Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-714/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihela Grahovac kao predsjednice vijeća, te Koraljke Bumči i Željke Skomeršić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv optuženog LŽ, zbog kaznenog djela uvrede iz članka 147. stavka 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23, 36/24, 72/25 i 136/25 – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi privatnog tužitelja VŽ, podnesene protiv rješenja Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: K-1170/2025 od 7. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 17. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba privatnog tužitelja VŽ kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: K-1170/2025 od 7. listopada 2025., na temelju članka 525. stavak 2. u vezi članka 342. stavak 1. točka 2. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 , 88/22, 36/24, 72/25 i 13/26 u daljnjem tekstu: ZKP) odbačena je privatna tužba privatnog tužitelja VŽ protiv optuženog LŽ zbog kaznenog djela iz članka 147. stavak 1. i 2. i dr. KZ/11, podnesena ovom sudu 23. lipnja 2025., sa ispravkom od 24. rujna 2025.

1.1. Na temelju članka 149. stavak 3. ZKP-a u vezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP-a, naloženo je privatnom tužitelju VŽ nadoknaditi trošak kaznenog postupka u paušalnom iznosu 50,00 eura.

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio privatni tužitelj VŽ, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

3. Žalba privatnog tužitelja nije osnovana.

4. Prvenstveno treba naglasiti da, iako privatni tužitelj podnosi osobno žalbu protiv prvostupanjskog rješenja kojim je ista odbačena, isti u žabi iznosi razloge kojima obrazlaže neistinitost dopisa koji je, sukladno obrazloženju privatne tužbe i predmet same privatne tužbe. Međutim, razmatrajući privatnu tužbu podnesenu od strane privatnog tužitelja od 23. lipnja 2025. ispravljenu po pozivu suda 24. rujna 2025. razvidno je da sam tekst privatne tužbe ne sadrži „dijelove teksta dopisa“ čiji sadržaj, ili njegov dio, sukladno navodima same privatne tužbe, predstavlja činjenične tvrdnje, odnosno navode za koje bi se zaključilo da se radi o kaznenom djelu uvrede.

4.1. Naime, kazneno djelo klevete iz članka 149. stavak 2. KZ/11 (kvalificirani oblik klevete), čini onaj tko putem tiska, radija, televizije, računalnog sustava ili mreže, na javnom skupu ili na drugi način iznese ili pronese kao činjeničnu tvrdnju ono što može škoditi časti i ugledu privatnog tužitelja, pa je to uslijed takvog postupanja optuženika postalo pristupačno većem broju osoba. Nasuprot tome, kazneno djelo uvrede egzistira samo u situaciji kada nije počinjeno neko drugo kazneno djelo protiv časti i ugleda, pri čemu vrijednosni sud, a što je obilježje kaznenog djela uvrede, predstavlja tvrdnju koja neku radnju ili ponašanje u širem smislu definira kao loše ili dobro, ispravno ili neispravno i ona se za razliku od činjenične tvrdnje samo iznimno može dokazivati jer se ona odnosi na konkretnu osobu. Na subjektivnoj strani kaznenog djela uvrede počinitelj mora postupati sa namjerom vrijeđanja (koja može biti izravna ili neizravna), kao i postupati sa ciljem da će za određeni sadržaj izjave saznati osoba kojoj je takva uvreda upućena, dok kod kaznenog djela klevete počinitelj (optuženik) kaznenog djela mora biti svjestan i htjeti, da određenom činjeničnom tvrdnjom za koju zna da je neistinita, može naškoditi časti i ugledu adresata, odnosno privatnog tužitelja. Oba elementa kaznenih djela i uvrede i klevete, dakle njegov objektivni i subjektivni element kaznenog djela, pa tako i sadržaj navoda koji se od strane privatnog tužitelja smatra, bilo uvredljiv bilo klevetnički, moraju biti sadržani u samoj privatnoj tužbi, a što u konkretnoj privatnoj tužbi nije slučaj.

5. Dakle, uvažavajući prethodno navedeno ispravan je zaključak prvostupanjskog suda da privatna tužba nema one elemente koje su u smislu odredaba zakona o kaznenom postupku potrebne (članak 342 stavak 1. ZKP-a), stoga je ispravno odbačena privatna tužba na način kako je to i navedeno u izreci prvostupanjskog rješenja. Nadalje, kako je privatni tužitelj obavezan na temelju odredbe članka 149. stavak 3. u svezi sa člankom 145. stavak 2. točka 6. ZKP-a, nadoknaditi paušalne troškove kaznenog postupka, ispravna je i odluka prvostupanjskog suda u pogledu vrste i visine utvrđenih troškova.

6. Budući da je pobijano rješenje ispitano i u smislu odredbe članka 494. st. 4. ZKP-a kojom prilikom nisu pronađene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti trebalo je na temelju odredbe članak 494. stavak 3 točka 2. ZKP-a otkloniti žalbene navode privatnog tužitelja kao neosnovane, odnosno potvrditi prvostupanjsko rješenje u cijelosti.

U Zagrebu 17. ožujka 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Gordana Mihela Grahovac