Poslovni broj: Pr-269/2022-43

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U RIJECI

Stalna služba u Opatiji

Maršala Tita br.4

51410 Opatija

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu Majdi Felker, u pravnoj stvari tužitelja PT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po Odvjetničkom uredu Vlado Vladika iz Rijeke, protiv tuženika INA - Industrija nafte d.d. Zagreb, Avenija V. Holjevca 10, OIB: 27759560625, zastupan po Odvjetničkom društvu Stanić i partneri d.o.o. iz Rijeke, isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 10. veljače 2026. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, temeljem objave od 17. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„1. Utvrđuje se kako Odluka o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu broj: 50000210/29-8-19/001/3676 od dana 16.09.2019. godine, tuženika kao poslodavca, nije dopuštena, i da radni odnos tužitelja, kao radnika, nije prestao.

2. Nalaže se tuženiku da tužitelja vrati na rad na iste ili slične poslove koje je obavljao prije donošenja nedopuštene odluke o otkazu iz točke 1. izreke ove presude, ili na druge odgovarajuće poslove, u roku od 8 dana.

3. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak, u roku 8 dana.“

II. Nalaže se tužitelju da nadoknadi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.562,50 eura zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. ožujka 2026., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tuženik sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova postupka do iznosa od 1.725,00 Eura, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je tužitelju dana 16.09.2019. g. Odlukom o osobno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu broj: 50000210/29-8-19/001/3676 (temeljem kojeg je tužitelj bio na radnom mjestu kemijski tehničar 2, sa mjestom rada u Rafineriji nafte Rijeka) otkazan Ugovor o radu broj 210-537730/17-H s primjenom od 1.1.2017. g. kao i eventualno svaki pripadajući aneks, zbog određenih trajnih osobina. Tužitelj je Odluku zaprimio 22.10.2019.g.

1.1.Protiv sporne Odluke o otkazu ugovora o radu, a koja je predmet ove tužbe, tužitelj je dana 30. listopada 2019. godine preporučeno s povratnicom podnio Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa (tuženik ju primio 05.11.2019.) držeći kako ta odluka nije pravilna i zakonita te predlaže njeno stavljanje van snage, vraćanje na rad i priznavanje neprekinutosti radnog odnosa te priznavanje svih prava iz radnog odnosa.

1.2.Također navodi da je za vrijeme 35-ogodišnjeg rada kod tuženika obavljao razne poslove, pa tako i više administrativne prirode, stoga ga je tuženik mogao zaposliti na drugim radnim mjestima.

1.3. Na predmetni zahtjev tuženik nije odgovorio u zakonskom roku od 15 dana. U daljnjem zakonskom roku od 15 dana, tužitelj podnosi ovu tužbu sa zahtjevom da sud proglasi predmetni otkaz ugovora o radu nedopuštenim te naloži tuženiku vraćanje tužitelja na rad.

1.4.Kao što je već navedeno, otkaz nije dopušten tj. isti trpi od formalnih i materijalnih nedostataka.

1.5.U obrazloženju Odluke o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu navedeno je da tužitelj ne ispunjava uvjete u pogledu zdravstvene i psihičke sposobnosti za radno mjesto Kemijski tehničar 2. Naime, tužitelj je od 2013. godine na radnom mjestu kemijski tehničar 2 prilikom čega se nalazi u svakodnevnom kontaktu sa raznim kemikalijama. Tužitelju uslijed dugotrajne izloženosti nastupaju kožne promjene tj. dermatitis contacta irritans. Tužitelj za vrijeme duže odsutnosti s posla ima dobru ili gotovo potpunu regresiju promjena na tijelu. Tužitelj na radu nosi zaštitu opremu koja mu je na raspolaganju, no ista nije adekvatna za njegovu zaštitu jer upija iritante koji prskaju prilikom izlijevanja, pretakanja i uzimanja uzoraka u mjerne instrumente. Stoga, ista nije dovoljna kako bi spriječila izazivanje kožnih promjena na tijelu prilikom svakodnevne, dugogodišnje izloženosti određenim kemikalijama.

1.6.U tijeku je upravni postupak u kojem se odlučuje o priznavanju bolesti tužitelja Dermatitis contacta irritans profesionalnom bolešću (još nije niti pravomoćno niti konačno riješen). Naime, tužitelj je podnio obrazac prijave profesionalne bolesti upravo na temelju dotadašnjih nalaza iz raznih zdravstvenih ustanova, posebice specijalista dermatologa prof. dr. sc. PTE iz Kliničkog bolničkog centra Zagreb koja je uvidom u sastav tvari s kojima bolesnik dolazi na radnom mjestu, dala mišljenje da se radi upravo o iritativnom profesionalnom kontaktnom dermatitisu koji je potaknut tvarima s radnog mjesta. Iz navedenoga je razvidno da se ne radi o određenim trajnim osobinama ili sposobnostima zbog kojih tužitelj nije u mogućnosti izvršavati ugovorom preuzete obveze.

1.7.Tuženik je tužitelju dao otkaz ne ponudivši mu drugo odgovarajuće mjesto, premda ima preko 35 godina radnog staža kod tuženika te je hrvatski branitelj iz domovinskog rata – dragovoljac u ukupnom trajanju od 31 mjesec i 16 dana. Poslodavac je mogao, i može, zaposliti Radnika na drugim ili sličnim radnim mjestima s obzirom da je tuženik već radio na drugim poslovima od kojih su neki i više administrativne prirode, a može ga i obrazovati i osposobiti za rad na nekim drugim poslovima.

1.8.Tuženik je proveo postupak savjetovanja s Radničkim vijećem INA, d.d. koje se izjasnilo da nije suglasno i protivi se Odluci o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu.

1.9. Dalje se ističe kako nije razvidno da je otkaz donijela i potpisala ovlaštena osoba, odnosno, uz pobijanu Odluku ne prileži i ovlaštenje za zastupanje.

1.10.Postupak otkazivanja nije pravilno i zakonito proveden.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Tužitelj da neosnovano tvrdi da se kod njega ne bi radilo o određenim trajnim osobinama ili sposobnostima zbog kojih tužitelj nije u mogućnosti izvršavati ugovorom preuzete obveze. Naime, već se i predmetnoj odluci o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu navodi kako je temeljem mišljenja Specijalističke ordinacije medicine rada i Svjedodžbe o zdravstvenoj sposobnosti radnika izdana 1. srpnja 2019. broj 1369 utvrđena trajna zdravstvena nesposobnost tužitelja za obavljanje poslova svog radnog mjesta, te da tužitelj nije tražio pravnu zaštitu protiv navedenog mišljenja i svjedodžbu o zdravstvenoj sposobnosti. To ukazuje na činjenicu da je i sam tužitelj svjestan da se radi o trajnoj nesposobnosti te da je istu prihvatio, a na to ukazuje i sami njegovi navodi o zdravstvenom problemu kojeg ima, koji zapravo potvrđuju razloge uslijed kojih je donesena predmeta odluka o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu. Pri tome tuženik napominje i da je tužitelju bila osigurana sva potrebna zaštitna oprema pa čak i više od opreme koja je propisana, no tužitelj je istu odbijao nositi.

2.1.Što se tiče navoda da mu tuženik nije ponudio odgovarajuće radno mjesto te da je mogao i može zaposliti tužitelja na drugim ili sličnim radnim mjestima, tuženik je već u predmetnoj odluci o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu naveo kako nema mogućnosti zaposliti tužitelja na poslovima drugog radnog mjesta, a to ni ne ulazi u obveze poslodavca po Zakonu o radu.

2.2.Kao što to navodi i tužitelj i tuženik je proveo postupak savjetovanja s Radničkim vijećem vezano za namjeravanu odluku o otkazu ugovora o radu tužitelju te se RV izjasnilo da nije suglasno, noto ne predstavlja zapreku za otkaz ugovora o radu, posebno u ovom slučaju kad se radi o trajnoj nesposobnosti za obavljanje poslova radnog mjesta utvrđenoj od nadležne medicine službe.

2.3.Predmetnu odluku donio je g. ZT kao direktor Rafinerije nafte Rijeka, a koji je obzirom na svoju funkciju, po punomoći Uprave tuženika između ostalog ovlašten donositi i odluke o prestanku ugovora o radu, slijedom čega su neosnovani navodi tužitelja kako ne bi bilo razvidno da je otkaz donijela i potpisala ovlaštena osoba.

2.4.Navodi tužitelja da postupak otkazivanja nije pravilno i zakonito proveden su najblaže rečeno paušalni, a slijedom prednjeg ukazuju se i potpuno neosnovanima. Slijedom navedenog predlaže da sud nakon provedenog postupka odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti, te ga obveže da tuženik naknadi parnični trošak.

3.Sud je proveo dokaz uvidom u osobno uvjetovanom otkazu (list 5), ugovor o radu (list 6), zahtjev za zaštitu prava (list 7), rješenje HZZO od 25.09.2019 (list 8-9) žalba i dopuna žalbe na rješenje HZZO (list 10-18) medicinska dokumentacija (19-37),prijava o profesionalnoj nesposobnosti za rad (list 38-39) uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti od 01.07.2019 (list 40, 50), potvrda o sudjelovanju u domovinskom ratu od 07.06.2006. (list 41), opis radnog mjesta (list 42), Izjava poslodavca o poslovima koje obavlja djelatnik ČT (list 43), poziv za savjetovanje o namjeravanoj odluci o osobno uvjetovanom otkazu (list 48), odluka o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu (list 49), očitovanje radničkog vijeća (list 53) Pravilnik o radu (list 80-185) Dodatak KU za INA d.d. (list186-212), izvršen je uvid u upravni spis UsI-108/2020-27, saslušan je tužitelj kao stranka (list 216-220), svjedok OT (list 236) svjedok VT (list 243-244), svjedok ŽT ( list 244-246), svjedok KT (list 257), svjedok BT (list 262-263), svjedok IT (list 272-273), svjedok UT (list 274-275), izvršen je uvid u punomoć (list 286-287).

4. Među strankama je nesporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na neodređeno vrijeme na radnom mjestu kemijski tehničar 2, te da je tuženik Odlukom o redovitom osobno uvjetovanom otkazu od 16. rujna 2019. istom otkazao ugovor o radu te da je tužitelj u zakonskom roku podnio zahtjev za zaštitu prava.

5.Sporno je da li je osobno uvjetovan otkaz dan tužitelj odlukom od 16. rujna 2019. dopušten i zakonit te da li je stoga tuženik dužan tužitelja vratiti na radno mjesto.

6.Člankom 7. stavak 1. Zakona o parničnom postupku, propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

7.Odredbom članka 219. Zakona o parničnom postupku, propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

8.Člankom 221a. Zakona o parničnom postupku, propisano je da će sud, ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

9. Odredbom čl. 115 ZR-a st. 1 točka 2 propisano je da poslodavac može otkazati Ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdani razlog u slučaju ako radnik nije u mogućnosti uredno izvršavati obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina i sposobnosti krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

10.Pored toga, sukladno čl. 150. st. 7. ZR-a poslodavac se prije donošenja odluke vezano za položaj radnika mora o odluci savjetovati s radničkim vijećem koje se može protiviti otkazu ako poslodavac nema opravdani razlog za otkaz ili ako nije proveden postupak otkazivanja predviđen ovim ZR-om.

11.Odredbom čl. 135. st. 3 ZR-a propisano je da u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac.

12.,Sudska zaštita prava iz radnog odnosa regulirana je odredbom čl. 133. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04, 68/05, 149/09, 61/11, 82/12, 73/13 i 93/14; dalje ZR) prema kojoj odredbi radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od 15 dana od dana dostave odluke, odnosno od dana saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje tog prava, s time da ukoliko poslodavac u roku od 15 dana od dostave zahtjeva radnika ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od 15 dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.

13. Prvenstveno se navodi da je neosnovan prigovor tužitelja da odluku o otkazu nije potpisala osoba ovlaštena za potpis budući je istu donio ZT kao direktor po punomoći Uprave koji je ovlašten zastupati društvo, a što je vidljivo iz dostavljene punomoći.

14.Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je tuženik dao tužitelju redovni osobno uvjetovani otkaz ugovora o radu, pozivom na odredbu članka 115. ZR-a i članka 119. Pravilnika tuženika.

15.Tuženik se sukladno članku 150. ZR-a savjetovao sa radničkim vijećem te se isto usprotivilo otkazu. Naime, u okolnostima konkretnog slučaja i činjeničnih utvrđenja da je tuženik Radničko vijeće prije donošenja odluke o otkazu tužitelja upoznao s namjerom da tužitelju otkaže ugovor o radu, kao i o razlozima otkaza, stav je suda da se tuženik prije donošenja odluke o otkazu ispravno savjetovao sa radničkim vijećem na način propisan čl. 150 ZR -a.

16.Da bi osobno uvjetovani otkaz bio dopušten, potrebno je kumulativno ispunjenje dviju pretpostavki; da radnik ne može uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa i da su uzrok neizvršavanja obveza trajne osobine ili sposobnosti radnika. U konkretnom slučaju, kao otkazni razlog u spornoj odluci od 16.09.2019. se navodi činjenica što tužitelj ne udovoljava zdravstvenoj sposobnosti za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada, za radno mjesto Kemijski tehničar 2, što je kod tužitelja utvrđeno svjedodžbom Specijalističke ordinacije medicine rada o zdravstvenoj sposobnosti radnika od 01. srpnja 2019.

17.Odredbom čl. 23. ZR-a propisano je da ako su zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu određeni posebni uvjeti za zasnivanje radnog odnosa, ugovor o radu može se sklopiti samo s osobom koja udovoljava tim uvjetima.

18.Uvidom u Uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti radnika izdane od Ustanove za zdravstvenu skrb u medicini rada dr. Tudor-Pavlić od 01.srpnja 2019. (list 40 spisa) utvrđeno je da je tužitelji zdravstveno nesposoban za poslove kemijski tehničar određene čl. 3. t. 7. i 47. Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada, što znači da tužitelj zbog svoje trajne zdravstvene nesposobnosti za rad ne udovoljava posebnom uvjetu za obavljanje poslova na radnom mjestu za koje ima sklopljen ugovor o radu, odnosno da zbog svoje zdravstvene nesposobnosti trajnog karaktera ne može i ne smije izvršavati obveze iz ugovornog odnosa s poslodavcem, a što je temeljna pretpostavka dopuštenosti osobno uvjetovanog otkaza ugovora o radu iz čl. 115. st. 1. t. 2. ZR-a, obzirom da tužitelj više nema potrebnu radnu sposobnost u smislu odredbe čl. 23. ZR-a.

19.Temeljem odredbe čl. 38. ZR-a poslodavac ne može otkazati ugovor o radu dok je radnik koji je pretrpio ozljedu na radu ili obolio od profesionalne bolesti privremeno nesposoban za rad tijekom liječenja ili oporavka od ozljede na radu ili profesionalne bolesti.

20.Iz dokumentacije priložene spisu vidljivo je da je poslodavac ovdje tuženik za tužitelja podnio tiskanicu prijave o profesionalno bolesti i priznavanje dijagnoze šifre prema MKB: L 24 kao profesionalne bolesti. Prvostupanjsko je tijelo pribavilo stručno medicinsko mišljenje liječničkog povjerenstva Službe za medicinu rada Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo koja u svom stručnom medicinskom mišljenju od 16.rujna 2019. ocijenio je kako se ne potvrđuje bolest po dijagnozi šifre MKB: L 24 dermatitis contacta irritans kao profesionalne bolest pa je rješenje od 25. rujna 2019. doneseno rješenje HZZO-a kojim se tužitelju navedena dijagnoza ne priznaje profesionalnom bolešću, ako je rješenje je potvrđena i rješenjem od 13 prosinca 2019.

21.Uvidom u Spis Upravnog suda u Rijeci u UsI-108/2020-27, utvrđeno je da je provedeno i vještačenje po vještaku medicine rada Jadranki Božin Juračić koja je u svom nalazu kao i usmenom očitovanju navela da se kod tužitelja ne radi o profesionalne bolesti, međutim da je tužitelj nesposoban za rad na tom radnom mjestu jer je izložen parama nafte i naftnih derivata što po Pravilniku o poslovima s posebnim uvjetima rada isključuje mogućnost rada radnicima s oboljenjima kože. Stoga je odlukom Upravnog suda od 27.kolovoza 2020. odbije tužbeni zahtjev radi poništenja odnosno oglašavanja ništavim rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od dana 13. prosinca 2019. Odlukom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske od dana 08. veljače 2022. odbijena je žalba i potvrđena presuda Upravnog suda u Rijeci poslovni broj UsI-108/2020-27.

22. Iz navedenog proizlazi da tuženik nije bio dužan postupiti sukladno čl. 38 ZR-a jer tužitelj nije obolio od profesionalne bolesti a na njega se ne primjenjuje niti odredba članka 41 ZR-a. koja uređuje mogućnost otkaza ugovora o radu zbog osobno uvjetovanih razloga u slučaju kad je riječ o radniku kod kojeg je nadležno tijelo utvrdilo profesionalnu nesposobnost za rad ili neposrednu opasnost za nastup invalidnosti zbog koje radnik više nije u mogućnosti obavljati poslove svog radnog mjesta, a poslodavac nije u mogućnosti tog radnika zaposliti na drugim poslovima ili je radnik odbio sklapanje ugovora o radu za nove poslove. Naime, sadašnji ZR ne propisuje da je osobno uvjetovani otkaz dopušten samo ako poslodavac ne može zaposliti radnika na nekim drugim poslovima i ako ne može obrazovati radnika ili ga osposobiti za rad na nekim drugim poslovima.

23. Svakako u konkretnom slučaju ne dolazi do primjene odredbi članaka 40. i 41. ZR- a iz razloga što je tužitelj trajno zdravstveno nesposoban za obavljanje poslova na radnom mjestu „Kemijski tehničara 2“, a u odnosu na koje je radno mjesto i zaključen ugovor o radu između tužitelja kao radnika i poslodavca- tuženika, a koja je činjenica nedvojbeno utvrđena, kao što je nedvojbeno utvrđena i činjenica kako do ove trajne zdravstvene nesposobnosti kod tužitelja a što je odlučujuće, nije došlo zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti, odnosno nije došlo na bilo koji način koji bi bio u uzročno posljedičnoj vezi sa radnim odnosom tužitelja kod tuženika.

24.Iz iskaza tužitelja te svjedoka VT, ŽT, KT, BT, TT i P, a kojima je sud poklonio vjeru jer su iskazivali logično suglasno i u skladu su priležećom dokumentacijom, sud je nesporno utvrdi da tužitelj radi na radnom mjestu na kojem je u svom poslu svakodnevno izložen kontaktu sa kemijskim sredstvima i da je isti uz korištenje cjelokupne zaštitne opreme koju su koristili i ostali radnici kao i korištenjem dodatne zaštitne opreme koja je njemu propisana i dalje imao zdravstvenih problema u doticaju sa kemikalijama. Naime tijekom posla radi sa benzenima i različitim otapalima koje i hlape isparavaju te navedeni posao nije moguće obavljati, a kako je naveo i vještak u upravnom postupku ukoliko netko ima problema sa oboljenjem kože.

25.Stoga je stav suda da je ispunjena temeljna pretpostavka dopuštenosti osobno uvjetovanog otkaza jer tužitelj kao radnik nije u mogućnosti redovito izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti odnosno zbog bolesti, a kako i proizlazi iz liječničke svjedodžbe da je tužitelj nesposoban za rad na svom radnom mjestu kemijskog tehničara 2.

26.Tužitelja ničim ne dokazuje da je postojalo neko drugo radno mjesto na koje ga je tuženik mogao zaposliti a za koje okolnosti teret dokazivanja je bio na tužitelju, pa je sud primjenom pravila o teretu dokazivanja sukladno čl. 221.a ZPP-a našao opravdanim navode tuženika, a što su potvrdili i svi saslušani svjedoci, da nije bilo slobodnih radnih mjesta na koje je tužitelj mogao biti zaposlen nakon što je utvrđeno da ne ispunjava uvjete za svoje radno mjesto. Stoga je cijeneći odredbu čl. 115. st. 1. t. 2. ZR-a u postupku utvrđeno da je tuženik dokazao ispunjenje pretpostavki za redoviti otkaz ugovora o radu tužitelju slijedom čega je tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu valjalo odbiti kao neosnovan.

27.Kako je neosnovan zahtjev za utvrđenjem nedopuštenosti odluke o otkazu, to je valjalo odbiti i zahtjev za vraćanjem na rad, slijedom čega je uslijedila odluka kao pod točkom 1. izreke presude.

28.Odluka o trošku postupka tuženiku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., u svezi s čl. 155. st. 2. ZPP-a.

29.Tužitelju dosuđeni trošak zastupanja po odvjetniku prema priloženom troškovniku i to jednokratne naknade za prvostupanjski postupak (Tbr. 7/2 ) 500,00 eura, sastav neobrazloženih podnesaka tbr. 8. toč. 3. OT-a i to od 22.2.2024. i 12.06.2024.,2x50,00 eura, zastupanje na ročištu 22.02.2024.,12.6.2024., 12.11.2024., 12.03.2025., 10.09.2025. i 10.2.2026. i to 6x100,00 eura 9. toč. 1. OT-a ročište od 21.9.2023, 50,00 eura tbr. 9. toč. 2. OT-a što ukupno sa pripadajućim PDV-om iznosi 1.562,50 eura.

30. Tužitelj je odbijen s preostalim djelom zahtjeva za trošak postupka jer je isti bio previsoko postavljen u odnosu na OT, te je odlučeno kao od točkom III. Izreke presude.

U Rijeci, 17. ožujka 2026.

S U D A C :

Majda Felker

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi pismeno ovome sudu u četiri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud u Rijeci.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika