REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, 21000 Split

Pr-954/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja II, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ratku Vlašiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Tvornica Dizel motora d.o.o. Split, Put Supavla 21, 21000 Split, OIB: 08724311192, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti tužitelja osobno sa punomoćnikom tužitelja prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 17. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan, a koji glasi:

''1.Utvrđuje se da je nedopuštena tuženikova odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 20.07.2020. godine te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.

2. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe tužitelja vrati na posao-radno mjesto skladištara (adaptirano radno mjesto)."

Obrazloženje

1. U tužbi predanoj ovom sudu dana 04. rujna 2020. godine tužitelj navodi da je radnik tužitelja temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 29.07.2009.godine te da je bio zaposlen na poslovima skladištara. Isti navodi da je tuženikov radnik još od 2003.godine, te da je u razdoblju od 2003.godine do 2009.godine kod tuženika radio druge poslove temeljem ranije zaključenih ugovora o radu. Nadalje, isti ističe da mu je tuženik dana 29.07.2020.godine uručio poslovno uvjetovani otkaz, a kojim da mu je otkazao navedeni ugovor o radu uz obrazloženje da je kod tuženika došlo do smanjenih prihoda i do smanjenja obima poslova na kojima tužitelj radi pa da tužitelja zbog lošije financijske situacije ne može zadržati na poslu. Ističe se da je tužitelj u zakonskom roku dana 07.08.2020.godine podnio zahtjev za ostvarenje prava sukladno članku 133. Zakona o radu. Ističe se kako se tuženik nije očitovao na tužiteljev zahtjev, a da je to trebao uraditi najkasnije do 24.08.2020.godine ( u roku od 15 dana od dana zaprimanja zahtjeva tužitelja). Ističe se da su navodi iz odluke o otkazu u cijelosti neosnovani, te da je netočno da je kod tuženika došlo da smanjenja obima posla. Navodi se da tužitelj pripada u kategoriju zaštićenih osoba-radnika jer da je 2004.godine pretrpio ozljedu na radu, te da se tuženik prilikom donošenja sporne odluke nije savjetovao sa radničkim vijećem niti sa sindikalnim povjerenikom, te da nije dobio suglasnost radničkog vijeća za otkazivanje ugovora te da je to još jedan razlog da se sporna odluka o otkazu ukazuje neosnovanom te da ista mora biti poništena. Navodi se i da tuženik nije tužitelju ponudio zaposlenje niti na nekim drugim adekvatnim poslovima, a što da je bio dužan učiniti prije donošenja odluke o otkazu. U navedenom smislu je predloženo da se utvrdi da je nedopuštena tuženikova odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 20.07.2020.godine te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, te je predloženo da se naloži tuženiku da vrati tužitelja na posao-radno mjesto skladištara (adaptirano radno mjesto).

2. Tuženik u odgovoru na tužbu (list 16-18 spisa) ističe prigovor promašene pasivne legitimacije te navodi da u sudskom registru ne postoji trgovačko društvo naziva Brodosplit-tvornica Dizel motora d.o.o. te navodi da ističe prigovor prekluzije prava pozivom na odredbu članka 133. ZR-a. Navodi da tuženik nikad nije dobio zahtjev za zaštitu prava tužitelja od 07.08.2020.godine te da je iz zahtjeva priloženog uz tužbu vidljivo da je tužitelj navedeni zahtjev poslao drugom društvu Brodosplit d.d., a ne tuženiku. Navodi da je neosnovana tvrdnja tužitelja da bi i dalje postojala potreba za radom tužitelja odnosno da nije smanjen obim poslova. Ističe da je tužitelj od 2013.godine bio na čekanju zbog smanjenja obima posla, te da to potvrđuje odluka tuženika o prekidu rada od dana 04.11.2013.godine te dopis tužitelja, te da je tužitelj u posljednjih sedam godina bio na čekanju (u pripravnosti) pa da niti nije obavljao svoje poslove i zadatke. Također se ističe da je tuženik imao višegodišnji pad prihoda i to posebno u 2020.godini, a što da je prethodilo odluci o poslovno uvjetovanom otkazu tužitelju zbog gospodarskih razloga pa da je u tom smislu nesporno došlo do gospodarskih teškoća koje da su dovele do opravdanog i zakonitog otkazivanja radniku, te da su pad prihoda i poteškoće nastavljene i u 2021.godini. Tuženik ističe da je do otkazivanja tužitelju kod tuženika bilo zaposleno troje radnika. Također tuženik navodi da radničko vijeće i sindikalni povjerenik ne djeluju kod tuženika budući da kod tuženika nema zaposlenih radnika koji su članovi sindikata odnosno da nema dovoljan broj članova sindikata sukladno Zakonu o radu da bi bilo zakonske osnove za utemeljenjem radničkog vijeća ili sindikalnog povjerenika. Ističe se da uvidom u kadrovsku evidenciju proizlazi da tužitelj nema status invalida rada odnosno zaštićenog radnika sukladno članku 38. Zakona o radu već da je tužitelj 19.05.2016.godine dobio rješenje HZZO-a koje da je pravomoćno od 11.06.2016.godine, a kojim da mu nije utvrđena smanjena radna sposobnost uz preostalu radnu sposobnost ili djelomična ili potpuni gubitak radne sposobnosti te da mu nije priznato pravo iz mirovinskog osiguranja, te se navodi da tužitelj nije zbog ozljede na radu bio na bolovanju ili se liječio prije donošenja odluke o poslovno uvjetovanom otkazu. Ističe se da je tuženik upravo zbog zadobivene ozljede na radu tužitelja od 20.12.2004.godine i rješenja HZMO-a kojim da je utvrđeno da kod tužitelja zbog ozljede na radu postoji neposredna opasnost od nastanka smanjenja radne sposobnosti premjestio tužitelja na lakše poslove skladištara sa adaptiranim radnim mjestom vodeći računa o uvjetima rada kako bi se spriječio daljnji nastavak smanjenja ili gubitka radne sposobnosti i to ugovorom o radu od dana 29.07.2009.godine. U navedenom smislu tuženik ističe da je ispunio obvezu iz članka 41. Zakona o radu ponudivši tužitelju novi ugovor o radu na radnom mjestu skladištara sa adaptiranim radnim mjestom. U navedenom smislu tuženik navodi da za vrijeme otkazivanja radnog odnosa tužitelju on nije bio privremeno nesposoban za rad zbog ozljede na radu niti se liječio ili oporavljao.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 20.07.2020.godine (list 4-6 spisa); zahtjeva za zaštitu prava radnika od 07.08.2020.godine (list 7 spisa); rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu od 19.05.2016.godine (list 8-9 spisa); dopisa tužitelja Brodosplitu d.d. Upravi društva (list 10 spisa); nalaza i mišljenja vještaka o smanjenoj radnoj sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost te djelomičnom ili potpunom gubitku radne sposobnosti (list 11-13 spisa); računa dobiti i gubitka u periodu od 01.01.2020. -30.06.2020.godine; ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj 132 (list 20-21 spisa); odluke o prekidu rada (čekanje kod kuće) od 04.11.2013.godine (list 22 spisa); zahtjeva za zaštitu prava radnika od 07.08.2020.godine (list 31 spisa). Izveden je i dokaz saslušanjem svjedokinje MI (list 27-28 spisa); tužitelja (list 33-35 spisa); svjedoka BI (list 44-45 spisa).

4. Tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti je neosnovan.

5. Prvenstveno je potrebno istaći da je pred ovim sudom već jednom vođen prvostupanjski postupak te je bila donesena prvostupanjska presuda Pr-1086/2020- 21 od 12.12.2023.godine (list 59-72 spisa), a koja je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-259/2024-8 od 28.10.2025.godine (list 97-100 spisa). U ponovljenom postupku prema naputku Županijskog suda u Zagrebu je trebalo ponovno utvrditi kao spornu činjenicu da li je MI bila sindikalni povjerenik tuženika te da li je tuženik prije poslovno uvjetovanog otkazivanja ugovora o radu tužitelju bio u obvezi provesti savjetovanje.

6. Među strankama nije sporna činjenica da je tužitelj bio radnik kod tvrtke Brodosplit- Tvornica dizel motora'' d.o.o. Split, Put Supavla 21 i to na adaptiranom radnom mjestu skladištara. Navedeno nesporno proizlazi iz pregledanog ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj 132 zaključenog između tužitelja i tvrtke Brodosplit-Tvornica dizel motora'' d.o.o. Split (list 20-21 spisa). Također među strankama nije sporna ni činjenica da je Brodosplit-Tvornica dizel motora d.o.o. Split, Put Supavla 21 kao poslodavac dao tužitelju poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu iz gospodarskih razloga svojom odlukom od 20.07.2020.godine, a koja činjenica i proizlazi iz pregledane odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu.

7. Među strankama je sporna činjenica da li je tužitelj prekludiran u svom pravu na podnošenje tužbe u predmetnoj pravnoj stvari te da li je osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije istaknut od strane tuženika u ovom postupku, te da li je tužitelj kod tuženika u trenutku davanja otkaza imao status zaštićenog zaposlenika kojemu se ne može dati otkaz u smislu toga da postoji zakonska zabrana otkazivanja, te da li je tuženik dokazao postojanje zakonski opravdanih razloga za davanje poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu tužitelju. U navedenom smislu temeljem odredbe članka 133.stavka 1. Zakona o radu (''NN'' 93/14- u daljnjem tekstu ZR-a) je propisano da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od 15 dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenja tog prava, dok je temeljem stavka 2. istog članka propisano da ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. ovog članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom. Iz pregledanog zahtjeva za zaštitu prava radnika (list 7 spisa) nedvojbeno proizlazi da je tužitelj u skladu sa citiranom odredbom članka 133.stavka 1. ZR-a podnio zahtjev za zaštitu prava radnika u roku od 15 dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava budući je u roku od 15 dana od odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu koju je Brodosplit-tvornica dizel motora d.o.o. donijela 20.07.2020.godine budući je zahtjev za zaštitu prava radnika najprije 07.08.2020.godine uputio grupaciji Brodosplitu d.d. n/r člana uprave ŽI, te istog dana 07.08.2020.godine i poslodavcu Brodosplitu-Tvornici Dizel motora, a što je razvidno i iz pregledanog zahtjeva za zaštitu prava radnika podnesenog Brodosplitu-Tvornici Dizel motora. Ove činjenice je u svom iskazu potvrdila i saslušana svjedokinja MI koja je potvrdila činjenicu da je tužitelj u zakonskom roku predao zahtjev za zaštitu prava radnika i Brodosplitu d.d. i Brodosplitu-Tvornici Dizel motora i to dana 07.08.2020.godine, a koji zahtjevi da su predani na protokol tvrtke gdje je radio djelatnik ČI, a za kojeg je svjedokinja istakla da je protokolirao zahtjev za zaštitu prava radnika predanog od strane tužitelja budući je ista istakla da su i ona i tužitelj istog dana zajedno bili predati navedene zahtjeve. Obzirom da među strankama nije sporno da Brodosplit-Tvornica dizel motora nije odgovorila tužitelju na navedene zahtjeve u roku od 15 dana od dostave navedenog zahtjeva poslodavcu, te budući u tom smislu nije udovoljeno zahtjevu tužitelja tužitelj je sukladno onome što je propisano člankom 133.stavkom 2. ZR-a u daljnjem roku od 15 dana zahtijevao zaštitu povrijeđenog prava pred ovim sudom budući je tužba u predmetnoj pravnoj stvari podnesena dana 04.09.2020.godine. Imajući u vidu sve navedeno ovaj sud je mišljenja da je tužitelj tužbu u predmetnoj pravnoj stvari podnio u zakonskom roku, te je neosnovan u tom smislu prigovor prekluzije istaknut od strane tuženika u ovom postupku budući tužitelj nije prekludiran u pravu na podnošenje tužbe u predmetnoj pravnoj stvari. U odnosu na istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije u predmetnoj pravnoj stvari istaknutog od strane tuženika ovaj sud smatra da je i ovaj prigovor u cijelosti neosnovan. Naime, tuženik je ranije imao naziv Brodosplit-Tvornica dizel motora, te je uvidom u registar Trgovačkog suda u Splitu ovaj sud utvrdio da je rješenjem Trgovačkog suda u Splitu St-Tt-21/12539-2 od 11.11.2021.godine tvrtka Brodosplit - Tvornica Dizel motora promjenila ime u Tvornicu Dizel Motora. Budući se radi samo o promjeni naziva tvrtke tužitelj je tijekom postupka podneskom od 26.06.2023.godine pravilno označio naziv tuženika tako da isti glasi:''Tvornica dizel motora'' d.o.o. Split, Put Supavla 21, 21000 Split, OIB: 08724311192, a slijedom čega se treba smatrati da je pravilno označen tuženik u predmetnoj pravnoj stvari budući tužitelj ima ovlast tužiti poslodavca i tražiti da se utvrdi da je odluka o otkazu nedopuštena te budući da je riječ o tome da je poslodavac tužitelja – tuženik u ovom postupku samo promijenio naziv te je tužitelj naknadno uredio naziv tuženika pa je prigovor promašene pasivne legitimacije u tom smislu u cijelosti neosnovan.

8. Iz pregledane odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 20.07.2020.godine (list 4-6 spisa) proizlazi da je tužitelju dan poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu na adaptiranom radnom mjestu skladištara iz gospodarskih razloga jer da je iz tih razloga prestala potreba za obavljanjem poslova za koje je radnik zaposlen. Iz obrazloženja citirane odluke proizlazi da poslodavac kontinuirano ostvaruje manje prihode, odnosno da ostvaruje veće gubitke u poslovanju, a zbog čega da nije u mogućnosti uredno i pravodobno ispunjavati svoje obveze pa da iz tog razloga da je primoran donijeti odluku o smanjenju broja radnika zaposlenih kod poslodavca slijedom čega je odlučio da tužitelju otkaže ugovor o radu.

9. Iz pregledanog rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu od 19.05.2016.godine (list 8-9 spisa) proizlazi da se tužitelju ovim rješenjem na priznaje pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti.

10. Nadalje, iz pregledanog dopisa tužitelja Brodosplitu d.d., Upravi društva (list 10 spisa) proizlazi da je isti istakao Brodosplitu d.d. da je na mjesto skladištara u Tvornici dizel motora raspoređen u kolovozu 2009.godine po rješenju HZMO-a o postojanju opasnosti od nastanka invalidnosti, te je isti iznio kronologiju rada kod tuženika.

11. Iz nalaza i mišljenja vještaka o smanjenoj radnoj sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost te djelomičnom ili potpunom gubitku radne sposobnosti proizlazi da je kod tužitelja utvrđeno da postoji neposredna opasnost od nastanka smanjenja radne sposobnosti.

12. Iz pregledanog ugovora o radu na neodređeno vrijeme zaključenog između tužitelja i tuženika 29.07.2009.godine (list 20-21 spisa) je razvidno da je tuženik upravo zbog rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje-Podružnice Split, a kojim rješenjem je utvrđena kod tužitelja neposredna opasnost od nastanka invalidnosti raspoređen na adaptirano radno mjesto skladištar. Iz pregledanog računa dobiti i gubitka od 01.01.2020.godine do 30.06.2020.godine proizlazi da je tuženik u tom periodu poslovao sa gubitkom (-3.020.288,03).

13. Iz pregledane odluke o prekidu rada od 04.11.2013.godine (list 22 spisa) proizlazi da je tom odlukom tužitelj upućen na rad izvan tuženika od 13.11.2014.godine do poziva na rad zbog prekida rada uvjetovanog smanjenjem obima posla u procesu rada.

14. Iz iskaza saslušane svjedokinje MI (list 26-29 spisa) proizlazi da je ona upoznata s predmetom spora iz razloga što je ona u vrijeme otkazivanja ugovora o radu tužitelju radila na mjestu sindikalnog povjerenika sa ovlastima radničkog vijeća za tvornicu dizel motora Brodosplit-tvornica dizel motora, te da je primala dokumentaciju tuženikovu pa da je bila upućena u stanje poslovanja tuženika. U odnosu na tužitelja svjedokinja navodi da tuženik nije postupio na zakoniti način prilikom davanja poslovno uvjetovanog otkaza tužitelju budući da nisu utvrdili u potpunosti činjenično stanje u odnosu na tužitelja u vrijeme otkazivanja ugovora o radu jer nisu utvrdili činjenicu da je HZMO u odnosu na tužitelja već 2016. utvrdio da tužitelju prijeti opasnost od invalidnosti pa da u tom smislu je tužitelj spadao u posebno zaštićenu kategoriju radnika kod tuženika kojemu se nije mogao dati otkaz bez suglasnosti sindikalnog povjerenika sa ovlastima radničkoga vijeća. Svjedokinja navodi da tuženik nije nikada tražio od nje kao sindikalnog povjerenika, sa ovlastima radničkoga vijeća, nikakvu suglasnost, te niti su proveli s njome savjetovanje vezano za navedeni otkaz niti su joj ikad dostavili popis radnika koji bi bili eventualno tehnološki višak kod tuženika. Također svjedokinja navodi da tuženik kao poslodavac nije vodio računa ni o godinama života tužitelja ni o njegovom radnom stažu, ni obvezama uzdržavanja, budući da nije utvrdio ni činjenicu da je tužitelj kod tuženika radio 13 godina, a u škveru odnosno Brodosplitu ukupno 20 godina, te da od strane poslodavca nisu poduzete nikakve mjere da se tužitelju pronađe drugo odgovarajuće radno mjesto jer obzirom na njegovo zdravstveno stanje da čak ni radno mjesto skladištara, na kojem je tužitelj radio nije bilo odgovarajuće radno mjesto. Ističe da je zajedno po obavijesti tužitelja ulagala s istim zahtjeve za zaštitu prava radnika i to i UI i CI, a SI da je učestvovao u restrukturiranju firme. Nadalje, ista ističe da ne zna točno koliko je radnika kod tuženika dobilo poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu, kao ni činjenicu da li je tuženik na tužiteljevo radno mjesto 6 mjeseci od otkazivanja ugovora o radu zaposlio drugu osobu. Svjedokinja potvrđuje činjenicu da je tuženik u trenutku otkazivanja imao smanjen obim posla, ali da to ne pobija činjenicu da isti nije vodio računa prilikom otkazivanja ugovora o radu o tome da tužitelj potpada pod zaštićenu kategoriju radnika. Ista ističe da radnici kao što je tužitelj, a kojima je prijetila invalidnost je trebao biti upućen na čekanje dok mu se ne nađe drugo odgovarajuće radno mjesto, a da je ona upoznata s činjenicom da tužitelj nikad nije bio upućen na čekanje. Svjedokinja ističe da koliko je njoj poznato, tužitelj nikad nije sukladno zakonu pozvan od strane tuženika na razgovor vezano za predmetno otkazivanje ugovora o radu. Nadalje ista ističe da je upoznata sa zahtjevom za zaštitu prava radnika te da je tužitelj zahtjev za zaštitu prava radnika podnio na vrijeme jer da mu je ona osobno kod toga pomagala, te da mu na taj zahtjev nikad nije odgovoreno, a da je zahtjev predan dana 7.8.2020. godine, te da je osoba ČI njoj osobno i II istakao da bi sada vrijedio upravo taj pečat a ne službeni pečat Brodosplita, a zbog čega je tužitelj smatrao da je sve u redu s njegovim zahtjevom. Ista ističe da zna sto posto da je tužitelju otkaz uručen poštom preporučeno i da je na vrijeme podnesen zahtjev za zaštitu prava radnika. Svjedokinja je istakla da je ona sindikalna povjerenica kod tuženika od 2007.godine temeljem skupštine radničkog sindikata Brodosplita, te ista navodi da je sindikalni povjerenik do otkazivanja ugovora o radu 20.08.2020., a koju odluku da osporava na sudu te koji je postupak na sudu te da joj je objava odluke zakazana za 02.06.2022. Također je svjedokinja istakla da je tuženik u sastava grupacije Brodosplit, a da firmi u sastavu grupacije Brodosplit ima otprilike 50-ak. Svjedokinja je potvrdila činjenicu da su radnici tuženika ustupljivani drugim firmama iz grupacije Brodosplita kao radnici da ne bi dobivali otkaze, te je ista istakla da je tužitelj zahtjev za zaštitu prava radnika uputio i Brodosplitu i tuženiku, a ukoliko je Brodosplit smatrao da nije nadležan da je mogao uputiti zahtjev tuženiku. Svjedokinja je navela da je na zahtjevu za zaštitu prava radnika od 07.08.2020.godine originalan potpis tužitelja te da ČI na protokolu ima i taj zahtjev te da su ona i tužitelj zajedno bili predati te zahtjeve, te da ČI na protokolu nije htio pečatirati zahtjev za zaštitu prava radnika predan tuženiku 7.8.2020. premda da ga je protokolirao i zaprimio i da taj zahtjev ima u svojoj arhivi.

15. Iz iskaza saslušanog tužitelja na ročištu od 10. listopada 2022. godine proizlazi da je točno da je on kod tuženika radio na poslovima skladištara te da je točno da je dobio poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu u periodu kada je on bio na čekanju kod tuženika. Isti navodi da je on 2004. imao ozljedu na radu, te da je tijekom trajanja radnog odnosa kod tuženika premještan na slabije plaćene poslove, a da je otkaz dobio poštom preporučeno. Navodi da nije upoznat sa činjenicom da li je tuženik prilikom davanja njemu poslovno uvjetovanog otkaza proveo savjetovanje sa Radničkim vijećem. Isti ističe da je on elektrotehničar po struci, da ima završenu srednju stručnu spremu. Navodi da je on bio pred invalidskom komisijom radi procjene zdravstvene sposobnosti 2016. godine. te da mu je ta komisija utvrdila da može raditi samo poslove gdje ne smije stajati, hodati i biti u čučnju i sl. , a da mu poslodavac nikad nije ponudio druge odgovarajuće poslove koji bi bili odgovarajući njegovoj stručnoj spremi. Navodi da je bio na bolovanju duže od pola godine i to do veljače 2005.g. a odmah nakon ozljede na radu te da je upravo zbog toga i morao ići na procjenu svog zdravstvenog stanja pred invalidsku komisiju. Isti navodi da poslodavac nakon što je njemu otkazao ugovor o radu poslovno uvjetovanim otkazom nije nikog drugog zaposlio na njegovo radno mjesto. Međutim isti ističe da poslodavac nije procjenjivao njegove obveze uzdržavanja kao ni njegov radni staž prilikom otkazivanja ugovora o radu a da je on u trenutku otkazivanja ugovora o radu imao 20 godina radnog staža i živio s roditeljima i bratom. Isti ističe da je uglavnom u periodu kad se dogodila privatizacija, da je vlasnik tuženika I odmah kad se rješavao radnika, rješavao se radnika koji imaju status invalida i sl. Inače, isti ističe da u vrijeme otkazivanja ugovora, da je isto kao skladištar radio s njime još jedan radnik , koji da se i dan danas nalazi na čekanju i to JI. Ističe da mu nisu poznati razlozi zašto je poslan na čekanje, te da dok je radio kod tuženika da ne zna da li je tuženiku račun bio u blokadi te da je redovno primao plaće osim što je nekoliko puta došlo do poteškoća u isplati njegovih primanja, te da je primao minimalac plaće dok je bio na čekanju.Isti navodi da je on od trenutka poslovno uvjetovanog otkazivanja ugovora o radu na birou prijavljen kao nezaposlen. Isti ističe da je od poslodavca zaprimio otpremninu nakon otkazivanja ugovora o radu u iznosu od nekih cca 30.000,00 kn. Isti navodi da nikad nije pozvan na razgovor kod poslodavca prije otkazivanja ugovora o radu već da je samo zaprimio otkaz poštom preporučeno na kućnu adresu. Tužitelj ističe da on nije upoznat u ovom trenutku kako posluje tuženik. Također iz iskaza istog proizlazi da su radnici slani na ispomoć u druge tvrtke iste grupacije.

16. Iz iskaza saslušanog svjedoka BI (list 43-45 spisa) proizlazi da je on također zaposlenik tuženika kao skladištar i da je on već radio u skladištu u trenutku kad je tužitelj također došao kod tuženika raditi na radno mjesto skladištara i to još u prijašnjem društvu, a ne kod sadašnjeg tuženika, te ističe da su zajedno radili. Isti navodi da su svi radnici bili poslani na čekanje, pa da pretpostavlja da je na čekanje bio poslan i sam tužitelj. Ističe da je vjerojatno i tužitelj bio u statusu invalida rada i da je vjerojatno od HZMO-a , Područne službe Split imao takvo rješenje. Isti navodi da je tužitelj imao ozljedu na radu ali da on ne zna točno u kojem je to bilo periodu, te da ne zna da li isti u vrijeme prije otkazivanja ugovora o radu ili za vrijeme otkazivanja ugovora o radu bio na bolovanju. Isti također ističe da se ne može precizno izjasniti o tome da li je tuženik imao smanjen obim poslova, ali da zna da je to tako bilo prije dolaska I, a da je nakon dolaska I u Brodograđevnu industriju Split da su radnici pozvani da rade i da se moralo raditi na radnim mjestima koja su im ponuđena. Isti ističe da nije upoznat s time da li je tužitelju prilikom davanja poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu od strane tuženika bilo nuđeno ikakvo drugo odgovarajuće radno mjesto koje bi odgovaralo stručnoj spremi tužitelja te da ne zna ni da li je netko drugi u roku od 6 mjeseci od otkazivanja ugovora o radu tužitelju bio zaposlen na tužiteljevo radno mjesto, al da pretpostavlja da do toga nije došlo budući su svi radnici bili poslani na čekanje. Navodi da on osobno nije dobio otkaz ugovora o radu, a što se tiče postojanja Radničkog vijeća i Sindikalnog povjerenika, isti ističe da je upoznat da je postojalo Radničko vijeće i Sindikalni povjerenik na razini cjelokupne grupacije Brodograđevna industrije Split, a ne na razini samog tuženika te da ne zna da li je sa navedenim tijelima vezano za poslovno uvjetovana otkazivanja ugovora o radu obavljeno ikakvog savjetovanje s Radničkim vijećem ili Sindikalnim povjerenikom. Isti ističe da je kod tuženika ostalo nešto sitno invalida rada, a da je većina njih dobila poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu te da ne zna po kojim je kriterijima tuženik obavljao otkazivanja ugovora o radu radnicima niti je li primjenjivao socijalne kriterije zakona o radu kad je otkazivao ugovor o radu tužitelju. Također isti navodi da je u trenutku otkazivanja ugovora o radu tužitelju radilo kod tuženika i to troje radnika sa tužiteljem te da su svi bili invalidi rada te ističe da su svi radili za vrijeme pandemije corona virusa, te da su cijelo vrijeme radnici primali minimalnu plaću za vrijeme pandemije corona virusa, te da su 5 ili 6 djelatnika koji su radili sa njim i tužiteljem kasnije tijekom pandemije corona virusa bivali prebačeni na rad u specijalne objekte i to većina njih, a da su svi ti djelatnici bili sposobni za rad. U odnosu na činjenicu da li je tužitelju isti posao skladištara mogao biti ponuđen u nekoj drugoj firmi iz iste grupacije isti ističe da on tih saznanja nema, ali da je postojala takva mogućnost jer da je postojalo skladište koje je radilo, te da je takvo skladište postojalo unutar grupacije.

17. Temeljem odredbe članka 115. stavka 1. točka 1. ZR-a poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdani razlog u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz). Nadalje, temeljem odredbe članka 115.stavka 2. ZR-a pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika, a temeljem stavka 3. istog članka odredbe stavka 2. ovog članka ne primjenjuju se na otkaz ako poslodavac zapošljava manje od dvadeset radnika. Nadalje, temeljem članka 115.stavka 5. istog Zakona poslodavac koji je poslovno uvjetovanim otkazom otkazao radniku ne smije šest mjeseci od dana dostave odluke o otkazu ugovora o radu radniku na istim poslovima zaposliti drugog radnika. Također je potrebno istaći da je poslodavac dužan samo prije redovnog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika omogućiti radniku da iznese svoju obranu (članak 119.stavak 2. ZR-a) dok se navedeno ne odnosi na poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu. Temeljem odredbe članka 120.stavka 1. ZR-a otkaz mora biti u pisanom obliku, te sukladno odredbi članka 120.stavka 2. ZR-a poslodavac mora u pisanom obliku obrazložiti otkaz, te se sukladno odredbi članka 120.stavka 3. ZR-a otkaz mora dostaviti osobi kojoj se otkazuje. U slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu budući je u predmetnom slučaju ugovor o radu otkazao poslodavac. (članak 135.stavak 3. ZR-a). Temeljem odredbe članka 150.stavka 1. ZR-a je propisano da prije donošenja odluke važne za položaj radnika, poslodavac se mora savjetovati sa radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njena utjecaja na položaj radnika. Također, temeljem članka 150.stavka 2. ZR-a je propisano u slučaju iz stavka 1. ovog članka poslodavac je radničkom vijeću na njegov zahtjev prije konačnog odlučivanja o namjeravanoj odluci poslodavca dužan omogućiti održavanje sastanka radi dodatnih odgovora i obrazloženja na izneseno mišljenje. Važnim odlukama iz stavka 1. se temeljem članka 150. stavka 3. ZR-a se smatra i otkaz. Nadalje, temeljem odredbe članka 153.stavka 3. ZR-a je propisano da ako kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće, sindikalni povjerenik preuzima sva prava i obveze radničkog vijeća. Međutim, temeljem odredbe članka 140. ZR-a je propisano da radnici zaposleni kod poslodavca koji zapošljava najmanje dvadeset radnika osim radnika zaposlenih u tijelima državne uprave, imaju pravo sudjelovati u odlučivanju o pitanjima u vezi s njihovim gospodarskim i socijalnim pravima i interesima na način i pod uvjetima propisanim ovim Zakonom. Također prema odredbi članka 141.stavka 2. ZR-a je propisano da postupak utemeljenja radničkog vijeća pokreće se na prijedlog sindikata ili najmanje dvadeset posto radnika zaposlenih kod određenog poslodavca. Također je temeljem odredbe članka 187.stavka 2. ZR-a propisano da sindikati koji imaju najmanje pet zaposlenih kod određenog poslodavca mogu imenovati ili izabrati jednog ili više sindikalnih povjerenika. Nadalje je odredbom članka 187.stavka 4. ZR- a propisano da je sindikalni povjerenik radnik koji je u radnom odnosu kod poslodavca. Naposljetku je odredbom članka 187. članka 8. ZR-a propisano da sindikat mora pisano obavijestiti poslodavca o imenovanju sindikalnog povjerenika, odnosno sindikalnog predstavnika.

18. Prvenstveno je potrebno istaći da je tuženik otkazao ugovor o radu tužitelju poslovno uvjetovanim otkazom iz gospodarskih razloga jer da je iz tih razloga prestala potreba za obavljanjem poslova za koje je radnik zaposlen. Iz obrazloženja predmetne citirane odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju od 20.07.2020.godine proizlazi da poslodavac kontinuirano ostvaruje manje prihode, odnosno da ostvaruje veće gubitke u poslovanju, a zbog čega da nije u mogućnosti uredno i pravodobno ispunjavati svoje obveze pa da iz tog razloga je primoran donijeti odluku o smanjenju broja radnika zaposlenih kod poslodavca. Gospodarski razlozi predstavljaju okolnosti koje su nastale neovisno o poslovnim potezima poslodavca, ali koje zbog svog negativnog učinka utječu na poslodavca koji je radi smanjenja troškova proizvodnje bio prisiljen smanjiti broj radnika. Ovaj sud je mišljenja da je tuženik dokazao postojanje gospodarskih razloga za poslovno uvjetovano otkazivanje ugovora o radu tužitelju, a koji su gospodarski razlozi – smanjenje opsega posla postojali u vrijeme otkazivanja ugovora o radu tužitelju. Naime, iz pregledanih podataka tuženika – računa dobiti i gubitka koje je tuženik dostavio u dokazne svrhe, a koji se odnose na razdoblje od 01.01.2020.godine do 30.06.2020.godine jasno proizlazi da je tuženik upravo do razdoblja otkazivanja ugovora o radu tužitelju, a koji je otkaz dao tužitelju svojom odlukom od 20.07.2020.godine poslovao sa gubitkom (zabilježen je na podacima minus u poslovanju od ukupno 3.020,288,02). Da je tuženik poslovao sa gubitkom prije nego je dao poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu tužitelju, proizlazi i iz dijela iskaza saslušane svjedokinje MI koja je istakla i potvrdila u iskazu činjenicu da je tuženik uistinu u trenutku otkazivanja ugovora o radu tužitelju imao smanjeni obim posla. Ovaj sud u pogledu utvrđivanja sporne činjenice smanjenog obima posla kod tuženika nije poklonio vjeru onom dijelu iskaza svjedokinje MI u kojem ista ističe da je tuženik tužitelja kao zaštićenu kategoriju radnika kojemu prijeti invalidnost trebao poslati na čekanje dok mu se ne nađe drugo odgovarajuće mjesto, te je svjedokinja istakla da tužitelj nikad nije upućen na čekanje. Međutim, ovaj dio iskaza svjedokinje MI nije logičan budući iz pregledane odluke o prekidu rada (tkzv. čekanje od kuće) donesene od strane tuženika kao poslodavca 04.11.2013.godine jasno proizlazi da je tužitelj upućen na čekanje od kuće zbog prekida rada uvjetovanog smanjenjem obima posla u procesu rada. Iz iskaza samog tužitelja proizlazi da je isti bio od strane poslodavca upućen na čekanje te da je za vrijeme dok je bio na čekanju primao minimalac. Također i iz iskaza samog svjedoka BI proizlazi da su svi radnici kod tuženika pa tako i tužitelj poslani na čekanje. Imajući u vidu sve navedeno tuženik je prema mišljenju ovog suda upotpunosti dokazao činjenicu da je u razdoblju koje je prethodilo otkazivanju ugovora o radu tužitelju imao probleme u poslovanju, te da je poslovao sa značajnim gubitkom, a zbog čega je kod istog došlo do smanjenog obima posla te je zbog tih razloga kod tuženika prestala potreba za radom tužitelja na adaptiranom radnom mjestu skladištara. Premda se svjedokinja MI u svom iskazu kao i tužitelj izjasnila da tuženik prilikom odlučivanja o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju nije vodio računa o godinama života tužitelja ni o njegovom radnom stažu ni o obvezama uzdržavanja budući da poslodavac nije utvrdio ni činjenicu da je tužitelj kod tuženika radio 13 godina, a u Brodosplitu ukupno 20 godina ovaj sud je mišljenja da tuženik kao poslodavac prilikom otkazivanja nije niti trebao voditi računa o navedenom budući da iz iskaza saslušanog tužitelja proizlazi da je s njime kao skladištar radio kao radnik JI, a JI je u svojstvu svjedoka u ovom postupku decidirano iskazao da je u trenutku otkazivanja ugovora o radu tužitelju kod tuženika radilo troje radnika sa tužiteljem, a odredbom članka 115.stavka 3. ZR-a je propisano da se odredbe stavka 2. ZR-a ne primjenjuju na otkaz ako poslodavac zapošljava manje od dvadeset radnika. Iz iskaza saslušanog tužitelja proizlazi da je isti dobio pisani obrazloženi otkaz ugovora o radu poštom preporučeno na kućnu adresu, a da ga poslodavac prije otkazivanja ugovora o radu nije pozvao na razgovor. Međutim ovaj sud je mišljenja da iz iskaza tužitelja jasno proizlazi da je tužitelj dobio otkaz u skladu s odredbom članka 120.stavak 1., 2 i 3. budući je tužitelj dobio pisani, obrazloženi otkaz i otkaz mu je dostavljen poštom preporučeno na kućnu adresu, a budući nije sporno da je u predmetnoj pravnoj stvari riječ o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, a ne o redovnom ili izvanrednom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja poslodavac u tom smislu kod poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu nije dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu. Također ovaj sud je mišljenja da suprotno navodima tužitelja u ovom postupku poslodavac -tuženik prilikom davanja poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu tužitelju nije prekršio odredbe članka 38. ni odredbe članka 41. Zakona o radu. Naime, temeljem odredbe članka 38. ZR-a radniku koji je pretrpio ozljedu na radu ili je obolio od profesionalne bolesti za vrijeme privremene nesposobnosti za rad tijekom liječenja ili oporavka od ozljede na radu ili profesionalne bolesti poslodavac ne može otkazati ugovor o radu. Iz iskaza saslušanog tužitelja proizlazi da je on imao ozljedu na radu 2004.godine, te je isti ujedno istakao da je povodom ozljede na radu bio na bolovanju duže od pola godine i to do veljače 2005.godine. Međutim, iz navedenog iskaza tužitelja ne može se smatrati da je tužitelju tuženik kao poslodavac dao poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu za vrijeme privremene nesposobnosti za rad tijekom liječenja ili oporavka od ozljede na radu budući je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno da je poslodavac tužitelju dao poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 20.07.2020.godine, dakle gotovo 16 godina nakon što je tužitelj doživio ozljedu na radu. Temeljem odredbe članka 41.stavka 1. ZR-a ako kod radnika postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, smanjenje radne sposobnosti uz djelomični gubitak radne sposobnosti ili neposredna opasnost od nastanka smanjenja radne sposobnosti koju je utvrdilo ovlašteno tijelo u skladu sa posebnim propisom, poslodavac je dužan uzimajući u obzir nalaz i mišljenje tog tijela ponuditi radniku sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova za koje je radno sposoban, a koji moraju što je više moguće odgovarati poslovima na kojima je radnik prethodno radio. Navedena odredba se ne može odnositi na tužitelja budući iz preglednog rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu od 19.05.2016.godine, a koje je postalo pravomoćno 11.06.2016.godine (list 8-9 spisa) jasno proizlazi da se tužitelju kao osiguraniku ne priznaje pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti. Iz pregledanog nalaza i mišljenja vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom, Područnog ureda Split (list 11 -13 spisa) proizlazi samo da kod tužitelja postoji neposredna opasnost od nastanka smanjenja radne sposobnosti, te je u mišljenju navedeno da ga treba premjestiti na drugi posao bez stajanja, hodanja i čučanja, a gdje se neće pogoršati njegovo zdravstveno stanje. Tužitelj je u tom smislu, a sukladno tome rješenju i zaposlen temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme na adaptiranom radnom mjestu skladištara (list 20-21 spisa) od strane tuženika.

19. U odnosu na sporno pitanje da li je tuženik tužitelju mogao dati poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu bez da se prethodno savjetuje sa sindikalnom povjerenicom MI ili sa radničkim vijećem unutar grupacije Brodograđevne industrije Split potrebno je istaći da nije vjerodostojan ni logičan dio navoda svjedokinje MI iz njenog iskaza na ročištu od 31.svibnja 2022.godine da je ona u vrijeme poslovno uvjetovanog otkazivanja ugovora o radu tužitelju radila na mjestu sindikalne povjerenice sa ovlastima radničkog vijeća za tvornicu dizel motora Brodosplit-tvornica dizel motora te da je primala dokumentaciju od tuženika. Naime, iz dijela iskaza svjedoka BI na ročištu od 17.veljače 2023.godine proizlazi upravo suprotno budući je isti decidirano iskazao da su Radničko vijeće i Sindikalni povjerenik postojali samo na razini grupacije Brodograđevne industrije Split, a ne na razini tuženika. Navedeno je i logično budući iz citirane odredbe članka 140. ZR-a proizlazi da je tom odredbom propisano da samo ako su radnici zaposleni kod poslodavca koji zapošljava najmanje dvadeset radnika mogu sudjelovati u odlučivanju o pitanjima u vezi sa njihovim gospodarskim i socijalnim pravima i interesima na način propisan odredbama Zakona o radu, a odredbom stavka 2. istog članka 140. ZR-a je propisano da se postupak utemeljenja radničkog vijeća pokreće na prijedlog sindikata ili najmanje dvadeset posto radnika zaposlenih kod određenog poslodavca. U odnosu na činjenicu da li je MI bila sindikalni povjerenik kod tuženika potrebno je istaći da MI nije mogla biti sindikalni povjerenik kod tuženika budući je odredbom članka 187.stavka 2. ZR-a decidirano propisano da samo sindikati koji imaju najmanje pet zaposlenih kod određenog poslodavca mogu imenovati ili izabrati jednog ili više sindikalnih povjerenika. Iz iskaza saslušanog svjedoka BI (list 44-45 spisa) nedvojbeno proizlazi da je kod tuženika u trenutku kad je tužitelju dan poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu radilo troje radnika i to sa tužiteljem, te da su svi bili invalidi rada. Imajući u vidu ono što je iskazao svjedok JI da je kod tuženika u vrijeme otkazivanja radilo troje radnika tad jasno proizlazi da budući je kod tuženika u vrijeme poslovno uvjetovanog otkazivanja ugovora o radu radilo troje radnika i to sa tužiteljem tad je jasno da prema citiranoj odredbi članka 187.stavka 2. ZR-a nisu postojali zakonski uvjeti da sindikati imenuju MI za sindikalnog povjerenika jer u trenutku donošenja odluke o poslovno uvjetovanom otkazivanju ugovora o radu tužitelju kod tuženika je bilo zaposleno manje od pet radnika pa iz navedenog nedvojbeno proizlazi utvrđena činjenica da svjedokinja MI nije bila niti mogla biti imenovana kao sindikalni povjerenik kod tuženika sa ovlastima radničkog vijeća. Kod tuženika se nije moglo formirati niti radničko vijeće u vrijeme poslovno uvjetovanog otkazivanja ugovora o radu tužitelju budući takav prijedlog može postaviti samo sindikat ili najmanje dvadeset posto radnika zaposlenih kod određenog poduzeća, a tuženik je prema iskazu svjedoka JI u vrijeme poslovno uvjetovanog otkazivanja ugovora o radu tužitelju imao samo 3 radnika uključujući i tužitelja pa nisu postojali ni uvjeti sa formiranje radničkog vijeća sukladno odredbi članka 141.stavka 2. ZR-a. Tužitelj sudu nije pružio ni predložio niti jedan dokaz iz kojeg bi se mogao izvesti nedvojbeni zaključak da je MI u vrijeme otkazivanja ugovora o radu tužitelju bila imenovana sindikalnom povjerenicom tuženika, budući sudu nije dostavio potvrdu o imenovanju MI sindikalnom povjerenicom kod tuženika iz koje bi to proizlazilo, a sudu nije dostavio ni niti jedan dokaz iz kojeg bi se nedvojbeno mogao izvesti zaključak da je MI bila zaposlenik tuženika, niti takav dokaz prileže spisu pa se u navedenom smislu te činjenice ne mogu smatrati dokazanim. Naime, da bi MI mogla uopće biti sindikalna povjerenica kod tuženika ista je trebala biti zaposlena kod tuženika budući je tako propisano odredbom članka 187.stavkom 4. ZR-a koji propisuje da je sindikalni povjerenik radnik koji je u radnom odnosu kod poslodavca. Tužitelj nije priložio tijekom postupka ugovor o radu zaključen između MI i tuženika pa se u tom smislu ne može smatrati da je dokazano da bi MI bila sindikalni povjerenik tuženika budući nema dokaza da je ista uopće bila zaposlenik tuženika, a što je osnovni preduvjet da bi ista mogla kod tuženika biti sindikalni povjerenik. U predmetnom postupku nije od nikakvog pravnog značaja činjenica da li je tuženik bio dio grupacije Brodograđevne industrije Split budući je tužitelj u ovom postupku bio prije otkazivanja ugovora o radu zaposlenik Tvornice dizel motora d.d. Split koja je tuženik u ovom postupku i s kojim je imao zaključen ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj 132 od 29.07.2009.godine (list 20-21 spisa), a ne sa Brodograđevnom industrijom Split. Ujedno je ovaj sud utvrdio uvidom u registar Trgovačkog suda u Splitu da je rješenjem Trgovačkog suda u Splitu St-Tt-21/12539-2 od 11.11.2021.godine tuženik zasebna pravna osoba koja je samo promjenila svoj naziv iz naziva Brodosplit- Tvornica Dizel motora u naziv Tvornica dizel motora. U navedenom smislu je ovaj sud ocjenio potrebu savjetovanja tuženika prije otkazivanja ugovora o radu tužitelju promatrajući tuženika kao zasebnu pravnu osobu, a ne kao dio grupacije. U tom smislu uzimajući u obzir činjenicu koja proizlazi iz iskaza svjedoka JI da tuženik u vrijeme poslovno uvjetovanog otkazivanja ugovora o radu tužitelju nije imao sindikalnog povjerenika ni radničko vijeće budući ih po zakonu nije ni mogao imati jer je zapošljavao računajući i tužitelja samo troje radnika pa isti nije ni bio ni u obvezi savjetovanja.

20. U navedenom smislu ovaj sud je mišljenja da iz svih provedenih dokaza u ovom postupku nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da je tuženik dokazao postojanje svih opravdanih razloga za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu tužitelju, a kojeg je dao tužitelju navedenom odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 20.07.2020.godine (list 4-6 spisa), te da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

21. Radi svega navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupku sukladno odredbi članka 8. ZPP-a te primjenom pravila o teretu dokazivanja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i odlučeno je kao u izreci ove presude.

22. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka, premda je tuženik u cijelosti uspio u ovom postupku isti nije potraživao parnične troškove niti su posebni troškovi nastali pa sud o istima nije ni odlučivao.

U Splitu, 17. ožujka 2026.

Sudac

Eneja Stejskal Kanazir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

Dna:

1/ tužitelju - po punomoćniku

2/ tuženiku