REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11
P-1566/2017
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Ljiljani Tomić, u pravnoj stvari tužitelja ZAGORJE-TEHNOBETON d.d., OIB: 68289504926, Varaždin, Pavleka Miškine 49, kojeg zastupa punomoćnik Denis Dugač, odvjetnik iz Zagreba, Jukićeva 4/I, protiv tuženika Supernova Varaždin d.o.o., OIB: 86027415864, Zagreb, Avenija Većeslava Holjevca 62, kojeg zastupaju odvjetnici u OD Balatinec i Nikolić d.o.o. iz Zagreba, Draškovićeva 13/V, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 30. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 17. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku SUPERNOVA VARAŽDIN d.o.o., Avenija Većeslava Holjevca 62, Zagreb, OIB: 86027415864 da isplati tužitelju ZAGORJE- TEHNOBETON d.d., Pavleka Miškine 49, Varaždin OIB: 68289504926 iznos od 623.991,40 EUR / 4.701.462,97 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 21. srpnja 2014.g. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku SUPERNOVA VARAŽDIN d.o.o., Avenija Većeslava Holjevca 62, Zagreb, OIB: 86027415864, da naknadi tužitelju ZAGORJE- TEHNOBETON d.d., Pavleka Miškine 49, Varaždin OIB: 68289504926 troškove parničnog postupka u iznosu od 281.019,96 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude 17. ožujka 2026. pa sve do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
III. Tužitelj se odbija sa dijelom parničnog troška u iznosu od 142.432,46 EUR - kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi:
- da je sa tuženikom 16. rujna 2008. sklopio Glavni Ugovor o gradnji trgovačkog centra "Supernova Varaždin" (tada se tuženik zvao Afirmacija centar d.o.o.),
- da je potpisana i izdana okončana situacija račun 32-2010-330063 dana 14. travnja 2010.,
- da je temeljem navedenog Ugovora o gradnji, okončane situacije i Zapisnika o primopredaji, Zagrebačka banka po nalogu i za račun tužitelja, a za korist tuženika kao korisnika, izdala bankarsku garanciju za otklanjanje nedostataka u garantnom periodu, broj 1004002644 dana 29. travnja 2010. kojom se obvezala da će korisniku garancije – tuženiku isplatiti na prvi pisani poziv neopoziv i bez prigovora, bilo koji iznos, ali najviše do iznosa od 680.317,80 EUR / 5.125.854,50 kn, ukoliko tužitelj kao nalogodavac nije izveo radove na uređenju "ključ u ruke" objekta Supernova Varaždin,
- da su za navedenu garanciju izdani i I. Aneks 25. lipnja 2010. i II. Aneks 10. veljače 2011. kojim se produljio rok važenja navedene garancije do 10. kolovoza 2014.,
- da je tuženik 11. srpnja 2014. predao zahtjev Zagrebačkoj banci za isplatu iznosa od 680.317,80 EUR / 5.125.854,50 kn, temeljem garancije i Aneksa, tvrdeći da tužitelj nije otklonio nedostatke na objektu u garantnom roku, a Zagrebačka banka je 21. srpnja 2011. isplatila iznos tuženiku,
- da troškovi otklanjanja eventualnih nedostataka iznose maksimalno milijun kuna, dakle puno manje od naplaćenih 680.317,80 EUR / 5.125.854,50 kn,
- da je proveden postupak osiguranja dokaza kod Općinskog suda u Varaždinu pod brojem R1-114/15, proveden očevid i građevinsko vještačenje po vještaku Tomislavu Žaniću iz tvrtke Zaning d.o.o. te je iz nalaza i mišljenja razvidno da troškovi otklanjanja nedostatka iznose maksimalno milijun kuna, a ne 680.317,80 EUR / 5.125.854,50 kn koliko je tuženik neosnovano naplatio putem bankarske garancije.
Stoga ovom tužbom tužitelj potražuje od tuženika isplatu iznosa od 547.595,00 EUR / 4.125.854,50 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana 21. srpnja 2014. do isplate.
2. Tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev te navodi kako nije sporan poslovni odnos, ali ističe da su se unutar garancijskog roka počeli javljati nedostaci koji tužitelj nije nikada otklonio unatoč njegovoj ugovornoj i zakonskoj obvezi, dakle nije sporno postojanje nedostataka već je sporna vrijednost tih nedostataka koja premašuje iznos bankarske garancije koju je tuženik naplatio. Tuženik navodi da se nedostaci mogu podijeliti u dvije skupine: niz "manjih" nedostataka koje je utvrdio u postupku osiguranja pod brojem R1-114/15 Tomislav Žanić i pod 2. funkcionalnost i problematika čitavog krova za koji navedeni vještak nije utvrdio ni opseg potrebnih radova ni potrebnu cijenu sanacije.
Tuženik je naime s tužiteljem ugovorio da će na krovu biti projektirano i sagrađeno parkiralište, platio mu u cijelosti ugovorene radove, ali ravni krov nema ni mogućnost parkiranja i nefunkcionalan je po pitanju hidroizolacije jer je kod svake oborine dolazilo do curenja u sam objekt. Nakon desetaka dopisa, opomena, obavijesti, sanacija, krov nije bio u funkciji pa je tuženik aktivirao bankarsku garanciju, sanirao krovište tako da je izvršio nužne radove i spriječenosti daljnje curenje vode u objekt te spriječio nastanak daljnje štete na objektu i na robi zakupaca u prostoru.
3. Nadalje, tuženik je prije i tijekom izvođenja sanacije na krovu proveo osiguranje dokaza po sudskom vještaku Eduardu Grabaru (o kojem je obaviješten i tužitelj koji se na isti oglušio) i čiji nalaz utvrđuje da ukupni troškovi sanacije dosežu iznos veći od 7 milijuna kuna. Tuženik ističe da se radi o nedostacima na krovu zbog kojih je curila voda i plavila prodajne prostore i robu te da predviđeni parking na krovu nije moguće koristiti pri čemu treba uzeti u obzir da bi radovi na krovu za parking podrazumijevali i višemjesečno zatvaranje i pražnjenje cijelog centra. Tuženik predlaže građevinsko vještačenje jer smatra da je proizvoljna procjena tužitelja da je ukupna vrijednost nedostataka milijun kuna, te da je potrebno utvrditi kolika je ustvari tržišna vrijednost otklanjanja svakog pojedinog nedostatka, imajući u vidu parkiralište, prodajne prostore u kojima bi zakupci dućana trebali na više mjeseci isprazniti svoje prostore.
4. U nastavku postupka tužitelj je predložio provođenje građevinskog vještačenja na okolnost koliko iznose troškovi otklanjanja nedostatka koje je otklonio tuženik na krovu te koliko je tuženik utrošio na otklanjanje nedostataka na krovu putem postavljanja folije, predlaže očevid, priklop predmeta Općinskog sud au Varaždinu R1-114/15 te saslušanje svjedoka ĆF, ZF i RF. Tuženik je predložio provođenje kombiniranog građevinskog vještačenja na okolnost da se utvrde ukupni troškovi sanacije, izgubljena dobit i šteta koju bi u slučaju sanacije tuženik morao podmiriti zakupcima, saslušanje stranaka te svjedoka AF.
5. Podneskom od 21. listopada 2019. tuženik je ostao kod navoda je tužbeni zahtjev neosnovan jer tužitelj nije otklonio niz funkcionalnih nedostatka čija vrijednost premašuje iznos bankarske garancije koju je tuženik naplatio te je neosporna činjenica da je tužitelj isprojektirao, sagradio i naplatio potpuno nefunkcionalni ravni krov koji treba imati funkciju parkirališta, a nema ni funkciju krova ni funkciju parkirališta zato predlaže da zadatak vještaka bude građevinski dio – utvrditi vrijednost (pored osnovnog nedostatka) i vrijednost svih ostalih nedostataka navedenih u osiguranju dokaza R1-114/15 te financijski dio- utvrditi izgubljenu dobit i stvarnu štetu tuženika i njegovih zakupaca, uz saslušanje svjedoka – predstavnika relevantnih tvrtki koje su izvele nužne građevinske radove na sanaciji krova, vještaka Eduarda Grabara, zaposlenike dućana na okolnost curenja vode prilikom svake oborine. Podneskom od 24. listopada 2019. tužitelj se usprotivio provođenju vještačenja po prijedlogu tuženika na okolnost izgubljene zarade tuženika i njegovih zakupaca jer do takvog događaja nije došlo niti će doći, a bankarska garancija je naplaćena u garantnom roku. Ujedno ističe prigovor zastare na ovaj vid potraživanja jer je od naplate garancije po tuženiku prošlo više od pet godina što je objektivni rok za naknadu štete. Protivi se i predloženoj okolnosti na umanjenje vrijednosti građevine jer to nije predmet ovog tužbenog zahtjeva, niti je bankarska garancija izdana i naplaćena sa ovog osnova niti ju ugovoru o građenju postoji taj osnov za potraživanje tuženika prema tužitelju. Navodi da je bankarska garancija izdana za otklanjanje nedostatak u garantnom roku, a ne sa osnova izmakle dobiti tuženika ili njegovih zakupaca te je konačno bitno pitanje zašto tuženik nije izvršio sanaciju nedostataka prema glavnom projektu niti više od pet godina od naplate garancije u iznosu od 680,317,80 EUR / 5.125.854,50 kn koji je iznos više nego dovoljan za sanaciju toga projekta, nego je sanirao jeftinim prevlačenjem folije preko krova i zadržao ostatak naplaćene garancije od 547,595,00 EUR / 4.125.854,50 kn.
6. Sud je u tijeku postupka izvršio uvid u:
- Glavni Ugovor o gradnji od 16. rujna 2008. (list 5-31 spisa),
- Okončana situacija od 31. ožujka 2010. (list 32 spisa),
- Bankarska garancija broj 1004002644 od 29. travnja 2010. (list 33 spisa),
- Aneks 1. Garancije od 25. lipnja 2010. (list 34 spisa),
- Aneks 2. Garancije od 10. veljače 2011. (list 35 spisa),
- Zahtjev za isplatu iz garancije od 8. srpnja 2014. uz prijevod sa njemačkog jezika (list 40-48 spisa),
- Vještački nalaz i mišljenje – Zaning d.o.o. (stalni sudski vještak za graditeljsko Tomislav Žanić, dipl. ing. građ.) (list 50-77 spisa),
- Dokumentacija na cd-u (list 94 spisa),
- Očevid na adresi tuženika (list 141-143 spisa),
- Nalaz i mišljenje Maja Petrović od 11. ožujka 2020. (list 153-170 spisa),
- Dopuna elaborata sanacije krova na trg. centru Supernova (Proing d.o.o.) (list 171-182 spisa),
- Nalaz i mišljenje vještaka Međimurje Invest d.o.o. (list 183-205 spisa),
- Sudska praksa (list 214-242, 618-625, spisa),
- Rješenje St-175/2020 od 11. ožujka 2021. (list 304-419 spisa),
- Nalaz i mišljenje Andrej Babić od 1. srpnja 2024. (list 439-470 spisa),
- Saslušanje svjedoka (list 107-110, 111-114 spisa),
- Saslušanje vještaka Maje Petrović (list 256-259, 639-641 spisa)
- Saslušanje vještaka Andrej Babić (list 488-490 spisa).
7. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako cjelokupno tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.
8. Predmet spora je isplata iznosa od 547.595,00 EUR / 4.125.854,50 kn i to na ime naplaćene bankarske garancije Zagrebačke banke d.d., izdane po nalogu i za račun tužitelja, a za korist tuženika za otklanjanje nedostataka u garancijskom periodu, broj garancije 1004002644 od 29. travnja 2010. kojom se Zagrebačka banka d.d. obvezala da će korisniku garancije – tuženiku isplatiti na prvi pisani poziv neopozivo i bez prigovora bilo koji iznos, ali najviše do 680.317,80 EUR / 5.125.854,50 kn ukoliko tužitelj kao nalogodavac nije izveo radove na uređenju "ključ u ruke" građevinskog objekta Supernova Varaždin, te će se u ovom konkretnom sporu primijeniti odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 dalje: ZOO).
9. Odredbom čl. 1111. ZOO-a regulirano je stjecanje bez osnove, te je stavkom 1. određeno kad dio imovine neke osobe na bilo koji način pređe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom (st. 2.), a stavkom 3. istog članka propisano je da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.
10. Nesporno je tužitelj za navedenu garanciju izdao 1. Aneks (25. lipnja 2010.) i 2. Aneks (10. veljače 2011.) kojim je produljio rok važenja garancije do dana 10. kolovoza 2014., te je nesporno da je 11. srpnja 2014. tuženik predao Zahtjev Zagrebačkoj banci d.d. za isplatu iznosa od 680.317,80 EUR koji je 21. srpnja 2014. Zagrebačka banka d.d. i isplatila tuženiku.
11. Sporna je visina troškova otklanjanja nedostataka, obzirom da je tužitelj visinu istih utvrdio prema ovlaštenom sudskom vještaku Tomislavu Žaniću iz Zaning d.o.o. koji po njemu iznose maksimalno 132.722,81 EUR / 1.000.000,00 kn, radi čega je tužitelj u ovom predmetu i utužio iznos od 547.595,00 EUR, dok tuženik smatra da je visina troškova višestruko veća.
12. Kao što je već navedeno, sud je izveo dokaze saslušanjem svjedoka, a koji su iskazivali sljedeće.
13. Sud je izveo dokaze saslušanjem svjedoka RF koji je direktor tvrtke Proing d.o.o. te je bio projektant konstrukcije na krovu. Svjedok je naveo kako je na krovu bio parking, a kad je propustila hidroizolacija pozvan je dati savjet za sanaciju, naveo je da je to bila jedna betonska ploča čijim bi izrezivanjem na više manjih dijelova bio eliminiran pritisak na fasadu. U početku je od takvog postupka bilo efekta i oslobođen je pritisak na hidroizolaciju, ali se tijekom zime ploča opet skupila. Tako je bilo napravljeno primjerice na krovu Kauflanda u Karlovcu. Svjedok je naveo da je po ugovoru projekt krova izgradio tuženik Supernova, a ne tužitelj, a da je tužitelj napravio projekt armirano betonske konstrukcije za objekt, a to znači da je bila obveza tužitelja izraditi projektnu dokumentaciju i izvesti sve radove kako bi krov bio u funkciji, pa i parking.
14. Iz iskaza svjedoka ĆF, djelatnika tužitelja, proizlazi da je u predmetno vrijeme bio voditelj službe za otklanjanje nedostataka, da je Proing d.o.o. izradio projekt sanacije te je prva faza sanacije provedena u periodu od 2013. do 2014., izvršen je monitoring 4-6 mjeseci nakon sanacije, ali je početkom srpnja 2014. uočen dodatni nedostatak, primjerice ploča je upirala u svjetlarnike na krovu te su trebali izvesti novu dopunu sanacije, no zaštitarska služba tuženika ih je udaljila sa krova bez posebnog obrazloženja, a sve se dogodilo nekoliko dana prije aktiviranja bankarske garancije. Svjedok je naveo da je sam otišao u neslužbeni obilazak krova te vidio da je preko istog navučena pvc folija i nije bilo mogućnosti parkiranja na tom krovu. Svjedok je također naveo da ne zna tko je radio projektnu dokumentaciju za predmetni objekt, ali zna da je bilo predviđeno parkiralište na krovu koje je jedno vrijeme i funkcioniralo dok su se parcijalno vodile sanacije. Sanacije su bile izvedene na otprilike desetak mjesta da bi na kraju Supernova zabranila pristup na krov.
15. Iz iskaza svjedoka AF, voditelja projekta i sanacije, bivšeg zaposlenika tuženika, proizlazi da je u kišnom periodu dolazilo do curenja vode u trgovine što je bilo izuzetno opasno pa su pozvali izvođača na saniranje krova što je ovaj djelomično i učinio, ali nikada do kraja da bi na kraju pozvali treću osobu da otkloni kvar na krovu građevine. Svjedok je naveo da krov nije saniran sukladno projektu jer bi za takvu sanaciju trebalo skinuti sve slojeve krovne konstrukcije, a što nije učinjeno, već je stavljena preko postojećeg krova nova hidroizolacija da se zaštite trgovine od curenja vode te da parking nije i dalje bio u funkciji.
16. Iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja NF proizlazi da je bilo problema na krovištu koje pod utjecajem sunca skupljalo i širilo, što je dovelo do curenja vode u trgovine ispod, pa je sanaciju krovišta tužitelj provodio nakon obavijesti od strane tuženika o tom problemu te su neke sanacije uspjele, a neke nisu, a da bi na kraju tuženik zabranio tužitelju dolazak na građevinu te naplatio bankarsku garanciju u velikom iznosu za koji se doslovno moglo napraviti cijelo novo krovište. Naveo je kako je tuženik sanirao krovište stavivši umjesto sloja asfalta sloj pvc izolacije, što nije prikladno za parkiralište pa je promijenjena sama namjena krovišta koja je u početku bila namijenjena za parkiralište. Zz tužitelja je napomenuo kako je i sama tvrtka tužitelja radila procjenu sanacije procijenivši da bi mogla ista koštati 800.000,00 kn, a da je Supernova ponudila jedan projekt sanacije koji je koštao oko 5 milijuna kuna što tužitelj nije prihvatio jer taj troškovnik nije imao elemente pravog troškovnika sanacije. Naveo je da bi pravilno izvela sanacija krovišta sa parkingom, a što je ugovoreno i plaćeno, trebalo bi sve do sada izvedeno maknuti, uzeti projekt od RF i sve iznova.
17. Nadalje, sud je izveo i dokaze provođenjem dvaju vještačenja i to tako da je dana 5. prosinca 2019. održan očevid na adresi tuženika uz sudjelovanje imenovanog vještaka Maje Petrović kojoj je rješenjem suda od 7. studenog 2019. povjereno izvođenje građevinskog vještačenja na okolnost utvrđenja činjenice koliko iznose troškovi otklanjanja nedostataka koje je otklonio tuženik na predmetnom objektu Supernova Varaždin. Iz nalaza i mišljenje navedenog vještaka od 11. ožujka 2020. proizlazi da je prema zadatku utvrđena ukupna procijenjena vrijednost nedostataka u iznosu od 56.326,44 EUR / 424.391,53 kn (bez uključenog PDV-a), odnosno 70.408,05 EUR / 530.489,42 kn sa uključenim PDV-om, te da je procijenjena vrijednost izvedenih radova na istočnom krovu u iznosu od 176.679,61 EUR / 1.331.192,50 kn bez uključenog PDV-a, odnosno 220.849,51 EUR / 1.663.990,63 kn sa uključenim PDV-om.
18. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještakinje Maje Petrović te istaknuo kako je na strani 14. vještva vrijednost sanacije krova na istočnom objektu navedena u iznosu od 287.421,53 EUR, a vrijednost sanacije ostalih nedostataka 136.970,00 EUR što ukupno iznosi 424.391,53 EUR bez PDV-a. Slijedom ovog nalaza, tužitelj je uredio tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem vještakinje Maje Petrović te je postavio tužbeni zahtjev u iznosu od 623.991,37 EUR / 4.701.462,97 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. srpnja 2014. sve do isplate, uz naknadu parničnih troškova.
19. Tuženik se očitovao na nalaz i mišljenje vještakinje Petrović istaknuvši prije svega kako je tužitelj u spis dostavio Dopunu elaborata sanacije, Proing u srpnju 2014., tek nakon očevida i tek nakon što je određen zadatak vještaku, odnosno da tuženik uopće nije imao uvid u navedenu dokumentaciju do tada, a kojom je predviđeno neprimjereno saniranje koje ne može dovesti krov u ugovorenu funkciju krova i parkirališta. Stoga predlaže da se vještakinja Petrović očituje o tome da li je moguće uopće na taj način sanirati krov kako bi bio u funkciji parkirališta, a po potrebi predlaže dopunsko ili novo vještačenje po novom vještaku.
20. Naime, tuženik ističe da ukupni troškovi sanacije dosežu iznos veći od 7 milijuna kuna (prijašnja procjena vještaka Eduarda Grabara), a nalazi vještaka Grabara i Žanića su ujedno i izravno suprotni nalazu i mišljenju vještakinje Maje Petrović. Tuženik ističe kako je tužitelj uzdužnim i poprečnim presjecanjem AB ploče i postavljanjem hidroizolacije oko kupola više od 50 puta pokušavao riješiti problem procurivanja krova, ali bezuspješno. Također je tuženiku nejasno zašto je vještakinja Maja Petrović ignorirala činjenicu da na uzdužnim stranama krova nije izveden kontra nagib od atike prema unutrašnjosti objekta što za posljedicu ima procurivanje vode u objekt, a što je očigledno greška u projektu.
21. Radi navedenog, tuženik inzistira na tome kako je jedino moguće rješenje da se skinu svi slojevi krova do hidroizolacije, da se napravi nova hidroizolacija, nakon čega treba provesti vodenu probu te postaviti nakon toga nove slojeve i novu betonsku ploču, odnosno predlaže i inzistira provođenje novog vještačenja.
22. Na ročištu održanom 26. studenog 2020. vještakinja Maja Petrović je ostala u cijelosti kod svojeg nalaza i mišljenja u kojem je utvrdila ukupnu procijenjenu vrijednost nedostatka na objektu u iznosu od 70.408,05 EUR / 530.489,42 kn (uključen PDV) te je ostala kod procijenjene vrijednosti izvedenih radova na istočnom krovu u iznosu od 220.949,51 EUR / 1.663.990,63 kn (uključen PDV). Također je navela kako je mišljenja da je bilo moguće predmetni krov sanirati na način naveden u Dodatku elaborata sanacije jer je naime u praksi uobičajeno u cilju optimizacije troškova da se sanacija ne izvodi kompletnim rušenjem izvedenih radova, već se izvodi na način ciljanih popravaka u skladu s analizom uzroka nastanka pojedinog nedostatka. Smatra da se kompletno rušenje izvedenih radova izvodi samo u krajnjoj nuždi kada bi bile iscrpljene sve mogućnosti parcijalne sanacije.
23. Rješenjem P-1566/2017 od 22. ožujka 2024. određeno je drugo vještačenje po novom stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Andrej Babić, Zagreb, Kolarova 7, a na okolnost utvrđenja: da li je predmetni krov moguće sanirati na način naveden u dodatku elaborata sanacije iz srpnja 2014. godine (znači djelomičnom sanacijom), ili je potrebna kompletna sanacija krova skidanjem svih slojeva i novom izvedbom, te ako je potrebna, kolika je vrijednost kompletne sanacije, te utvrđenja troškova otklanjanja nedostataka od strane tuženika postavljanjem pvc folije na predmetnom krovu objekta Supernova Varaždin i to u vrijeme izvođenja navedene sanacije. Navedeni vještak dao je sljedeće mišljenje:
• "rješenjima iz dopune elaborata sanacije krova iz srpnja 2014. godine nije moguće sanirati predmetni krov
• Predmetna dopuna elaborata sanacije ne obuhvaća otklanjanje nedostataka uz rubne grede (atike) gdje nisu izvedeni kontra nagibi i gdje voda uvijek leži te tako neometano prodire u građevinu
• Također, djelomična sanacija ne garantira da će se otkloniti nedostaci odnosno curenja evidentirana na više mjesta – uz sve svjetlarnike, ostale izboje na krov te sve spojeve vertikalnih i horizontalnih ploha, zbog samog broja problematičnih lokacija
• Predmetna dopuna elaborata sanacije krova uopće ne razmatra postojeću hidroizolacijsku foliju tj. bitumensku ljepenku koja je postavljena po tlačnoj ploči. Naime, i osnovnim elaboratom sanacije krova bila su predložena skoro identična rješenja sanacije, jedina razlika je bila širina fuge prosijecanja te ih je tužitelj u sklopu izvedenih sanacija u razdoblju od 2011. do 2014. godine već primijenio, a prodiranje vode ipak nije spriječeno. Stoga je očito da je glavni problem svih prodiranja vode nekvalitetno izvedena hidroizolacijska folija (bitumenska ljepenka) i njezino neispunjavanje osnovnog kriterija i/ili parametara, a to je da bude nepropusna.
• Vještak je mišljenja da je najefikasnije rješenje kompletna sanacija krova, i to:
- uklanjanje svih slojeva krova do nosive konstrukcije
- sanacija tlačne betonske ploče
- izvedba nove hidroizolacije
- ugradnja nove (i vraćanje dijela postojeće) toplinske izolacije
- rekonstrukcija kolnika za parkiralište
- montaža krovnih elemenata (rasvjetna tijela, hidranti, zaštitne ograde oko svjetlarnika, strojarske instalacije…)
- završna obrada betona i iscrtavanje parkirališnih mjesta i signalizacije • Vrijednost navedenih građevinskih radova, izračunata na temelju stanja na tržištu građevinskog materijala i cijena izvođenja građevinskih radova u vrijeme 2014. godine iznosi: 2.274.180,27 EUR. U cijenu je uračunat PDV. • Vrijednost navedenih građevinskih radova, izračunata na temelju stanja na tržištu građevinskog materijala i cijena izvođenja građevinskih radova u vrijeme kakvoće, 2024. godine iznosi: 3.121.476,72 EUR. U cijenu je uračunat PDV.
• Troškovi otklanjanja nedostataka od strane tuženika postavljanjem PVC folije na predmetnom krovu objekta u vrijeme izvođenja navedene sanacije iznose: 280.912,50 EUR. U cijenu je uračunat PDV."
24. Tužitelj je podneskom od 24. rujna 2024. u cijelosti prigovorio nalazu i mišljenju vještaka Andreja Babića, a posebice:
- da sud u rješenju o određivanju vještačenja nije odredio očevid, već je samo odredio da vještak razmotri dokumentaciju u spisu, no vještak je samovoljno organizirao očevid bez poziva tužitelja, a pod pretpostavkom da je bio nazočan tuženik,
- da vještak nije u svom nalazu i mišljenju koristio utvrđenja iz vještačkog elaborata iz postupka osiguranja dokaza broj R1-64/2012 iz siječnja 2013. i iz postupka R1-114/15 iz lipnja 2015., koji su sačinjenu u kritično vrijeme
(a to je bio dužan),
- da je nalaz i mišljenje vještaka Andreja Babića u potpunoj suprotnosti s utvrđenjima i zaključcima vještaka Tomislava Žanića iz postupka osiguranja dokaza i vještakinje Maje Petrović u ovosudnom postupku, da su troškovi potpune sanacije uvećani nekoliko puta čak i u odnosu na privatno vještvo naručeno od strane tuženika – od vještaka Eduarda Grabara,
- da djelomično sanacija ne bi garantirala da bi nedostaci bili otklonjeni unatoč tome što i sam konstatira da je zbog hidroizolacijske membrane koju je postavio tuženik nemoguće utvrditi stvarno stanje,
- da se u popisu nedostataka u prethodnim nalazima nigdje ne konstatira kako je to procurivanja krova došlo na cijeloj površini krova, već se procurivanje pojavilo na mikrolokacijama koje navodi i sam vještak Andrej Babić,
- da konstatacija kako na objektu nisu izvedeni kontra nagibi od atika (rubnih greda) prema unutrašnjosti što je jedan od glavnih uzroka procurivanja, tužitelj ističe da je građevina izvedena temeljem Glavnog projekta te sukladno Izmjenama i dopunama projekta koje su odobrili projektant, stručni nadzor i investitor, što znači da izvođač na projektu nije izveo ništa mimo znanja i odobrenja navedenih osoba, a u Zapisniku o primopredaji od 5. ožujka 2010. je potvrđeno da su radovi na objektu izvedeni sukladno propisima i pravilima struke,
- da je netočan navod vještaka da je tužitelj bezuspješno pokušavao sanirati nedostatke, naime svi nedostaci koji nisu bili vezani uz krov su otklonjeni, a vezano za nedostatke na krovnoj ploči, tužitelj je postupno rješavao probleme, te je kroz dopunu elaborata sanacije krova iz srpnja 2014. nađeno rješenje za sanaciju, međutim tužitelj je bio spriječen od strane tuženika to izvesti sve iz razloga kako bi aktivirao bankarsku garanciju po prvom pozivu,
- da je nakon naplate punog iznosa garancije umjesto da izvede sanaciju krova sukladno Glavnom projektu tuženik izveo sanaciju bez projekta,
1 0
prekrivanjem krova pvc folijom koja nije "privremena" jer je već izvedena prije 10 godina,
- da je vještak precijenio trošak sanacije krova provedene po tuženiku na iznos od 280.912,50 EUR, dok je trošak radova na cijelom krovu objekta prilikom gradnje istog iznosio oko 260.000,00 EUR,
- da vještak paušalno konstatira (str. 14. Nalaza), a bez navođenja argumenata, da je kompletna sanacija krova bolje rješenje, a što bi ustvari bilo izvođenje potpuno novog krova koji nema nikakve veze sa krovom koji je inicijalno predviđen projektom i prvobitno izveden,
- da u vještakom nalazu i mišljenju postoje brojne nelogičnosti kao npr. zašto vršiti zamjenu kompletne hidroizolacije na cijelom krovu, kada su do sada uočena propuštanja bila samo oko otvora uz rubove, tj. na mikrolokacijama, a ne po cijelom krovu.
25. Konačno, tužitelj smatra da je nakon detaljne i iscrpne analize i prigovora iznesene u podnesku od 24. rujna 2024. (list 484-486 spisa) dokazao da je nalaz i mišljenje vještaka Andreja Babića pristrano, izrađeno protivno pravilima struke i instrukciji suda, odnosno "Procjena za 2014. naprosto je van svih okvira jer kada je tužitelj gradio predmetni objekt 2009. Godine, ti radovi na krovu predmetnog objekta su iznosili cca 260.000 EUR. Budući u periodu od 2009. – 2014.g. nije bilo tržišnih poremećaja i inflacije, cijene nisu značajno rasle, tako da su ti isti radovi, u periodu od 5 godina, odnosno ako ih usporedimo sa 2014. godinom, eventualno mogli koštati cca 10% do max 20% više, znači cca 300.000 EUR, a vještak ih procjenjuje na 2.274.180,27 EUR".
26. Vještak Andrej Babić usmeno se očitovao na pitanja i prigovore vezane uz njegov nalaz i mišljenje na ročištu 10. prosinca 2024., kao i u podnesku od 6. veljače 2025. (list 491-494 spisa) u kojem uglavnom ističe da po njegovom mišljenju djelomična sanacija krova nije dobro rješenje jer nije moguće utvrditi mjesto ulaska vode u konstrukciju te da na temelju podataka iz spisa, neuspješnih pokušaja djelomične sanacije te dugogodišnjeg rada u građevinskoj struci smatra da djelomična sanacija na velikim površinama krovnih ploha nije trajno rješenje.
27. Nakon provedena dva potpuno oprečna vještačenja, koja se bitno razilaze (vještačenje Maje Petrović i vještačenje Andreja Babića), a nalaz i mišljenje vještaka Andreja Babića bitno se razilazi i sa mišljenjima vještaka donesenog u postupcima osiguranja dokaza (R1-64/2012 iz siječnja 2013. i R1-114/2015 iz lipnja 2015.), tužitelj je ustrajao na provođenju novog vještačenja sukladno čl. 261. ZPP-a, a naročito iz razloga što je samim nalazom i mišljenjem vještaka Babića iznos procijenjenih nedostataka uvećan 40 puta u odnosu na nalaz i mišljenje vještakinje Maje Petrović – 56.326,43 EUR; Andrej Babić 2.274.180,27 EUR, a trošak provedene sanacije od strane tuženika u istom nalazu uvećan je za 100.000,00 EUR (Maja Petrović cca 180.000,00 EUR, a Andrej Babić 280.000,00 EUR).
28. Nadalje, valja reći da je prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja kojeg je izjavio tuženik neosnovan. Naime, tužitelj je aktivno legitimiran potraživati iznos tužbenog zahtjeva jer je nalogodavac iz bankarske garancije, banka nije plaćala svoju obvezu već je plaćala obvezu tužitelja te je navedeno
1 1
potraživanje prijavila u predstečajni postupak tužitelja, poslovni broj St- 175/2020 kod Trgovačkog suda u Varaždinu, te joj je ta tražbina u cijelosti priznata u točci 18.1.1., Podgrupa 2B- Razlučna prava – obveze iz kreditnih poslova osigurane založnim pravima nad imovinom dužnika (ovdje tužitelja). Budući da je bankarska garancija naplaćena u srpnju 2014., sa danom naplate ista je pretvorena u kreditnu partiju broj 5701160027. Zbog navedenih velikih razlika u navedena dva vještačenja sud je pozvao vještake Maju Petrović i Andreja Babića na ročište kako bi iznijeli još jednom svoje stavove i obrazložili svoj nalaz i mišljenje. Ročištu je pristupila Maja Petrović, dok se vještak Andrej Babić nije odazvao. Maja Petrović je dodatno pojasnila sljedeće:
"U cijelosti ostajem kod svog nalaza i mišljenja. Potrebno je naglasiti kako uslijed velikih temperaturnih promjena na krovu AB ploča "radi" te se ljeti translatorno širi, a zimi skuplja. Osnovni problem zbog kojega su nastala procurenja je "kruti" spoj završne AB ploče debljine 12 cm na spojki s atikom i oko krovnih kupola, uslijed čega su onemogućeni translatorni pomaci što dovodi do pucanja ploče te posljedično i oštećenja hidroizolacije. Predviđenim programom sanacije upravo se riješio taj problem, ploča se dodatno zasijeca te su predviđene dodatne fuge kako ne bi došlo do pucanja ploče i posljedično oštećenja hidroizolacije. Kontra nagib od atike prema unutrašnjosti nije izveden prilikom izvođenja tlačne pločne debljine 7 cm (koja se nalazi iznad krovnih nosača), a ne na završnoj AB ploči debljine 12 cm. Preko te tlačne ploče presvučen je sloj hidroizolacije (bitumenska ljepenka) na koji je postavljena termoizolacija (kamena vuna) u debljini od 10 cm pa parna brana (pvc folija) i kao završni sloj krova izvedena je AB ploča debljine 12 cm. Programom sanacije problem se rješava na način da se hidroizolacija uzdiže uz kupole umetanjem klinova 5x5 npr. od stirodura, kao i što se izvode fuge ispunjene mineralnom vunom. Na taj način omogućeno je translatorno rastezanje završne AB ploče koje ne dovodi do oštećenja hidroizolacije. Svi detalji vidljivi su u programu sanacije."
Nakon iskaza vještakinje tužitelj i tuženik su i dalje ostali oprečni kod svojih stavova, time da je punomoćnik tužitelja i dalje ostao kod prijedloga za provođenjem novog vještačenja po novom vještaku.
29. Sud je odbio prijedlog za provođenje novog (trećeg) vještačenja iz razloga ekonomičnosti. Naime, zaključak je suda da je zbog već dva provedena vještačenja u ovom postupku, treće vještačenje nepotrebno jer su i sva dosadašnja vještačenja, tj. ona izvan ovog postupka: [adresa]., Ć 2013., Žanić 2015. dala različite, čak dijametralno suprotne rezultate (napose vještačenje po vještaku Petrović 2020. i po vještaku Babić 2024.): dok se u jednom slučaju predlaže parcijalna djelomična sanacija, u drugom se suprotno tome, određuje potreba sanacije cijele površine krova. Konkretno znači, da postoje dakle dvije mogućnosti te novo treće vještačenje ne bi donijelo ništa novo, ali se niti za jednu do sada mogućnost ne može odrediti točan iznos troška. Poznat je poremećaj cijena na tržištu (cijene rada i materijala sa transportima se vrlo brzo mijenjaju); sanaciju nije moguće odrediti bez projekta sanacije, uključivo odabir vrste materijala i načina sanacije, dok projekt također ima svoju upitnu cijenu i mora biti izrađen neposredno nakon snimanja, a sa
1 2
izgrađenim projektom se moraju usuglasiti obje strane, a prilikom izvedbe radova mora biti prisutan stručni nadzor (što povećava trošak izvedbe).
30. Bitno je istaknuti da je prilikom izvođenja ugovorenih radova došlo do određenih propusta obje strane:
• nema podataka o propisanim dokumentima gradilišta, kao najvažniji od nadzora ovjereni građevinski dnevnik – odgovornost izvoditelja/tužitelja • ugovor sa nadzornim inženjerom – odgovornost naručitelja/tuženika • dokumenti o odgovornim fizičkim osobama u pravnoj osobi izvoditelja • dokumenti (odluka, ugovor) o izradi projekta sanacije – obje strane • suglasnost obje ugovorne strane o izrađenom projektu sanacije • građevinski dnevnik sanacije
• izvedbeni projekt.
31. Nadalje, glavni projekt je projekt za ishođenje Potvrde na glavni projekt (dozvola građenja), međutim radovi se izvode u skladu sa Izvedbenim projektom, koji se radi u većem mjerilu te sadrži detalje izvedbe (naročito spojeva različitih vrsta materijala koji su neophodni za pravilan rad i nedvojbeno određivanje odgovornosti). Izvedbeni projekt nedostaje, što je odgovornost naručitelja-tuženika (jer bi izvoditelj putem upisa nadzornog inženjera u građevinski dnevnik trebao upozoriti na nedostatke), dok je prihvaćanje izvođenja radova bez Izvedbenog projekta rizik, dakle, odgovornost izvoditelja- tužitelja jer može dovesti do mnogih problema, kao što je i predmetni prodor vode.
32. Relevantan dokument za određivanje odgovornosti bio bi građevinski dnevnik, u kojem bi trebalo biti upisano je li problem izazvan nedostatkom u izvedbenom projektu ili je rezultat nekvalitetnog materijala, odnosno nedostatka pri izvedbi radova. Sud smatra da prema svemu navedenom pri izvedbi radova odgovornost bi u ovom slučaju solidarno dijelili tužitelj i tuženik, ali i nadzorni inženjer.
33. Dakle, u ovom su postupku određena dva vještačenja koja su potpuno suprotna, kako po iznosu procijenjenih nedostataka, tako i po zaključku da li bi trebalo provesti djelomičnu ili potpunu sanaciju krovišta. Analizirajući obrazloženja vještaka kako iz nalaza i mišljenja, tako i usmeno iznesena na ročištima ovaj sud je poklonio vjeru nalazu i mišljenju vještakinje Maje Petrović koja je svoj nalaz uspješno obrazložila i obranila i čije utvrđenje iznosa procjene nedostataka od 623.991,40 EUR (4.701.462,97 kn) je po ocjeni suda realnije od procjene vještaka Andreja Babića u iznosu od 2.274.180,27 EUR (17.134.811,24 kn).
34. Potrebno je navesti i da je procjena vještaka Andreja Babića u velikoj disproporciji sa procjenama ostalih vještaka koje spominjemo u ovom predmetu i koje su procjene učinjene u vezi iste pravne stvari, ali ne u ovom postupku i nisu naručene od suda.
35. Sud smatra osnovanim prigovore na nalaz i mišljenje Andreja Babića od strane tužitelja pa je nepotrebno ponavljanje istog što je već navedeno u točki 23. ovog obrazloženja.
1 3
36. Primjerice, u očitovanju vještaka Andreja Babića ne nalazi se činjenica da je primopredaja objekta tuženiku održana 20. kolovoza 2009., prije 16 godina, da je tuženik jednostrano i samoinicijativno 20141. izmijenio namjenu krova kojeg je prekrio folijom te tako onemogućio utvrđenje bilo kakvih činjenica relevantnih za sanaciju krova. Dakle, primopredaja objekta bila je 20. kolovoza 2009., samoinicijativno presvlačenje folijom 2014., odgovornost tužitelja za bitne zahtjeva za građevinu je istekla 2019., a na koju se činjenicu vještak Andrej Babić nije osvrnuo, te da li su procurivanja moguća radi redovitog održavanja ili korištenja krova protivno svrsi, vještak ne daje nikakvu alternativu, već iznosi samo svoje pretpostavke, cit.: "Prema pravilima struke, garanciju na izvedbu hidroizolacije je 10 godina i s te strane možemo foliju smatrati privremenim rješenjem, ali obzirom da je u pitanju spor između stranaka u kojem još nije postignut dogovor i rješenje, u ovakvim situacijama se ne može raspravljati je li nešto privremeno ili nije“.
37. Nadalje, vještak Andrej Babić nije tražio od tuženika relevantnu dokumentaciju glede utvrđivanja sanacije krova iz 2014. (račune, privremene okončane situacije i sl.) iz koje bi bila vidljiva stvarna vrijednost navedene sanacije, već je koristio vlastitu procjenu bez relevantne dokumentacije.
38. Sud ujedno smatra da vještak nije otklonio prigovore tužitelja, cit. "Vještak ponovno navodi da djelomična sanacija nije najbolje rješenje jer kod problema s hidroizolacijom i prodorom vode, najčešće se ne znam mjesto ulaska vode u slojeve konstrukcije već samo mjesto izlaska vode, odnosno nastanka štete. Zadatak suda vještaku nije i ne može biti izrada projektne dokumentacije, ali vještak na temelju svega gore rečenoga daje troškovnik da bi ispunio zadatak koji mu je sud dodijelio.", te kad se ovi navodi stave u koorelaciju sa daljnjim navodima vještaka, cit: "Vještak navodi kako je priloženim troškovnikom izvršio zadatak suda i dao vrijednost sanacije predmetnog krova, ali u svakom slučaju navodi kako će predmetni troškovnik doživjeti obradu u smislu detaljnog opisa troškovničkih stavaka, ali po izradi projekta sanacije, a što nije bio zadatak za vještaka", može se zaključiti da se nalaz vještaka Babića temelji na pretpostavkama temeljem kojih donosi mišljenje o kvalitetnom i trajnom rješenju.
39. Zbog navedenih nelogičnosti i utvrđenja u nalazu vještaka Babića sud nije uzeo u obzir njegov nalaz i mišljenje. S druge strane, sud smatra prihvatljivim mišljenje vještakinje Maje Petrović te je uzeta kao relevantna njena procjena utvrđene visine vrijednosti nedostataka, a prema kojem je nalazu i mišljenju tužitelj i uredio tužbeni zahtjev i to podneskom od 7. kolovoza 2023. pri kojemu je i ostao do zaključenja glavne rasprave.
40. Tužitelj je u podnesenoj tužbi inicijalni zatražio iznos od 547.595,00 EUR, dok je konačno specificiranim tužbenim zahtjevom od 7. kolovoza 2023. zatražio iznos od 623.991,40 EUR. Ovako specificiran tužbeni zahtjev sud je prihvatio osnovanim u smislu odredbe čl. 190. st. 2. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 191. st. 2. ZPP-a. Naime, prema pravnom shvaćanju sa druge sjednice Građanskog odjela VS RH održane 27. svibnja 2024. preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća je i dopuštena. Uz to treba dodati da se tuženik nije protivio takvoj
1 4
preinaci tužbenog zahtjeve te se nadalje upustio u raspravljanje u ovom postupku.
41. Slijedom svega navedenog, valjalo je riješiti kao u točki I. izreke presude temeljem odredbe čl. 1111. st. 3. ZOO-a.
42. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 29. st.1. ZOO-a, a po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.
43. Tužitelju je priznat parnični trošak u iznosu od 281.019,96 EUR, a odnosi se na:
1. sastav tužbe 10. srpnja 2017. u iznosu od 12.378,00 EUR,
2. ročište 1. ožujka 2018. u iznosu od 12.378,00 EUR,
3. ročište 18. veljače 2019. u iznosu od 12.378,00 EUR,
4. ročište 29. travnja 2019. u iznosu od 12.378,00 EUR,
5. ročište 4. listopada 2019. u iznosu od 12.378,00 EUR,
6. podnesak 25. listopada 2019. u iznosu od 12.378,00 EUR,
7. očevid – ročište 5. prosinca 2019. u iznosu od 12.378,00 EUR,
8. podnesak 27. srpnja 2020. u iznosu od 14.130,00 EUR,
9. ročište 26. studenog 2020. u iznosu od 14.130,00 EUR,
10. podnesak 22. prosinca 2020. u iznosu od 14.130,00 EUR,
11. podnesak 14. prosinca 2021. u iznosu od 14.130,00 EUR,
12. ročište 18. travnja 2023. u iznosu od 14.130,00 EUR,
13. zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku od 17. siječnja 2024. u iznosu od 14.130,00 EUR,
14. ročište 26. veljače 2024. u iznosu od 14.130,00 EUR,
15. ročište 10. prosinca 2024. u iznosu od 14.130,00 EUR,
16. ročište 30. siječnja 2026. u iznosu od 14.130,00 EUR,
17. PDV 25% od 1.-16. u iznosu od 53.454,00 EUR,
18. sudska pristojba na tužbu u iznosu od 663,60 EUR,
19. sudska pristojba na presudu u iznosu od 663,60 EUR,
20. predujam za građevinsko vještačenje u iznosu od 2.654,45 EUR, 21. predujam za građevinskog vještaka u iznosu od 1.211,80 EUR, 22. prijedlog za osiguranje dokaza R1-114/15 pri Općinskom sudu u Varaždinu (vps: 547.595,00 eur) od 10. travnja 2015. u iznosu od 2.738,10 EUR, 23. ročište – očevid na licu mjesta 25. svibnja 2014. u iznosu od 4.107,11 EUR, 24. PDV 25% od 22.-23. u iznosu od 1.711,30 EUR,
sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja 17. ožujka 2026. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine te je riješeno kao u točki II. izreke presude.
44. Tužitelju nisu priznati troškovi za osam podnesaka (uključen PDV) u iznosu od 141.300,00 EUR zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a radi se o podnescima od 17. ožujka 2023., 15. lipnja 2023., 23. siječnja 2024.,
1 5
21. veljače 2024., 20. ožujka 2024., 24. rujna 2024., 24. veljače 2025. i 21. svibnja 2025. svaki u iznosu od 14.130,00 EUR, a obzirom da tužitelj ima pravo samo na četiri obrazložena podneska, a sve sukladno odredbi Tarife Tbr. 8. 1. i 3. koja propisuje da se puni iznos tarife može odnositi isključivo na tužbu i četiri obrazložena podneska. Nadalje, tužitelju nije priznat PDV na pristojbu na tužbu; na predujam za građevinsko vještačenje kod Trgovačkog suda u Zagrebu, kao niti na predujam za građevinsko vještačenje uplaćen pri Općinskom sudu u Varaždinu, u ukupnom iznos od 1.132,46 EUR, dakle tužitelju nije priznat trošak od ukupno 142.432,46 EUR. Potrebno je još napomenuti da je tužitelj pogrešno zbrojio trošak koji traži u troškovniku predanom na ročištu, odnosno na prvoj stranici troškovnika pogrešan zbroj je 411.888,05 EUR, iako je pravilan zbroj navedenih troškova 412.717,56 EUR (razlika je 829,51 EUR). Stoga je o trošku sud riješio kao u točki III. izreke presude.
U Zagrebu, 17. ožujka 2026. godine
Sudac:
Ljiljana Tomić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana po primitku presude, a ulaže se putem ovog suda u dva primjerka za sud i jedan za protivnu stranku.
DNA:
1. ZAGORJE-TEHNOBETON d.d., Varaždin, Pavleka Miškine 49
2. Supernova Varaždin d.o.o., Zagreb, Avenija Većeslava Holjevca 62