Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26d

Poslovni broj: Gž-519/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji toga suda Amaliji Švegović, u pravnoj stvari tužitelja "Čičak Hvar" d.o.o. iz Svete Nedjelje (Grad Hvar), Ulica Put mora novi 5, OIB: 49208355550 zastupanog po direktoru NP, a on po punomoćniku Nikoli Hrasteu, odvjetniku u Hvaru, protiv tuženika Ragula Tamilselvama, Sveta Nedjelja (Grad Hvar), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu poslovni broj P-414/2025 od 27. ožujka 2025., dana 17. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tužitelja te ukida rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu poslovni broj P-414/2025 od 27. ožujka 2025. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbačena je tužba tužitelja.

2. Navedeno rješenje pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tužitelj zbog svih zakonskih žalbenih razloga, predlažući drugostupanjskom sudu uvažiti žalbu, ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Žalba je osnovana.

4. Prvostupanjski sud, polazeći od utvrđenja da je prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske (JRO) tuženik strani državljanin koji je na adresi iz tužbe imao prijavljeno boravište do 27. kolovoza 2024., odnosno da tuženik nema prebivalište ni boravište u [adresa], pozivajući se na odredbu čl. 16. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023 – dalje: ZPP), odredbu čl. 46. st. 1. i st. 2. Zakona o međunarodnom privatnom pravu (''Narodne novine'' broj 101/2017, dalje: ZMPP) prema kojoj se u građanskim i trgovačkim stvarima nadležnost suda Republike Hrvatske određuje primjenom Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2021. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (preinačena, SL L 351 od 20. prosinca 2012., dalje: Uredba Bruxelles I bis), te odredbu čl. 1. st. 1. i čl. 6. st. 1. Uredbe Bruxelles I bis koja propisuje da ako tuženik nema domicil u državi članici, nadležnost sudova države članice se, u skladu s člankom 18. stavkom 1., člankom 21. stavkom 2. i člancima 24. i 25., utvrđuje pravom te države članice, kao i odredbe čl. 27. i 47. ZPP-a, zaključuje da za predmetni spor radi isplate nije nadležan sud Republike Hrvatske jer tuženik nema domicil u Republici Hrvatskoj.

5. Tužitelj, osporavajući pobijano rješenje, navodi da je preuranjen zaključak prvostupanjskog suda da tuženik nema prebivalište ni boravište u [adresa], jer je tuženik neko vrijeme bio njegov radnik, a sada je zaposlen negdje na području [adresa]. Navodi da je, a imajući u vidu da su podaci MUP RH neažurni i zastarjeli pa se na njima ne može temeljiti zaključak da tuženik više nema prebivalište/boravište u [adresa]), prvostupanjski sud trebao pribaviti od Hrvatskoj zavoda za mirovinsko i zdravstveno osiguranje i/ili Porezne uprave podatak o trenutnom mjestu rada tuženika odnosno njegovoj adresi prebivališta/boravišta (a u koje podatke on nema mogućnosti uvida) i pokušati sudsku dostavu, pa tek onda donijeti meritornu odluku.

6. Iako tužitelj pobija rješenje zbog svih zakonskih žalbenih razloga, što uključuje i bitne povrede odredaba parničnog postupka, žalbenim navodima sadržajno ne ukazuje niti na jednu od bitnih povreda, pa je ovaj sud ispitao pobijano rješenje po službenoj dužnosti primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a i utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

7. Međutim, osnovano ukazuje tužitelj da je preuranjeno prvostupanjski sud zaključio da tuženik nema prebivalište niti boravište u [adresa], pa kako za sada nije potpuno utvrđeno činjenično stanje vezano za prebivalište odnosno boravište tuženika, to se ne može ispitati ni pravilnost primjene materijalnog prava u odnosu na nadležnost prvostupanjskog suda.

8. Naime, iz stanja spisa proizlazi da je u tužbi naznačena adresa tuženika u [adresa] (Grad Hvar), [adresa], dok je u priloženim isplatnim listama adresa tuženika [adresa]. Nadalje, iz spisa proizlazi da je prvostupanjski sud pokušao dva puta dostaviti tužbu s pozivom na odgovor na tužbu tuženiku na adresu [adresa], sa koje se adrese dostava vratila s napomenom ''odselio''. Nakon toga, prvostupanjski sud je provjerom u evidenciji Ministarstva unutarnjih poslova utvrdio da je tuženik strani državljanin te da je u Republici Hrvatskoj imao prijavljeno prebivalište do 27. kolovoza 2024. (od 20. ožujka 2023. do 28. kolovoza 2023. bio je prijavljen na adresi [adresa], a od 29. kolovoza 2023. do 27. kolovoza 2024. na adresi [adresa], Općina Hvar – opaska ovog suda).

9. Stoga, imajući u vidu da se dostava tužbe s pozivom za odgovor na tužbu za tuženika vratila s napomenom ''odselio'', to je prvostupanjski sud trebao pozvati tužitelja da dostavi točnu adresu za tuženika.

10. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je uvažiti žalbu tužitelja i primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti istom sudu na ponovni postupak.

11. Prvostupanjski sud, u ponovnom postupku, pozvati će tužitelja da dostavi točnu adresu za tuženika, te će, vodeći računa o žalbenim navodima tužitelja, od Porezne uprave i Hrvatskog zavoda za mirovinsko i zdravstveno osiguranje pribaviti podatak o eventualnom zaposlenju tuženika i eventualnoj novoj adresi prebivališta/boravišta. Nakon pribave podataka, prvostupanjski sud će donijeti novu odgovarajuću odluku.

U Varaždinu, 17. ožujka 2026.

Sutkinja

Amalija Švegović