Poslovni broj: UsI-886/2025-25

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Neli Mešin, te zapisničarki Tamari Taraš, u upravnom sporu tužitelja pod 1) JLCG, OIB: [osobni identifikacijski broj], 7 Llwynderw, [adresa], pod 2) JL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], pod 3) LL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], pod 4) JLC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i pod 5) ŽL, OIB: [osobni identifikacijski broj], 119 J, [adresa], svi zastupani po opunomoćeniku, Mark Baničević, odvjetnik u Splitu, Vukovarska 28/I, protiv tuženika Ministarstva financija RH, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, OIB: 18683136487, Zagreb, Koturaška 43, radi poreza na promet nekretnina, 17. ožujka 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanjem rješenja Ministarstva financija RH, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410- 20/19-01/790, URBROJ: 513-04-19-3, od 30. kolovoza 2019. godine i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Dubrovnik, Ispostave Korčula, KLASA: UP/I-410-20/2015-001/01682, URBROJ: 513-07-19-02-2017-004, od 11. prosinca 2018. godine.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, Ministarstva financija RH, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-20/19-01/790, URBROJ: 513-04-19-3, od 30. kolovoza 2019. godine, odbijena je žalba VL (prednika tužitelja) podnesena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Dubrovnik, Ispostave Korčula, KLASA: UP/I-410- 20/2015-001/01682, URBROJ: 513-07-19-02-2017-004, od 11. prosinca 2018. godine, kojim mu je utvrđena osnovica poreza na promet nekretnina u iznosu od 597.911,57 kn, utvrđen porez na promet nekretnina po stopi od 5% u iznosu od 29.895,57 kn, djelomično usvojen zahtjev za oslobođenjem od plaćanja poreza u iznosu od 13.228,12 kn, te utvrđen porez na razliku u iznosu od 16.667,45 kn.

2. U pravodobno podnesenoj tužbi od **.**.2019. VL je naveo da su rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela državne uprave neosnovana i nezakonita, te protivna odredbama Zakona o općem upravnom postupku i Zakona o porezu na promet nekretnina. Istaknuo je da rješenje tuženika ne sadrži razloge koji su bili odlučni pri ocjeni dokaza tako da ga nije ni moguće ispitati. Poziva se na razloge navedene tijekom upravnog spora, a to je da se u postupku nije posebno utvrđivala vrijednost okućnice i zgrade, tako da je nejasno na koji način je utvrđena osnovica i visina poreza na promet nekretnina. Naveo je da je nastupila zastara prava na utvrđivanje porezne obveze. Dodao je da je rješenje tuženika doneseno od neovlaštene osobe jer načelnik sektora nije čelnik državne uprave. Predložio je da se poništi rješenje tuženika i prvostupanjskog tijela državne uprave.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je u svemu ostao kao kod obrazloženja svog rješenja, te je predložio da sud tužbu odbije kao neosnovanu.

4. Kako je VL umro, rješenjem od 10. lipnja 2020. godine utvrđeno je da je nastupio prekid upravnog spora zbog njegove smrti, te je određeno da će se upravni spor nastaviti kad nasljednici umrlog preuzmu postupak, odnosno kad ih sud, na prijedlog stranke ili po službenoj dužnosti, pozove da preuzmu postupak.

5. Rješenjem od 17. travnja 2025. godine nastavljen je upravni spor koji je prekinut rješenjem od 10. lipnja 2020. godine, te su pozvani nasljednici VL: tužitelji pod 1) JLCG, OIB: [osobni identifikacijski broj], 7 L, [adresa], pod 2) JL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], pod 3) LL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], pod 4) JLC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i pod 5) ŽL, OIB: [osobni identifikacijski broj], 119 J [adresa], da u roku od 30 dana od primitka tog rješenja preuzmu postupak.

6. Na ročištu za raspravu pred ovim sudom od 16. ožujka 2026. godine, a koja se održala bez prisutnosti uredno pozvanog tuženika, tužitelji su naveli da u svemu ostaju kao u tužbi, te kao u tijeku upravnog postupka koji je prethodio ovom upravnom sporu. Popisali su trošak ovog upravnog spora na način da zahtjevaju za sastav tužbe 1.000 EUR-a, za pristup na današnje ročište 1.000 EUR-a, sve uvećano za 40% za zastupanje tužitelja od pod 4) do pod 5), odnosno sveukupno 2.800,00 EUR-a.

7. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem svih isprava koje se nalaze u sudskom spisu, te čitanjem cjelokupnog spisa tuženika koji je dostavljen uz odgovor na tužbu.

8. Stranke u ovom upravnom sporu nisu predložile izvođenje drugih dokaza.

9. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Člankom 9. stavkom 1. Zakona o porezu na promet nekretnina („Narodne novine“ broj 69/97, 26/00 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 127/00 - članak 172. Općeg poreznog zakona, 153/02 i 22/11; u daljnjem tekstu Zakon) propisano je da je osnovica poreza na promet nekretnina tržišna vrijednost nekretnine u trenutku nastanka porezne obveze. Stavkom 2. tog članka određeno je da se pod tržišnom vrijednosti nekretnine razumijeva cijena nekretnine koja se postiže ili se može postići na tržištu u trenutku nastanka porezne obveze. Stavkom 3. istog članka propisano je da Porezna uprava utvrđuje osnovicu poreza na promet nekretnina kao tržišnu vrijednost nekretnine, u pravilu, iz isprave o stjecanju ako je ukupan iznos naknade koju daje ili isplaćuje stjecatelj približno jednak cijenama koje se postižu ili se mogu postići na tržištu.

11. Člankom 11.a stavkom 1. Zakona određeno je da porez na promet nekretnina ne plaćaju građani koji na temelju sklopljenog ugovora o kupoprodaji stječu prvu nekretninu (stan ili kuću) kojom rješavaju vlastito stambeno pitanje ako je kumulativno ispunjen, između ostalog, i uvjet da površina nekretnine ne prelazi površinu za 1 osobu do 50 m[2] građevine.

12. Člankom 108. stavkom 1. Općeg poreznog („Narodne novine“ broj 115/16 i 106/18; u daljnjem tekstu OPZ) propisano je da pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći. Stavkom 2. istog članka određeno je da zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza. Nastanak porezne obveze propisan je posebnim poreznim zakonima.

13. Uvidom u spis tijela državne uprave proizlazi da je VL od SL i FL **.**.2014. kupio nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], površine 113 m[2] , za 78.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti. U prijavi poreza na promet nekretnina VL je zatražio oslobođenje od plaćanja poreza za kupnju prve nekretnine kojom rješava vlastito stambeno pitanje, te kao članove uže obitelji naveo bračnog druga i dvoje djece. S obzirom da niti jedan član njegove uže obitelji nema prijavljeno prebivalište na adresi kupljene nekretnine, te da je jedino on ispunjavao sve zakonski propisane uvjete za oslobađanje od plaćanja poreza, prvostupanjsko tijelo državne uprave je donijelo rješenje od 11. prosinca 2018. godine. U njemu je, sukladno odredbi iz članka 9. stavka 3. Zakona, utvrdilo osnovicu poreza na promet nekretnina iz isprave o stjecanju, tj. predmetnog ugovora o kupoprodaji od 19. prosinca 2014. godine, u iznosu od 597.911,57 kn (protuvrijednost za kupljeni iznos od 78.000,00 eura), utvrdilo porez na promet nekretnina po stopi od 5% u iznosu od 29.895,57 kn, djelomično usvojilo njegov zahtjev za oslobođenjem od plaćanja poreza u iznosu od 13.228,12 kn (vrijednost 50 m[2] kupljene nekretnine - članak 11.a stavak 1. Zakona), te utvrdilo porez na razliku kupljene nekretnine u iznosu od 16.667,45 kn. Povodom žalbe VL izjavljene protiv prvostupanjskog rješenja od 11. prosinca 2018. godine, tuženik je rješenjem od 30. kolovoza 2019. godine istu odbio. Ovakva rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela državne uprave su zakonita i pravilna.

14. Suprotno tvrdnjama tužitelja, u ovoj upravnoj stvari nije nastupila zastara prava na utvrđivanje poreza. Zastara prava na utvrđivanje porezne obveze u ovoj upravnoj stvari je počela teći 01. siječnja 2015. godine, odnosno istekom godine u kojoj je sukladno članku 108. stavku 2. OPZ-a nastala porezna obveza. Porezna obveza je, temeljem članka 14. stavka 1. Zakona, nastala u trenutku u trenutku sklapanja predmetnog ugovora kojim se stekla nekretnina, a to je 19. prosinca 2014. godine. Stoga je jasno da do trenutka donošenja rješenja tuženika (30. kolovoza 2019. godine) nije nastupila zastara prava poreznog tijela na utvrđivanje predmetne porezne obveze, jer do tada nije prošao rok od šest godine propisan odredbom iz članka 108. stavka 1. OPZ-a.

15. Osnovica poreza na promet nekretnina je utvrđena iz isprave o stjecanju, odnosno iz predmetnog ugovora o kupoprodaji od 19. prosinca 2014. godine, a to je 78.000,00 eura (597.911,57 kn), tj. upravo onaj iznos za koji je VL kupio predmetnu nekretninu. VL je u svojoj prijavi poreza naveo da je riječ o kući od 113 m[2] , te za kupljenu nekretninu u prijavi nije naveo da je dijelom riječ o građevinskom zemljištu, parkirnom mjestu ili sl. Da je riječ o istoj jediničnoj cijeni po m[2] za svih kupljenih 113 m[2] proizlazi i iz toga da u predmetnom kupoprodajnom ugovoru nije navedena posebno cijena za kuću, a posebno za, kako je to VL naveo, okućnicu ili neki drugi dio nekretnine, već je navedena jedna cijena za cijelu nekretninu, tj. kunska protuvrijednost od 78.000,00 eura za 113 m[2] . Napominje se i da je u prijavi VL naveo da je stanje objekta za adaptaciju, te da od infrastrukture nema ni plin ni kanalizaciju.

16. U trenutku donošenja rješenja tuženika (30. kolovoza 2019. godine) na snazi je bila Uredba o unutarnjem ustrojstvu ministarstva financija („Narodne novine“ broj 54/17, 26/18 i 79/19), koja je u odredbi iz članka 2. propisala da se za obavljanje poslova iz djelokruga Ministarstva financija ustrojava, između ostalog, i Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, a koji je sukladno odredbi iz članka 36. unutarnja ustrojstvena jedinica Ministarstva financija koja, između ostalog, rješava o žalbama protiv upravnih akata Porezne uprave. Stoga ne stoje tvrdnje tužitelja da je rješenje tuženika doneseno od neovlaštene osobe, te da je trebalo biti doneseno od ministra financija.

17. Na temelju dokaza izvedenih u ovom upravnom sporu, tj. svih isprava koje se nalaze u sudskom spisu i spisu tijela državne uprave, ovaj sud je utvrdio da su rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela državne uprave zakonito donesena. U upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila ova upravna stvar.

18. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09 i 110/21; u daljnjem tekstu ZUP), a na koje ovaj sud, temeljem članka 47. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24; u daljnjem tekstu ZUS), pazi po službenoj dužnosti.

19. Zbog svega navedenog, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev je odbijen, te je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

20. S obzirom na to da tuženik nije izgubio spor, odnosno tužitelji nisu niti djelomično uspjeli u ovom upravnom sporu, nisu ispunjeni uvjeti u smislu članka 147. stavka 1. ZUS-a, da se tuženika obveže da tužiteljima naknade troškove upravnog spora koje su popisali na ročištu za raspravu pred ovim sudom od 16. ožujka 2026. godine. Stoga je riješeno kao u točki II. izreke.

U Splitu, 17. ožujka 2026. godine

S U T K I NJ A

Nela Mešin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka presude.

DNA: - opunomoćeniku tužitelja

- tuženiku

- u spis

NACRT ODLUKE IZRADIO

VIŠI SUDSKI SAVJETNIK-SPECIJALIST ŠIME TOMIĆ