Poslovni broj: UsI-441/2024-20

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Mireli Valjan-Harambašić, sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Lidije Trogrlić, u upravnom sporu tužitelja pod 1) Caronte & Tourist Isole Minori S.p.A., OIB: 34362346719, Via Ingegnere Giuseppe Franza 82, Messina Italija i pod 2) C&T Minor Islands d.o.o., Rijeka, V [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po opunomoćeniku Miranu Maćešiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Maćešić i suradnici d.o.o., [adresa], protiv tuženika Agencije za obalni linijski pomorski promet, Split, Ulica Antofagaste 6, OIB: 27735395987, zastupanog po ravnateljici VN, radi odobravanja reda plovidbe, 17. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Agencije za obalni linijski pomorski promet, KLASA: UP/-I-342-34/24-01/23, URBROJ: 3579/2024 od 17. lipnja 2024. i predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak.

II. U ponovljenom postupku tuženik je dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove presude.

i

r i j e š i o  j e

I.

Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćne odluke isplati tužiteljima iznos od 2.500,00 eura na ime naknade troškova upravnog spora zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koje teku od dana donošenja rješenja o troškovima do isplate, ako ih tuženik ne podmiri u ostavljenom roku.

II.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/-I-342-34/24-01/23, URBROJ: 3579/2024 od 17. lipnja 2024. ne odobrava se red plovidbe tužiteljima na liniji bez obveze javne usluge Prizna - Žigljen i obratno u razdoblju od lipnja 2024. do svibnja 2025.

2. Tužitelji su 14. veljače 2024. podnijeli tužbu radi šutnje uprave zbog ne donošenja rješenja u zakonom propisanom roku povodom zahtjeva od 7. studenoga 2023. S obzirom na to da je tuženik tijekom upravnog spora donio rješenje od 17. lipnja 2024. tužitelji su podneskom od 16. srpnja 2024. proširili tužbeni zahtjev protiv rješenja tuženika od 17. lipnja 2024. pobijajući zakonitost istog zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava te zbog bitne povrede pravila postupka. Navode kronologiju predmetnog postupka te ukazuju na Zakon o prijevozu u linijskom i povremenom obalnom pomorskom prometu („Narodne novine“, 19/22. - dalje: ZPLPOPP) i na obveznu primjenu europskog prava na slobodno obavljanje usluga pomorske kabotaže u Republici Hrvatskoj, te u tom smislu na članak 1. EU Uredbe o kabotaži. Nadalje navode da je Republika Hrvatska uvela sustav prethodnog odobrenja na temelju članka 43. stavka 3., 48. i 54. stavka 4. ZPLPOPP-a jer je nametnula obvezu brodaru prethodno pribaviti odobrenje na red plovidbe i cjenik usluga. Navodi da sustav prethodnog odobrenja predstavlja ograničenje slobode pružanja usluga pomorske kabotaže, a da bi se taj sustav mogao smatrati dopuštenim da je na tuženiku teret dokaza da su ti uvjeti ispunjeni kada odbija predloženu liniju po plovidbenom redu. Smatraju da tuženik taj teret dokaza nije uspješno izvršio jer je pogrešno utvrdio činjenično stanje s obzirom na to da nije kritički ispitao očitovanja lučkih uprava i tijela jedina lokalne samouprave te nije iznio jasne, logične i uvjerljive razloge zašto smatra da su razlozi lučkih uprava točni, objektivni i dopušteni. Pojašnjavaju da je tuženik iznio što su ta tijela navela, ali nije dao svoju ocjenu zašto su ti razlozi valjani, točni i prihvatljivi za tuženika. Navode da je tuženik pogrešno primijenio ZPLPOPP i EU Uredbu o kabotaži i da razlozi koji se iznose u osporenom rješenju ne zadovoljavaju pretpostavke za dopušteno ograničenje slobode pružanja usluga pomorske kabotaže. Navode da su razlozi lučkih uprava i tijela jedinica lokalne samouprave protivni pravu i praksi EU. Ističu da tuženik u obrazloženju osporenog rješenja nije naveo koje dijelove njihovih očitovanja je uzeo u obzir i zašto, kako je cijenio te razloge, koje je uzeo kao ispravne i nije se izjasnio o razlozima nadležnih tijela niti o argumentima koje su oni iznijeli (tužitelji). Zbog toga smatraju da tuženik nije utvrdio relevantno činjenično stanje, a posljedično je počinio povredu pravila postupka iz članka 98. stavka 5. ZUP-a. Ističu da su dostavili detaljno očitovanje u podnesku od 9. travnja 2024. i 22. svibnja 2024. koje je tuženik također sažeto naveo u obrazloženju rješenja, ali da nijedan argumenata nije cijenio. Naglašavaju da je tuženik vezano za obvezu iznošenja jasnih, dostatnih i obrazloženih razloga upozoren od strane ovog suda u predmetu koji se vodio pod poslovnim brojem: UsI-1726/2022 u kojem je tuženikovo rješenje prvi put poništeno po zahtjevu tužitelja također za liniju U, ali za 2022. S tim u vezi navode da je tuženik ustrajan u tome da za obrazloženje svojih rješenja ne iznosi jasne, dostatne i obrazložene razloge. Navode da isključivo pravo nije opravdani razlog za ograničenje slobode pružanja usluge pomorske kabotaže jer je dodijeljeno protivno pravu EU. Ističu da Isključivo pravo Jadrolinije na obavljanje prijevoza na liniji 335 Pizna – Žigljen nije sadržano u Ugovoru o koncesiji na koje se poziva tuženik na stranici 5. osporenog rješenja, jer ni jedan članak Ugovora o koncesiji ne sadrži odredbu o isključivom pravu Jadrolinije, a tuženik je pogrešno utvrdio činjenično stanje. Naglašavaju da je isključivo pravo detaljno razjašnjeno u priopćenju Komisije u točki 5.5.1., a svrha davanja isključivog prava je omogućavanje državama članicama da postignu najmanji financijski teret za zajednicu. Pojašnjavaju da je najmanji financijski teret za zajednicu najmanji iznos naknade koji država članica isplaćuje kao državnu potporu za obavljanje usluge od općeg gospodarskog interesa. S tim u vezi navode da tuženik pogrešno tumači pretpostavke za dodjelu isključivog prava navodeći da je u konkretnom slučaju državna trajektna linija 335 Prizna - Žigljen profitabilna linija za koju Jadrolinija plaća koncesijsku naknadu te se ne radi o neprofitabilnoj liniji za koju država Jadroliniji dodjeljuje potporu. Navode da je tuženik imao na raspolaganju manje ograničavajuću mjeru za tužiteljevu slobodu pružanja usluge pomorske kabotaže – nametanje blage obveze javne usluge, a to je da tužitelji prijevoz na predloženoj liniji obavljaju tijekom cijele godine. S tim u vezi navode da su podnijeli upravo takav zahtjev za dodatnim vožnjama na liniji Prizna

- I od početka lipnja 2024. do kraja svibnja 2025., dakle cijele godine, pa ukazuju na to da ne bi ušli na tržište samo u profitabilnim mjesecima i smanjili zaradu Jadrolinije. Predlažu da sud postavi prethodna pitanja Sudu EU: protivi li se članak 1. i 4. Uredbe br. 3577/92 o primjeni načela slobode pružanja usluga u pomorskom prometu unutar država članica (pomorska kabotaža) dodjela isključivog prava brodaru koji obavlja prijevoz na liniji s obvezom javne usluge, a koje mu je dodijeljeno na temelju Odluke o davanju koncesiju, ako brodar za obavljanje takve usluge prijevoza na prima državnu potporu nego plaća koncesijsku naknadu, pa time dodjela tog prava ne smanjuje financijski teret za zajednicu i protivi li se članku 1. EU Uredbe br. 3577/92 o primjeni načela slobode pružanja usluga u pomorskom prometu unutar država članica (pomorska kabotaža) odbijanje pristupa tržištu pomorske kabotaže brodaru koji podnosi zahtjev za obavljanje prijevoza na liniji bez obveze javne usluge, a na kojoj liniji već postoji obveza javne usluge s dodijeljenim isključivim pravom odnosno je li manje ograničavajuća mjera ta da oba brodara obavljaju blagu obvezu javne usluge na toj liniji umjesto mjere da se brodaru koji predlaže prijevoz bez obveze javne usluge u cijelosti onemogući pružanje usluga pomorske kabotaže. Nadalje navode da pozivanje tuženika na članak 21. stavak 2. i članak 22. ZPLPOPP-a ukazuje na to da tuženik ne razumije osnovni propis kojim se regulira tržište na kojem je isključivi regulator te navode da ti članci ZPLPOPP-a nemaju veze sa zahtjevom za obavljanje prijevoza na liniji Prizna - Žigljen bez obveze javne usluge kojeg su podnijeli i na temelju članka 43. ZPLPOPP-a. Naglašavaju da je svrha članka 21. i 22. ZPLPOPP-a spriječiti uspostavljanje županijske odnosno lokalne linije onda kada već postoji uspostavljena državna i/ili županijska odnosno lokalna linija s obvezom javne usluge, odnosno da ZPLPOPP isključuje mogućnost da se na istom pravcu obavljaju dvije linije s obvezom javne usluge. Međutim, navode da ne postoji zakonska zabrana da na istom pravcu postoji linija s obvezom javne usluge i linija bez obveze javne usluge. Pojašnjavaju da svrha tih odredbi nije spriječiti brodara da obavlja liniju bez obveze javne usluge radi svog gospodarskog interesa i na vlastiti poduzetnički rizik. Predlažu da sud poništi osporeno rješenje tuženika. Traže naknadu troškova upravnog spora zajedno sa zateznim kamatama.

3. Tuženik je predložio obustavu spora navodeći da je u odnosu na tužbu zbog šutnje uprave donio odluku. Tuženik se protivi osnovanosti tužbenog zahtjeva i u cijelosti osporava tužbene navode tužitelja kao neosnovane. Smatra da je osporeno rješenje na zakonu osnovano, razumljivo, da su u rješenju navedeni razlozi o odlučnim činjenicama i da je rješenje obrazloženo u odnosu na materijalni propis na kojem je zasnovana odluka (ZPLPOPP i EU Uredba o kabotaži). Navodi da je pravilno utvrđeno činjenično stanje i da su u rješenju izneseni jasni, logični i uvjerljivi razlozi o odbijanju zahtjeva tužitelja. Nadalje se poziva na stavak 1. članka 106. Ugovora o funkcioniranju Europske komisije (dalje: UFEU), kojim je propisano da u slučaju javnih poduzeća i poduzeća kojima države članice dodjeljuju posebna i isključiva prava, države članice ne smiju donositi niti ostaviti na snazi mjere koje su u suprotnosti s pravilima sadržanim u Ugovorima, osobito s pravilima predviđenim člankom 18. i člancima 101. do 109. S tim u vezi navodi da je stavkom 2. istog članka UFEU propisano da poduzeća kojima je povjereno obavljanje usluga od općeg gospodarskog interesa ili koja su po svojoj naravi monopoli koji ostvaruju prihod, podliježu pravilima sadržanim u Ugovorima, a osobito pravilima o tržišnom natjecanju i to u mjeri u kojoj primjena takvih pravila ne sprečava, de iure i de facto, obavljanje posebnih zadaća koje su im povjerene. Nadalje navodi da se na razvoj trgovine ne smije utjecati u mjeri u kojoj bi to bilo suprotno interesima Unije. Ističe da je pri donošenju rješenja o (ne)odobravanju reda plovidbe zaključio da dodjeljivanje isključivih prava nije zabranjeno unutar pravnog poretka EU. Navodi da je na temelju Odluke upravnog vijeća, URBROJ: 1525/17 od 11. srpnja 2017. o davanju koncesije za obavljanje linijskog obalnog pomorskog prijevoza na državnoj trajektnoj liniji 335 Prizna - Žigljen i obratno, sklopljen ugovor o koncesiji za obavljanje javnog prijevoza u linijskom obalnom pomorskom prometu na državnoj trajektnoj liniji broj 335 Prizna - Žigljen i obratno od 12. rujna 2017. godine. Točkom 3.b) navedene Odluke rok trajanja usluge javnog prijevoza putnika na navedenoj liniji kao isključivog prava određen je do 31. prosinca 2023., a koja dokumentacija je prethodila Odluci o davanju koncesije Upravnog vijeća Agencije od 11. srpnja 2017. Pojašnjava da je dodatkom 3. Ugovora o koncesiji za obavljanje javnog prijevoza u linijskom obalnom pomorskom prometu na državnoj trajektnoj liniji 335 Prizna - Žigljen i obratno od 14. kolovoza 2023. (URBROJ: 3626/2024) sklopljenog između tuženika, kao davatelja koncesije i Jadrolinije kao koncesionara, ugovorena opcija produljenja ugovora te se koncesionar obvezao obavljati javni prijevoz iz članka 1. Ugovora i nakon 31. prosinca 2023. u razdoblju od 1. siječnja 2024. do 31. prosinca 2027. Ističe da je člankom 164. ZPLPOPP-a propisano da Ugovori o javnoj usluzi na linijama od općega gospodarskog interesa i s obvezom javne usluge, sklopljeni prije stupanja na snagu predmetnog zakona, vrijede i primjenjuju se do isteka vremena na koji su sklopljeni. Navodi da je predmetna trajektna linija br. 335 Prizna – Žigljen i obratno i dalje linija s isključivim pravom na obavljanje javne usluge prijevoza na predmetnom pravcu s ugovorom koji je i dalje na snazi. Poziva se na članak 21. i 22. ZPLPOPP-a te navodi da linija Prizna – Žigljen i obratno predstavlja liniju od općeg gospodarskog interesa, odnosno državnu liniju s obvezom javne usluge kao isključivo pravo obavljanja javnog prijevoza na toj liniji te da se nije mogao odobriti red plovidbe bez obveze javne usluge jer bi se time prekršio Ugovor o koncesiji i prava brodara koja iz njega proizlaze. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

4. Prije svega, treba reći da nisu ispunjeni uvjeti za obustavu upravnog spora jer su tužitelji tijekom upravnog spora sukladno članku 100. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS) proširili tužbeni zahtjev na novu odluku, protiv koje odluke nije dopušten redoviti pravni lijek u upravnom postupku, pa je sud nastavio upravni spor u odnosu na osporeno rješenje tuženika od 17. lipnja 2024.

5. Tijekom spora održana je rasprava 5. ožujka 2026. na kojoj je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

6. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju na osnovu koje je doneseno osporeno rješenje. Nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, u skladu s člankom 114. stavkom 3. ZUS-a, sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Prema članku 43. stavku 1. ZPLPOPP-a linije bez obveze javne usluge su linije koje nisu od općega gospodarskog interesa i na kojima operator te linije ne obavlja javnu uslugu, nego prijevoz na liniji održava zbog svojeg gospodarskog interesa i na vlastiti poduzetnički rizik, prema javno objavljenom cjeniku prijevoza. Prema stavku 3. istog članka ZPLPOPP-a operator linije s obvezom javne usluge ili bez obveze javne usluge dužan je prije primjene cjenika prijevoza na liniji koju održava, isti dostaviti Agenciji na ovjeru te ga nakon toga javno objaviti na svojim mrežnim stranicama i svim vidljivim mjestima na kojima se prodaju putne karte za tu liniju, s naznakom datuma početka važenja tog cjenika. Prema pak članku 48. ZPLPOPP-a, operator linije bez obveze javne usluge dužan je red plovidbe na liniji dostaviti Agenciji na odobrenje kako bi se osigurali uvjeti sigurnosti plovidbe i red u lukama na pravcu linije bez obveze javne usluge.

8. Prema članku 54. stavku 1. ZPLPOPP-a red plovidbe je akt operatora linije odobren u skladu s odredbama toga zakona, koji obvezno sadrži: naziv operatora linije, broj i vrstu linije, luke pristajanja, obvezno vrijeme polaska i dolaska u luku, razdoblje u kojem se linija održava te datum početka važenja reda plovidbe. Prema stavku 2. navedenog članka ZPLPOPP-a red plovidbe rješenjem odobrava Agencija.

9. Člankom 54. stavkom 4. ZPLPOPP-a propisano je da je agencija dužna u postupku odlučivanja o davanju odobrenja na predloženi red plovidbe pribaviti i uzeti u obzir očitovanje izvršnog tijela jedinice lokalne samouprave na čijem području se nalazi polazna i odredišna luka te ostale luke ticanja na pravcu linije u smislu iskazivanja interesa lokalne zajednice u odnosu na predloženi red plovidbe, kao i očitovanje tijela koje upravlja polaznom i odredišnom lukom te ostalim lukama ticanja na pravcu linije o mogućnosti prihvata broda prema predloženom redu plovidbe u smislu nepreklapanja s redom plovidbe ostalih brodova koji redovito tiču luku ako bi to utjecalo na sigurnost plovidbe u luci, kao i da ne postoje prepreke za prihvat broda glede maritimnih sposobnosti i kapaciteta luke te njezine lučke infrastrukture, uključujući i kapacitete luke za prihvat putnika i vozila prilikom ukrcaja/iskrcaja.

10. Slijedom članka 54. stavka 5. ZPLPOPP-a, ako tijela iz stavka 4. toga članka ne dostave Agenciji svoje očitovanje na predloženi red plovidbe u roku od 30 dana od dana primitka poziva na očitovanje, smatra se da su dala pozitivno očitovanje na predloženi red plovidbe.

11. Uredbom o uvjetima kojima moraju udovoljavati luke ("Narodne novine", broj: 110/04 - dalje Uredba) uređuju se uvjeti kojima moraju udovoljavati luke kako bi se omogućilo sigurno uplovljavanje, privezivanje, sidrenje i boravak plovnih objekata, kao i zaštita mora od onečišćenja s brodova (članak 1.).

12. Člankom 5. stavak 1. Uredbe je propisano je da svaka novoizgrađena luka, dio luke ili pojedino mjesto pristajanja ili priveza treba prije izrade glavnog projekta, odnosno prije početka korištenja luke, ukoliko glavni projekat nije potreban, mora imati maritimnu studiju prihvaćenu i potvrđenu od nadležne lučke kapetanije. Stavkom 2. istog članka propisano je da maritimna studija treba obuhvaćati najmanje navigacijska i meteorološko- oceanografska obilježja akvatorija, tehničko-tehnološka obilježja obale i plovnih objekata koji će uplovljavati, mjere maritimne sigurnosti tijekom manevriranja i boravka plovila na mjestu priveza, te postupke u izvanrednim okolnostima. Stavkom 3. istog članka je propisano da maritimnu studiju iz stavka 1. toga članka moraju izraditi i postojeće luke ili dijelovi luka ako se rekonstruiraju ili se mijenja njihova namjena odnosno vrsta i veličina plovnih objekata koji će uplovljavati ili ako to zahtijeva nadležna lučka kapetanija.

13. Među strankama u ovom sporu je sporno jesu li u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti iz članka 54. stavka 4. ZPLPOPP-a za odobravanje tužiteljevog reda plovidbe na predmetnoj liniji.

14. Iz obrazloženja osporenog rješenja i spisa predmeta dostavljenog uz tuženikov odgovor na tužbu, proizlazi da je tuženik prije donošenja osporenog rješenja, u smislu članka 54. stavka 4. ZPLPOPP-a pribavio i uzeo u obzir očitovanja Lučke uprave Senj od 28. veljače 2024., 25. ožujka 2024. i 29. travnja 2024. i Lučke uprave Novalja od 4. ožujka 2024. Ujedno je tuženik zatražio očitovanja Gradonačelnika grada Novalje i Gradonačelnika grada Senja, koji tražena očitovanja nisu dostavili pa se, prema članku 54. stavku 5. Zakona, smatra da su dali pozitivna očitovanja na predloženi red plovidbe.

15. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika, ovaj sud zaključuje kako tuženik uz obrazloženje koje je dao u istom nije pravilno ni zakonito postupio kada je donio osporeni akt, s čim u vezi sud nalazi da je tužitelj tužbenim navodima, kao i dokumentacijom koju je dostavio u spis, doveo u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja u provedenom upravnom postupku, a što je rezultiralo i pogrešnom primjenom materijalnog prava, kod kojeg stanja stvari u ovom trenutku osporeni akt tuženika nije moguće ocijeniti pravilnim, niti zakonitim, zbog čega ga je trebalo poništiti, te predmet vratiti tuženiku na ponovni postupak.

16. Naime, tuženik je utvrdio tko je sve dostavio očitovanja po zaprimljenom dopisu, te se poziva na članak 54. stavke 1.- 4. i članak 5. točke 17., 18. i 33. ZPLPOPP-a. Utvrđuje kako je u točki 7. Odluke Upravnog vijeća Agencije o davanju koncesije za obavljanje linijskog obalnog pomorskog prijevoza na državnoj trajektnoj liniji broj 335 Prizna – Žigljen i obratno, Urbroj: 1525/17 od 11. srpnja 2017. navedeno "Isključivo pravo obavljanja javnog prijevoza na liniji broj 335 Prizna – Žigljen i obratno", temeljem Ugovora o javnoj usluzi. Utvrđuje kako je na temelju te Odluke sklopljen Ugovor o koncesiji s koncesionarom Jadrolinijom za obavljanje javnog prijevoza u linijskom obalnom pomorskom prometu na državnoj trajektnoj liniji broj 335 Prizna – Žigljen i obratno, od 12. rujna 2017., Urbroj: 2074- 1/17, te je točkom 3.b) navedene Odluke, rok trajanja usluge javnog prijevoza putnika na navedenoj liniji kao isključivog prava, određen do 31. prosinca 2023., što je i rok naveden u članku 6. navedenog Ugovora. Tuženik se potom poziva na članak 164. ZPLPOPP-a te utvrđuje kako u trenutku donošenja osporenog rješenja, postojeća državna trajektna linija br. broj 335 Prizna - Žigljen i obratno, i dalje egzistira (do konca 2027.) kao linija s isključivim pravom na obavljanje javne usluge prijevoza na predmetnom pravcu sa Ugovorom koji je i dalje na snazi. Slijedom navedenog, tuženik zaključuje da s obzirom na postojeću državnu liniju od općeg gospodarskog interesa broj 335 Prizna - Žigljen i obratno, i njen značaj za normalno funkcioniranje otočnog stanovništva te s obzirom na činjenicu da bi se na temelju predloženog plovidbenog reda od strane podnositelja obavljala ista vrsta prijevoza i u istim lukama kao na postojećoj državnoj liniji od općeg gospodarskog interesa to postoji razlog za nemogućnost uspostavljanja županijskih i međužupanijskih linija na temelju članka 21. stavka 2. ZPLPOPP-a i razloga za nemogućnost uspostave lokalnih linija na temelju članka 22. stavka 2. ZPLPOPP-a jer postojeća trajektna linija broj 335 Prizna - Žigljen i obratno, predstavlja liniju od općeg gospodarskog interesa, odnosno državnu liniju s obvezom javne usluge kao isključivo pravo obavljanja javnog prijevoza na toj liniji, slijedom čega se nije moglo rješenjem udovoljiti zahtjevu tužitelja te odobriti predloženi red plovidbe bez obveze javne usluge na liniji broj 335 Prizna - Žigljen i obratno.

17. Kod izloženog stanja stvari, ovaj sud ocjenjuje kako tuženik tijekom provedenog postupka nije na jasan i nedvojben način utvrdio činjenično stanje, s obzirom na to da nije kritički ispitao očitovanja lučkih uprava te nije iznio jasne i obrazložene razloge, utječu li i zbog čega, na odluku o predmetnom zahtjevu, već je tuženik u obrazloženju osporenog rješenja isključivo naveo sadržaj predmetnih očitovanja, bez navođenja svoje ocjene istih, zbog čega se osporeno rješenje za sada ne može ocijeniti zakonitim. S tim u vezi, ovaj sud dodatno ističe kako očitovanja nadležnih tijela iz članka 54. stavka 4. ZPLPOPP-a (izvršnog tijela jedinice lokalne samouprave na čijem području se nalazi polazna i odredišna luka te ostale luke ticanja na pravcu linije u smislu iskazivanja interesa lokalne zajednice u odnosu na predloženi red plovidbe, kao i očitovanje tijela koje upravlja polaznom i odredišnom lukom te ostalim lukama ticanja na pravcu linije o mogućnosti prihvata broda prema predloženom redu plovidbe u smislu nepreklapanja s redom plovidbe ostalih brodova koji redovito tiču luku ako bi to utjecalo na sigurnost plovidbe u luci, kao i da ne postoje prepreke za prihvat broda glede maritimnih sposobnosti i kapaciteta luke te njezine lučke infrastrukture, uključujući i kapacitete luke za prihvat putnika i vozila prilikom ukrcaja/iskrcaja), nisu obvezujuće prirode (budući da zakonodavac isključivo navodi da ih treba "pribaviti i uzeti u obzir"), što nesumnjivo znači da tuženik (a ne navedena tijela koja su dostavila očitovanja) donosi odluku o odobravanju reda plovidbe i njegovoj prihvatljivosti s aspekta sigurnosti plovidbe i reda u lukama i da tuženik nije ovlašten nekritički donijeti odluku utemeljujući je na zaprimljenim očitovanjima iz članka 54. stavka 4. ZPLPOPP-a. Stoga, u tom smislu tuženik je dužan u odluci o (ne)odobravanju reda plovidbe iznijeti konkretne razloge rješavanja upravne stvari koji imaju uporište u činjenicama utvrđenim tijekom postupka te logično i racionalno utemeljenje u mjerodavnim propisima.

18. Naime, u situaciji kada javnopravno tijelo traži obrazložena očitovanja od nadležnih tijela, i pribavi ih, tada je dužno u svojoj odluci navesti i obrazložiti razloge zbog čega ista jesu ili nisu od utjecaja na odluku o predmetnom zahtjevu, što je u konkretnom slučaju izostalo. Ujedno, s obzirom na prethodno izloženo, ovaj sud zaključuje da je u provedenom postupku došlo i do povreda članka 8. i 9. ZUP-a, te je izostala i savjesna i brižljiva ocjena svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, dok obrazloženje kakvo je dano u osporenom rješenju nije u skladu s člankom 98. st. 5. ZUP-a kojim je propisano da obrazloženje sadržava kratko izlaganje zahtjeva stranke, utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, razloge zbog kojih nije usvojen koji od zahtjeva stranaka, razloge donošenja zaključaka tijekom postupka te propise na temelju kojih je riješena upravna stvar, to pak s obzirom da je izostalo utvrđenje činjeničnog stanja, izostali su razlozi koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, te su izostali razlozi donošenja zaključka tijekom postupka, pa se uslijed svega izloženog akt tuženika ne može ispitati, niti je moguće otkloniti prigovore koje tužitelj iznosi u ovom sporu.

19. Treba reći da obrazloženja upravnih tijela koja ne sadrže ozbiljne, relevantne i dostatne razloge za ocjenu kakva je odlukom dana, upućuju na zaključak o arbitrarnosti u postupovnom i/ili materijalno pravnom smislu, jer bez navođenja konkretnih činjenica i okolnosti koje potkrjepljuju donošenje akta kojim se tužitelju ne odobrava red plovidbe, tužitelju suštinski nije omogućeno preispitivanje pravilnosti primjene mjerodavnih i relevantnih zakonskih odredbi, te takvo obrazloženje ne udovoljava zahtjevu valjanog obrazloženja odluke, odnosno ustavnim zahtjevima koji se pred javnopravna tijela postavljaju radi zaštite stranaka od arbitrarnosti u odlučivanju.

20. Nadalje, vezano za pozivanje tuženika na Odluku Upravnog vijeća Agencije o davanju koncesije za obavljanje linijskog obalnog pomorskog prijevoza na državnoj trajektnoj liniji broj 335 U i obratno, Urbroj: 1525/17 od 11. srpnja 2017. u kojoj je točci 7. navedeno "Isključivo pravo obavljanja javnog prijevoza na liniji broj 335 U i obratno", temeljem Ugovora o javnoj usluzi, kao i na Ugovor o koncesiji, ovaj sud naglašava kako je u smislu Uredbe (EZ) br. 1370/2007 pitanje isključivog prava iznimno u pomorskoj kabotaži jer u načelu države članice mogu primijeniti manje ograničavajuće mjere da bi zadovoljile potrebe za javnim prijevozom, te se u stavku 5.5.1. Komunikacije komisije o tumačenju Uredbe Vijeća (EEZ) broj: 3577/92 navodi kako se svim operaterima koji obavljaju uslugu na istoj liniji paralelno s operaterom koji ima sklopljen ugovor o obavljanju javne usluge mogu nametnuti blage obveze pružanja javne usluge, i kao primjer se navodi kako se može odrediti uvjet prema kojemu svaki brodar koji ulazi u liniju za koju je na snazi ugovor o obavljanju javne usluge u kojem se nameće cjelogodišnja usluga također mora raditi cijele godine. Isto tako, vezano za pozivanje tuženika na članak 21. stavak 2. i članak 22. ZPLPOPP-a u osporenoj odluci, sud pravilnim ocjenjuje tumačenje tužitelja kako je svrha članka 21. i 22. ZPLPOPP-a spriječiti uspostavljanje županijske odnosno lokalne linije onda kad već postoji uspostavljena državna i/ili županijska odnosno lokalna linija sa obvezom javne usluge, odnosno ZPLPOPP-a isključuje mogućnost da se na istom pravcu obavljaju dvije linije s obvezom javne usluge, jer je svrha obveze javne usluge osigurati minimalne pretpostavke koje su potrebne da se osigura teritorijalna povezanost otoka s kopnom jer je to opći gospodarski interes. Međutim, tužitelji su podnijeli zahtjev za obavljanjem prijevoza na liniji Prizna - Žigljen bez obveze javne usluge, koji je definiran člankom 43. ZPLPOPP-a, a koji prijevoz bi obavljao bez obveze javne usluge radi svojeg gospodarskog interesa i na vlastiti poduzetnički rizik.

21. Imajući na umu prethodno iznesene razloge nezakonitosti rješenja tuženika, te izložene navode koje su stranke iznijele tijekom ovoga upravnog spora, ovaj sud nije prihvatio tužiteljev prijedlog za postavljanje prethodnog pitanja Sudu EU.

22. Slijedom prethodno iznesenog, a budući da je zbog naprijed navedenih razloga osporeno rješenje tuženika nezakonito, trebalo je na temelju članka 117. stavka 1. u svezi s člankom 47. stavkom 1. ZUS-a poništiti osporeno rješenje tuženika i predmet vratiti na ponovni postupak, odnosno presuditi kao u izreci ove presude.

23. U ponovnom postupku tuženik će upotpuniti činjenično stanje i otkloniti ukazane postupovne povrede, a kako je to obrazloženo u ovoj presudi, te će pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava donijeti novo rješenje koje će obrazložiti sukladno članku 98. stavku 5. ZUP-a.

24. S obzirom da je tuženik izgubio ovaj spor, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a dužan je tužiteljima naknaditi troškove ovoga upravnog spora za sastav tužbe i zastupanja po odvjetniku na ročištu 5. ožujka 2026., za svaku radnju po 500 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura (Tbr. 54.) daje iznos od 2.000,00 eura i što uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 46.) ukupno iznosi 2.500,00 eura, pa je stoga odlučeno kao u točki I. izreke rješenja.

25. Budući da u podnesku od 18. veljače 2026. tužitelji u bitnom ponavljaju razloge iznesene u tužbi, te se dodatno pozivaju na sudsku praksu, sud sastav navedenog podneska nije cijenio opravdanim troškom u smislu članka 144. stavka 1. ZUS-a, radi čega je odlučeno kao u točki II. izreke rješenja.

U Splitu 17. ožujka 2026.

S U T K I N J A:

Mirela Valjan - Harambašić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (članak 126. i 148. stavka ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja

- tuženiku

- u spis