Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž-936/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Vitomira Boića, predsjednika vijeća, Ankice Jakovina, sutkinje izvjestiteljice i Dragice Sirovce Hranilović, članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja AN, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Sandra Pleskina, odvjetnica u Karlovcu, protiv tuženika ĐN, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Nataša Lisac, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti ugovora, odlučujući o žalbi tuženika protiv dijela presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1316/2023-21 od 29. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 17. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika ĐN kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1316/2023-21 od 29. travnja 2025. u pobijanom dijelu pod stavkom I., II. te IV. izreke.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja utvrđuje se ništetnim Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 14. studenog 2018. sklopljen između tužitelja AN, kao prodavatelja i tuženika ĐN, kao kupca, na kojem je potpis tužitelja ovjeren po javnom bilježniku Draženki Pičuljan pod brojem OV-4843/2018, kojim ugovorom je prodavatelj prodao, a kupac kupio nekretninu označenu kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (stavak I. izreke) te se nalaže zemljišnoknjižnom odjelu Stalne službe u Rabu Općinskog suda u Crikvenici uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 14. studenog 2018. na kojem je potpis tužitelja ovjeren po javnom bilježniku Draženki Pičuljan pod brojem OV - 4843/2018, tako da se briše pravo vlasništva tuženika ĐN na nekretnini iz stavka I. izreke te se kao vlasnik kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi pašnjak površine 652 m2, umjesto tuženika uknjiži tužitelj MN (stavak II. izreke) dok se odbija dio tužbenog zahtjeva kojim je zatraženo da se utvrdi da je pravno nevaljan upis uknjižbe prava vlasništva tuženika ĐN izvršen kod zemljišnoknjižnog odjela Rab, Općinskog suda u Crikvenici kojim je tuženik uknjižen kao vlasnik nekretnine iz stavka I. izreke (stavak III. izreke) te se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.706,18 EUR-a (stavak IV. izreke).
2. Protiv dijela navedene presude pod stavkom I., II. te IV. izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom sudu drugoga stupnja da presudu u žalbom pobijanom dijelu preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje uz naknadu troškova sastava žalbe.
3. Žalba nije osnovana.
4. Predmet tužbenog zahtjeva je utvrđenje ništetnosti Ugovora o kupoprodaji kojeg su 14. studenog 2018. sklopili tužitelj kao prodavatelj i tuženik kako kupac predmet kojega je nekretnina označena kao kč. br. [katastarska čestica] upisana u zik.ul.br. 4090 k. o. [katastarska općina], u naravi pašnjak površine 652 m2, te zahtjev za uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u žalbom pobijanom dijelu nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tuženik jer ista sadrži jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama zbog čega se može ispitati. Također, nisu se ostvarile niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
6. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom postupku i na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP valjano je utvrdio činjenično stanje.
7.Tako je utvrdio:
- da je tužitelj AN bio upisan kao vlasnik kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi pašnjak površine 652 m2;
- da je tuženik upisao pravo vlasništva na navedenoj nekretnini temeljem spornog Ugovora o kupoprodaji od 14. studenog 2018. koji su sklopili tužitelj AN kao prodavatelj i tuženik ĐN kao kupac;
- da je nekretnina prodana za kupoprodajnu cijenu od 3.600,00 kn;
- da je prema podacima Porezne uprave Područnog ured Rijeka, Ispostava Rab od 17. listopada 2023. tržišna vrijednost predmetne nekretnine na dan sklapanja Ugovora o kupoprodaji iznosila 66.575,72 kn;
- da iz medicinske dokumentacije Županijske specijalne bolnice za psihijatriju i rehabilitaciju Insula od 24. listopada 2023. proizlazi da se tužitelj u dva navrata tijekom 2010. do početka 2011. te krajem 2013. liječio od akutne intoksikacije i sindroma ovisnosti o alkoholu;
- da iz iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka DN, UN, PN, RN i LN proizlazi da je unatoč pokušajima liječenja tužitelj prekomjerno i kontinuirano konzumirao alkohol te da je ta činjenica poznata u čitavom mjestu [adresa] koja predstavlja malu zajednicu u kojoj se svi poznaju;
- da iz odgovora na tužbu tuženika kao i njegovog iskaza proizlazi da mu je bilo poznato da se tužitelj opija.
8. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvoga stupnja zaključuje da se tužitelj zbog alkoholiziranosti nalazio u stanju nužde koju je tuženik iskoristio kada je od tužitelja kupio predmetnu nekretninu za višestruko manji iznos od njezine stvarne vrijednosti, te primjenom odredbe čl. 329. st.1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZOO) odlučuje kao pod stavkom I. i II. izreke presude.
9. Takva činjenična utvrđenja, primjenu materijalnoga prava i odluku suda prvoga stupnja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima tuženika.
10. Naime, odredbom čl. 329. st. 1. ZOO propisano je da je ništetan ugovor kojim netko koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugoga, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zanesenošću, ugovori za sebe ili nekog trećeg korist koga je u očitom nesrazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio ili se obvezao dati ili učiniti.
11. Dakle, za primjenu navedene odredbe moraju biti kumulativno ispunjeni objektivni i subjektivni elementi:
a) objektivni-da između vrijednosti predmeta ugovorom preuzetih obveza postoji očiti nerazmjer u vrijeme sklapanja ugovora,
b) subjektivni-da je oštećenik pristao na očiti nerazmjer zbog nepovoljnih okolnosti koje postoje na njegovoj strani (stanje nužde, teško materijalno stanje, nedovoljno iskustvo, lakomislenost ili zavisnost) te
c) subjektivni-da je u vrijeme sklapanja zelenaškog ugovora postojalo kod zelenaša znanje o tim okolnostima i njegova namjera da takvu situaciju iskoristi u svoju korist ili korist određene treće osobe.
12. Pri tome, stanje nužde podrazumijeva postojanje takvog ekonomskog ili neekonomskog stanja u kojem se nalazi neka osoba da joj je jedini izlaz iz takvog stanja sklopiti za nju nepovoljan zelenaški ugovor.
13. Stanje nužde na strani tužitelja utvrđeno je temeljem iskaza svjedoka DN, UN, PN, RN i LN iz kojih proizlazi da je svakodnevna prekomjerna konzumacija alkohola dovela tužitelja do takvog stanja u kojem je svakodnevno trebao novčana sredstva da bi mogao konzumirati alkohol što ga je i dovelo u stanje ovisnosti o tuženiku koji mu je prema vlastitom iskazu isplaćivao kupoprodajnu cijenu u ratama kroz dvije i više godina od po 200,00 kn dnevno tijekom ljetne sezone kada je boravio u [adresa], čime je tužitelju upravo omogućio sredstva za nabavku alkohola.
14. U odnosu na žalbene navode tuženika da je sud zaključak o tužiteljevoj alkoholiziranosti donio isključivo na temelju iskaza njegovih bliskih srodnika (UN sina i snahe DN) te prijatelja PN koju su zainteresirani za ishod spora, valja istaći da iskazi navedenih svjedoka nisu nevjerodostojni samo zbog činjenice što se radi o bliskim srodnicima i prijatelju tužitelja u situaciji kada isto proizlazi i iz iskaza drugih svjedoka te medicinske dokumentacije, a u konačnici i navoda samog tuženika koji je u odgovoru na tužbu izričito naveo „da cijeli [adresa] zna da se tužitelj opija“.
15. Što se tiče žalbenih navoda tuženika da je u konkretnom slučaju trebalo provesti vještačenje po vještaku psihijatru i neurologu radi utvrđivanja da li je tužitelj bio ovisan o alkoholu jer je tužitelj zadnji put bio hospitaliziran zbog alkohola 2013., te da li je u trenutku sklapanja Ugovora 14. studenog 2018. bio sposoban za rasuđivanje, valja istaći da tužitelj tužbu nije temeljio na činjenici da je u trenutku sklapanja ugovora bio nesposoban za rasuđivanje slijedom čega niti sud nije bio dužan utvrđivati je li ugovor ništetan iz tog razloga, a kraj činjenice da su svi svjedoci pa i sam tuženik znali da tužitelj unatoč pokušajima liječenja i dalje svakodnevno prekomjerno pije nije niti bilo potrebno provođenje vještačenja u odnosu na samo tu okolnost.
16. U odnosu na očiti nesrazmjer više je nego očito da takav nesrazmjer postoji u situaciji kada je tužitelj prodao nekretninu čija je vrijednost prema podacima porezne uprave na dan sklapanja Ugovora o kupoprodaji iznosila 66.575,72 kn za iznos od 3.600,00 kn, te da je takva cijena u očitom nesrazmjeru s vrijednošću nekretnine , pri čemu valja naglasiti i to da u konačnici tuženik nije ničim niti dokazivao niti dokazao da bi i tako nisko ugovoreni iznos kupoprodajne cijene u cijelosti isplatio tužitelju.
17. Tuženik tvrdnje da je vrijednost predmetne nekretnine bila manja od one iz podataka porezne uprave ničim nije niti dokazivao niti dokazao (nije predlagao provođenje dokaza odgovarajućim vještačenjem), pa su njegovi suprotni žalbeni navodi neosnovani.
18. Slijedom navedenog, pravilno je sud prvoga stupnja postupio kada je utvrdio da je navedeni Ugovor o kupoprodaji ništav, te posljedično tome naložio uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije sklapanja navedenog Ugovora.
19. I odluka o trošku parničnog postupka pravilna je i zakonita sukladno čl. 154. st. 5. ZPP obzirom da tužitelj sa zahtjevom nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, te čl. 155. ZPP.
20. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i sukladno odredbi čl. 368. st.1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod stavkom I., II. te IV. izreke.
21. U ostalom, nepobijanom dijelu (stavak III. izreke) presuda prvostupanjskog suda ostaje neizmijenjena (čl. 365. st. 1. ZPP).
U Velikoj Gorici 17. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća
Vitomir Boić
