Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-1056/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Vesne Gašparuš-Horvat predsjednice vijeća, Adele Turkalj člana vijeća i suca izvjestitelja i Gorana Škugora člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice MS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ognjen Krznarić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Krznarić & Alitović j.t.d., Zagreb, Ul. Šiška Menčetića 4, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o., Pisarnica Zagreb I., Zagreb Ulica grada Vukovara 282, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2100/2019-57 od 28. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 17. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalba tužiteljice MS i žalba tuženika Adriatic osiguranja d.d. kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2100/2019-57 od 28. svibnja 2025. pod točkama I. i II. izreke, pod točkom III. izreke za iznos od 2.845,97 EUR i pod točkom IV. izreke.

II. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2100/2019-57 od 28. svibnja 2025. pod točkom III. izreke za iznos od 232,50

EUR i za navedeno sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice MS za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 232,50 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dana objave prvostupanjske presude pa do isplate.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice MS za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 435,43 EUR.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Adriatic osiguranja d.d. za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 365,58 EUR.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i na ime naknade za tuđu pomoć i njegu iznos od 6.825,64 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 8. ožujka 2019. do isplate (točka I. izreke), naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade troškova liječenja iznos od 1.522,99 EUR sa zateznim kamatama koje na iznos od 1.141,42 EUR teku od 19. lipnja 2018. pa do isplate, a na iznos od 381,57 EUR od 7. kolovoza 2018. do isplate (točka II. izreke), naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 3.078,47 EUR sa zateznim kamatama tekućim od dana objave prvostupanjske presude do isplate (točka III. izreke) te je odbijen tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužiteljica traži naknadu štete u preostalom iznosu od 5.196,04 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama i u dijelu u kojem traži naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa (točka IV. izreke).

2. Protiv navedene presude tužiteljica je podnijela žalbu navodeći da presudu pobija u cijelosti, s time da iz sadržaja žalbe proizlazi da je pobija u dijelu u kojem nije uspjela u sporu pa je u smislu odredbe čl. 365. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22,155/23, 146/25, dalje: ZPP) presuda u tom dijelu ispitivana. Nadalje, iz sadržaja žalbe proizlazi da ju pobija zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o parničnom trošku. Predlaže pobijanu presudu preinačiti i usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška sukladno predanom troškovniku, a podredno ukinuti prvostupanjsku presudu i vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 312,50 EUR, kao i trošak sudske pristojbe za žalbu u predvidivom iznosu od 122,93 EUR.

3. Tuženik žalbom pobija navedenu presudu pod točkom I. izreke preko iznosa od 5.554,66 EUR i pod točkom III. izreke preko iznosa od 1.800,00 EUR. Smatra da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo i počinio bi tnu povredu odredaba parničnog postupka jer je sporna preinaka tužbenog zahtjeva, tijek zakonskih zateznih kamata, visina tužbenog zahtjeva – tuđa pomoć i njega kao i odluka o parničnim troškovima stranaka. Predlaže uvažiti žalbu i pobijanu presudu preinačiti sukladno žalbenim razlozima, a podredno ukinuti presudu i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odluku. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 312,50 EUR, kao trošak sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 53,08 EUR.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba tužiteljice nije osnovana.

6. Žalba tuženika nije osnovana glede glavne stvari, dok je djelomično osnovana glede odluke o troškovima parničnog postupka.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadom neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu i troškove liječenja, koju je pretrpjela u prometnoj nesreći koja se dogodila 23. svibnja 2018., a koju je skrivio osiguranik tuženika.

8. Među strankama nije sporna aktivna i pasivna legitimacija stranaka, nastanak štetnog događaja, odgovornost tuženika za štetni događaj, da je tužiteljica podnijela odštetni zahtjev 7. ožujka 2019., da je tuženik prije podnošenja tužbe tužiteljici isplatio iznos od 42.000,00 kn (5.574,36 EUR) i to 38.800,00 kn (5.149,64 EUR) na ime neimovinske štete i 3.200,00 kn (424,71 EUR) na ime tuđe pomoći i njege.

9. U ovom stadiju postupka ostala je sporna visina dosuđene neimovinske štete, tuđe pomoći i njege te troškova liječenja, je li dopuštena preinaka tužbenog zahtjeva, je li nastupila zastara za preinačeni dio zahtjeva, kao i tijek kamate.

10. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

11. Nadalje, prvostupanjski sud nije počinio ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju ukazuju tužiteljica i tuženik u žalbama jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

11.1. Naime, tužiteljica neosnovano tvrdi da je sud prvog stupnja propustio jasno navesti na koji je način došao do izračuna pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u ukupnom iznosu od 10.500,00 EUR, odnosno da je nejasno u kojem je iznosu utvrdio pravičnu novčanu naknadu za pretrpljene bolove, pretrpljeni strah, duševne boli zbog naruženosti te duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti i da je na taj način onemogućio stranke u postupku da preispitaju utemeljenost i ispravnost odluke suda. Na navedeno treba odgovoriti da kada stranka potražuje naknadu neimovinske štete radi se o jedinstvenoj i nedjeljivoj šteti te nema mjesta dosuđivanju naknade štete za pojedine vidove te štete koji su samo kvalifikatorne okolnosti, odnosno samo mjerila težine povrede prava osobnosti i koja se kao takva, uz ostale relevantne okolnosti, uzimaju u obzir kod ocjene visine naknade. Dakle, kada je sud prvog stupnja obrazložio intenzitet i trajanje pretrpljenih bolova i straha te postotak smanjenja životne aktivnosti, kao i stupanj naruženosti, tada je u dovoljnoj mjeri obrazložio kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu dosuđene neimovinske štete, pri čemu nije u obvezi dosuđivati iznos za pojedinu kvalifikatornu okolnost.

12. Točno tuženik navodi da svako povećanje tužbenog zahtjeva za isplatu, pa i onog koji se sastoji u traženju većeg iznosa iz iste činjenične i pravne osnove predstavlja preinaku tužbe. Međutim, radi se o tzv. nepravoj preinaci, koja preinaka je sukladno zauzetom pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. svibnja 2024. moguća i dopuštena (čl. 190. i 191. ZPP-a) te sud u takvom slučaju nije ovlašten ne dopustiti preinaku, nego je dužan postupak nastaviti po izmijenjenoj tužbi, a kako je to sud prvog stupnja i učinio. Naime, u takvoj situaciji nije došlo do promjene ni činjenične ni pravne osnove – radi se o naknadi štete nastale istim događajem te je tužiteljica samo povećala tužbeni zahtjev, a time nije došlo do promjene identiteta tužbenog zahtjeva. Stoga, u konkretnom slučaju, sud prvog stupnja nije, kako to sadržajem žalbe ističe tuženik, počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 190. i 191. ZPP.

12.1. Nadalje, tuženikov prigovor zastare na povišeni dio tužbenog zahtjeva nije osnovan, jer se radi kako je naprijed navedeno o tzv. nepravoj preinaci, kod koje se u odnosu na povišeni dio zahtjeva zastarni rok računa od dana podnošenja tužbe , odnosno, do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.

12.2. Nije odlučan ni prigovor tuženika da je u obvezi platiti zakonske zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva od trenutka kada je isti postavljen. Naime, u konkretnom slučaju sud prvog stupnja je tužiteljici dosudio naknadu štete u okviru zahtjeva koji je postavila prije nego što je preinačila tužbeni zahtjev povišenjem istog te je pravilno primijenio odredbu čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 155/23, dalje: ZOOP) kada je zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete i tuđe pomoći i njege dosudio od podnošenja odštetnog zahtjeva 8. ožujka 2019.

13. Sud prvog stupnja u postupku je utvrdio:

- da je tužiteljica 23. svibnja 2018. zadobila ozljede u prometnoj nezgodi, za koju je odgovoran osiguranik tuženika,

- da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila višeiverni zglobni prijelom kondila goljenične kosti u desnom koljenu uz pomak ulomka, nagnječenje čeonog dijela glave, natučenje prsnog koša i natučenje lijevog gležnja, te da je uz tjelesne povrede pretrpjela i psihotramu,

- da je kod tužiteljice zbog trajnih posljedica zadobivenih ozljeda došlo do smanjenja životne aktivnosti 18% uslijed čega trpi i odgovarajuće duševne boli

- da je tužiteljica zbog zadobivenih ozljeda trpjela fizičke bo love jakog intenziteta pet dana, srednjeg intenziteta petnaest dana i manjeg intenziteta tri mjeseca kumulativno

- da je tužiteljica u trenutku štetnog događaja pretrpjela primarni strah koji je bio intenzivan i kratkotrajan u trenutku stradavanja, dok je sekundarni strah jakog intenziteta izražen kumulativno (tri operativna zahvata) trpjela šest dana, srednjeg intenziteta (kumulativno) petnaest dana te blažeg intenziteta do tri mjeseca po stradavanju,

- da su kod tužiteljice zaostali postoperativni ožiljci u području desnog koljena koji predstavljaju naruženje srednjeg stupnja zbog čega trpi odgovarajuće duševne boli,

- da je tužiteljici nakon otpusta iz KBC Zagreb 6. lipnja 2018. pa do odlaska u Varaždinske toplice 27. lipnja 2018. bila potrebna tuđa pomoć u opsegu od 4 sata dnevno, a nakon otpusta iz Varaždinskih toplica 7. kolovoza 2018. u opsegu od 4 sata dnevno tijekom dva tjedna, u opsegu od 3 sata dnevno tijekom četiri tjedna te u opsegu od 2 sata dnevno sve do prijema u Kliniku za ortopediju 26. rujna 2018., a nakon otpusta iz ortopedije 6. listopada 2018. bila joj je potrebna tuđa pomoć u opsegu od 3 sata dnevno tijekom dva tjedna, 2 sata dnevno tijekom naredna tri tjedna te 1 sat dnevno tijekom narednih osam tjedana,

- da je trošak injekcija Orthokina u koljenu opravdan jer navedene injekcije tužiteljica nije mogla dobiti na teret zdravstvenog osiguranja,

- da je trošak participacije za liječenje u Varaždinskim toplicama također opravdan trošak,

- da ostali troškovi liječenja koje tužiteljica potražuje, a koje je obavila u privatnim zdravstvenim ustanovama nisu opravdani budući ih je mogla obaviti na teret zdravstvenog osiguranja,

- da je liječenje tužiteljice s kirurško-traumatološke strane završilo 22. veljače 2019.,

- da se tužiteljica u ožujku 2019., nakon saniranja tjelesne povrede javila psihijatru radi psihičkih tegoba iz kruga poremećaja prilagodbe te je bila u ambulantno psihofarmakoterapijskom tretmanu do listopada 2019. kada je isti prekinut zbog niza objektivnih okolnost (trudnoća, briga za dijete s posebnim potrebama),

- da ozljeda koju je tužiteljica zadobila u prometnoj nezgodi 22. ožujka 2018., nekoliko mjeseci prije predmetnog štetnog događaja (ozljeda desne šake) , nema nikakvog utjecaja na nalaz i mišljenje o ozljedama iz predmetnog štetnog događaja .

14. Ovako utvrđeno činjenično stanje nije dovedeno u sumnju žalbom tužiteljice, a prihvaća ga i ovaj drugostupanjski sud, slijedom čega ovaj sud zaključuje da je u postupku pred sudom prvog stupnja pravilno i potpuno, u skladu s predloženim i izvedenim dokazima, utvrđeno činjenično stanje relevantno za odluku u ovoj pravnoj stvari te nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

15. Na temelju naprijed navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud je utvrdio da je tužiteljici u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, čime joj je nastala neimovinska šteta u smislu čl. 1046., u vezi s čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) te da utvrđena težina ozljeda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade u ukupnom iznosu od 10.500 EUR (čl. 1100. st. 1. ZOO), naknade za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 1.900,00 EUR (čl. 1095. st. 1. ZOO), računajući sat tuđe pomoći i njege u iznosu od 5,00 EUR, primjenom čl. 223. ZPP, kao i naknade za troškove liječenja u iznosu od 1.522,99 EUR (čl. 1095. st. 1. ZOO).

16. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice i tuženika, prvostupanjski je sud adekvatno odmjerio iznos pravične novčane naknade. Naime, imajući u vidu sve ozljede koje je tužiteljica zadobila u predmetnom štetnom događaju, njezinu životnu dob (rođena 1986.), uslijed čega će posljedice ozljeđivanja po redovnom tijeku stvari trpjeti još dugi niz godina, činjenicu da je bila podvrgnuta višestrukim operativnim zahvatima, pregledima i snimanjima, da je provodila dugotrajnu fizikalnu terapiju i rehabilitaciju, kao i postojanje naruženja u srednjem stupnju, i prema ocjeni ovog suda, sve navedene okolnosti ne opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade u iznosu većem, odnosno manjem od dosuđenog iznosa od 10.500,00 EUR.

16.1. U odnosu na žalbene navode tužiteljice vezane uz primjenu Orijentacijskih kriterija koje je donio Vrhovni sud Republike Hrvatske, a odnose se na visinu naknade štete, treba istaknuti da, kao što i sam naziv govori, riječ je o kriterijima koji služe kao orijentir u određivanju visine naknade štete. Upravo zbog toga što Orijentacijski kriteriji ne predstavljaju matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade, kako to pravilno navodi tužiteljica, odstupanja od iznosa navedenih u Orijentacijskim kriterijima su nužna, budući da sud primjenom Zakona o obveznim odnosima, treba voditi računa da visinu naknade, koja može biti viša, ali i manja od naknade koja je utvrđena Orijentacijskim kriterijima, u svakom pojedinom slučaju prosuđuje prema okolnostima svakog konkretnog slučaja , a što je sud prvog stupnja i učinio.

17. Suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja je pravilno primijenio i materijalno pravo propisano odredbom čl. 1095. st. 1. ZOO kada je tužitel jici dosudio naknadu za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 1.900,00 EUR, računajući sat tuđe pomoći i njege u iznosu od 5,00 EUR (čl. 223. ZPP), budući da je dosuđena naknada primjerena svim okolnostima slučaja.

17.1. Nadalje, neosnovano tuženik prigovara tijeku zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade za tuđu pomoć i njegu, pogrešno smatrajući da iste teku od presuđenja do isplate. Naime, sukladno odredbi čl.12. ZOOP tužiteljici pripada zakonska zatezna kamata na dosuđeni iznos naknade štete za tuđu pomoć i njegu od podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno od 8. ožujka 2019., kako je to sud prvog stupnja pravilno dosudio.

18. Nije u pravu tužiteljica kada prigovara odluci prvostupanjskog suda u dijelu u kojem je djelomično odbijen njezin zahtjev koji se odnosi na troškove liječenja koje je obavila u privatnom aranžmanu. Naime, medicinskim vještačenjem je utvrđeno da je trošak injekcija Orthokina u koljeno opravdan jer navedene injekcije tužiteljica nije mogla dobiti na teret zdravstvenog osiguranja, isto kao i trošak participacije u Varaždinskim toplicama, dok ostali troškovi nisu opravdani budući da se radi o uslugama koje je tužiteljica mogla dobiti na teret zdravstvenog osiguranja. Nadalje, vezano za prigovore tužiteljice da se iznimno dugo čeka na preglede i terapiju, vještak prof. dr. sc. Božidar Šebečić, spec. ortopedije i traumatologije se usmeno očitovao navodeći da je tužiteljica liječena i operirana u Klinici za traumatologiju u Draškovićevoj ulici i da oni imaju odjel fizikalne terapije te da kod tipa ozljeda koje je tužiteljica zadobila nema duljeg čekanja na fizikalnu terapiju. Također je naveo da je fizikalna terapija koju je tužiteljica obavila u Termama Selce svakako poboljšala status ozlijeđene noge, ali da je navedenu fizikalnu terapiju mogla obaviti i u drugim ustanovama koje imaju ugovor sa HZZO. Stoga je pravilno postupio sud prvog stupnja kada je odbio zahtjev tužiteljice za naknadom troškova liječenja koji su se mogli obaviti na teret zdravstvenog osiguranja, a sukladno gore navedenom mišljenju vještaka, pri čemu pozivanje tužiteljice na odredbu čl. 1092. ZOO nije od utjecaja na odluku.

19. Dakle, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio ukupan iznos na ime neimovinske štete i imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege u iznosu od 12.400,00 EUR, s time da je navedeni iznos umanjio za nesporno isplaćeni iznos od 5.574,36 EUR te je dosudio tužiteljici na ime naknade neimovinske štete i tuđe pomoći i njege iznos od 6.825,64 EUR sa zateznim kamatama od 8. ožujka 2019. (dana podnošenja odštetnog zahtjeva) do isplate. Nadalje, pravilno je sud utvrdio i ukupan iznos imovinske štete na ime naknade za troškove liječenja u iznosu od 1.522,99 EUR, sa zateznim kamatama koje na iznos od 1.141,42 EUR teku od 19. lipnja 2018.(dana kada je trošak nastao) pa do isplate, a na iznos od 381,57 EUR od 7. kolovoza 2018. (dana kada je trošak nastao) do isplate, dok je tužbeni zahtjev za iznos od 5.196,04 EUR s pripadajućom zateznom kamatom odbio kao neosnovan.

20. Slijedom navedenog, valjalo je kao neosnovanu odbiti žalbu tužiteljice i žalbu tuženika i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu pod točkom I., II. izreke i u dijelu točke IV. izreke u kojoj je odbijen tužbeni zahtjev za iznos od 5.196,04 EUR.

21. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, pravilno je prvostupanjski sud uzeo u obzir njezin kvalitativni i kvantitativni uspjeh u sporu te je pravilno utvrdio da je tužiteljica u postupku uspjela u omjeru od 81% te je od navedenog postotka umanjio uspjeh tuženika u sporu koji iznosi 19% te s obzirom na navedeno tužiteljici pripada naknada parničnog troška u omjeru od 62%.

21.1. Međutim, odlučujući o visini troškova koji kao opravdani pripadaju tužiteljici , sud prvog stupnja je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo , a kako to u žalbi ukazuje tuženik.

21.2. Naime, tuženik u žalbi ukazuje da tužiteljici ne pripada trošak zastupanja na ročištima 6. prosinca 2023. i 19. ožujka 2025., jer je sud prvog stupnja navedena ročišta zakazao radi preotvaranja glavne rasprave zbog neobjavljivanja presude. Ovaj sud smatra da tužiteljici za zastupanja na navedenim ročištima pripada nagrada prema Tbr. 9/5 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23, dalje: Tarifa) u iznosu od 50,00 EUR s PDV od 25% ,62,50 EUR za svako ročište, odnosno ukupno 125,00 EUR jer su ista odgođena prije početka raspravljanja. Kako je tužiteljici za pristup na navedena ročišta priznat trošak prema Tbr. 9/1 Tarife u iznosu od 200,00 EUR s PDV od 25% 250,00 EUR za svako ročište, odnosno ukupno 500,00 EUR, valjalo je umanjiti priznati trošak za 375,00 EUR.

21.3. Dakle, tužiteljici je umjesto iznosa od 3.500,00 EUR trebalo priznati trošak u iznosu od 3.125,00 EUR.

21.4. Slijedom navedenog, tužiteljici je priznat trošak u iznosu od 1.937,50 EUR s obzirom da je u sporu uspjela u omjeru od 62%, a što uz trošak medicinskog vještačenja u iznosu 497,70 EUR, trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 172,94 EUR i troška sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od 237,83 EUR ukupno iznosi 2.845,97.

21.5. Dakle, tuženik je dužan tužiteljici naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.845,97 EUR sa zateznom kamatom tekućom 28. svibnja 2025. do isplate sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP po stopi određenoj odredbom čl. 29. ZOO -a.

22. S obzirom da je sud prvog stupnja tužiteljici odmjerio naknadu troškova postupka u iznosu od 3.078,47 EUR, za iznos od 232,50 EUR, prvostupanjska presuda pod točkom III. izreke je na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP preinačena i zahtjev tužiteljice za naknadom troškova u tom iznosu je odbijen kao neosnovan.

23. Odluka pod točkom III. i IV. izreke ove drugostupanjske presude se temelji na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP. Zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka je odbijen kao neosnovan , jer je njezina žalba neosnovana. Zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka je odbijen kao neosnovan, jer je njegova žalba glede glavne stvari neosnovana, a samo djelomično osnovana glede odluke o troškovima parničnog postupka.

U Velikoj Gorici 17. ožujka 2026.

Predsjednice vijeća

Vesna Gašparuš-Horvat