegovom posjedu.

10.1. Pobijanu odluku u tom dijelu sud je donio pozivom na odredbu čl. 135.Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19, dalje: ZN).

11. Protutužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 7.299,75 EUR na ime korištenja vozila reg. oznake [registarska oznaka], marke Fiat Ducato bez pravne osnove, sud je odbio uz obrazloženje da tuženik nije u spis dostavio Ugovor o korištenju vozila sa tužiteljem temeljem najma ili zakupa, već okvirno dostavlja iznos najma za vozilo po rent a car-u Toto Travel Agency te iako je tuženik 8. travnja 2017. dostavio tužitelju dopis za opozivom punomoći i zahtjev za povratom vozila da iz spisa nije razvidno da bi tuženik kao dobar stručnjak povećanom pažnjom u poslovanju obavijestio tuženika da bi bio dužan temeljem Ugovora o najmu plaćati tražene iznose za gore navedene periode niti su takav Ugovor sklopili.

11.1. Navedenu odluku prvostupanjski je sud donio pozivajući se na odredbe čl. 10. st. 2. i čl. 13. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje: ZOO).

12. Odluka o tužbenom zahtjevu je pravilna te ju prihvaća i ovaj sud drugoga stupnja. Žalbenim navodima nisu dovedena u sumnju činjenična utvrđen ja i primjena materijalnog prava sadržana u pobijanoj presudi pod točkom I. (st. 1. i 2.).

13. Odredbom čl. 135. st. 1. ZN propisano je da se izjava o odricanju od nasljedstva ili o prihvatu nasljedstva ne može opozvati.

13.1. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj ako je smatrao da je tuženik (Maten d.o.o.) bračna stečevina njega i njegove sada pok. supruge NK, isto trebao navesti u ostavinskom postupku iza pok. supruge i zatražiti izdvajanje bračne stečevine, a ne kako je to tužitelj učinio vezano za tuženika (Maten d.o.o.), kada je prihvatio svoj dio nasljedstva temeljem zakona i ustupio ga sinu RK. Isto je učinio i sin ostaviteljice ŽK, koji se također prihvatio nasljedstva temeljem zakona te je svoj dio na tuženiku ustupio bratu RK . S obzirom da je vozilo reg. oznake [registarska oznaka], marke Fiat Ducato u vlasništvu tuženika, a kako je GK temeljem rješenja o nasljeđivanju iza pok. NK postao vlasnikom tuženika tako je postao vlasnikom i predmetnog vozila. Slijedom navedenog tužitelj se neosnovano poziva na sporazum sa RK u pogledu predmetnog vozila, navodeći da je dogovoreno da će se prijenos vlasništva vozila sa tuženika na njega izvršiti naknadno nakon proteka određenog vremena i da mu je zbog toga GK dao punomoć za upravljanje predmetnim vozilom i da je on stvarni vlasnik vozila, da se radi o fiktivnom pravnom poslu jer je za navedeno vozilo u cijelosti platio leasing svojim sredstvima. Naime, tužitelj, kako to pravilno navodi sud prvog stupnja, gornje navode ničim nije dokazao.

13.2. Nadalje, neosnovano je i pozivanje tužitelja na odredbu čl. 116. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06,146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZVDSP) budući da punomoć kojom je tuženik dozvolio tužitelju upravljanje naprijed navedenim vozilom, ne predstavlja valjano očitovanu volju tuženika (vlasnika vozila) usmjerenu na to da njegovo vlasništvo prijeđe na tužitelja (stjecatelja).

13.3. Dakle, sud prvog stupnja pravilno je odbio zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je vlasnik vozila reg. oznake [registarska oznaka], marke Fiat Ducato, a posljedično tome i zahtjev tužitelja da ga se ovlasti da temeljem ove presude može izvršiti prijenos prava vlasništva predmetnog vozila na svoje ime kod nadležnih tijela državne uprave uz istodobni izbris tog prava sa imena tuženika.

14. Iz navedenih razloga, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, trebalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu pod točkom I. izreke.

15. Međutim, uzimajući u obzir činjenično stanje koje je u ovom predmetu utvrđeno u odnosu na protutužbeni tužbeni zahtjev, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada se pozvao na odredbe čl. 10. st. 2. i čl. 13. ZOO, s time da bi i pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbe čl. 165. st. 1. ZVDSP trebalo jednako odlučiti o protužbenom zahtjevu.

16. Na temelju utvrđenja prvostupanjskog suda da je vozilo marke Fiat Ducato, reg. oznake [registarska oznaka] vlasništvo tuženika, da je zakonski zastupnik tuženika GK **.**.2016. dao tužitelju punomoć kojom je tužitelju dozvolio upravljanje predmetnim vozilom, da je navedenu punomoć zakonski zastupnik tuženika opozvao 5. travnja 2017., a što je ovjerio kod javnog bilježnika, da se 5. travnja 2017. punomoćnik tuženika obratio tužitelju obavještavajući ga kako je dužan predati predmetno vozilo u roku od 5 dana direktoru i zakonskom zastupniku tuženika , proizlazi da je tužitelj nepošteni posjednik.

16.1. Odredbom čl. 165. st. 1. ZVDSP propisano je da nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve koristi koje je imao za vrijeme svog posjedovanja.

16.2. Međutim, sud prvog stupnja pravilno navodi da tuženik samo okvirno dostavlja iznos najma za vozilo po rent a car-u Toto Travel Agency. Naime, potvrda rent a car-a nije adekvatan dokaz za utvrđivanje koristi od uporabe tuđe stvari, a tijekom postupka tuženik nije predlagao izvođenje dokaza na temelju kojeg bi se utvrdila stvarna korist koju je tužitelj imao kao nepošteni posjednik vozila.

16.3. Dakle, visina eventualne najamnine na temelju podataka iz potvrde rent a car- a, a koji podaci se odnose na bilo koje dostavno vozilo, a ne na konkretno vozilo marke Fiat Ducato, godina proizvodnje 2015., sama po sebi nije dokaz visine imovinske koristi koju je ostvario tužitelj, stoga je protutužbeni zahtjev neosnovan.

17. Slijedom navedenog, trebalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i sukladno odredbi čl. 368. st. 2. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu pod točkom II. izreke.

18. Budući da odluku o parničnom trošku ni tužitelj ni tuženik ne pobija određenim žalbenim navodima, a sud drugoga stupnja na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti, pobijanu presudu trebalo je potvrditi i u navedenom dijelu (čl. 365. st. 2. ZPP).

19. Zahtjevi tužitelja i tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka su odbijeni kao neosnovani, jer su njihove žalbe neosnovane (čl. 166. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 17. ožujka 2026.

Sudac

Vesna Gašparuš-Horvat