REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj 12. K-126/2023-16

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Martini Pamić uz sudjelovanje zapisničarke Mirjane Kovačić-Kavaj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ČT zbog kaznenih djela iz članka 149. stavka 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11., 144/11., 56/15., 61/15., 101/17., 118./18., 126/19., 84/21. i 114/22. – dalje KZ/11) povodom privatne tužbe privatn ih tužitelja OT, RT i DT, podnesene po opunomoćeniku ĐT, odvjetniku u [adresa], od 6. veljače 2023., izmijenjene 24. veljače 2026., nakon održane javne rasprave 18. rujna 2025., 3. prosinca 2025., 24. veljače 2026. i 17. ožujka 2026., u prisutnosti odvjetnika Juru Šakića u zamjenu za opunomoćenika, odvjetnika ĐT, okrivljenog ČT osobno uz branitelja odvjetnika Josipa Begovića te Martina Ljudevita Čička iz Hrvatskog Helsinškog odbora u svojstvu javnosti, a u odsutnosti privatnih tužitelja OT, RT i DT te u prisutnosti odvjetnika Jure Šakića u zamjenu za opunomoćenika, odvjetnika ĐT **.**.2026. objavio je, a 17. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I./ Na temelju članka 453. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. – odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26.; dalje: ZKP)

Okrivljeni ČT, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin pokojnog Č, rođen **.**.1973. u [adresa], po zanimanju inženjer prometa, s prebivalištem u [adresa], zaposlen u HŽ infrastrukturi sa sjedištem u [adresa], s mjesečnim primanjima od oko 1.900,00 eura, sa završenim fakultetom prometnih znanosti, VŠS, oženjen, otac troje djece u dobi 25, 23 i 12 godina, supruga O, zaposlena, sa mjesečnim primanjima od oko 1.000,00 eura, služio vojsku u razdoblju od 1993.-1995. sa činom razvodnika, odlikovan Spomenicom Oluje, živi u kući svoga vlasništva na adresi svoga prebivališta od otprilike 200 m kvadratnih, uzdržava mlađeg sina i maloljetnu kćer koji se školuju, ne vodi se drugi kazneni postupak protiv njega,

oslobađa se optužbe

da je:

7. studenog 2022. u Osijeku i Zagrebu, u nakani da našteti časti i ugledu privatnih tužitelja OT, RT i DT, uputio dopis uz dvije pravomoćne presude članovima Sindikata prometnika vlakova Hrvatske, a koji je dopis s prilozima također dostavljen na znanje KT iz Sindikata željezničara Hrvatske, ST iz Sindikata infrastrukture Hrvatskih željeznica te LT iz Sindikata hrvatskih željezničara, svjestan da je riječ o neistinama jer je znao da privatni tužitelji AT i DT nisu bili stranke u kaznenom postupku niti bi bilo koja njihova radnja bila kaznenog karaktera, neistinito naveo da je više od sedam godina maltretiran od strane privatnih tužitelja i da su sudovi u predmetnim presudama opisali sve radnje i postupke privatnih tužitelja čija su (ne)djela kaznenog karaktera, da bi nastavku inkriminiranog dopisa i u jednakoj nakani, iako svjestan da je riječ o neistinama jer nikakvo podmetanje ili zadiranje u obitelj nije bilo predmet sudskih postupaka niti bi bilo obuhvaćeno izrekom nijedne od priloženih presuda, neistinito naveo da u priloženim presudama ima podmetanja i zadiranja u obitelj, a bi na samom kraju inkriminiranog dopisa i u istoj nakani pred svim osobama kojima je dopis upućen i dostavljen na znanje, znajući da je riječ o tvrdnjama koje ne odgovaraju istini, neistinito naveo da privatni tužitelji nisu časni i pošteni ljudi, nego ljudi koji se bave kriminalom, iako je bio svjestan da sve izgovorene tvrdnje mogu naštetiti časti i ugledu privatnih tužitelja OT, RT i DT,

dakle, u odnosu na svakog od privatnih tužitelja ponaosob:

pred drugim iznio neistinite činjenične tvrdnje koje mogu škoditi njihovoj časti i ugledu, znajući da su neistinite, a djelo je počinjeno na način zbog čega je ono postalo pristupačno većem broju osoba

pa da je time počinio tri kaznena djela protiv časti i ugleda – klevete – opisano u članku 149. stavku 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 149. stavku 2. KZ/11 u svezi člankom 51. KZ/11.

II./ Na temelju 149. stavak 3. ZKP-a privatni tužitelji obvezuju se naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP-a i to paušalnu svotu u iznosu 200,00 eura svaki te nužne izdatke okrivljenika i nužne izdatke i nagradu njegova branitelja, svaki u 1/3, o čemu će se donijeti posebno rješenje.

Obrazloženje

1. Privatni tužitelji OT, AT i DT su 6. veljače 2022. podnijeli po opunomoćeniku ĐT, odvjetniku iz [adresa] privatnu tužbu protiv okrivljenog ČT zbog kaznenih djela iz članka 149. stavak 2. KZ/11, izmijenjene pisanim putem podneskom predanim na raspravi 26. veljače 2026.

2. Pozvan da se očituje o optužbi, okrivljeni ČT je naveo da se ne smatra krivim za počinjenje kaznenih djela koja mu se izmijenjenom privatnom tužbom stavljaju na teret.

3. Tijekom dokaznog postupka pročitani su i razgledani dokazi u spisu i to dopis okrivljenog ČT od 7. studenog 2022. sa lista 8 do 9 spisa, presuda Općinskog suda u Osijeku broj K-821/18 od 7. veljače 2022. sa lista 10 do 28 spisa, presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Kž-584/22 od 30. kolovoza 2022. sa lista 29 do 33 spisa, presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-910/18 od 25. listopada 2018. sa lista 34 do 40 spisa, dopis okrivljenog sa list 52 do 75 spisa s prilozima i dopis branitelja sa lista 81 do 83 spisa te sa lista 91 do 109 spisa. Na raspravi održanoj 18. rujna 2025. ispitani su u svojstvu svjedoka privatni tužitelji i to OT i DT, dok je na raspravi održanoj 3. prosinca 2025. ispitan privatni tužitelj AT te svjedok LT, a na raspravi održanoj 24. veljače 2026 . ispitani su svjedoci KT i ST. Na kraju dokaznog postupka ispitan je okrivljeni ČT te je pročitan izvadak i kaznene evidencije za okrivljenog sa lista 125 spisa.

4. U obrani iznijetoj na kraju dokaznog postupka okrivljeni ČT je naveo kako su problemi unutar HŽ Infrastrukture započeli 2016. i tada je AT potpisao video uradak lista Na peronu, koji je objavljen na internetu a okrivljeni da je tada bio član Sindikata prometnika vlakova Hrvatske. Nakon te objave zatražio je objašnjenje od RT i kako ga nije dobio istupio je iz sindikata. Naveo je kako je bio zaposlen na radnom mjestu voditelja područja regulacije prometa sa mjestom rada u Osijeku i imao je pod nadzorom otprilike 200-tinjak radnika koji su se bavili sigurnošću prometa, a u opisu njegova radnog mjesta je bilo provođenje mjera iz Zakona o sigurnosti i interoperabilnosti željezničkog sustava. Obzirom da je kao takav vršio nadzor nad radnicima naveo je kako čovjek ne može biti mio među radnicima u obnašanju te funkcije te da po njegovom mišljenju mora postojati fleksibilnost i smatra da je tu dužnost obnašao dobro i istu je obnašao duži niz godina. Nakon izlaska iz sindikata počeli su pritisci u smislu da ne radi u skladu sa zakonom i tada biva provlačen kroz članke i snimke. Ti pritisci su bili u smislu da se ružno pisalo o njemu i njegovom radnom kolegi IT i to kontinuirano. Njih dvojica su se odlučili na pokretanje spora pred Općinskim sudom u Osijeku radi nanošenja štete i duševne boli, jer su u listu Na peronu objavljeni članci izlazili izvan okvira satire. Dobili su presudu i tada da su tužili i sindikat za objave, a kako se radi o pravnoj osobi tada mora postojati i odgovornost fizičke osobe za navedene objave i to je bio glavni urednik lista Anto Iličić, a novinar je bio DT koji je u svojim tekstovima njih vrijeđao i omalovažavao. Sud je potvrdio da su IT i okrivljenom povrijeđeni čast i ugled. Napomenuo je kako je u to vrijeme imao dvojicu sinova i mlađu kćer koji su se služili internetom, i bili su, i dan danas su veliki ljubitelji željeznice, pa su tako na portalima čitali tekstove i pitali ga zašto se tako piše o njemu i IT. IT i okrivljeni su bili povezani jer je on bio i voditelj KUD-a u kojem je član njegov sin. Njegov mlađi sin je bio maltretiran, a kod njegove djece se i dan danas stvara nelagoda i bojazan kada odlazi u Zagreb. Nakon presude počeli su ponovno pritisci i to jer je DT koji je kada nije bio novinar radio na radnom mjestu skretničara na kolodvoru Zdenci Orahovica iako za to nije bio ovlašten sukladno odredbama zakona jer nije imao zdravstveni pregled i stručnu osposobljenost. VT koji je provodio kontrolu je to utvrdio i upitao okrivljenog da što da radi, a on mu je naveo da postupi po zakonu. Okrivljeni je tada otvorio postupak i krenuo sa istražnim radnjama i tada su krenuli pritisci OT koji je tražio da obustavi postupak protiv DT. Također 2017. na njegovom službenom vozilu su otpušteni vijci za vrijeme dok se vozilo nalazilo u zaključanoj garaži i nitko za to nije nikada odgovarao. Nakon presuda pritisci sindikata kao i RT i DT su prestali, ali su krenuli pritisci iz poduzeća da povuče prijavu protiv OT za postupak koji se vodi po službenoj dužnosti. Nakon objave nepravomoćne presude prvostupanjskog suda u Osijeku dobio je prozorsku rešetku u dvorište, što je prijavio, a koja prijava je odbačena s obrazloženjem da je namiren kroz pravomoćnu sudsku presudu. Nakon pravomoćne presude prvostupanjskog kaznenog suda je nakon 15 dana smijenjen i dobio je Ugovor o radu za radno mjesto tehnologa u Osijeku. Na poseban upit branitelja odgovorio je kako protiv njega od strane poslodavca nikada nije pokrenut bilo kakav postupak vezano uz dužnost koju je obnašao. Glede nadzora koji je pokrenut protiv DT naveo je da je vođen postupak i on je rezultirao opomenom pred otkaz. Uobičajeno odluku o tome donosi područna radna jedinica no u konkretnom postupku protiv DT odluku je donijela viša instanca i to Sektor za promet. OT je pravomoćno osuđen zbog kaznenog djela prijetnje na njegovu štetu u svezi posla koji je obnašao i to na uvjetnu osudu. Naveo je kako OT i on u poslovnom smislu nisu imali dodirnih točaka i nisu komunicirali već se to isključivo dogodilo kada je otvorio postupak protiv DT. Na terenu je isključivo komunicirao sa CT koji je bio povjerenik za Istok. Kada je ranije opisao odnosno naveo da u obnašanju njegova posla treba postojati fleksibilnost pojasnio je da recimo sukladno zakonu i podzakonskim aktima kao što su pravilnici jest propisano da radnik na željeznici mora nositi zaštitnu odjeću za vrijeme smjene pa u slučaju kad bi u vršenju nadzora uočio da radnik nosi tenisice, a ne zaštitnu obuću tada bi ga mogao usmeno upozoriti, no u slučaju kada primjerice radnik kao što je DT obnaša dužnost skretničara protivno zakonu bez osposobljenosti i zdravstvenog pregleda tada mora reagirati u duhu zaštite i sigurnosti prometa, kao što je reagirao pokretanjem postupka. Za vrijeme njegova posla od strane nadređenih mu nikada nije prigovarano da ne postupa sukladno zakonu već je to isključivo doživio od strane privatnih tužitelja, a koji su se kao sredstvom služili medijem odnosno listom Na peronu. Na poseban upit opunomoćenika privatnih tužitelja nakon što mu je predočen dopis sa lista 8 i 9 spisa odgovorio je kako mu je poznat taj dopis, da je autor istog i da je na tom dopisu njegov potpis i da iako se ne vidi na prvoj strani da je isti naslovljen na Sindikat prometnika vlakova Hrvatske. Taj dopis je poslao preporučeno na četiri adrese kao što je u tom dopisu i navedeno. Nije mu poznato da bi AT i DT bili kazneno osuđivani, a isto tako nitko se od trojice privatnih tužitelja osobno nije obratio njegovoj obitelji. Kada je iskazivao za događaj vezano uz službeno vozilo i prozorsku rešetku naveo je da je podnio kaznene prijave protiv nepoznatog počinitelja jer u tom trenutku nije znao tko bi to počinio, a kada ga se pita da li smatra da bi to bili privatni tužitelji odgovorio je da ne može insinuirati tko bi bio počinitelj jer je u tom trenutku nije znao i zato su prijave i išle protiv nepoznatih osoba. Nikada nije dobio objašnjenje od uprave zašto je smijenjen, a na daljnji upit što on smatra odgovorio je da je to nebitno. Bio je član Sindikata 2016., no danas više nije jer je danas član Sindikata hrvatskih željezničara. Sud je zabranio pitanje opunomoćenika koje glasi „kada bi netko govorio da se vi bavite kriminalom da li bi to vrijeđalo vašu čast i ugled“ kao nedopušteno obzirom da isto sadrži hipotetsko pitanje, a intencija kazneno postupka i utvrđivanja činjenica kroz izvođenje dokaza nisu pretpostavke niti hipotetske situacije, kao ni odgovori na takva pitanja. Okrivljeni je u svojoj obrani i naveo kako je on predmetni dopis poslao jer je tražio pomoć jer se u željeznicama niz godina događalo svašta i to je bilo nakon što je smijenjen bez obrazloženja. Tražio je pomoć jer je bio marginaliziran i diskreditiran i bačen u zapečak. Na poseban upit suda odgovorio je, a nakon što je upitan na navod u dopisu sa lista 8 spisa „opisao je sve radnje i postupke vaših dužnosnika čija su (ne) djela kaznenog karaktera“, da je tu rečenicu prepisao iz drugostupanjske presude Županijskog suda u Zagrebu, a povodom vođenja postupka za kazneno djelo prijetnje pred Općinskim sudom u Osijeku. Kada ga se pita za daljnji navod u kojem navodi da je bilo prijetnji, vrijeđanja, podmetanja, maltretiranja, ugrožavanja sigurnosti prometa i zadiranja u obitelj odgovorio je kako je također to prepisao iz presuda i to povodom parnice i vođenja kaznenog postupka. Kada je naveo da su privatni tužitelji ljudi koji se bave kriminalom referirao se na činjenicu da je OT pravomoćno kazneno osuđen za kazneno djelo na njegovu štetu, a u odnosu na RT i DT da je koristio navode iz drugostupanjske kaznene presude u kojoj je sud povezao i dijelove iz građanskog postupka koji je vodio protiv njih. Zaključio naveo je kako protiv privatnih tužitelja nema ništa, jednostavno želi mir je ovo već jedanaesta godina kako se stalno pokreću nekakvi postupci i samo želi da ga se ostavi na miru i da sve ovo stane.

5. U postupku za sud nije bilo sporno da je okrivljeni ČT uputio dopis uz dvije pravomoćne presude na adresu Sindikata prometnika vlakova Hrvatske, Zagreb, Trnjanska 11f, naslovljen članovima sindikata, a koji je dopis s prilozima također dostavljen na znanje KT iz Sindikata željezničara Hrvatske, ST iz Sindikata infrastrukture Hrvatskih željeznica te LT iz Sindikata hrvatskih željezničara. Dopis je potpisan sa dnom 7. studenom 2022. Navedeno proizlazi kako iz materijalne dokumentacije i to samog dopisa dostavljenog uz privatnu tužbu, iskaza svih ispitanih svjedoka, ali to niti ne spori u svojoj obrani okrivljeni ČT. Nadalje, nesporno je da navedeni dopis sadrži navode koji se inkriminiraju okrivljenom, što isto tako proizlazi nesporno iz sadržaja samog dopisa.

6. Sporno je bilo je li upravo okrivljeni postupao na način kako je to navedeno u privatnoj tužbi, odnosno sporno je bilo da li je okrivljeni postupao u nakani da našteti časti i ugledu privatnih tužitelja OT, RT i DT te za iste iznio činjenične tvrdnje svjestan da je riječ o neistinama

7. Ispitan u svojstvu svjedoka prvo privatni tužitelj OT naveo je kako je podnio zajedno sa svojim kolegama privatnu tužbu jer se okrivljeni obratio pismom Sindikatu prometnika vlakova Hrvatske, a u kom pismu je prvo privatnog tužitelja kao i ostalu dvojicu privatnih tužitelja nazvao nečasnim ljudima koji se bave kriminalom. Naveo je kako je u navedenom Sindikatu predsjednik i kao takav pročitao je navedeno pismo, u prilogu kojega su bile dvije presude, koje bi navodno trebale dokazati da su on i ostala dvojica privatnih tužitelja osobe koje se bave kriminalom. Navedene presude odnose se na kazneno djelo zbog kojeg je osuđen zbog kaznenog djela prijetnje na štetu okrivljenog. Inače nije optužen za kaznena djela iz područja gospodarstva ili bilo koje drugo. Što se tiče njegova odnosa sa okrivljenim naveo je kako je to isključivo poslovne prirode, da je djelovao kao sindikalni povjerenik i u obnašanju svoje dužnosti komunicirao je i sa okrivljenim koji je svojevremeno obnašao funkcije u HŽ infrastrukturi, kao što je komunicirao i sa ostalim osobama unutar sustava HŽ infrastrukture. Njegovo mišljenje je da je slanje tog pisma bilo isključivo nanošenje štete njemu kao čovjeku, kao predsjedniku Sindikata ali i samom Sindikatu prometnika vlakova HŽ infrastrukture. Na poseban upit opunomoćenika odgovorio je da Sindikat prometnih vlakova ima 1619 članova, a da je sadržaj navedenog psima došao do ostalih članova sindikata i to na način jer su oni to prezentirali članovima predsjedništva Sindikata koji ima 32, a ubrzo je sam sadržaj navedenog pisma došao i do ostalih članova HŽ infrastrukture kojih ima 5000 zaposlenika i neko vrijeme je navedeno pismo bila teme razgovora među zaposlenicima. Sadržaj pisma je došao i do uprave HŽ infrastrukture. U vrijeme slanja pisma okrivljeni nije bio član Sindikata prometnika vlakova, već je bio član Sindikata hrvatskih željezničara na čijem je čelu bio LT. U obnašanju svog posla sa svima jednako razgovara, pa tako i sa okrivljenim, nikada ga nije uvrijedio, nije mu nikada ništa podmetao, zadirao u njegovu obitelj niti mu je poznato tko su članovi njegove obitelji, nikada svojim postupanjem nije ugrozio sigurnost prometa, protiv njega se ne vodi nikakav kazneni postupak, a kada ga se pita kako se osjeća kada ga netko nazove kriminalcem, odgovara jako loše jer a sebe ne smatra kriminalcem. Na pitanje branitelja odgovorio je kako udruga Sindikata štiti prava i interese svojih članova, a kada ga se pita kojih prava, odgovara da su to prava iz radnog odnosa. Nikome se u radu ne može prijetiti niti ga se smije maltretirati. Kada ga se pita za sadržaj pisma navodi da isti ne sadrži navode okrivljenika da bi imao nekakvih problema u radu, već je isti isključivo sadržaja da su nečasni ljudi i da se bave kriminalom. Sindikat je bio i osuđen zbog klevete okrivljenog i njegovih dvaju kolega, ali se navedena presuda ne može dovesti u vezu sa nama trojicom (privatnih tužitelja). U tom pismu se na privatne tužitelje inkriminira kao da su nešto radili, a niti jednim drugim dokazom se to ne može dovesti u vezu sa njima. Naveo je kako je osuđen za prijetnju po sudskoj presudi, ali po svom dubokom uvjerenju smatra da nije kriv. Članovi sindikata i radnici koji nisu članovi Sindikatu obraćaju se zaista na bilo koji način i to pisanim putem, usmenim putem, putem elektroničke pošte. Kao predsjednik Sindikata kada je zaprimio pismo, kao što je prethodno naveo, obavijestio je članove predsjedništva sa sadržajem istog, a oni su kasnije obavijestili ostale. Sadržaj tog psima je došao do njih i okolnim putem. Okrivljeni nije saslušan na okolnosti poslanog pisma jer u tom trenutku nije bio član sindikata, a sadržaj samog pisama nije bio usmjeren kao kada se netko obrati za pomoć i ne zna što je navedeno pismo predstavljalo, osim da ga se okleveta na radnom mjestu, pred šefovima i ostalim kolegama što je očigledno i bio cilj tog pisma da ga se diskreditira. Okrivljeni ga nije ništa pitao već ga samo optužio. Nakon drugostupanjske kaznene presude okrivljeni i prvo privatni tužitelj nisu komunicirali, osim na poslovnim skupovima gdje su eventualno bili dužni komunicirati po određenim pitanjima. Na upit da li mu je poznato da je okrivljeni imao problema i da se žalio na iste unutar kolektiva, poznato mu je samo da je podnio tužbu protiv Sindikata zbog članka u glasilu "Na peronu". Tu je vođen postupak za naknadu štete, ali ne zna detalje jer nije bio dio uredništva niti je autor samog djela. Sindikat je naknadio isplatu štete. Na upit okrivljenog odgovorio je da su se nakon drugostupanjske kaznene presude susreli na skupu radnika u Osijeku i tu su komunicirali po pitanjima poslovanja. Na primjedbu okrivljenog da to nije točno i da nisu komunicirali jer je nakon drugostupanjske kaznene presude on smijenjen s funkcije i više nije dolazio na skupove, prvo privatni tužitelj je odgovorio da je okrivljeni dolazio na skupove radnika neovisno o tome koju je funkciju obnašao pa tako i na jednom skupu u Osijeku nakon drugostupanjske presude.

7.1. Ispitan u svojstvu svjedoka drugo privatni tužitelj AT je naveo kako je za dopis okrivljenog saznao preko Sindikata prometnika vlakova Hrvatske, obzirom da je taj dopis zaprimljen u Sindikatu. Sjeća se da je taj dopis došao u koverti, zatvoren i ne sjeća se da li je taj dopis bio vlastoručno potpisan i da li je poslan od strane ČT. Poanta je u tome da je optužen da je nekakav kriminalac i lopov, a da se on osjećao jadno i ne zna kako bi mogao normalno funkcionirati u svom radnom okruženju. U to doba je bio u vrhu samog Sindikata po poziciji i bio je član nadzornog odbora HŽ infrastruktura. Takve optužbe na njegov račun su bile ponižavajuće i osjećao se poniženim za takvo prozivanje kako na radnom mjestu tako i u slučaju da bi za takve neosnovane optužbe saznala njegova obitelj. Na poseban upit opunomoćenika odgovorio je kako je bio u Sindikatu prometnika vlakova Hrvatske i bio je dužnosnik i obnašao funkciju tajnika sindikata. Okrivljeni nikada nije bio član navedenog sindikata. U vrijeme slanja predmetnog dopisa nije imao nikakav kontakt sa okrivljenim, a sve kontakte koje je imao sa okrivljenim bili su isključivo poslovne naravi i isti su se održavali prije ovog dopisa. Naveo je i kako su u ranijim kontaktima okrivljeni i on bili u izrazito dobrim i korektnim odnosima koje je on jednostrano prekinuo kada je tužio DT kao novinara i njega kao glavnog urednika glasila "Vjesnik sindikata". S njegove strane nije nikada bilo prijetnji prema okrivljenom niti ga je vrijeđao. Također izričito negira da bi nešto podmetao okrivljenom ili ga maltretirao, a posebice potonje jer nije imao priliku, a i tako nešto nije niti pokušavao. Kada ga se pita da li bi na bilo koji način zadirao u obitelj okrivljenog, navodi da ga je isključivo doživljavao kroz posao, a da mu vezano za njegovu obitelj ništa nije bilo poznato. Nije kazneno osuđivan, niti se protiv njega vodio kazneni postupak. Kada mu se predočava dopis sa listova 8 i 9 spisa, naveo je da je to taj dopis koji je stigao u Sindikat i da je potpisan od strane okrivljenog, a motiv za slanje istoga vidi isključivo u tome da mu prouzroči štetu, drugog razloga nema. Na posebno pitanje branitelja odgovorio je kako se ne može sjetiti na koga je predmetni dopis naslovljen, isti je pročitao i stavio ga u arhivu, no sa sadržajem dopisa bilo je upoznato rukovodstvo sindikata. Što se tiče sadržaja same tužbe protiv drugog privatnog tužitelja i njega kao glavnog urednika glasila navodi da mu je isti poznat i da se odnosi na tekst o R i D. Što se tiče pitanje koja je svrha navedenog glasila sindikata navodi da je to in formiranje članova sindikata na svim poljima koja mogu pridonijeti poboljšanju članova sindikata a isto tako javno govoriti o lošim stranama. Što se tiče samog teksta navodi da je to satirički tekst u kojem se kroz satiru opisalo kako se vrše kontrole u sustavu i kako se one zločesto koriste. Naveo je i da je u više navrata pročitao navedeni tekst i isti nije izravno povezivao sa sobom, već sa pojavom. Pojava je ta da se kontrola koristi ne u korist sustava, već da se zastraše kontrolirani. Glede tužbe i ishoda građanske parnice poznato mu je da je sud utvrdio da su treće privatni tužitelj i on dužni naknaditi štetu zbog objavljenog teksta i kako je presudu suda primio, platio kaznu, ali presudu kao takvu duhovno nije prihvatio. Što se tiče same izreke presude navodim kako ju je tada znao, ali se sada više ne može sjetiti. Navodi i kako je u skladu sa presom objavljena isprika u navedenog glasilu. Navodi kako misli da je okrivljeni obavljao kontrole, a na opetovana pitanja branitelja navodi da je tekst isključivo povezan sa pojavom, a ne sa osobom i da je takav test kao urednik iz istog razloga pustio u objavu i po njemu taj tekst nema nikakve veze sa ovdje okrivljenim. Na poseban upit okrivljenog odgovorio je kako je moguće da je okrivljeni bio u nekom razdoblju član Sindikata prometnika vlakova Hrvatske. Drugo privatni tužitelj je obnašao dužnost tajnika 30-ak godina i okrivljeni i on su zaista imali korektan odnos, a sada ne može tvrditi da on ne bi bio članom navedenog sindikata u nekom trenutku.

7.2. Treće privatni tužitelj DT u svom je iskazu naveo kako je privatnu tužbu podnio iz razloga jer je okrivljeni u pismu naveo da je nečastan čovjek i da se bavi kriminalom, a što je za njega osobno uvreda jer nikada nije bio kazneno osuđivan, niti su se vodili niti se vode kazneni postupci, a čak nema ni prekršajnu presudu. Zaposlen je kao prometnik vlakova u Đurđenovcu, a posljednjih devet godina radi kao povjerenik radnika za zaštitu na radu. U svom radu susretao se sa okrivljenim i to kada bi on došao u kontrolu za vrijeme dok je bio raspoređen na radnom mjestu prometnika vlakova. Saznao je za sadržaj pisma od predsjednika Sindikata, osim što je član navedenog Sindikata i predsjednik je podružnice navedenog Sindikata u [adresa]. Na poseban upit opunomoćenika odgovorio je kako je uloga okrivljenog, kada je naveo da je bio u doticaju poslovnom sa njim, da je on bio direktor područja-voditelj područja, u čijem opisu posla je bila kontrola svih radnika na njegovom području. On je u tom periodu treće privatnom tužitelju bio nadređeni i to hijerarhijski. Okrivljenog nikada nije maltretirao, nikada mu ništa nije podmetao, zadirao u njegovu obitelj, tek je danas na sudu čuo o njegovoj obitelji, nikada nije čuo da bi okrivljenom bila ugrožena njegova sigurnost u prometu. Zaposlen je u HŽ 32,5 godina i kada ga netko nazove nečasnim i kriminalcem očito mu je loše, a na upit kako se to reflektiralo na njegovu radnu okolinu napominje kako su njegove kolege znale što je u pozadini tog pisma. Na upit branitelja odgovorio je kako je bio novinar glasila Na peronu i da je autor teksta " Đ i Giba ponovno jašu", koji tekst je napisao prije par godina. U tom tekstu se referirao na način rada okrivljenog gdje je dokumentirano kako se on odnosi prema članovima dvaju sindikata i kako je imao dvostruka mjerila. Primjer je da je jedan radnik zatečen u prekršaju na radnom mjestu, a koji je bio član njegova Sindikata, a okrivljeni mu kao nadređeni nije izrekao nikakvu mjeru, dok da je suprotna situacija, da je zatekao njega, da bi bio vjerojatno sankcioniran, dobio opomenu pred otkaz i sl. O takvom postupanju okrivljenog je obavijestio njegovog nadređenog kako pisanim putem tako i u službenim razgovorima. Zbog ne samo tog, već i drugih objavljenih tekstova trpio je neku vrstu pritiska od strane okrivljenog i članova njegova sindikata, a jednom je čak i okrivljenikovo obraćanje sebi shvatio kao prijetnju kada mu je rekao da ga je pozdravio direktor K. Tada mu je uzvratio pozdrav ali preko novina i napisao da ne uzvraća pozdrave preko magarca. Pritisak je bio na njega i na sindikat upravo zbog pisanja jer se po prvi puta netko usudio reći ono što su svi drugi znali i mislili. Zbog toga je protiv njega pokrenut stegovni postupak i dobio je opomenu pred otkaz, na što je bio spreman. Drugi put ga je okrivljeni prijavio jer je na radnom mjestu zamijenio kolegu koji je tada krečio radne prostore, za nešto što je okrivljeni trebao davno osigurati. Prijavio ga je da nije imao zdravstveno, prijavio ga za krivotvorenje isprava, za neosnovano stjecanje i nakon toga je stalno policija dolazila k njemu ali nadležno državno odvjetništvo je odbacilo sve njegove prijave. Za taj drugi slučaj naveo je da su se oni organizirali i kupili materijal. Za opomenu pred otkaz sud je presudio da ona kao takva nije povreda prava te je ista tužba odbačena s pojašnjenjem da bi povreda prava bila da sam dobilo otkaz. Mijenjao je kolegu na radnom mjestu skretničara. Imao je ovlasti za obnašanjem te funkcije jer je završio školu za prometnika, koji je stupanj više od skretničara. Na pitanje okrivljenika odgovorio je da ga je mene za drugu opisanu situaciju okrivljeni, na što okrivljeni navodi da to nije istina da ga je prijavio šef kolodvora. Svjedok nadalje navodi da mu je inspektor koji ga je ispitivao spomenuo sam okrivljenog, ne i šefa kolodvora, zatim svjedok navodi da je šef kolodvora ionako radio što mu je okrivljeni rekao jer mu je to jednom prilikom i sam šef kolodvora rekao. Tada je šef kolodvora S a mijenjao ga je šef kolodvora VT. Na poseban upit branitelja odgovara kako je tekst "Mika i Giba" satirične naravi.

7.3. Ispitan u svojstvu svjedoka LT naveo je da ima saznanja od samog početka. Okrivljeni ČT i IT su zatražili njegovu pomoć nakon što su navodno u glasilu bili ismijavani. Okrivljeni ČT tada nije bio član sindikata, a svjedok je bio predsjednik Sindikata Hrvatskih željezničara, ET je bio član. Tada da su išli kod predsjednika uprave i oni su izložili svoj problem da ih se ismijava i tražili su zaštitu uprave da mogu raditi svoj posao, a koju zaštitu im je predsjednik uprave i obećao. ČT i ET su tada spominjali tužbu zbog klevete i uvrede pa im je čak i predsjednik uprave to i sugerirao. Osobno mu je poznato da je sud donio presudu u korist ČT i ET, ali su oni u svom radu i nadalje bili pod pritiskom. Nakon toga dolazi do toga da je sindikat prometnika vlakova Hrvatske izgladio odnose sa upravom i kako su mu ČT i ET rekli oni su ponovno bili pod pritiskom i to od povjerenika sindikata prometnih vlakova i nekih njima podređenih radnika koji su bili pod utjecajem Sindikata prometnika vlakova Hrvatske. Konkretno za ovaj kazneni postupak okrivljeni ČT ga je obavijestio i rekao mu da se to odnosi na činjenicu da je on objavio tu presudu kao i da je istu dao radnicima željeznice. Kada mu se predočava dopis sa list 8 i 9 spisa, u kojem je navedeno da je poslan njemu na znanje, svjedok navodi da je moguće da je taj dopis zaprimio, ali da se istoga ne sjeća te da mu nije bio u fokusu interesa. Na poseban upit branitelja odgovorio je vezano uz dopis koji mu je prije u iskazivanju predočen od strane suda da se istoga ne sjeća kao niti da li je isti pročitao. Na daljnji upit navodi da je okrivljeni radio kao tehnolog u HŽ Infrastruktura Osijek i u opisu svog posla bilo je da brine o sigurnosti, prati i sudjeluje u donošenju pravilnika vezano za sigurnost željezničkog prometa i općenito briga da se navedeni promet obavlja na siguran način. Koliko mu je poznato okrivljeni je i kontrolirao rad pojedinih radnika i iste podučavao, a nije mu poznato što je on činio nakon provedenih kontrola osobno o tome nema saznanja, no ono što zaključuje jest da je nakon kontrola po pravilima struke morao obavijestiti nadređene o eventualnim nepravilnostima. U vrijeme kada se okrivljeni obratio sindikatu hrvatskih željezničara nije bio član, no danas je isti član navedenog sindikata. Na upit suda odgovorio je kako je i dalje predsjednik sindikata hrvatskih željezničara. Od privatnih tužitelja poznat mu je samo OT, a na daljnji upit da li mu je poznato da bi isti bio kazneno osuđivan, navodi kako mu je poznato da je on bio oglašen krivim i osuđen kao nakladnik za objavu u glasilu sindikata, a po privatnoj tužbi okrivljenog. Za ostalu dvojicu AT i DT ne može tvrditi da mu je poznato da bi isti bili osuđeni. Saznanja o tome da bi bio osuđen prvo privatni tužitelj poznato mu je iz presude za naknadu štete. Kada su se okrivljeni i ET obratili Sindikatu hrvatskih željeznica ponuđena im je pravna pomoć pravne službe sindikata. Kada ga se pita da li je bilo postupanja na štetu okrivljenog, navodi da mu je poznato da je on imao problema sa svojim sinom, ali to ne može povezati sa poslom. Ne može se sjetiti ni konkretnih prijetnji i vrijeđanja, njemu da se okrivljeni žalio da mu je teško na poslu i da mu pokušavaju smjestiti nepravilnosti. To od strane nadređenih. Na konkretan upit da li su to privatni tužitelj, odgovorio je da oni njemu nisu bili nadređeni u Osijeku. Naveo je i kako je poslodavac pod utjecajem sindikata pa da oni izvršavaju želje sindikata, s time da konkretno nema nikakva saznanja vezano za okrivljenog, vezano za utjecaje i štetu već to navodi kao modus operandi. Naveo je i kako je okrivljeni pod velikim pritiskom i da on to nije zaslužio, već da je htio imati samo svoj integritet. Na poseban upit prvo privatnog tužitelja navodi kako sindikat Hrvatskih željezničara danas broji dvjestotinjak članova i najmnogobrojnije je sa područja Osijeka. Njegov sindikat ne doživljava Sindikat prometnika vlakova Hrvatske kao konkurenciju jer su im različita polja djelovanja. IT je dopredsjednik sindikata hrvatskih željezničara, a u njegovom sindikatu okrivljeni nikada nije bio sindikalni povjerenik. Na poseban upit treće privatnog tužitelja odgovorio je kako nije pročitao osobno ispriku za objavljeni članak po presudi, dok u odnosu na pritisak na okrivljenog navodi kako više ni je pročitao u glasniku sindikata tekst koji bi mogao povezati sa okrivljenim, s time da i ne pročita svaki članak i to sve rjeđe čitam.

7.4. Svjedok KT naveo je kako mu nije poznato zašto je pozvan svjedočiti, iako poznaje privatnog tužitelja i okrivljenog. U svom radu je surađivao sa njima, a inače je predsjednik Sindikata željezničara Hrvatske. Na poseban upit opunomoćenika odgovorio je kako se ne sjeća dopisa kojeg bi eventualno uputio na adresu sindikata ovdje okrivljeni. Nema neka konkretna saznanja i detalje o tome da bi okrivljeni bio maltretiran od strane privatnog tužitelja. Pojašnjava kako je u radu čuo nekakve priče, ali nije upoznat detaljnije o tome. Nema saznanja da bi ovdje privatni tužitelji vrijeđali i maltretirali ovdje okrivljenog, kao ni da bi se privatni tužitelji bavili nezakonitim aktivnostima ili da bi na bilo koji način privatni tužitelji zadirali u obitelj okrivljenog. Nakon što je svjedoku predočen dopis sa lista 8 i 9 spisa isti navodi kako se takvog dopisa ne sjeća. Na poseban upit branitelja okrivljenog odgovorio je da mu je poznato da je okrivljeni obnašao dužnost glavnog tehnologa, poznato mu je da svaka regija ima više takvih dužnosti, a što je točno konkretno u opisu posla okrivljenog nije mu poznato. Čuo je da je bio spor protiv Sindikata, ali ne zna o čemu i niti ga to zanima. Uobičajeno je da se radnici konkretno njegovom sindikatu obraćaju radi zaštite svojih prava i tada dogovaraju sastanak sa pravnom službom i odvjetnicima, nekada je uključen i Nezavisni sindikat te se podnosi zahtjev za zaštitu prava i u cilju je da se spor riješi mirnim putem, no ukoliko do toga ne dođe tada se podnosi tužba. Na daljnji upit odgovorio je kako sindikat čiji je predsjednik ne pruža zaštitu osobama koji nisu članovi istoga, ali toj osobi privatno se može dati savjet u smislu da angažira odvjetnika. Na poseban upit okrivljenog odgovorio je da nema podatak da li je netko od troje privatnih tužitelja pravomoćno osuđen. Na dodatan upit opunomoćenika navodi da ako se pošta u sindikatu zaprima putem službenog e-maila tada se ona zavodi u centralni djelovodnik, s time da napominje da se ne zavodi sva pošta u isto. Ukoliko pošta dođe fizički tada ju prima netko tko se nalazi u uredu, a otvara ju onaj na koga je ta ista pošta naslovljena. Postoji mogućnost da se neka pošta ne otvori. Uobičajena je praksa da se otvori. Na poseban upit suda odgovorio je da kada je ranije naveo da je čuo nekakve priče o sukobu između privatnog tužitelja i okrivljenog da ne zna poimence od koga bi to čuo, da to nisu provjerene priče, a čuo je da se između njih vodi spor, da dugo traje i da je razlog sukoba među njima, a koji točno on ne zna. Niti jedan od ovdje prisutnih nije član sindikata čiji je predsjednik, a u svome radu najviše surađujem sa OT i ST.

7.5. Svjedok ST ispitan je naveo kako pretpostavlja da je pozvan svjedočiti zbog dopisa koji mu je upućen na adresu sindikata čiji je predsjednik, a radi se o Sindikatu infrastrukture. Za navedeni dopis naveo je da je stigao na adresu sindikata možda prije dvije godine i osim dopisa bili su i neki prilozi, koji dopis iskreno nije niti pročitao. Osobno ne poznaje osobu imenom ČT i danas ga prvi put ovdje vidi, dok privatne tužitelje poznaje jer sa njima sindikalno surađuje. Nakon što je svjedoku predočen dopis sa lista 8 i 9 spisa isti navodi da je to otprilike taj dopis i da je on pročitao samo prvu stranicu dok ostatak nije čitao. Na poseban upit opunomoćenika odgovorio je da mu nije poznato da bi se ovdje privatni tužitelji bavili nezakonitim radnjama. Na poseban upit branitelja odgovorio je kako nije čitao dopis ni priloge, taj isti dopis stoji dan danas u kancelariji, a sa sadržajem istog nije nikoga upoznavao. Na poseban upit okrivljenog odgovorio je kako nema saznanja da bi Sindikat prometnika bio kažnjen zbog pisanja, dok je načuo da je prvi privatni tužitelj osuđen, ali ja to osobno nije pročitao. Poznato mu je da Sindikat prometnika ima svoje glasilo i misli da se zove Na peronu, ali isti nije nikada čitao. Sindikat čiji je predsjednik sada više nema svoj list, no kada ga je imao svjedok je naveo da može govoriti samo čemu je ono služilo, a to je djelatnost kojima se sindikat bavi, aktivnosti i sportske igre i slično. Nema saznanja čemu služe glasila drugih sindikata. Nije pročitao navedeni dopis jer ga sadržaj istog nije zanimao, a kada je ranije naveo da se nalazi u kancelariji navodi da nije dostupan drugim osobama upravo iz tog razloga. Dopis nije pročitao do kraja jer se isti nije ticao njega. Može samo pretpostaviti zašto je okrivljeni poslao dopis na adresu sindikata čiji je predsjednik, a to je da je uputio dopis sindikatu. Ne može govoriti o namjeri okrivljenog zašto je uputio dopis na adresu Sindikata infrastrukture. Ne sjeća se ni da li su se u tom dopisu spominjale neke druge osobe.

8. Iz preslike dopisa proizlazi da je naslovljen na članove sindikata, Trnjanska 11f, 10 000 Zagreb, a da je predmet označen kao dvije pravomoćne presude (Kazneni odjel). Nadalje, u navedenom dopisu je navedeno da se okrivljeni ČT obraća članovima SPVH, kao čovjek kojega više od sedam godina maltretiraju visoki dužnosnici Vašeg sindikata. Navedeni dopis je potpisan od strane okrivljenog ČT i to 7. studenog 2022. Navedeno je o kako :“Vaš predsjednik (OT), Vaš tajnik i predstavnik radnika u Nadzornom odboru HŽI (AT) i Vaš predsjednik podružnice [adresa] (DT). Sud je opisao u pravomoćnim presudama moj život posljednjih sedam godina detaljno. Opisao je sve radnje i postupke Vaših dužnosnika čija su (ne) djela kaznenog karaktera. Njih su proizveli i/ili inicira li ranije navedeni Vaši čelnici. Ima tu prijetnji, vrijeđanja, podmetanja, maltretiranja, ugrožavanja sigurnosti prometa, zadiranja u obitelj itd. Zamislite da netko to radi Vama i Vašim obiteljima. Tako visoke funkcije, koje su izuzetno dobro plaćene trebaju obnašati časni i pošteni ljudi. Sud je utvrdio da ranije naveden Vaši dužnosnici to nisu, nego ljudi koji se bave kriminalom.“ Vidljivo je kako su u privi tku dopisa poslane i pravomoćna presuda Županijskog suda u Zagrebu od 25. listopada 2018., pravomoćna presuda Općinskog suda u Osijeku od 7. veljače 2022. i pravomoćna presuda Županijskog suda u Zagrebu od 30. kolovoza 2022. Navedeni dopis je upućen i na adrese Sindikata željezničara Hrvatske (KT), Sindikata infrastrukture (GT) i Sindikata Hrvatskih željezničara (LT).

9. Iz presude Općinskog suda u Osijeku, poslovnog broja K-821/2018., od 7. veljače 2022. proizlazi kako je prvo privatni tužitelj OT osuđen zbog počinjenja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 1. i 3. KZ/11 i to poinjeng na štetu ovdje okrivljenog ČT i to kao prema odgovornoj osobi u svezi s njezinim radom. Kako je vidljivo kazneno djelo je počinjeno 3. srpnja 2018. i to povodom provođenja unutarnjeg nadzora poradi nepravilnosti u radu djelatnika na željezničkom kolodvoru Zdenci-Orahovica, a iz same presude iščitava se kako je to vezano uz rad treće privatnog tužitelja DT. Navedena presude je potvrđena presudom drugostupanjskog suda Županijskog suda u Zagrebu, poslovnog broja Kž-584/2022-6, od 30. kolovoza 2022., kojeg dana je prvostupanjska presuda ujedno i postala pravomoćna. Iz presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovnog broja Gž R- 910/2018-2, od 25. listopada 2018. potvrđena je presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovnog broja Pr-124/17 od 22. ožujka 2018., u pravnoj stvari radi naknade nematerijalne štete i objave isprike. U navedenom tužitelj je bio okrivljeni i ET, a tuženi je bio Sindikat prometnika vlakova Hrvatske iz Zagreba, Trnjanska 11 f.

10. Spisu prileže i dopis naslovljen na HŽ-Infrastrukturu d.o.o. i to na Upravu i JT, člana uprave od strane predsjednika UBIDR-a HŽ NT, a u kojem dopisu je opisano uznemiravanje na radnom mjestu i to okrivljenog ČT i ET i to od strane svih privatnih tužitelja. U tom dopisu NT je naveo kako je prema okrivljenom i ET provedeno sustavno uznemiravanje i to kroz list Na peronu, kako u tiskanom obliku tako i na internetskim stranicama, također i preko društvene mreže Facebook na profilu OT. Navedene uratke da potpisuje AT te novinar DT, da navedeno maltretiranje traje više od godinu dana te se zaključuje kako je došlo do narušavanja etičkog kodeksa u smislu narušavanja dostojanstva, ne samo njih kao branitelja i radnika već da se tu vrijeđaju i njihove obitelji, uz naglasak na nacionalno vrijeđanje. Iz potvrde policijske uprave osječko-baranjske od 22. travnja 2022. proizlazi kako je okrivljeni ČT prijavio prijetnje protiv nepoznatog počinitelja, zbog događaja od 21./22. travnja 2022., kada je na travnatoj površini ispred obiteljske kuće pored kolnog ulaza ostavio plastičnu rešetku ventilacijskog otvora. Iz dopisa LT upućenom JT **.**.2023. proizlazi kako je isti upozorio na smjenu okrivljenog ČT, a koji da je svojim radom štitio propise, sigurnost željezničkog prometa, a i time i upravu. Dopisom od 20. veljače 2023. ponovno je LT od JT tražio među ostalim i razloge za smjenu okrivljenog, obzirom da nije naveden niti jedan razlog niti propust u njegovom radu. U dopisu okrivljenog upućenom pravobraniteljici vidljivo je kako je putem elektroničke pošte okrivljeni 3. prosinca 2024. prijavio nepravilnosti u HŽ te kako isti zahtijeva odgovor po svojoj prijavi kako se navodi od preko 1000 stranica.

11. Nakon tako provedenog dokaznog postupka, analizirajući sve provedene dokaze kako svaki za sebe, tako i u njihovoj ukupnosti, i dovodeći iste u vezu s obranom okrivljenika, ovaj sud nalazi kako nije dokazano da bi okrivljenik počinio kaznena djela klevete iz članka 149. stavak 2. KZ/11, na način kako mu se to privatnom tužbom privatnog tužitelja stavlja na teret.

12. Naime, sud je u postupku glede prijavljenog kaznenog djela klevete iz članka 149. stavka 2. KZ/11 i utvrđivanja svih činjenica trebao prvotno utvrditi radi li se o činjeničnim tvrdnjama zatim radi li se o neistinitim tvrdnjama, a ovisno o utvrđenom, navedene podatke dovesti u vezu s činjeničnim inkriminacijama. Nadalje, pod pretpostavkom da sud utvrdi da se radi o činjeničnoj tvrdnji, a potom radi li se o istinitoj ili neistinitoj tvrdnji, vezano na inkriminaciju navedenu u činjeničnom opisu potrebno je da sud analizira sve dokaze u spis. Ovisno o utvrđenom, sud mora analizirati je li namjera okrivljenog bila da spornom/im izjavom/ama povrijedi čast i ugled privatnih tužitelja.

13. Pri utvrđivanju radi li se o činjeničnim tvrdnjama sud je analizirao u privatnoj tužbi istaknute navode i to „više od sedam godina maltretiran od strane privatnih tužitelja i da su sudovi u predmetnim presudama opisali sve radnje i postupke privatnih tužitelja čija su (ne)djela kaznenog karaktera te da u priloženim presudama ima podmetanja i zadiranja u obitelj, kao i da privatni tužitelji nisu časni i pošteni ljudi, nego ljudi koji se bave kriminalom“. Iako se odmah može uočiti kako su u privatnoj tužbi navedeni navodi koji ne odgovaraju u potpunosti navodima iz inkriminiranog dopisa te kako je evidentno da su navodi prilagođeni za potrebe privatne tužbe te se u istoj insinuira na privatne tužitelje, iako nije tako navedeno u dopisu. No, sud je ipak analizirao inkriminirane navode pa je tako navod „više od sedam godina maltretiran od strane privatnih tužitelja i da su sudovi u predmetnim presudama opisali sve radnje i postupke privatnih tužitelja čija su (ne)djela kaznenog karaktera“ činjenična tvrdnja koja je podobna za isp itivanje u smislu prijavljenog kaznenog djela, dok je daljnji navod „da u priloženim presudama ima podmetanja i zadiranja u obitelj“ nikako ne odgovara navodu iz dopisa, no opet kako je sud bio vezan činjeničnim opisom, ispitivao je podobnost navedenog navoda te utvrdio kako isti ispunjava obilježje činjenične tvrdnje, dok navod da privatni tužitelji nisu časni i pošteni ljudi ne predstavlja činjeničnu tvrdnju već isključivo vrijednosni sud okrivljenog, a navod da su privatni tužitelji ljudi koji se bave kriminalom predstavlja činjeničnu tvrdnju jer je podoban njezinom utvrđivanju. Stoga, većina navoda može se reći koja su i izvučena iz dopisa predstavljaju činjenične tvrdnje jer su podobni za dokazivanje da li su istinite ili ne, dok navod da isti nisu časni i pošteni ljudi predstavlja vrijednosni sud okrivljenog o privatnim tužiteljima, koji se ne može dokazivati te će se isti obrazložiti dalje u obrazloženju presude. Nakon što je sud utvrdio da je većina navoda apostrofiranih u privatnoj tužbi činjenična tvrdnja pristupio je utvrđenju rad i li se o istinitoj ili neistinitoj činjeničnoj tvrdnji. Prvenstveno valja naglasiti kako su sva trojica privatnih tužitelja podnijela istu privatnu tužbu i kako se u cijelosti činjenični opis odnosi na svu trojicu. Nesporno je u postupku utvrđeno da je okrivljeni ČT sastavio dopis čiji mu se sadržaj inkriminira privatnom tužbom . Ova okolnost nespornom se utvrđuje čitanjem samog dopisa, kao i obranom samog okrivljenog, koji ne spori da je navedeni dopis sastavio i poslao na adrese sindikata. Nesporno je nadalje i to da je sadržaj navedenog dopisa postao pristupačan većem broju osoba . To stoga što je sadržaj dopisa postao dostupan privatnim tužiteljima, koji su trojica, čime je ispunjeno obilježje da je kazneno djelo počinjeno na drugi način na koji je postalo pristupačno većem broju osoba.

13.1. U pogledu navedenog sud je utvrdio kako činjenična tvrdnja da je okrivljeni više od sedam godina maltretiran od strane privatnih tužitelja istinita. Naime, navedeni navod treba promatrati iz cjelokupne situacije koja je popraćena i pravomoćnim kako kaznenim tako i građanskim presudama te nizom unutar željezničkih previranja i blago rečeno sukoba. Sud je navedenu odluku donio na temelju činjenice da je prvo privatni tužitelj pravomoćno kazneno osuđen i to još 2018. presudom Općinskog suda u Osijeku zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 1. i 3. KZ/11 na štetu okrivljenog i to vezano uz njegov rad. Konkretno radi se o događaju koji je sam okrivljeni u svojoj obrani opisao i naveo da je treće privatni tužitelj DT zatečen na radnom mjestu za koje nije stručno osposobljen te nije imao zdravstveno uvjerenje, zbog čega je protiv njega pokrenut i postupak u kojem mu je izrečena opomena pred otkaz. Iz navedene presude vidljivo je kako je prvo privatni tužitelj OT prijetio okrivljenom zlom kako bi ga ustrašio i uznemirio. Osim iz obrane okrivljenog navedeno djelomično i proizlazi iz iskaza treće privatnog tužitelja koji doduše ovaj postupak promatra kroz dvostruke kriterije postupanja okrivljenog kao tada svog nadređenog. Sudu je potpuno shvatljivo da je okrivljeni takvo ponašanje prvo privatnog tužitelja smatrao uznemiravanjem, jer je to i životno logično te bi i svaka prosječna osoba prema kojoj bi bilo počinjeno kaznenog djela prijetnje ustrašivanjem i/ili uznemiravanjem zlom to smatrala. Stoga je u odnosu na prvo privatnog tužitelja sud nedvojbeno utvrdio da bi bio istinit. U odnosu na drugo i treće privatne tužitelje navedeni navod treba promatrati iz konteksta koji je ponovno obrazložio u svojoj obrani okrivljeni ČT, a to je pisanje u glasilu Sindikata prometnika vlakova Hrvatske, čiji su članovi upravo svi privatni tužitelji. U navedenom glasilu izdanom u studenom 2016., broj 55., objavljen je članak pod nazivom „ Đ i D ponovno jašu“, u kojem navodno insinuira na okrivljenog ČT i ET. Sud je iskoristio riječ navodno jer čitanjem navedenog članka nigdje poimence nisu navedene određene osobe već se spominje dvojac iz Regije Istok, a koji vrši kontrole. Iz iskaza ispitanih svjedoka sada je jasnije da se može raditi o okrivljenom ĆT, no iz presude kako prvostupanjskog tako i drugostupanjskog suda a u povodu spora radi naknade nematerijalne štete i objave isprike, više je nego utvrđeno da se uistinu u navedenom članku govori upravo o okrivljenom ČT. Iz navedenog članka proizlazi kako se govori i okrivljenom i ET kao osobama po imenu Đ i D kao njihovim pseudonimima, a u samom članku se navodi u njegovoj prvoj rečenici „U jednom od prijašnjih brojeva lista „NA PERONU“ (broj 54/55., srpanj 2016.), u dijelu teksta „Na peronu i oko njega , a koji govori o R i D,...“ što ukazuje da objavljeni tekst iz studenog 20166. nije jedini koji je pisao o ovde okrivljenom. Autor navedenog teksta je upravo treće privatni tužitelj DT , za kojeg je Odlukom Uprave HŽ Infrastrukture d.o.o. od 9. veljače 2017., donijetom na 35. sjednici utvrđeno kako je narušeno dostojanstvo radnika i uznemiravanje ET i ČT te sukladno tome da treba provesti postupak utvrđivanja odgovornosti autora tekstova DT. Potom je 10. ožujka 2017. izdano upozorenje o obvezama iz radnog odnosa i mogućnosti otkaza DT po ranije navedenom postupku te je u istom upozorenju navedeno da je DT objavljenim tekstovima narušavao dostojanstvo i uznemiravao radnike – podnositelja pritužbe, među kojim i ovdje okrivljenog i to iz članka 114. Kolektivnog ugovora. Navedenim upozorenjem treće privatnom tužitelju je navedeno da ukoliko nastavi sa povredama radne obveze postoji mogućnost redovitog otkaza ugovora o radu. Iz navedenog nesporno je utvrđeno da je treće privatni tužitelj svojim objavljenim tekstovima odnosno člancima, za koje se i u službenim odlukama navodi da ih je bilo više jer se govori o množini, uznemiravao odnosno maltretirao ovdje okrivljenog.. Stoga je i u odnosu na treće privatnog tužitelja utvrđena činjenična tvrdnja istinita. Osim toga, navedeno je potvrđeno i prvostupanjskom i drugostupanjskom građanskom presudom vezano uz spor glede naknade štete koju je pokrenuo među ostalim i ovdje okrivljeni protiv Sindikata prometnik vlakova Hrvatske. U odnosu na drugo privatnog tužitelja ŽT i navod da bi uznemiravao okrivljenog za sud je utvrđen kroz njegovu odgovornost kao glavnog urednika glasila sindikata i članka nadzornog odbora HŽ Infrastrukture d.o.o., koji je i sam u svom iskazu naveo da je dozvolio objavu članaka da je bio tužen i kako je postupio po presudi i isplatio naknadu štete, no da istu presudu ne prihvaća duhovno, kakvo god to prihvaćanje po stavu privatnog tužitelja bilo, jer su presude odluke koje donose neovisni sudovi nakon provedenog postupka i analize svih izvedenih dokaza. Očigledno je da drugo privatni tužitelj ne prihvaća odnosno da se ne slaže sa odlukama sudova. Upravo u navedenoj odluci suda, odnosno prvostupanjskoj presudi navedeno je kako okrivljeni a drugim tužiteljima trpi profesionalne i ljudske posljedice, obzirom da se radi o objavi tendencioznih članaka s netočnim informacijama koje ruše godine građenja profesionalnog i ljudskog ugleda tužitelja te da stvara preko noći izrazito lošu sliku o tužiteljima, kao i da su tuženi (drugo i treće privatni tužitelji) objavom navedenih članaka po mišljenju prvostupanjskog suda prekoračili granice objave informacija koje bi mogle biti u interesu javnosti. Stoga je sud mišljenja kako je drugo privatni tužitelj dopuštajući objavu takvih članaka dopustio uznemiravanje od strane treće privatnog tužitelja DT te okrivljeni s pravom istoga kao glavnog nakladnika smatra isto osobom koja ga maltretira, što i ovaj sud prihvaća te smatra da je i u odnosu na drugo privatnog tužitelja navedena činjenična tvrdnja istinita.

13.2. U odnosu na činjeničnu tvrdnju da su sudovi u predmetnim presudama opisali sve radnje i postupke privatnih tužitelja čija su (ne)djela kaznenog karaktera, valja naglasiti kako su privatni tužitelji navedeni navod u cijelosti naveli da se odnosi na svu trojicu privatnih tužitelja, kako je i navedeno u samoj privatnoj tužbi. U odnosu na navedenu činjeničnu tvrdnju i prvo privatnog tužitelja nesporno je utvrđeno kako njegove radnje jesu bile predmet kaznenog postupka u kojem je i pravomoćno kazneno osuđen stoga je i navedena činjenična tvrdnja istinita u odnosu na njega, kao što je to opisano i obrazloženo za prethodnu činjeničnu tvrdnju u obrazloženju pod točkom 13.1., pa se stoga sud neće nepotrebno ponavljati. U odnosu na drugo i treće privatnog tužitelja, navedena činjenična tvrdnja je po sudu nedvojbeno neistinita. Naime, sud je nedvojbeno utvrdio kako drugo privatni tužitelj AT i treće privatni tužitelj DT nisu bili sudionici kaznenog postupka, niti su prema dokazima u spisu kazneno pravomoćno osuđeni niti je to bilo poznato ijednom ispitanom svjedoku pa čak niti okrivljenom. Valja naglasiti kako je u odnosu na taj navod iz dopisa okrivljeni naveo da je prepisao iz presuda, što će biti analizirano dalje u obrazloženju presude . Stoga, ovu činjeničnu tvrdnju sud smatra neistinitom.

13.2. Činjenična tvrdnja da u priloženim presudama ima podmetanja i zadiranja u obitelj sud mora naglasiti kako je izvedena iz konteksta cjelokupnog navoda koji glasi „Ima tu prijetnji, vrijeđanja, podmetanja, maltretiranja, ugrožavanja sigurnosti prometa, zadiranja u obitelj i itd.“. Stoga je sud navedenu tvrdnju promatrao napisanu u njezinom izvorniku, jer ovako izvučeni dio ostavlja dojam na sud da privatni tužitelji ipak jedan njezin dio priznaju kao istinite tvrdnje (prijetnje, vrijeđanja, ugrožavanja sigurnosti prometa). U odnosu na navedenu tvrdnju sva trojica privatnih tužitelja negiraju da bi okrivljenom nešto podmetali ili zadirali u obitelj, a za koju tvrdnju okrivljeni navodi da je prepisana iz presuda. Sud je utvrdio kako o tome uistinu ima riječi u presudama i to više prvostupanjskoj građanskoj. Naime, u istoj se navodi kako je postupanjem u vidu objave članaka došlo do narušavanja kako profesionalnog tako i ljudskog ugleda okrivljenog. Potom valja promatrati cjelokupna zbivanja počevši od 2016. i objave tekstova pa sve do vođenja kako kaznenog tako i građanskog postupka, kojom prilikom je okrivljeni i smijenjen sa svog radnog mjesta te da je bacanje otvora ventilacijskog otvora – rešetke na dvorište ispred obiteljske kuće, u kojoj stanuje sa obitelji uslijed svih prethodno opisanih zbivanja prijavio kao prijetnju nadležnoj policijskoj postaji, bojeći se za sebe. Također se u prvostupanjskoj kaznenoj presudi opisuje ne samo postupanje prvo privatnog tužitelja koji je pravomoćno osuđen, već se spominju i drugo privatni tužitelj AT i treće privatni tužitelj DT i to pod rednim brojem 23. obrazloženja prvostupanjske kaznene presuda suda u Osijeku, a vezano uz objavu članaka u glasilu sindikata koje je sutkinja povezala i sa kaznenim djelom prijetnje na štetu ovdje okrivljenog ČT. No, ipak navedena tvrdnja, izvedena iz njenog izvornika kako je sadržana u činjeničnom opisu da ima podmetanja i zadiranja u obitelj, nije u ovom dokaznom postupku utvrđena kao istinita jer iz niti jednog dokaza to ne proizlazi.

13.3. Kao što je ranije navedeno navod iz privatne tužbe da privatni tužitelji nisu časni i pošteni ljudi, ne predstavlja činjeničnu tvrdnju koja je podložna dokazivanju već isključivo vrijednosni sud okrivljenog o privatnim tužiteljima što će se obrazložiti u nastavku presude.

13.4. Činjenična tvrdnja da su privatni tužitelji ljudi koji se bave kriminalom u odnosu na prvo privatnog tužitelja jeste istinita jer je kao što je prethodno navedeno u dva navrata ista potvrđena pravomoćnom kaznenom presudom, kojom je isti proglašen krivim za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 1. i 3. KZ/11, počinjenog na štetu ovdje okrivljenog ČT i to u svezi s obavljanjem njegova rada, jer je isti u suštini izrekao prijeteće riječi ovdje okrivljenom tadašnjem voditelju područ ja regulacije prometa Istok, nezadovoljan činjenicom što je ovdje okrivljeni zatražio provođenje unutarnjeg nadzora poradi nepravilnosti u radu djelatnika na željezničkom kolodvoru Zdenci-Orahovica te zaprijetio riječima da će biti mila majka ukoliko ne obustavi istragu. Iz navedenog je razvidno da je istinita navedena činjenična tvrdnja u odnosu na prvo privatnog tužitelja istinita jer je isti pravomoćno kazneno osuđen i to u svezi s radom, odnosno prijetio je zlom ovdje okrivljenom ako ne obustavi postupak koji se odnosi na utvrđene nepravilnosti na radu upravo glede treće privatnog tužitelja DT, stoga je opravdano istinita tvrdnja da bi se prvo privatni tužitelj u radu bavio kriminalom jer je isti pokušao utjecati na okrivljenog u opisanoj situaciji, iskorištavajući svoj položaj pa kada nije naišao na pozitivan stav ovdje okrivljenog istome uputio riječi prijetećeg sadržaja. S time da tvrdnja da bi se drugo i treće privatni tužitelji bavili kriminalom nije dokazana kao istinita, jer istima n ije dokazano da bi bili pravomoćno kazneno osuđeni niti se protiv istih vode ili su se vodili kazneni postupci. Stoga je u odnosu na njih sud nedvojbeno utvrdio kako je navedena tvrdnja neistinita.

14. Nakon što je sud utvrdio za apostrofirane navode iz dopisa sadržane u privatnoj tužbi utvrdio da se radi o činjeničnim tvrdnjama koje su podložne dokazivanju te nakon što je utvrdio da su neke od njih istinite, tada je sud pristupio , u odnosu na utvrđene neistinite činjenične tvrdnje, utvrđivanju da li su iste kao takve mogle naštetiti ugledu i časti privatnih tužitelja. Glede činjeničnih tvrdnji za koje je sud nedvojbeno utvrdio da su istinite nije nastavio dalje utvrđivati ostala obilježja kaznenog djela, kada nije ispunjeno jedno od tri objektivnih obilježja. Kao što je to ranije navedeno za činjeničnu tvrdnju da su sudovi u predmetnim presudama opisali sve radnje i postupke privatnih tužitelja čija su (ne)djela kaznenog karaktera utvrđeno je da je neistinita u odnosu na drugo privatnog tužitelja RT i treće privatnog tužitelja DT, dok je za činjeničnu tvrdnju da u priloženim presudama ima podmetanja i zadiranja u obitelj utvrđena neistinitost u odnosu na svu trojicu privatnih tužitelja dok je za činjeničnu tvrdnju da su privatni tužitelji ljudi koji se bave kriminalom utvrđeno da je ista neistinita samo u odnosu a drugo i treće privatnog tužitelja. Ovakve neistinite činjenične tvrdnje koje je sud nedvojbeno utvrdio napisane u dopisu koji je odaslan na adresu Sindikata prometnika vlakova Hrvatske i to kako se navodi svim članovima sindikata, za koje je prvo privatni tužitelj naveo da ih je 1619, a samo članova predsjedništva 32 te još dodatno na adrese još triju sindikata povezanih sa radom željeznice, tada se svakako može govoriti da su istaknute neistinite činjenične tvrdnje podobne da naškode ugledu i časti privatnih tužitelja. naime, za nekoga navesti da su sudovi u predmetnim presudama opisali sve radnje i postupke privatnih tužitelja čija su (ne)djela kaznenog karaktera, a da pritom to ne odgovara istini i to poslati na adrese radnih kolega, tada uistinu šteti časti i ugledu drugi i treće privatnog tužitelja te stvara dojam kod osoba koje pročitaju navedeni dopis kako su isti eventualno kazneno osuđeni i navedena tvrdnja bi kod drugih osoba koje čitaju taj dopis mogla stvoriti pogrešnu predodžbu o drugo i treće privatnom tužitelju. Tvrdnja da u priloženim presudama ima podmetanja i zadiranja u obitelj također upućena na adrese članova sindikata i čelnicima drugih sindikata, kao i kod svih osoba koje pročitaju navedeni dopis mogla bi stvoriti pogrešnu predodžbu o privatnim tužiteljima, kako u profesionalnom tako i u privatnom smislu jer se spominje obitelj okrivljenog, a što sve može naštetiti ugledu i časti . U odnosu na drugo i treće privatnog tužitelja i neistinitu činjeničnu tvrdnju da su ljudi koji se bave kriminalom nedvojbeno je utvrđeno da može naštetiti njihovom ugledu i časti jer za nekoga izjaviti da se bavi kriminalom je po sebi negativna tvrdnja. Kada se uzmu u obzir sve tvrdnje i činjenica da su sa dopisom bili upoznati kako sami privatni tužitelji te poneki ispitani svjedoci, čelnici drugih sindikata te da se prema iskazu privatnih tužitelja o sadržaju istoga pričalo među zaposlenicima, kojih ima nekoliko tisuća, tada navedene tvrdnje po svom sadržaju u radnoj okolini stvaraju negativnu predodžbu o privatnim tužiteljima te isti mogu bili izloženi i negativnim posljedicama po svom ugledu i časti. Časti i ugledu može škoditi sve ono što u postojećoj, oštećenikovoj sredini može dovesti do prezira, mržnje, odbacivanja i negacije njihove ličnosti. Sud je nedvojbeno utvrdio kako su tvrdnje podobne za navedeno.

15. Utvrđujući subjektivno obilježje kaznenog djela klevete iz članka 149. stavka 2. KZ/11, sud nije nedvojbeno utvrdio kako okrivljeni ČT postupao sa namjerom klevetanja privatnih tužitelja. U odnosu na neistinite činjenične tvrdnje sud je utvrdio kako je iste okrivljeni uslijed cjelokupnih događanja vezano uz posao imao opravdane razloga iste iznijeti i to na temelju prethodno analiziranih dokaza, a posebice presuda iz kaznenog i građanskog postupka te postupanja privatnih tužitelja prema njemu. Činjenica je da je okrivljeni u obavljanju svoga posla došao u kontakt sa svim privatnim tužiteljima i to ponajviše sa treće privatnim tužiteljem, koji je objavljivao članke i tekstove o njemu, a također je u obavljanju svoga posla kontrole utvrdio nepravilnosti u njegovom radu (treće privatnog tužitelja). U doticaj sa prvo privatnim tužiteljem okrivljeni dolazi kada je pokrenuo postupak protiv treće privatnog tužitelja i isti je odmah rezultirao kaznenim postupkom zbog kaznenog djela počinjenog na njegovu štetu, dok je drugo privatni tužitelj bio glavni urednik glasila u kojem su objavljivani uvredljivi tekstovi za okrivljenog te i na internetskoj stranici. Iz obrane okrivljenog proizlazi da je tražio objašnjenje od upravo drugo privatnog tužitelja koje nije dobio, a što je rezultiralo izlaskom iz sindikata čiji su članovi bili sva trojica privatnih tužitelja. Osim toga, u građanskoj presudi je navedeno kako po objavi uvredljivih tekstova na zahtjev okrivljenog nije objavljena isprika. Osim toga, cjelokupna radna atmosfera koja se može okarakterizirati kao mučna i nimalo profesionalna i etička, u kojoj bi se svi radni kolega trebali međusobno poštivati i uvažavati to nikako nije bila. To svakako nije bila nikako u odnosu na okrivljenog, koji je nedvojbeno bio izložen uznemiravanju na poslu kao i maltretiranju kroz objave članaka u pisanom tisku i na internetskim stranicama, kako je to naveo okrivljeni. Direktno treće privatni tužitelj, a indirektno prvo privatni tužitelj kao predsjednik sindikata te drugo privatni tužitelj kao član istog sindikata i urednik glasila dopustili su da se okrivljeni u radnoj atmosferi omalovaži, profesionalno degradira, a u tom razdoblju je bilo i drugih opasnih događaja prema okrivljenom, čiji počinitelji nisu pronađeni, ali se svakako takva postupanja mogu povezati sa stvorenom radnom atmosferom spram okrivljenog. U takvim radnim uvjetima, okrivljeni je uistinu pokušao zaštiti svoje dostojanstvo i to je itekako vidljivo iz niza dopisa upućenih na razne adrese, u kojima se opisuju događaji, a nedvojbeno je sud utvrdio kako je prvo privatni tužitelj pravomoćno kazneno osuđen, zatim da su drugo i treće privatni tužitelji presudom bili dužni naknaditi štetu zbog nanošenja štete ugledu i časti okrivljenog te je izdano upozorenje treće privatnom tužitelju zbog kršenja etičkog kodeksa spram okrivljenog. U cijeloj toj situaciji okrivljeni je dostavio pravomoćne presude koje su odluke sudova u javnom postupku i iste su po svom karakteru javne i to uz dopis u kojem je sažeo svoje mišljenje nakon proživljenih događaja i isto se nikako prema stavu suda ne može pripisati namjeri klevetanja već uistinu zaštiti okrivljenog kako je to sam naveo u obrani.

16. Sud je u potpunosti cijenio istinitom i vjerodostojnom pisanu dokumentaciju pročitanu tijekom dokaznog postupka jer istinitost i vjerodostojnost iste ničime nije dovedena u sumnju, niti su stranke imale primjedbe na pisanu dokumentaciju.

17. Obranu okrivljenog ČT sud je analizirajući istu prihvatio kako u dijelu u kojem priznaje izvršenje objektivnih obilježja terećenog mu dijela, kada navodi da je poslao dopis, tako i u dijelu kada navodi da sadržajem istog nije klevetao privatne tužitelje, odnosno štetio njihovoj časti i ugledu. Sud je obranu prihvatio iz svih razloga navedenih kod obrazlaganja izostanka subjektivnog obilježja djela, a u prvom redu zbog činjenice da je dopis u cjelini poslan zbog svih događaja koji su se dogodili okrivljenom i zbog kojih isti ima pravo prema stavu suda na svoj viđenje i mišljenje. To osobito što iz dopisa LT proizlazi da je isti smijenjen bez obrazloženja, kao nedužni radnik i na traženje nisu nikada dani razlozi, što dodatno ukazuje na frustriranost okrivljenog na radnom mjestu kao i radnom atmosferom, na koju su prema stavu suda uvelike utjecali privatni tužitelji. Isto tako, navedeno postupanje okrivljenog sud pronalazi u činjenici da protiv istoga nikada nisu pokretani službeni postupci vezano uz nepravilnosti u radu, koji su mu pripisivani objavljenim tekstovima. Sud je, analizirajući iskaze privatnih tužitelja OT, RT i DT, iste cijenio istinitima te ih kao takve prihvatio, jer su svoje iskaze dali životno logično s obzirom na meritum stvari. Iskaze svjedoka ostalih ispitanih svjedoka LT, KT i ST sud je prihvatio u potpunosti jer su isti iskazivali prema svom najboljem znanju glede problematike koja je bila predmet ovog postupka.

18. Slijedom svega izloženog, ovaj sud ne nalazi dokazanim da bi okrivljenik ČT privatnom tužbom izdvojenim navodima iz dopisa, specificiranim u činjeničnom dijelu izreke ove presude, počinio tri kaznena djela klevete na štetu privatn ih tužitelja, a iz razloga jer ne smatra nedvojbeno dokazanim da bi predmetnim dopisom okrivljenik postupao u namjeri klevetanja istih, zbog čega ga je sud oslobodio optužbe.

19. U odnosu na ranije utvrđene navode da privatni tužitelji nisu časni i pošteni ljudi sud je utvrdio kako se ne radi o činjeničnim tvrdnjama već o negativnom vrijednosnom sudu okrivljenika. Naime, sud je, obzirom na to da prema odredbi članka 449. stavka 2. ZKP-a nije vezan za prijedlog tužitelja o pravnoj oznaci djela, ali okrivljenog ne smije proglasiti krivim za kazneno djelo teže od onog koje mu je stavljeno na teret, kao i s obzirom na obvezu svestranog raspravljanja o predmetu iz članka 393. stavka 2. ZKP- a, u konkretnom slučaju ispitao da li su u opisanom ponašanju okrivljenog ČT ostvarena obilježja lakšeg kaznenog djela. Obzirom da kazneno djelo uvrede prema zapriječenoj kazni nije teže od kaznenog djela klevete sud je po službenoj dužnosti ovlašten procjenjivati da li činjenični opis privatne tužbe predstavlja obilježja kaznenog djela uvrede bez obzira na pravnu kvalifikaciju privatnog tužitelja za koju nije vezan ukoliko se radi o lakšem kaznenom djelu od onog koje je kvalificirano. Uzimajući u obzir da navedeni navod imao obilježje negativnog vrijednosnog suda, sud je utvrdio da li su ispunjena ostala obilježja kaznenog djela uvrede. Za postojanje kaznenog djela uvrede nije potrebno postojanje namjere vrijeđanja već samo da je obavljena takva radnja koja prema objektivnim kriterijima omalovažava drugu osobu ili vrijeđa njezinu čast i ugled, a počinitelj je pri tome postupao s namjerom (izravnom ili neizravnom), a koja namjera obuhvaća svijest o svim bitnim obilježjima ovog kaznenog djela: o važnosti izjave, o tome da se s njom omalovažava druga osoba i o svim drugim okolnostima koje izjavi daju uvredljiv značenje. U dokaznom postupku sud nije utvrdio da bi okrivljeni pisanjem toga navoda namjerno uvrijedio privatne tužitelje osobito što se isti referirao na navedeni navod da je isti napisao prepisujući iz pravomoćnih presuda. Okrivljeni je prema stavu suda istaknutu čast i poštenje privatnih tužitelja provukao kroz postupanje privatnih tužitelja spram njemu, koji je i u kaznenom i u građanskom postupku imao status „oštećenika“ odnosno osobe na čiju je štetu počinjeno kazneno djelo odnosno osoba čija su čast i ugled povrijeđeni. Kada se navedeno uzme u obzir tada se napisana izjava da nisu časni i pošteni se zasigurno ne može smatrati izjavom koja je dana odnosno napisana s ciljem da uvrijedi privatne tužitelje odnosno s namjerom.

20. O troškovima kaznenog postupka odlučeno je temeljem izričite zakonske odredbe citirane u izreci presude, te je naloženo da privatni tužitelji naknade troškove kaznenog postupka i to paušalnu svotu u iznosu 200,00 eura svaki te nužne izdatke okrivljenika i nužne izdatke i nagradu njegova branitelja, svaki u 1/3, o čemu će se donijeti posebno rješenje, nakon što u spis budu dostavljeni u zakonom propisanom roku podaci potrebni za donošenje istog.

U Zagrebu 17. ožujka 2026.

Sutkinja

Martina Pamić

POUKA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude ovlaštene osobe imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude.

Žalba se podnosi ovom sudu pisanim putem, u dovoljnom broju primjeraka za sud te za protivnu stranku i branitelja radi ulaganja odgovora, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud.

DNA:

1. Privatni tužitelji OT, AT i DT

2. Opunomoćenik privatnih tužitelja, odvjetnik ĐT

3. Okrivljeni ČT

4. Branitelj, odvjetnik Josip Begović