Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Kž-109/2026-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća te Igora Pavlica i Dejana Repića, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog UŽ, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023., 36/2024. i 136/25., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kov-59/2026-10 od 25. veljače 2026., u sjednici održanoj 17. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog UŽ kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem poslovnog broja: Kov-59/2026-10 od 25. veljače 2026., Općinski sud u Varaždinu je, na temelju čl. 131. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012. - odluka Ustavnog suda, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024., 72/2025. i 13/2026., dalje: ZKP/08), a po zakonskoj osnovi iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08 produljio istražni zatvor protiv okrivljenog UŽ, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. KZ/11.
2. Protiv tog rješenja žalbu podnosi okrivljeni ZŽ po branitelju Branku Seweru, odvjetniku, zbog „pogrešne primjene odredaba Zakona o kaznenom postupku“, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i ukine istražni zatvor nad okrivljenikom.
3. Prije održavanja sjednice spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledavanje, koje je podneskom broj KŽ-DO-133/2026-3 od 9. 2026. isti vratilo.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prije svega, ovaj žalbeni sud uočava da okrivljenik ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka ustvari nalazi kao posljedicu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, u kakvom slučaju se, međutim, ne radi o toj žalbenoj osnovi, već o žalbenim tvrdnjama koje se podvode pod žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a o kojoj će više biti riječi u daljnjem tekstu, s time da je sukladno ovlaštenju iz čl. 494. st. 4. ZKP/08-26, pobijano rješenje ispitano i po službenoj dužnosti, te nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud ostvario neku od povreda taksativno navedenih u citiranoj odredbi, pa tako niti da bi na štetu žalitelja povrijedio kazneni zakon.
7. Okrivljenik nije u pravu kada u žalbi smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje na kojem temelji svoju odluku.
7.1. Pritom žalitelj ne osporava pravilnost utvrđenja suda prvog stupnja o postojanju temeljnog uvjeta za određivanje istražnog zatvora - osnovane sumnje da je počinio terećeno kazneno djelo, konkretno kazneno djelo protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 1. KZ/11, već napada pravilnost činjeničnih utvrđenja na kojima prvostupanjski sud temelji svoj zaključak o postojanju posebne istražno zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08-26, te da se u ovom slučaju ostvarenje svrhe istražnog zatvora ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera, uz bitnu argumentaciju da ima prebivalište u [adresa] koja je dio Europske unije, da nije pružao otpor, da se ponaša krajnje primjereno u režimu istražnog zatvora, te da sada nije bio niti kazneno niti prekršajno osuđivan.
8. Suprotno žalitelju, imajući na umu da je isti državljanin Ukrajine, s boravištem u [adresa], da za Republiku Hrvatsku nije vezan niti obiteljskim niti poslovnim vezama, kao ni na bilo koji drugi način, te da iz dokaza i podataka u spisu na razini osnovane sumnje proizlazi da je njegov isključivi razlog boravka u Republici Hrvatskoj bio počinjenje kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv u ovom postupku, u povezanosti s visinom kazne zatvora s kojom je suočen (naime, riječ je o kaznenom djelu za koje je propisana kazna zatvora od 1 do 8 godina), izraženom kriminalnom voljom koja se ogleda u tome da je radi počinjenja ovog kaznenog djela, i to iz motiva koristoljublja, doputovao iz Njemačke te da je na prijevoz uzeo troje stranih državljana, kao i sa samom prirodom kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv u ovom predmetu, a koja podrazumijeva poznavanje načina i puteva ilegalnog prelaska granice Republike Hrvatske, odnosno kontakte s osobama kojima je to poznato, prvostupanjski sud izvodi pravilan zaključak da je u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti riječ o osobitim okolnostima koje upućuju na realnu i objektivno predvidivu opasnost da bi isti mogao pobjeći i tako postati nedostupan pravosudnim tijelima u Republici Hrvatskoj (istražno-zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08).
9. Sve prethodno navedene okolnosti, posebice one koje govore o tome da isti za Republiku Hrvatsku nije vezan niti obiteljskim niti poslovnim vezama, da je isključivi razlog njegovog boravka u Republici Hrvatskoj bio počinjenje kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv u ovom postupku i to iz motiva koristoljublja, kao i opisanom kriminalnom voljom, te prirodom samog kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv, i po stavu ovog žalbenog vijeća, ujedno, a suprotno žalitelju, upućuju i na pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda da se ostvarenje svrhe određivanja istražnog zatvora u ovom slučaju razumno ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera, pa tako niti mjerama opreza iz čl. 98. ZKP/08, niti jamstvom.
10. Budući da slijedom svega iznesenog žalba okrivljenika nije osnovana, a kako ovo vijeće nije utvrdilo da bi sud prvog stupnja ostvario neku od povreda na čije postojanje sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08-26 žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08-26 odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Varaždinu 17. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća
Rajko Kipke