Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž R-32/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja , u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Gašparuš-Horvat, predsjednice vijeća, Adele Turkalj, člana vijeća i suca izvjestitelja i Gorana Škugora, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IBU, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Marija Jukić Jurišić, odvjetnica u Zagrebu, Đorđićeva 15, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1274/2025-19 od 12. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 17. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja IBU i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1274/2025-19 od 12. siječnja 2026. u pobijanom djelu pod točkom II. izreke i točkom IV. izreke u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev za naknadom parničnog troška u iznosu od 268,75 EUR sa zateznom kamatom od 12. siječnja 2026.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja IBU za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 250,00 EUR.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku ispatiti tužitelju iznos od 2.701,00 EUR s osnove naknade neimovinske i imovinske štete sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. svibnja 2025. do isplate (točka I. izreke), odbijen je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 494,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom (točka II. izreke), naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju zakonsku zateznu kamatu na iznos od 2.200,00 EUR tekuću od 9. svibnja 2025. do 1. srpnja 2025. (točka III. izreke) te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.468,75 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. siječnja 2026. (točka IV. izreke).

2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu navodeći da presudu pobija u cijelosti, s time da iz sadržaja žalbe proizlazi da je pobija u dijelu u kojem nije uspio u sporu, pa je u smislu odredbe čl. 365. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje ZPP) presuda u tom dijelu ispitivana. Navodi da žalbu podnosi zbog pogrešne primjene materijalnog prava i nepravilne odluke o parničnom trošku. Predlaže pobijanu presudu preinačiti i usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz dosudu zatraženog parničnog troška, a podredno pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 250,00 EUR.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete koju je pretrpio na radu kod svog poslodavca, a koju zahtijeva od tuženika kao osiguravatelja njegova poslodavca.

6. Donošenjem pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

7. Među strankama nije sporna pasivna legitimacija, štetni događaj i odgovornost tuženika za štetni događaj. U ovom stadiju postupka sporna je visina štete.

8. Sud prvog stupnja je utvrdio:

- da se tužitelj u štetnom događaju 3. srpnja 2024. ozlijedio na radu (obavljanje poslova pripremanja obroka i rezanja luka) i pri tome zadobio ozljedu mišića i tetive fleksora II prsta desne šake,

- da je tužitelj nosio imobilizaciju do 7. kolovoza 2024. i da je ozljeda zbrinuta operativno spajanjem i šivanjem tetive,

- da je tužiteljevo liječenje trajalo do 10. ožujka 2025.,

- da je kod tužitelja zaostala ograničena pokretljivost kažiprsta desne šake u manjem stupnju kod ekstenzije (kažiprst ne može u potpunosti ispružiti ni aktivno ni pasivno) i oslabljena snaga šake,

- da je tužitelj uslijed zadobivenih ozljeda trpio bolove jačeg intenziteta u trajanju od četiri dana, srednje jaki bolovi trajali su osam dana, a manji bolovi kumulativne naravi bili su prisutni 60 dana, s time da se povremeni manji bolovi javljaju i danas i kao takvi ulaze u pojačane napore,

- da je tužitelj pretrpio primarni kratkotrajni strah jačeg intenziteta u trajanju do smirenja i regresije akutnih simptoma traume te adaptacije na nastalo stanje, a u toku daljnjeg liječenja bio je prisutan sekundarni strah i to jači četiri dana, srednji pet dana i manji šest dana. Kasni strah slabijeg intenziteta kumulativne naravi u trajanju od 30 dana bio je prisutan radi brige za stanje zdravlja kao i za ishod liječenja te strah od doživljenog neugodnog iskustva i mogućih novih ozljeđivanja,

- da je kod tužitelja zbog oštećenja funkcionalnog statusa desnog kažiprsta došlo do smanjenja životne aktivnosti za 3% trajno,

-da je kod tužitelja zaostalo naruženje manjeg stupnja uvijek uočljivo trećima (uzdužni svijetli ožiljak duljine oko 10 cm),

- da je tužitelju bila potrebna pomoć i njega druge osobe dva sata dnevno od 3. srpnja 2024. do 7. kolovoza 2024., zbog imobilizacije, a nakon toga još 14 dana po jedan sat dnevno zbog poštede,

- da je tužitelj tuženiku 9. svibnja 2025. podnio odštetni zahtjev,

- da je tuženik tužitelju 1. srpnja 2025. isplatio nesporni iznos naknade štete od 2.200,00 EUR.

9. S obzirom na ovako utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 19. st. 2. u svezi s čl. 1100. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 121/21, 114/22,156/22, 155/23, dalje: ZOO), kada je uvažavajući osobitosti konkretnog slučaja, imajući u vidu jačinu i trajanje fizičkih bolova, karakter, težinu i lokalitet ozljede, intenzitet i trajanje pretrpljenog straha te duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti i naruženosti, tužitelju s osnove neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje utvrdio kao pravičnu novčanu naknadu ukupan iznos od 4.600,00 EUR.

9.1. Također, sud prvog stupnja je pravilno primijenio i materijalno pravo propisano odredbom čl. 1095. st. 1. ZOO kada je tužitelju dosudio naknadu za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 301,00 EUR, računajući sat tuđe pomoći i njege u iznosu od 3,5 EUR (čl. 223. ZPP), budući da je dosuđena naknada prim jerena svim okolnostima slučaja. U odnosu na žalbene navode treba reći da se naknada imovinske štete po osnovi troškova tuđe pomoći utvrđuje u nominalnom iznosu tih troškova u vrijeme njihova nastanka, odnosno u vrijeme pružanja usluge i to prema neto zaradi osobe koja pruža takvu uslugu u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega pružana, a tek u slučaju ako takva osoba u mjestu gdje je tuđa pomoć pružana ne postoji, visina naknade za sat pružanja tuđe pomoći i njege, dosuđuje se prema slobodnoj ocjeni suda, primjenom čl. 223. ZPP. Kako u ovom slučaju visina naknade nije utvrđivana prema neto zaradi osobe koja takvu uslugu pruža, a tužitelj u postupku nije naveo činjenice na temelju kojih bi cijenu sata tuđe pomoći i njege u utuženom razdoblju trebalo utvrditi u većem iznosu, niti je predlagao izvođenje dokaza na te okolnosti, pravilno je prvostupanjski sud iznos tuđe pomoći i njege utvrdio u iznosu od 3,50 EUR po satu, primjenom čl. 223. ZPP.

9.2. Slijedom navedenog, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio ukupan iznos na ime neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 4.901,00 EUR, s time da je navedeni iznos umanjio za nesporno isplaćeni iznos od 2.200,00 EUR te je dosudio tužitelju na ime naknade neimovinske i imovinske štete iznos od 2.701,00 EUR, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev za iznos od 494,00 EUR s pripadajućom zateznom kamatom odbio kao neosnovan.

10. U odnosu na žalbene navode da je prvostupanjski sud nepravilno i automatizmom primijenio Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske, treba reći da su, upravo zbog toga što isti ne predstavljaju matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade, kako to pravilno navodi žalitelj, odstupanja od iznosa navedenih u Orijentacijskim kriterijima nužna, budući da sud treba voditi računa da visinu nadoknade, koja može biti viša, ali i manja od naknade koja je utvrđena Orijentacijskim kriterijima, u svakom pojedinom slučaju prosuđuje prema okolnostima svakog konkretnog slučaja, a što je sud prvog stupnja i učinio.

11. I odluka o troškovima postupka je pravilna. Suprotno žalbenim navodima , prvostupanjski sud je uzeo u obzir kvalitativni i kvantitativni uspjeh tužitelja u sporu te je pravilno utvrdio da je tužitelj u postupku usp io 100 % u pogledu osnove, a 85 % u pogledu visine zahtjeva. Pravilno je stoga, primjenom čl. 154. st. 2., u vezi s čl. 155. st. 1. i 2. ZPP, utvrdio da je tužitelj uspio u omjeru od 92,50 %, a tuženik u omjeru od 7,5 % te da tužitelju pripada naknada parničnog troška u omjeru od 85 %.

12. Ovaj drugostupanjski sud nije ulazio u pravilnost odluke o opravdanosti i visini dosuđenih troškova, a s obzirom na to da u tom dijelu tužitelj nije istaknuo nikakve žalbene razloge, dok drugostupanjski sud u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a. Stoga je u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu od 268,75 EUR (preko zatraženog od 1.737,50 EUR do dosuđenog iznosa od 1.468,75 EUR) odluka o troškovima postupka pravilna.

13. Slijedom navedenog, na temelju čl. 368. st. 1. ZPP, trebalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkom II i IV izreke.

14. U nepobijanom dijelu (točka I i III izreke) prvostupanjska presuda nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP).

15. Kako tužitelj nije uspio sa žalbom, to je njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka odbijen kao neosnovan (čl. 166. st. 1 ZPP u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 17. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Vesna Gašparuš-Horvat