Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Kž-112/2026-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća te Igora Pavlica i Dejana Repića, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog HK, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023., 36/2024. i 136/2025., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kov-51/2026-8 od 18. veljače 2026., u sjednici održanoj 17. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog HK kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem poslovnog broja: Kov-51/2026-8 od 18. veljače 2026., Općinski sud u Varaždinu je, na temelju čl. 131. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012. - odluka Ustavnog suda, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024., 72/2025. i 13/2026., dalje: ZKP/08), a po zakonskoj osnovi iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08 produljio istražni zatvor protiv okrivljenog DK, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. KZ/11.
2. Protiv tog rješenja žalbu podnosi okrivljeni DK po branitelju Mihaelu Bačaniju, odvjetniku, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se istražni zatvor protiv okrivljenika ukine i isti zamijeni mjerama opreza i to zabranom napuštanja boravišta, obvezom javljanja određenom tijelu i privremenim oduzimanjem putne isprave, uz istovremeno određivanje jamstva sukladno čl. 102. ZKP/08 u primjerenoj visini.
3. Prije održavanja sjednice spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledavanje, koje je podneskom broj KŽ-DO-136/2026-3 od
10. ožujka 2026. isti vratilo.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ovo žalbeno vijeće uočava da okrivljenik u žalbi upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08 čije ostvarenje nalazi u tome da se pobijana odluka temelji na nezakonitim dokazima, u svezi čega valja navesti da se sudovi u ovoj fazi postupka prilikom odlučivanja o istražnom zatvoru nisu ovlašteni upuštati u pitanje zakonitosti dokaza.
5.1. Okrivljenik nije u pravu niti kada smatra da pobijana odluka ne sadrži dostatne razloge o odlučnim činjenicama (bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08), uz bitnu argumentaciju da se u obrazloženju prvostupanjskog rješenja prejudicira njegova krivnja, iako još nije provedena rasprava niti su izvedeni dokazi, tako da se pobijano rješenje temelji na nedopuštenoj pretpostavci, a što je u suprotnosti s načelom nevinosti iz čl. 3. ZKP/08 i čl. 6. st. 2. Europske konvencije.
5.2. Vezano za takve žalbene tvrdnje, ovo vijeće primjećuje da se u ovoj fazi postupka prilikom odlučivanja o istražnom zatvoru odlučne činjenice utvrđuju na razini osnovane sumnje, tako da je žalba okrivljenika u navedenom pravcu promašena.
5.3. Isto tako, žalitelj nije u pravu kada u žalbi smatra da je prvostupanjski sud ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 i time što nije obrazložio zašto smatra da se svrha istražnog zatvora u ovom slučaju ne može ostvariti primjenom drugih blažih mjera.
5.4. Suprotno žalitelju, sud prvog stupnja je u toč. 9. u svezi toč. 8. i 8 .1. obrazloženja pobijanog rješenja iznio jasne, određene, neproturječne i po ocjeni ovog žalbenog suda dostatne razloge zbog čega smatra da se ostvarenje svrhe istražnog zatvora u ovom slučaju ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera.
6. Okrivljenik nije u pravu niti kada smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjeničnog stanje na kojem temelji svoju odluku.
6.1. Žalitelj prvenstveno nije u pravu kada u žalbi napada pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda o postojanju temeljnog uvjeta za određivanje/produljenje istražnog zatvora – osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo za koje se tereti u ovom postupku, konkretno, kazneno djelo iz čl. 326. st. 1. KZ/11, pri čemu se prvenstveno poziva na svoju obranu u kojoj je tvrdio da je bio uvjeren da obavlja legalni prijevoz osoba, te da je trebao primiti ukupno 500,00 eura za cijeli prijevoz i to tek po dolasku u Italiju, a što, po njegovom mišljenju, dovodi u pitanje tvrdnju optužbe o visini očekivane koristi i stupnju njegove uključenosti u navodnu krijumčarsku organizaciju.
6.2. Suprotno okrivljeniku, polazeći od dokaza i podataka u spisu, posebice iskaza stranih državljana CK i MK, prvostupanjski sud pravilno uočava da sve upućuje, dakako u ovoj fazi postupka na razini osnovane sumnje, da se ovdje radilo o dobro organiziranom i pomno planiranom naplatnom poduhvatu ilegalnog prevoženja stranih državljana i njihovog prebacivanja u druge države članice Europske unije, a u kojem protupravnom poduhvatu je žalitelj sudjelovao svjesno i htijući, a na što posebice upućuju dokazi i podaci u spisu koji na razini osnovane sumnje upućuju da je okrivljenik strane državljane, koji nisu imali kod sebe nikakvu dokumentaciju, fotografirao prije ulaska u vozilo, da su mu po dolasku u Italiju isti trebali platiti 300,00 eura svaki, te da je tijekom prijevoza komunicirao s osobama po imenu H, D i C, koji su mu dostavljali lokacije gdje ih treba voziti i to na način da bi slijedeću lokaciju dobio pošto bi prošao prethodnu.
7. Okrivljenik nije u pravu niti kada u žalbi napada pravilnost činjeničnih utvrđenja na kojima prvostupanjski sud temelji svoj zaključak o postojanju opasnosti od bijega (posebna istražno zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08), uz bitnu argumentaciju da ima uređeni pravni status u državi članici Europske unije (Italiji), da ima obitelj, te da nije poduzeo nikakve radnje koje bi ukazivale na namjeru bijega.
7.1. Suprotno žalitelju, imajući na umu da je isti državljanin Gruzije, s boravištem u [adresa], da za Republiku Hrvatsku nije vezan niti obiteljskim niti poslovnim vezama, da iz dokaza i podataka u spisu, na razini osnovane sumnje, proizlazi da je njegov isključivi razlog boravka u Republici Hrvatskoj bio počinjenje kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv u ovom postupku, u povezanosti s visinom kazne zatvora s kojom je suočen ukoliko bude proglašen krivim za počinjenje terećenog kaznenog djela (naime, radi se o kaznenom djelu za koje je propisana kazna zatvora od jedne do osam godina), izraženom kriminalnom voljom koja se posebice ogleda u tome da je radi počinjenja ovog djela morao doputovati iz Italije i da je na prijevoz uzeo četiri strana državljana, te samom prirodom kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv u ovom predmetu, a koja podrazumijeva poznavanje načina i puteva ilegalnog prelaska granice Republike Hrvatske, prvostupanjski sud izvodi pravilan zaključak da je u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti riječ o osobitim okolnostima koje upućuju na visok stupanj realne i objektivno predvidive opasnosti da bi mogao pobjeći i tako postati nedostupan pravosudnim tijelima u Republici Hrvatskoj (istražno zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08).
8. Isto tako, okrivljenik nije u pravu niti kada u žalbi napada pravilnost zaključka prvostupanjskog suda prema kojem se svrha radi koje je protiv njega određen istražni zatvor u ovom slučaju razumno ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera, uz bitnu argumentaciju da je time povrijeđeno načelo razmjernosti, budući da se sukladno odredbi iz čl. 122. ZKP/08 istražni zatvor može odrediti samo ako se ista svrha ne može ostvariti drugom mjerom.
8.1. Suprotno žalitelju, sve prethodno navedene okolnosti, posebice one koje govore o tome da isti za Republiku Hrvatsku nije vezan niti obiteljskim niti poslovnim vezama, da je isključivi razlog njegovog boravka u Republici Hrvatskoj bio počinjenje kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv u ovom postupku i to iz motiva koristoljublja u povezanosti s visinom kazne zatvora koja mu potencijalno može biti izrečena u ovom postupku, kao i opisanom kriminalnom voljom, te prirodom samog kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv, i po stavu ovog žalbenog vijeća upućuju na pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda da se ostvarenje svrhe određivanja istražnog zatvora u ovom slučaju razumno ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera, pa tako niti mjerama opreza iz čl. 98. ZKP/08, kao niti jamstvom.
9. Budući da slijedom svega iznesenog žalba okrivljenika nije osnovana, a kako ovo vijeće nije utvrdilo da bi sud prvog stupnja ostvario neku od povreda na čije postojanje sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08 žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Varaždinu 17. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća
Rajko Kipke
