Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-919/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Gašparuš-Horvat, predsjednice vijeća, Adele Turkalj, člana vijeća i suca izvjestitelja i Gorana Škugora, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćniku Nikola Jurić, odvjetnik u Splitu, Dubrovačka 65, protiv tuženika ERSTE CARD CLUB d.o.o., Zagreb, Ulica Frana Folnegovića 6, OIB: 85941596441, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 22, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-4711/2024-12 od 4. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 17. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika ERSTE CARD CLUB d.o.o. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-4711/2024-12 od 4. srpnja 2025.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda proglašena je nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Lade Škaričić-Sinčić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-36922/08 od 22. srpnja 2008. (točka I izreke) te je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu 3.125,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 4. srpnja 2025. do isplate (točka II izreke).

2. Protiv navedene presude, tuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje ZPP). Pobija i odluku o troškovima postupka. Predlaže preinačiti pobijanu presudu sukladno žalbenim navodima, a podredno uk inuti presudu i predmet vratiti ponovno suđenje.

3. Tužiteljica nije podnijela odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice za proglašenjem nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave povodom zahtjeva tuženika za izravnu naplatu od 8. veljače 2022.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Nadalje, prvostupanjski sud nije počinio ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju ukazuje tuženik u žalbi, jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

8. U ovom stadiju postupka ostalo je sporno je li nastupila zastara potraživanja utvrđenog pravomoćnim rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Lade Škaričić-Sinčić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-36922/08 od 22. srpnja 2008.

9. U postupku je sud prvog stupnja utvrdio sljedeće činjenice:

- da je rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Lade Škaričić-Sinčić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-36922/08 od 22. srpnja 2008. određena ovrha protiv ovršenika BĐ radi naplate novčane tražbine u iznosu od 40.137,87 kuna / 5.327,21 EUR, a to je rješenje postalo pravomoćno i ovršno 12. siječnja 2010.,

- da je tuženik pravomoćno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-36922/08 od 22. srpnja 2008. dostavio 25. srpnja 2014. Financijskoj agenciji (str. 44 spisa) te da isto nije evidentirano u Očevidniku svih osnova za plaćanje ovršenika BĐ (str. 34-36 spisa), već su evidentirane druge osnove za plaćanje: zadužnica OV -1058/04 predana 19. studenog 2011., rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-86/07 predano 2. ožujka 2011., rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-1050/13 predano 13. ožujka 2014., prekršajni nalog 511-12-24-N-701/2013 predan 20. studenog 2014.,

- da je tuženik podnio zahtjev za izravnu naplatu prema ovršeniku BĐ **.**.2021. te da je isti vraćen ovrhovoditelju (tuženiku) iz razloga što je ovršenik u trenutku podnošenja zahtjeva preminuo,

- da je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju iza smrti pok. BĐ pod poslovnim brojem O-3551/14, UPP/OS-109/14 od 6. svibnja 2015. njegovom nasljednicom proglašena tužiteljica RĐ,

- da je tuženik kao ovrhovoditelj protiv tužiteljice (kao nasljednice iza pok. BĐ) **.**.2022. podnio zahtjev za izravnu naplatu putem F inancijske agencije temeljem pravomoćnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Lade Škaričić-Sinčić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-36922/08 od 22. srpnja 2008.

- da je zahtjev za naplatu prema tužiteljici od strane tuženika na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Lade Škaričić-Sinčić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-36922/08 od 22. srpnja 2008. evidentiran u Očevidniku Financijske agencije (str.12-13 spisa) 8. veljače 2022.

10. Imajući u vidu ovako utvrđeno činjenično stanje, a koje žalbom ne spori ni tuženik, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je nastupila zastara potraživanja prema rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Lade Škaričić-Sinčić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-36922/08 od 22. srpnja 2008.

10.1. Naime, odredbom čl. 233. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO) propisano je da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.

10.2. Nadalje, odredbom čl. 241. ZOO propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja osiguranja ili ostvarenja tražbine. Prema odredbi čl. 242. st. 1. ZOO prekid zastare izvršen podnošenjem tužbe ili kojom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, smatra se da nije nastupio ako vjerovnik odustane od tužbe ili radnje koju je poduzeo, a st. 2. istog članka, isto tako, smatra se da nije bilo prekida ako vjerovnikova tužba ili zahtjev bude odbačen ili odbijen, ili ako određena mjera osiguranja bude stavljena izvan snage.

11. Sukladno gore navedenim odredbama ZOO, žalbeni navod tuženika da je zastara prekinuta 25. srpnja 2014., kada je podnio zahtjev za izravnu naplatu rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrv-36922/08 od 22. srpnja 2008. Financijskoj agenciji ukazuje se neosnovanim. Naime, tuženikov zahtjev za izravnu naplatu od 25. srpnja 2014. nije evidentiran u Očevidniku svih osnova za plaćanje ovršenika BĐ te je stoga pravilan zaključak suda prvog stupnja da tuženik kao ovrhovoditelj nije 25. srpnja 2014. podnio valjani zahtjev za naplatu Financijskoj agenciji jer bi u protivnom, isti bi bio evidentiran u Očevidniku ovršenika Igora BĐ, budući da je Financijska agencija evidentirala druge ovrhe prema ovršeniku u tom periodu. S obzirom na navedeno, neodlučan je navod tuženika u žalbi da nije od Financijske agencije zaprimio obavijest o povratu zahtjeva za naplatu radi dopune ili ispravka istog te je pravilan zaključak suda prvog stupnja da tuženik sukladno odredbi čl. 242. ZOO nije poduzeo niti jednu radnju kojom bi prekinuo zastaru.

12. Iznesena činjenična utvrđenja i zaključke suda prvog stupnja prihvaća i ovaj sud te isti nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tuženika kojima isti u biti ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka i daje svoju ocjenu činjeničnih utvrđenja, suprotno pravilnim utvrđenjima prvostupanjskog suda.

13. Nadalje, pozivanje tuženika na čl. 12. st. 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“, broj 68/18, 2/20,46/20, 47/20) također nije odlučno budući da navedeni Zakon nije bio na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva tuženika Financijskoj agenciji za izravnu naplatu 25. srpnja 2014.

14. Dakle, s obzirom da tuženik unutar roka od deset godina (u periodu od 12. siječnja 2010. kada je rješenje o ovrsi postalo pravomoćno do 12. siječnja 2020.) kao ovrhovoditelj nije poduzeo valjanu radnju kojom bi prekinuo zastaru (zahtjevi za izravnu naplatu od 24. prosinca 2021 kao i 8. veljače 2022. su podneseni nakon isteka desetogodišnjeg zastarnog roka), pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je nastupila zastara potraživanja prema rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Lade Škaričić-Sinčić iz Zagreba poslovni broj Ovrv- 36922/08 od 22. srpnja 2008. te je pravilno primijenio materijalno pravo kada je usvojio zahtjev tužiteljice za proglašenjem nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Lade Škaričić-Sinčić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-36922/08 od 22. srpnja 2008.

15. Ovaj drugostupanjski sud nije ulazio u pravilnost odluke o opravdanosti i visini dosuđenih troškova, a s obzirom na to da u tom dijelu tuženik nije istaknuo nikakve žalbene razloge, dok drugostupanjski sud u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.

16. Slijedom navedenog, trebalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Velikoj Gorici 17. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Vesna Gašparuš-Horvat