Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-553/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihele Grahovac kao predsjednice vijeća, te Koraljke Bumči i Željke Skomeršić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv optuženog ĐF, zbog kaznenog djela klevete iz članka 149. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23, 36/24, 72/25 i 136/25

– u daljnjem tekstu KZ/11) odlučujući o žalbi privatnih tužitelja, podnesene protiv rješenja Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: K-1731/2023 od 5. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 17. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba privatnih tužitelja Hrvatskog atletskog saveza i OF kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: K-1731/2023 od 5. lipnja 2025., na temelju članka 525. stavak 2. u svezi članka 78. stavak 3. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 , 88/22, 36/24 i 72/25 u daljnjem tekstu: ZKP), odbačena je privatna tužba privatnih tužitelja Hrvatskog atletskog saveza i OF od 17. studenog 2023., koja je ispravljena 11. veljače 2025., protiv optuženog Đ (ispravno ĐF) ĐF, zbog kaznenog djela iz članka 149. stavak 1. i 2. KZ/11.

2. Protiv navedenog rješenja žalbu su podnijeli privatni tužitelji, Hrvatski atletski savez i OF po punomoćniku Boženku Lozi, odvjetniku iz OD Lozo & Partneri d.o.o. iz Zagreba zbog povrede zakona o kaznenom postupku iz članka 468. stavak 1. točka 11., te su predložili da drugostupanjski sud pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovni postupak, pred drugog suca pojedinca.

3. Žalba privatnih tužitelja nije osnovana.

4. Nisu u pravu privatni tužitelji kada ističu da je prvostupanjski sud, odbacivši privatnu tužbu, počinio povredu zakona o kaznenom postupku jer su dani razlozi u samom rješenju - nejasni. Suprotno toj tvrdnji privatnih tužitelja, prvostupanjski sud je vrlo razložno pod točkom 7. svoga obrazloženja iznio razloge zbog kojih je odbacio privatnu tužbu. Ispravno je istaknuo da je u privatnoj tužbi nužno naznačiti objektivna obilježja inkriminiranog kaznenog djela kao i namjeru samog činjenja (subjektivni element tog kaznenog djela), a kako bi se moglo raspraviti jesu li ostvarena sva potrebna zakonska obilježja kaznenog djela iz članka 149. stavak 1. i 2. KZ/11 jer se svako kazneno djelo sastoji od objektivnih i subjektivnih elemenata.

4.1. Osim toga, kazneno djelo klevete iz članka 149. stavak 2. KZ/11 (kvalificirani oblik klevete), čini onaj tko putem tiska, radija, televizije, računalnog sustava ili mreže, na javnom skupu ili na drugi način iznese ili pronese kao činjeničnu tvrdnju ono što može škoditi časti i ugledu privatnih tužitelja, pa je to uslijed takvog postupanja optuženika postalo pristupačno većem broju osoba. Dakle, budući da je privatnom tužbom optuženiku stavljen na teret kvalificirani oblik kaznenoga djela klevete bilo je potrebno naznačiti kojem je to većem broju osoba postalo dostupno, a što je privatnom tužbom također propušteno učiniti. Osim objektivnog elementa kaznenog djela klevete potrebno je utvrditi i namjeru takvog postupanja na strani počinitelja, jer počinitelj (optuženik) kaznenog djela mora biti svjestan i htjeti, da određenom činjeničnom tvrdnjom za koju zna da je neistinita, može naškoditi časti i ugledu adresata. Nužno je, stoga da je ta svijest postupanja optuženika (da je počinitelj imao svijest da se doista radi o neistinama), odnosno izravna namjera činjenja navedenog kaznenog djela na strani počinitelja, sadržana u činjeničnom opisu privatne tužbe.

5. Nadalje, ispravno je prvostupanjski sud utvrdio i da konkretan tekst ne sadrži potrebne elemente kaznenog djela uvrede jer niti u pogledu tog kaznenog djela nema opisane namjere činjenja budući je ista u potpunosti izostala iz činjeničnog opisa koji se navodi privatnom tužbom. Predmetno stoga što je kazneno djelo uvrede supsidijarno kazneno djelo koje egzistira samo u situaciji kada nije počinjeno neko drugo kazneno djelo protiv časti i ugleda. Naime, vrijednosni sud, a što je obilježje kaznenog djela uvrede, predstavlja tvrdnju koja neku radnju ili ponašanje u širem smislu definira kao loše ili dobro, ispravno ili neispravno i ona se za razliku od činjenične tvrdnje samo iznimno može dokazivati jer se ona odnosi na konkretnu osobu. Na subjektivnoj strani kaznenog djela uvrede, počinitelj mora postupati sa namjerom vrijeđanja (koja može biti izravna ili neizravna), kao i postupati sa ciljem da će za određeni sadržaj izjave, saznati osoba kojoj je takva uvreda upućena.

6. Kako je ispravno utvrđenje prvostupanjskog suda o izostanku svih potrebnih elemenata kaznenog djela koje je stavljeno na teret optuženiku privatnom tužbom, a prvostupanjsko rješenje je jasno, koncizno i niti u jednom svom dijelu proturječno – nije počinjena povreda iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP-a na koju se pozivaju privatni tužitelji.

7. Osim toga, suprotno navodima privatnih tužitelja, sud je dužan postupati u smislu odredbe članka 525. ZKP-a, i stoga, nakon što je vratio na ispravak privatnu tužbu privatnim tužiteljima da postupe u smislu odredbe članka 524. u svezi 342. ZKP-a, isti su bili dužni u privatnoj tužbi navesti sva zakonska obilježja kaznenog djela koje stavljaju na teret optuženiku – (njegova objektivna i subjektivna obilježja). Budući da privatni tužitelji nisu postupili u skladu sa navedenim zakonskim odredbama ispravno je privatna tužba u smislu citiranih zakonskih odredaba odbačena.

8. Pobijano rješenje ispitano je i u smislu odredbe članka 494. stavak 4. ZKP-a te kako nisu pronađene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti trebalo je, na temelju odredbe članak 494. st. 3 toč.2. ZKP-a, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 17. ožujka 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Gordana Mihela Grahovac