Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Poslovni broj: Gž R-64/2026-3
Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda, dr.sc. Ivana Tironija, predsjednika vijeća, mr.sc. Ivane Erceg Ćurić, članice vijeća i izvjestiteljice i Lucije Lasić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Medicom d.o.o., [adresa], OIB: 35239633369, zastupanog po punomoćnici Vlatki Nadramija, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Nadramija i Partneri d.o.o., [adresa], protiv tuženika NL, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Goranu Jujnoviću Lučiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Jujnović Lučić Marković Ivandić Galić, [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, posl.br. Pr-1866/2024-17 od 8. prosinca 2025., dana 18. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, posl.br. Pr-1866/2024- 17 od 8. prosinca 2025. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski je sud u točki I. izreke odbio tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da se naloži tuženiku da mu isplati iznos od 19.151,74 eura, uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od 15. listopada 2024. godine pa do isplate. Nadalje, prvostupanjski je sud odlučio o parničnom trošku na način da je u točki II. izreke presude naložio tužitelju da naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.875,00 eura, sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.
2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tužitelj i to zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. ZPP-a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje: ZPP). Tužitelj se u žalbi posebno poziva na žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Žalitelj predlaže da se predmetna presuda preinači na način da se prihvati tuženi zahtjev kao osnovan, podredno, da se ukine pobijana presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. U odgovoru na žalbu tuženik se usprotivio žalbenim navodima tužitelja uz prijedlog da se žalba odbije kao neosnovana.
4. Žalba tužitelja je osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao poslodavca da mu tuženik kao radnik isplati iznos od 19.151,74 eura s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 15. listopada 2024. godine pa do isplate, s osnova dvostrukog iznosa troškova edukacije i stručnog usavršavanja koje je poslodavac imao zbog edukacije i stručnog usavršavanja tuženika, sve na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog između stranaka 1. veljače 2023.
6. U provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće činjenice:
- da su tužitelj kao poslodavac i tuženik kao radnik sklopili 1. veljače 2023. Ugovor o radu na neodređeno vrijeme (dalje: Ugovor) na temelju kojeg je radnik bio zaposlen na radnom mjestu servisera te da su navedenim Ugovorom stavili van snage prethodno sklopljeni Ugovor o radu od 31. kolovoza 2022.,
- da je odredbom članka 9. stavak 5. Ugovora među strankama ugovoreno, da se radnik, nakon obavljene edukacije, odnosno stručnog usavršavanja, na koju je upućen od strane poslodavca, obvezuje ostati u neprekinutom radnom odnosu s poslodavcem u dvostrukom vremenskom trajanju od vremena provedenog na edukaciji, a minimalno godinu dana nakon prestanak edukacije,
- da je odredbom članka 9. stavak 6. Ugovora među strankama ugovoreno, da u slučaju nepoštovanja obveze iz prethodnog stavka, iz bilo kojih razloga i u bilo kojem opsegu, radnik se obvezuje nadoknaditi poslodavcu dvostruki iznos svih troškova i izdataka koje poslodavac isti imao zbog usavršavanja, edukacije ili školovanja radnika.
- da je tužitelj podmirio tuženiku troškove školarine preddiplomskog studija informacijskih tehnologija Visoke škole za informacijske tehnologije za akademsku godinu 2021./2022. u iznosu od 2.658,97 eura te za školsku godinu 2023./2024. u iznosu od 2.207,48 eura,
- da je tužitelj platio tuženiku troškove edukacije na temelju putnog naloga br. 245/22 u iznosu od 867,11 eura, putnog naloga br. 335/22 u iznosu od 872,53 eura, putnog naloga br. 158/23 u iznosu od 1.586,54 eura i putnog naloga br. 175/23 u iznosu od 785,00 eura,
- da je tuženik 30. rujna 2024. otkazao predmetni Ugovor o radu.
7. Prvostupanjski je sud pozivajući se na odredbu članka 327. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. , 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO), zaključio da su odredbe članka 9. stavak 5. i 6. Ugovora ništetne jer su protivne odredbi članka 115. stavak 4. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23. i 64/23., dalje: ZR) koja propisuje da radnik može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok, ne navodeći za to razlog. Nadalje, da su navedene odredbe Ugovora protivne odredbi članka 54. Ustavu Republike Hrvatske („Narodne novine", broj: 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., pročišćeni tekst 85/10. i 5/14., dalje: Ustav) koja propisuje da svatko ima pravo na rad i slobodu rada (stavak 1.) i da svatko slobodno bira poziv i zaposlenje i svakomu je pod jednakim uvjetima dostupno svako radno mjesto i dužnost (stavak 2.). Naime, odredbom članka 322. stavak 1. ZOO-a propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
8.1. Prvostupanjski sud, iz okolnosti konkretnog slučaja zaključuje, da je tužitelj spornim odredbama Ugovora, želio postići učinke ugovorne zabrane natjecanja, prema kojoj, u skladu s odredbom članka 102. stavak 1. ZR, poslodavac i radnik mogu ugovoriti da se određeno vrijeme nakon prestanka ugovora o radu, radnik ne smije zaposliti kod druge osobe koja je u tržišnom natjecanju s poslodavcem. U navedenom slučaju, prema odredbi članka 103. stavak 1. ZR, ugovorna zabrana natjecanja obvezuje radnika samo ako je poslodavac ugovorom preuzeo obvezu da će radniku za vrijeme trajanja zabrane isplaćivati naknadu najmanje u iznosu polovice prosječne plaće isplaćene radniku u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu.
8.2. Mišljenje je prvostupanjskog suda, da je tužitelj spornim Ugovornim odredbama zaobišao ugovaranje zabrane natjecanja kako tuženiku ne bi bio u obvezi isplaćivati naknadu pa da je tužitelj postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja iz odredbe članka 4. ZOO/05, a tako da je postupio i ugovarajući odredbe članka 9. stavak 5. i 6. Ugovora kojima da se ograničava ustavna sloboda rada i pravo radnika na otkazivanje ugovora o radu.
9. Polazeći od navedenih utvrđenja i da su odredbe članka 9. stavak 5. i 6. Ugovora ništetne, prvostupanjski sud je ocijenio da je otpala osnova tužiteljevog zahtjeva za isplatu dvostrukog iznosa troškova edukacije i stručnog usavršavanja pa je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.
10. Navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda za sada ne može prihvatiti ovaj sud jer su žalbenim navodima žalitelja dovedena u sumnju.
11. Osnovani su žalbeni navodi tužitelja da prvostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati pa je time prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.
12. Naime, prvostupanjski sud kod donošenja pobijane odluke nije ocijenio ključni dokaz o izjavi radnika (tuženika) da je s poslodavcem ugovorio kako će u slučaju raskida radnog odnosa biti u obvezi vratiti tužitelju jednostruki iznos troškova stručnog usavršavanja, a takav propust utječe na donošenje zakonite i pravilne presude.
13. Nadalje, prvostupanjski sud nije ocijenio jesu li sporne ugovorne odredbe ograničavale radnikova prava nerazmjerno u odnosu na opravdane interese poslodavca.
14. Ništetnost ovisi o sadržaju i razmjernosti ugovorne odredbe. Ako je odredba o povratu dvostrukog iznosa troškova obrazovanja edukacije i stručnog usavršavanja jasno ugovorena kao obveza radnika u slučaju prekida ugovora prije isteka ugovorenog roka ostanka, i ako nije nerazmjerno ograničavajuća, takva ugovorna odredba nije ništetna. U suprotnom, može biti ništetna kao ugovorna kazna koja nije propisana zakonom i koja nije u skladu s načelom ekvivalentnosti davanja.
15. Zbog navedenog, valjalo je pobijanu prvostupanjsku presudu ukinuti u cijelosti na temelju članka 369. stavak 1. ZPP-a, a posljedično tome i odluku o troškovima postupka i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenja. Stoga je odlučeno kao u izreci ove odluke.
16. U ponovnom postupku prvostupanjski će sud prije svega otkloniti uočenu bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Po tom, prvostupanjski sud će ponovno ispitati pitanje ništetnosti spornih ugovornih odredbi, uz pravilnu primjenu materijalnog prava i uz potpuno i pravilno utvrđenje činjenica, nakon čega će ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu i parničnom trošku.
17. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci drugostupanjske presude.
U Splitu, 18. ožujka 2026.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
dr.sc. Ivan Tironi
