Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-583/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihele Grahovac kao predsjednice vijeća, te Koraljke Bumči i Željke Skomeršić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv optuženog ĐL, zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23, 36/24, 72/25 i 136/25 – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika, podnesene protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: K-370/2025 od 27. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 17. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog ĐL kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: K-370/2025 od 27. svibnja 2025., optuženi ĐL proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnjom - opisanom i kažnjivo po članku 139. stavak 2. KZ/11, pa mu je temeljem članka 139. stavak 2. KZ/11 izrečena kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci. Temeljem članka 56. KZ/11 optuženiku je izrečena uvjetna osuda te izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko optuženik u roku 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Temeljem članka 79. stavak 2. KZ/11od optuženika je oduzet jedan nož narančaste boje, dužine oštrice 11 centimetra, s pripadajućom futrolom, privremeno oduzet uz potvrdu serijskog broja: [serijski broj], 1. srpnja 2024.
1.2. Temeljem članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 , 88/22, 36/24, 72/25 i 13/26 u daljnjem tekstu: ZKP) optuženiku je naloženo platiti ovom sudu paušalnu svotu u iznosu 200,00 eura.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik po branitelju Edinu Muminagiću, odvjetniku iz Zagreba, zbog bitne povrede pravila kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, izrečene sankcije-kazne, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavka 1. ZKP-a predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
4. Žalba optuženika nije osnovana.
5. Prvenstveno treba naglasiti da u žalbi na prvostupanjsku presudu optuženik ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, povredu kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, te žalbu na odluku o kaznenopravnoj sankciji i troškovima kaznenog postupka, međutim istaknute povrede zakona obrazlaže pogrešno utvrđenim činjeničnim stanjem navodeći da se iz sadržaja nadzorne snimke jasnim zaključuje da je optuženik postupao u nužnoj obrani koja, prema njegovim navodima, nije niti prekoračena. Nadalje, ukazuje i da sud tijekom dokaznog postupka nije utvrdio niti utvrđivao, je li kod oštećenika bio prisutan strah, obrazlažući pri tome samom žalbom kako isti na strani oštećenika nije postojao. Zaključno, uslijed pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja ističe i ostvarenu povredu zakona o kaznenom postupku u vidu proturječnosti između obrazloženih i stvarno „postojećih“ činjenica.
6. Međutim suprotno tvrdnji optuženika, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio činjenično stanje i u pisanom obrazloženju presude detaljno citirao iskaz optuženika i iskaz oštećenika, dovodeći ih u svezu sa pregledanim video nadzorom, a potom i iznio svoje razloge zašto prihvaća pojedini od navedenih iskaza, odnosno što iz ukupno izvedenih dokaza zaključuje, ispravno ih dovodeći u međusobnu svezu.
6.1. Ispravno je stoga prvostupanjski sud na stranici 4 (četiri), 4 (četvrti) odlomak pisanog obrazloženja svoje presude, analizirao sadržaje snimka nadzorne kamere i upravo kroz navedenu analizu snimke nadzorne kamere utvrdio da oštećenik niti u jednom trenutku nije fizički nasrnuo na optuženika. Uslijed takvog ispravnog utvrđenja prvostupanjskog suda, sasvim je neutemeljen žalbeni navod prema kojem je optuženik postupao u nužnoj obrani. Suprotno tim žalbenim navodima optuženika, iz same snimke nesporno je da je optuženik taj koji, još u trenutku dok oštećenik izvan svoje kabine tegljača, ulazi u svoju kabinu tegljača, a potom svega nekoliko trenutaka kasnije izlazi iz kabine tegljača i uz gestikulaciju i nožem u jednoj ruci kreće prema oštećeniku. U tom istom trenutku sam oštećenik, zbog takvog ponašanja optuženika, ulazi u svoju kabinu tegljača i njihova međusobna diskusija nastavlja se na način da se sam oštećenik od izravnog napada optuženika štiti svojim položajem unutar kabine tegljača. Pri tome je potrebnim za istaknuti da se postupanje u nužnoj obrani smatra ono u kojem počinitelj od sebe ili drugoga odbija istodobni ili izravno predstojeći napad i da se verbalna prepirka na koju ukazuje sam optuženik u svojoj žalbi, a vidljiva je i iz pregledanog videozapisa, nikako ne može smatrati napadom, a posebice ne napadom koji bi opravdavao prethodno utvrđene i opisane radnje postupanja optuženika. Osim toga, utvrđeni način odvijanja događaja, bez obzira na sadržaj očito burne verbalne diskusije između oštećenika i optuženika koji je prethodio samom inkriminiranom događaju, ne može biti okarakteriziran niti jakom prepasti koja bi bila povodom utvrđenog ponašanja optuženika, pa u tom smislu nema mjesta niti eventualnom prekoračenju nužne obrane na koju paušalno u žalbi također ukazuje optuženik.
7. Nadalje, kazneno djelo prijetnje je djelo apstraktnog ugrožavanja koje je ostvareno kada je radnja počinitelja u objektivnom smislu ozbiljna prijetnja, odnosno podobna da oštećenik/ca bude ustrašen ili uznemiren, a što znači da je relevantna stvarna namjera počinitelja koja mora biti usmjerena na ustrašivanje ili uznemiravanje. Dakle, za procjenu ozbiljnosti prijetnje potrebno je razmotriti i okolnosti u kojima je prijetnja izrečena. Imajući na umu činjenicu da su konkretne riječi prijetnje izrečene u trenutku kada je optuženik bio izvan svoje kabine tegljača, držeći nož u rukama i to neposredno ispred kabine tegljača u koju se naglo „povukao“ sam oštećenik, i to sve nakon prethodnog međusobnog verbalnog sukoba, nesporno je da upućene riječi u sebi sadrže ne samo ozbiljnost izrečene prijetnje već i konkretnu namjeru uznemiravanja žrtve. Ta namjera optuženika je u konačnici i postignuta i upravo o toj uznemirenosti, kao što je već istaknuto, sam oštećenik se „povukao“ unutar svoje kabine tegljača.
8. Zbog navedenog i prema stavu ovoga suda kao drugostupanjskog, činjenično stanje je pravilno utvrđeno i na tako pravilno utvrđeno činjenično stanje ispravno je primijenjen kazneni zakon, dok su razlozi izneseni u prvostupanjskoj presudi valjano i bez proturječnosti obrazloženi, a što je sve i razlogom da je žalbene navode optuženika u tom dijelu valjalo otkloniti kao neosnovane.
9. Optuženik je istaknuo i žalbu zbog odluke o kazni te troškovima kaznenog postupka, međutim iste nije posebno obrazložio. Razmatrajući taj žalbeni navod, valja istaknuti da je u konkretnom slučaju optuženik oglašen krivim za kazneno djelo prijetnje opisano i kažnjivo u članku 139. stavak 2. KZ/11 za koje je predviđena kazna zatvora u trajanju do tri godine, a što ujedno ukazuje i na ozbiljnost kaznenog djela. Izricanjem kazne u trajanju 6 (šest) mjeseci sa rokom kušnje u trajanju 2 (dvije) godine prvostupanjski sud je potpuno ispravno i sa potrebnom pažnjom cijenio sve olakotne okolnosti na strani optuženika uzevši u obzir i težinu samog kaznenoga djela zbog čega ista ni u kojem slučaju ne može biti smatrana prestrogom. Naime, i prema mišljenju ovoga drugostupanjskog suda izrečena kazna zatvora uz primijenjenu uvjetnu osudu sa citiranim rokom kušnje predstavlja kaznu koja će i prema stavu ovoga suda kao drugostupanjskog, odgojno, ali i preventivno djelovati ne samo na optuženika, već i na druge potencijalne počinitelje istovrsnog kaznenog djela da takva kaznena djela ne čine i predstavlja upravo potreban odraz društvene osude za kazneno djelo koje je počinjeno. U pogledu troška kaznenog postupka prvostupanjski sud je također dao dostatne razloge zbog kojih je naložio snašanje troška kaznenog postupka u iznosu 200,00 eura, pri čemu je i za dodati da optuženik, sukladno osobnim podacima, nema članova obitelji kojih je u obvezi uzdržavati.
10. Budući da nisu utvrđene bitne povrede na koje drugostupanjski sud povodom žalbe pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP-a, valjalo je žalbu na temelju članka 482. ZKP-a u cijelosti odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu te riješiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 17. ožujka 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Gordana Mihela Grahovac
