Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj:Kž-145/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Siniše Pleše kao predsjednika vijeća, te Lidije Vidjak i Jasne Smiljanić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog DH, zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23, 36/24, 72/25 i 136/25 – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući povodom žalbi državnog odvjetnika i okrivljenika podnesenih protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj: K-182/2025 od 27. studenog 2025., u sjednici vijeća održanoj 17. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i okrivljenog OH kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom proglašen je krivim okrivljeni OH, zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. KZ/11, činjenično opisano izrekom presude, pa je na temelju odredbe članka 139. stavak 3. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju 7 (sedam) mjeseci, i na temelju odredbe članka 56. KZ/11 okrivljeniku je izrečena uvjetna osuda te je utvrđeno da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Na temelju odredbe članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 , 88/22, 36/24, 72/25 i 13/26 u daljnjem tekstu: ZKP) okrivljenik je dužan podmiriti troškove kaznenog postupka na način da je na ime paušala dužan platiti iznos 100,00 eura (sto eura) u roku 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude.
2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni. U žalbi je predložio da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljeniku izrekne bezuvjetna kazna zatvora.
2.1. Žalbu je podnio i okrivljenik osobno, ne navodeći žalbeni osnov zbog kojeg pobija prvostupanjsku presudu, ali iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi je predložio da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
4. Spis je u smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP-a dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
5. Žalbe nisu osnovane.
6. Nije u pravu okrivljenik kada se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
6.1. Okrivljenik u žalbi ponovno iznosi svoju obranu navodeći da nije počinio kazneno djelo za koje je proglašen krivim prvostupanjskom presudom. Ističe da osobe koje su u ovom postupku ispitane kao svjedokinje i koje su navele da su čule prijetnje upućene oštećenici da nisu bile nazočne tom događaju već da se radilo o drugim osobama, zbog čega da ga je trebalo osloboditi optužbe.
6.2. Međutim, suprotno tvrdnjama okrivljenika prvostupanjski sud je u ovom postupku činjenično stanje pravilno utvrdio u odnosu na sve odlučne činjenice kada je utvrdio da je okrivljenik počinio kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 3. KZ/11 na način i pod uvjetima kako mu je to stavljeno na teret. Okrivljenik poriče učin kaznenog djela koje mu se stavlja na teret navodeći da je došao u javnobilježnički ured te da ga javna bilježnica ovršila bez dokumenata, da je došao tražiti da mu pokaže papire zbog čega ga je ovršila i naveo je da ide dignuti 1.000,00 kuna i da mu vrati novac, nakon čega je oštećenica vikala na njega, udarala ga knjigom koju je nosila, a on ništa nije sa sobom imao. Navodi da nije izgovorio prijeteće riječi oštećenici i da je samo rekao "Vidjet ćete vi tko sam ja.". Ovakva obrana i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda usmjerena je na izbjegavanje kaznene odgovornosti jer suprotno proizlazi iz iskaza ispitanih svjedokinja. Naime, iz iskaza svjedokinje ZH proizlazi da ju je okrivljenik povišenim tonom vrijeđao, da su "svi pravosudna mafija koju će srediti", nakon čega ga je pokušala smiriti, a on joj je psovao, prijetio je da će ih sravniti s lica zemlje, da će ova zemlja biti čista od pravosuđa, da je on inače i kanadski državljanin i da bi se svi trebali ugledati kako je tamo. Pri tome je prijetio i da će ju ubiti, da će ih obrisati sa lica zemlje, da će zapaliti zgradu i sve srušiti. Navela je da ih je bilo strah i da su se čak i stranke micale da bi na izlasku iz ureda rekao joj da će ga zapamtiti, da će ju ubiti te ju pljunuo dva puta u lice. Iskaz ZH potvrdile su i svjedokinje DHK i OHK, pa je ocjena i ovog drugostupanjskog suda da navedene svjedokinje nemaju razloga teretiti okrivljenika već iskazuju na osnovu činjenica i okolnosti koje su se dogodile.
6.3. Zbog navedenog, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da je obrana okrivljenika usmjerena na izbjegavanje kaznene odgovornosti kada navodi da nije prijetio oštećenoj ZH na način i pod uvjetima kako mu je to stavljeno na teret, odnosno da joj je samo rekao "Vidjet ćete vi tko sam ja".
6.4. Stoga, nije u pravu okrivljenik kada tvrdi da je činjenično stanje prvostupanjski sud u ovom postupku pogrešno utvrdio kada je utvrdio da je počinio kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 3. KZ/11 na način i pod uvjetima kako je to navedeno u izreci pobijane presude.
7. Nadalje, nije u pravu niti državni odvjetnik kada se žali zbog odluke o kazni.
7.1. Okrivljenik u žalbi ne ističe žalbeni osnov zbog odluke o kazni, a kako žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni, to je ovaj sud ispitao pobijanu presudu i u tom dijelu.
7.2. Prilikom izbora vrste i mjere kazne prvostupanjski sud je okrivljeniku cijenio sve one okolnosti koje su od utjecaja da kazna po vrsti i mjeri bude teža ili lakša za okrivljenika. Olakotne okolnosti prvostupanjski sud na strani okrivljenika nije utvrdio, dok mu je kao otegotno cijenio dosadašnju kaznenu osuđivanost radi počinjenja kaznenog djela lažnog prijavljivanja kaznenog djela.
7.3. Državni odvjetnik u žalbi ističe da je okrivljenik do sada dolazio u sukob sa zakonom, te da je osuđivan pravomoćnom presudom Općinskog suda u Rijeci broj:
K-410/20 od 2. lipnja 2022., koja je postala pravomoćna 30. kolovoza 2022., radi kaznenog djela lažnog prijavljivanja kaznenog djela iz članka 304. stavak 1. KZ/11, te da je kazneno djelo za koje je proglašen krivim pobijanom presudom počinio u vrijeme kušnje iz naprijed navedene presude. Smatra da je kazna na koju je okrivljenik osuđen presudom prvostupanjskog suda preblaga i da se takvom kaznom neće ostvariti svrha kažnjavanja te da je okrivljeniku potrebno izreći bezuvjetnu kaznu zatvora u primjerenom trajanju.
7.4. Međutim, iako je u pravu državni odvjetnik da je okrivljenik do sada dolazio u sukob sa zakonom, te je 2022. osuđen radi počinjenja kaznenog djela iz članka 304. stavak 1. KZ/11 i da je kazneno djelo za koje je proglašen krivim pobijanom presudom počinio u vrijeme kušnje iz naprijed navedene presude, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud pravilno cijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za okrivljenika, zbog čega ga je, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ispravno osudio na kaznu zatvora u trajanju 7 mjeseci, potom mu izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko u roku 2 godine ne počini novo kazneno djelo. Po ocjeni ovoga suda takvom kaznom u cijelosti će se ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.
8. Ispitana je pobijana presuda u smislu odredbe članka 476. stavak 1. ZKP-a, te kako nisu nađene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je odlučiti kao u izreci na temelju odredbe članka 483. ZKP-a.
U Zagrebu 17. ožujka 2026.
PREDSJEDNIK VIJEĆA:
Siniša Pleše
