Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Broj: Gž-140/2025-3.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E N J E

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Irene Lenić predsjednice vijeća, Ivice Raguža člana vijeća i suca izvjestitelja te Krešimira Biljana člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Alenu Đapiću, odvjetniku iz Solina, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, zastupan po punomoćniku Goranu Ložiniću, odvjetniku iz odvjetničkog društva Mađarić&Lui iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice ĆI i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., izjavljenih protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P- 1774/2024-6 od 7. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 17. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1774/2024-6 od 7. siječnja 2025. pod točkom I. i II. izreke

r i j e š i o  j e

I. Žalba tužiteljice ĆI djelomično se odbija kao neosnovana i djelomično uvažava kao osnovana te se:

- preinačava rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1774/2024-6 od 7. siječnja 2025. pod točkom II. izreke u dijelu gdje tužiteljica nije uspjela sa zahtjevom za naknadom troškova parničnog postupka i rješava:

Nalaže tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, naknaditi tužiteljici ĆI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 687,50 eura, u roku od 15 dana dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tužiteljice ĆI za naknadom daljnjih troškova parničnog postupka.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

III. Nalaže tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, naknaditi tužiteljici ĆI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], troškove žalbenog postupka u iznosu od 66,93 eura u roku od 15 dana dok se u preostalom dijelu koji prelazi iznos od 66,93 eura do iznosa od 93,75 eura odbija zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke utvrđena je ništetnom i bez pravnog učinka ugovorna odredba članka 1. Ugovora o kreditu broj 418-50-3744542 od 25. listopada 2006. zaključenog između pravnog prednika tužiteljice i tuženika u dijelu u kojem je ugovoren iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti od 16.169,95 CHF po srednjom tečaju kreditora na dan korištenja te u članku 7. u dijelu gdje je ugovoreno da se kredit otplaćuje u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća. Točkom II. izreke presude naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 1.865,49 eura sa zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos.

1.1. Prvostupanjskim rješenjem pod točkom I. izreke odbačena je tužba u dijelu u kojem je zatraženo utvrđenje ništetnosti odredbe članka 2. Ugovora o kreditu broj 418-50-3744542 od 25. listopada 2006. zaključenog između pravnog prednika tužiteljice i tuženika, dok je pod točkom II. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.081,81 eura sa zateznom kamatom od 7. siječnja 2025. do isplate.

2. Protiv naprijed navedene presude pravovremeno je žalbu podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13. 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. , 155/23., 146/25. – u nastavku teksta ZPP) s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troška parničnog postupka uključujući i trošak žalbenog postupka, podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. U odnosu na točku II. izreke rješenja tj. u dijelu u kojem mu nisu dosuđeni troškovi parničnog postupka pravovremeno žalbu podnosi tužiteljica zbog razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. ZPP-a.

3. Žalba tuženika dostavljena je na očitovanje tužiteljici, a tužiteljica nije dostavila očitovanje na žalbu tuženika.

3.1. Žalba tužiteljice dostavljena je na očitovanje tuženiku, a tuženik nije dostavio očitovanje na žalbu tužiteljice.

4. Žalba tuženika nije osnovana, dok je žalba tužiteljice djelomično neosnovana i djelomično osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu i rješenje te postupak koji je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a. Suprotno žalbenim navodima tuženika i tužiteljice, pobijana presuda i rješenje o odlučnim činjenicama sadrže jasne, neproturječne i dostatne razloge, razlozi u istoj nisu protivni dokazima koji su izvedeni tijekom postupka. Obrazloženje pobijane odluke sačinjeno je u skladu s odredbom članka 338. stavak 4. ZPP-a. Naime, iz obrazloženja presude i rješenja je razvidno koje je dokaze sud proveo što je iz kojeg dokaza utvrdio, a također razvidne su i činjenice koje među strankama nisu sporne kao i činjenice koje su među strankama sporne. Pobijana presuda i rješenje nemaju nedostataka zbog kojih se ne bi mogli ispitati pa stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti valutne klauzule kao i zahtjev za isplatom iznosa više plaćenog temeljem ništetne odredbe zbog valutne klauzule.

7. Prvostupanjski sud u bitnome utvrđuje:

- da je između prednika tužiteljice i tuženika zaključen Ugovor o kreditu broj 418-50- 3744542 od 25. listopada 2006. ( nastavno: Ugovor o kreditu);

- da je ugovor o kreditu zaključen na iznos od 16.169,95 CHF u protuvrijednosti u kunama;

- da je prednik tužiteljice tužbu podnio 12. siječnja 2023.;

- da je DI tj. prednik tužiteljice umro **.**.2023., te je određen prekid postupka, a potom i nastavak postupka s ĆI kao zakonskom nasljednicom iza HI;

- da se radi o potrošačkom ugovoru;

- da postoji tražbina tužiteljice prema tuženiku u iznosu od 1.865,49 eura temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli;

- da su sredstva kredita korištena za kupnju osobnog automobila;

- da je kredit u cijelosti otplaćen;

- da se presuda donesena u kolektivnom sporu primjenjuje i u ovom konkretnom slučaju;

- da su ugovorne odredbe vezane za valutnu klauzulu nepoštene, obzirom su iste suprotne načelu savjesnosti i poštenja te su stoga ništetne;

- da su odredbe o valutnoj klauzuli prouzročile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužiteljice kao potrošača;

- da je neosnovan prigovor zastare istaknut od strane tuženika;

- da je tuženik nesavjestan stjecatelj.

7.1. Prvostupanjski sud poziva se na utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. i presudu Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.

8. U odnosu na žalbu tuženika:

Odredbom članka 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje tužitelj ovlašten štiti. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati.

8.1. Naime, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. i presudom istog suda, broj PŽ-6632/2017 od 14. lipnja 2018. utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći ništetnima i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se mijenja jednostranom odlukom banke i valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača. Odredbom članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14. i 110/15. – u nastavku teksta ZZP) propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. toga zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Dakle, navedene odredbe ZPP-a i ZZP- a propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a.

8.2. Prvostupanjski sud je u potpunosti omogućio tuženiku raspravljanje o svakom dokaznom prijedlogu, za svoja utvrđenja je dao sigurna i uvjerljiva obrazloženja te niti u jednom dijelu nije povrijedio pravo tuženika na pravično suđenje. Također, prvostupanjski sud je naveo koje je dokaze proveo, koje je činjenice utvrdio, koje su činjenice sporne, a koje nesporne, što je predmet zahtjeva, koji su prigovori tuženika, a što sve proizlazi iz sadržaja obrazloženja prvostupanjske presude i rješenja.

9. Visinu tražbine tužiteljice prvostupanjski sud je utvrdio nakon provedenog vještačenja.

10. Prvostupanjski sud nije automatski primijenio utvrđenja iz kolektivnog spora već je u konkretnom predmetu izvodio dokaze radi ispitivanja ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi. Ovdje posebno prvostupanjski sud ima u vidu činjenicu da se radilo o standardnom ugovoru o kreditu tzv. tipskom ugovoru koji je bio unaprijed pripremljen od strane tuženika. Tuženiku niti jednog trenutka nije bilo onemogućeno predlaganje dokaza kojim bi dokazao da se o spornim ugovornim odredbama pregovaralo u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora, a zaključak je prvostupanjskog suda da tuženik nije dokazao da se u konkretnom slučaju pregovaralo o spornim odredbama ugovora o kreditu. Takav zaključak prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud. Stoga u navedenom dijelu nisu osnovani žalbeni navodi tuženika.

11. Obzirom prednik tužiteljice nije bio u mogućnosti utjecati na sadržaj ugovornih odredbi, navedene ugovorne odredbe su prouzročile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu istog kao potrošača jer je samo jednoj strani tj. tuženiku ostavljena mogućnost utjecaja na takve ugovorne odredbe.

12. Kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Obzirom da se ovdje radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi koja je ništetna, a ništetnost djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc) to je tuženik nesavjesni stjecatelj. Stoga je i u navedenom dijelu prvostupanjski sud pravilno tužitelju dosudio zatezne kamate od svakog pojedinog mjesečnog iznosa sve sukladno članku 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05.).

13. Osnovano prvostupanjski sud zaključuje da se radi o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, da se takva odredba smatra nepoštenom te ista suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Također navedene odredbe nisu bile razumljive te je i u tom dijelu neosnovan žalbeni navod tuženika. Ovo stoga jer pravni prednik tužiteljice nije imao saznanja o čemu ovisi promjena tečaja valute niti ga je tuženik o tome informirao.

14. Stoga je temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbijena žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda pod točkom I. i II. izreke.

15. U odnosu na žalbu tužiteljice:

Osnovani su žalbeni navodi tužiteljice da tužiteljici za pristup njenog punomoćnika na ročišta od 22. studenog 2023. i 8. listopada 2024. pripada naknada troškova postupka u visini od 100 bodova za svako ročište sukladno Tbr. 9. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.) u svezi s Tbr. 7. točka 1. Tarife. Naime, u konkretnom slučaju radi se o ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari.

15.1. Iz sadržaja zapisnika ročišta od 22. studenog 2023. i od 8. listopada 2024. proizlazi da tužiteljica izlaže i predlaže kao u tužbi, a također i zamjenik punomoćnika tuženika ostao je u cijelosti kod odgovora na tužbu odnosno na navedenim ročištima raspravljalo se o glavnoj stvari. Dakle, kako se radi o ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari to tužiteljica ima pravo na trošak tih ročišta primjenom Tbr. 9. točka 1. Tarife, a ne primjenom Tbr. 9. točka 5. Tarife kako to cijeni prvostupanjski sud (tako i VSRH Rev-1121/2022-2 od 12. rujna 2023.). Stoga za navedena ročišta tužiteljici pripada naknada troška po 100 bodova za svako ročište odnosno ukupno 200 bodova, a ne kako to prvostupanjski sud cijeni u visini od 25 bodova za svako ročište odnosno ukupno 50 bodova.

16. Osnovani su žalbeni navodi tužiteljice i u odnosu na naknadu troška za sastav podneska od 22. travnja 2024. Naime, navedenim podneskom tužiteljica se očitovala na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka te je potom i specificirala tužbeni zahtjev. Dakle, radi se o obrazloženom podnesku te stoga tužiteljici pripada naknada u visini od 100 bodova sukladno Tbr. 8. točka 1. Tarife, a ne u visini od 25 bodova kako to cijeni prvostupanjski sud primjenom Tbr. 8. točka 4. Tarife.

17. Osnovani su žalbeni navodi tužiteljice i u odnosu na naknadu troška za pristup na ročište za objavu presude. Naime, iz sadržaja zapisnika od 7. siječnja 2025. razvidno je da je punomoćnik tužiteljice pristupio na ročište za objavu presude.

17.1. Člankom 151. stavak 1. ZPP-a propisano je da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka. Člankom 335. stavak 8. ZPP-a propisano je da stranci koja je pristupila na ročište na kojem se objavljuje presuda, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude ili će je, iznimno, uputiti da ovjereni prijepis presude može preuzeti neposredno u sudu istog dana. Dakle, iz citirane odredbe proizlazi da sud, u slučaju kad stranka pristupi ročištu za objavu presude, kao što je u konkretnom slučaju pristupio punomoćnik tužiteljice, mora stranci uručiti presudu, te joj od navedenog dana počinje teći rok za podnošenje pravnog lijeka. Radi se, dakle, o trošku učinjenom u povodu postupka, a na koji trošak tužiteljica ima pravo jer je njen punomoćnik pristupio na ročište. Dakle, stranci koja je zastupana po punomoćniku odvjetniku i pristupila je na ročište za objavu presude pripada pravo na trošak ročišta za objavu presude jer je navedeni trošak opravdan. Stoga za pristup na navedeno ročište tužiteljici pripada naknada troškova postupka u visini od 50 bodova sukladno Tbr. 9. točka 3. Tarife.

18. Obzirom na navedeno tužiteljici pripada pravo na naknadu daljnjih troškova parničnog postupka u ukupnoj visini od 275 bodova (75 + 75 + 75 + 50) što obzirom na vrijednost jednog boda u iznosu od 2,00 eura sukladno Tbr. 54. Tarife te obračunat PDV sukladno Tbr. 46. Tarife daje ukupan iznos od 687,50 eura te je stoga, sukladno odredbi članka 380. točka 3. ZPP-a, preinačeno pobijano rješenje pod točkom II. izreke u dijelu gdje tužiteljica nije uspjela sa zahtjevom za naknadom troškova parničnog postupka i tuženik obvezan na naknadu daljnjih troškova parničnog postupka tužiteljici u iznosu od 687,50 eura.

19. Neosnovani su žalbeni navodi tužiteljice da je prvostupanjski sud postupio nezakonito kada je odbio njezin zahtjev za naknadom troškova podneska od 27. studenog 2023. Naime, u konkretnom slučaju radi se o podnesku kojim tužiteljica dostavlja dokaz o uplati iznosa na ime troškova vještačenja. Pravilno navedeni trošak prvostupanjski sud, sukladno odredbi članka 155. stavak 1. ZPP-a, nije cijenio potrebnim i opravdanim za vođenje parnice jer su podaci o uplati vidljivi iz e-spisa i bez dostavljanja dokaza o uplati.

20. Nije osnovan žalbeni navod tužiteljice da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno prava kada tužiteljici nije dosudio trošak vještačenja koje je nastalo prije podnošenja tužbe. Naime, iz prvostupanjskog spisa proizlazi da je tužiteljica imala trošak privatnog vještačenja obavljenog prije pokretanja parničnog postupka u iznosu od 150,00 eura. No ti troškovi nisu bili nužni i ne mogu ići na teret druge strane, budući je u ovom postupku izveden dokaz vještačenjem, za što je tužiteljici priznat trošak u cijelosti. Stoga prema pravnom shvaćanju ovog suda u konkretnoj pravnoj situaciji tužiteljici ne pripada trošak tzv. preliminarnog izračuna visine tužbenog zahtjeva koji je načinjen po zahtjevu tužiteljice prije pokretanja parničnog postupka, jer se ne radi o trošku koji je nužan za vođenje postupka u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a (tako i VSRH Rev-1111/2024-2 od 23. listopada 2024).

21. Ovaj sud upoznat je s praksom županijskih sudova koja je dostavljena od strane tužiteljice u vezi snašanja troškova vještačenja koje je obavljeno prije pokretanja parničnog postupka, ali imajući u vidu pravni stav iskazan u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1111/2024-2 od 23. listopada 2024. ovaj sud cijeni da tužiteljici ne pripada pravo na naknadu troškova vještačenja provedenog prije podnošenja tužbe. Naime, po pravnom shvaćanju ovoga suda tužiteljica je mogla podnijeti i tzv. stupnjevitu tužbu te nakon provedenog vještačenja specificirati točnu visinu svog tužbenog zahtjeva u kojem slučaju tužiteljica ne bi imala trošak preliminarnog vještačenja. Stoga je u navedenom dijelu odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom navedenih troškova.

22. Sud je odbio zahtjev tuženika u postupku za naknadom troškova žalbenog postupka sukladno odredbi članka 166. stavak 1. u svezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a, obzirom tuženik nije uspio u žalbenom postupku.

23. Sud je tužiteljici dosudio trošak žalbenog postupka u iznosu od 66,93 eura dok je u preostalom dijelu odbio zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka. Naime, kako je tužiteljica žalbu potraživala naknadu daljnjih troškova u visini od 962,50 eura, a dosuđen joj je iznos od 687,50 eura to znači da je uspjeh tužiteljice u žalbenom postupku iznosio 71,40%. Stoga je tužiteljici za sastav žalbe priznato 26,77 boda sukladno Tbr. 10.4. Tarife u svezi s Tbr. 7.1. Tarife (75 x 71,40% = 53,55 x 50%) obzirom je tužiteljica žalbu izjavila samo u odnosu na troškove postupka što obzirom na vrijednost jednog boda u iznosu od 2,00 eura sukladno Tbr. 54. Tarife te obračunat PDV sukladno Tbr. 46. Tarife daje iznos od 66,93 eura, sve imajući u vidu odredbu članka 166. stavak 2. ZPP-a u svezi s člankom 154. stavak 2. ZPP-a.

23.1. U preostalom dijelu odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka.

24. U preostalom nepobijanom dijelu (točka I. izreke rješenja) prvostupanjska odluka ostaje neizmijenjena.

25. Slijedom iznijetoga odlučeno je kao u izreci.

Vukovar, 17. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Irena Lenić