Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž Ovr-438/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Andrei Boras-Ivanišević, kao sucu pojedincu, temeljem nacrta odluke višeg sudskog savjetnika Tomislava Vukmana, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja Republike Hrvatske, Ministarstva financija, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, protiv protivnice osiguranja ŽU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupana po punomoćniku Carmen Ivančević Marinković odvjetnici u u Splitu, radi osiguranja novčane tražbine privremenim mjerama, odlučujući o žalbi protivnice osiguranja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Ovr- 2599/2024-2 od 13. ožujka 2025., 17. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e:

Odbija se žalba protivnice osiguranja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Ovr-2599/2024-2 od 13. ožujka 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem sud je radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja s osnova porezne obveze u iznosu od najmanje 380.688,47 eura odredio upis zabilježbe zabrane otuđenja i opterećenja na nekretninama i pokretnini u vlasništvu odnosno suvlasništvu protivnice osiguranja.

2. Protiv navedenog rješenja protivnica osiguranja podnosi žalbu, pobijajući isto u cijelosti, navodeći žalbene razloge predviđene člankom 353. stavka 1. točke 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP) u vezi članka 381. ZPP, sve u vezi članka 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 dalje u tekstu: OZ), sa prijedlogom da se pobijano rješenje preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba protivnice osiguranja nije osnovana.

5. Obrazlažući pobijano rješenje, sud prvog stupnja utvrđuje da je nad protivnicom osiguranja proveden porezni nadzor za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2019., iz kojeg proizlazi vjerojatnost postojanja porezne obveze u ranije navedenom iznosu. Pritom također navodi da je iz priložene dokumentacije dostavljene uz prijedlog za osiguranje vidljivo kako je protivnica osiguranja u vrijeme na koji se taj nadzor odnosio, otuđivala i opterećivala nekretnine koje su navedene u dokumentaciji i da se spomenutim nekretninama raspolagalo u korist trećih osoba iz zajedničkog kućanstva protivnice osiguranja. Stoga prvostupanjski sud zaključuje da su ispunjene kumulativne pretpostavke iz čl. 344. st 1. OZ-a, te određuje privremenu mjeru sukladno prijedlogu od 17. listopada 2024., i to do pravomoćnog okončanja postupka nadzora.

6. Odredbom članka 344. stavka 1. OZ-a propisano je da se privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine može odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati.

7. Odredbom članka 345. stavka 1. točke 1. i 3. OZ-a propisano je da se radi osiguranja novčane tražbine može odrediti svaka mjera kojom se postiže svrha takva osiguranja, a osobito zabrana protivniku osiguranja da otuđi ili optereti pokretnine, odnosno zabrana otuđenja ili opterećenja svoje nekretnine ili stvarnih prava koja su na nekretnini uknjižena u njegovu korist, uz zabilježbu te zabrane u zemljišnu knjigu.

8. Protivnica osiguranja u žalbi u bitnom navodi da tražbina predlagatelja osiguranja ne postoji odnosno da nije pravilno utvrđena, da porezno rješenje na kojem se temelji prijedlog za osiguranje nije pravomoćno, da protivnica osiguranja nije vlasnik brodice na kojoj je određena zabrana otuđenja i opterećenja, te da je zemljišnoknjižni uložak za jednu od nekretnina utrnut.

9. Prije svega za navesti je kako su privremene mjere sredstva kojima je cilj stvaranje uvjeta za buduće ostvarenje tražbina vjerovnika na temelju odluke koja će biti ili koja je već donesena o glavnom pitanju (u glavnom postupku), dakle sredstva kojima bi se eliminirala ili umanjivala mogućnost sprječavanja ili otežavanja takvog ostvarenja, odnosno privremene mjere su sredstva u osnovi akcesornog, supsidijarnog, konzervacijskog karaktera u odnosu na meritorno suđenje

10. Pritom je riječ o postupku u kojem se traži manji stupanj dokazanosti odlučnih činjenica, pa kako iz dokumentacije priložene spomenutom prijedlogu od 17. listopada 2024. proizlazi da je nad protivnicom osiguranja proveden porezni nadzor kojim je utvrđena obveza poreza na dohodak, prireza i pripadajućeg uvećanja za 2019. godinu u ranije navedenom iznosu, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je predlagatelj osiguranja učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine.

11. Neosnovani su stoga žalbeni navodi da se mjera osiguranja ne bi mogla odrediti obzirom da porezno rješenje nije postalo pravomoćno. Naime, za određivanje privremene mjere nije potrebno da tražbina bude utvrđena pravomoćnom odlukom, već je dovoljno da bude učinjena vjerojatnom. Ispunjenje drugog kumulativnog uvjeta, kojeg je prvostupanjski sud obrazložio postojanjem okolnosti koje upućuju na mogućnost otežane naplate potraživanja, protivnica osiguranja u žalbi posebno ni ne osporava.

12. Žalbeni navodi kojima se sadržajno ukazuje na pogrešno utvrđeno činjenično stanje zbog naknadne nemogućnosti određivanja privremene mjere na pojedinim nekretnina i pokretnina iz prijedloga, bez utjecaja su na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, obzirom da su te nekretnine i pokretnine u trenutku podnošenja prijedloga bile u vlasništvu odnosno suvlasništvu protivnice osiguranja, dok o eventualnim naknadno nastalim promjenama u smislu žalbenih navoda, prvostupanjski sud odlučuje u smislu odredbe čl. 72. st. 2. OZ-a.

13. Konačno, neosnovani su i žalbeni navodi kojima protivnica osiguranja ukazuje na pogrešno naveden identifikacijski broj (NIB) brodice. Naime, iz sadržaja prijedloga za osiguranje i pobijanog rješenja proizlaze i drugi identifikacijski podaci predmetnog plovila (oznaka plovila, dimenzije, godina gradnje i snaga motora), na temelju kojih je moguće nedvojbeno utvrditi o kojem se plovilu radi, dok iz izvatka imenika vlasnika plovnih objekata, koji je priložen spomenutom prijedlogu, proizlazi da je naveden točan NIB ranije opisane brodice. Dakle, očiglednom omaškom pogrešno naveden identifikacijski broj brodice ne dovodi u pitanje zakonitost pobijanog rješenja, već predstavlja očitu pogrešku u pisanju koja se može otkloniti u smislu odredbe čl. 342. ZPP-a u vezi s čl. 21. st 1. OZ-a.

14. Stoga, kako žalbeni navodi protivnice osiguranja nisu doveli u sumnju valjanost i zakonitost pobijanog rješenja, niti ovaj sud nalazi da bi bile počinjene povrede na koje temeljem odredbe članka 365. st. 2. ZPP-a, u vezi s člankom 381. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, pozivom na odredbu iz članka 380. točka 2. ZPP, u vezi članka 21. OZ, riješeno je kao u izreci.

Split, 17. ožujka 2026.

SUTKINJA

Andrea Boras-Ivanišević