Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj:Kž-605/2025-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Siniše Pleše kao predsjednika vijeća, te Lidije Vidjak i Jasne Smiljanić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv 1. okrivljenog JU i dr., zbog kaznenog djela krađe iz članka 228. stavak 1. i dr. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23, 36/24, 72/25 i 136/25
– u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući povodom žalbe državnog odvjetnika podnesene protiv presude Općinskog suda u Sisku broj: K-302/2019 od 28. svibnja 2025., u javnoj sjednici vijeća održanoj 17. ožujka 2026., u prisutnosti branitelja 1. okrivljenika BU, odvjetnika iz [adresa] i braniteljice 2. okrivljenika EU, odvjetnice iz [adresa],
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom, pod točkom I. izreke, na temelju odredbe članka 544. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 , 88/22, 36/24, 72/25 i 13/26 u daljnjem tekstu: ZKP), stavljen je izvan snage kazneni nalog Općinskog suda u Sisku, broj: K-302/19 od 3. rujna 2019. Nadalje, pod točkom II. izreke presude oslobođeni su optužbe 1. okrivljeni JU i 2. okrivljeni VU i to 1. okrivljeni JU zbog kaznenog djela krađe iz članka 228. stavak 1. KZ/11, te 2. okrivljeni VU zbog kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 291. stavak 1. KZ/11, činjenično opisano izrekom presude.
1.1. Na temelju odredbe članka 158. stavak 2. ZKP, oštećena ĆU se s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom upućuju u parnicu.
1.2. Na temelju odredbe članka 149. stavka 1. ZKP troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP, te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi je predložio da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. U odgovoru na žalbu državnog odvjetnika 1. okrivljeni JU putem branitelja BU predložio je da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana te da se potvrdi prvostupanjska presuda. Branitelj 1. okrivljenika je zatražio prisustvovanje sjednici vijeća kojoj je pristupio i u cijelosti ostao kod navoda iz odgovora na žalbu.
3.1. 2. okrivljeni VU je u odgovoru na žalbu državnog odvjetnika po braniteljici EU predložio da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana te da se potvrdi prvostupanjska presuda. Ujedno je braniteljica 2. okrivljenika je zatražila obavijest o sjednici vijeća kojoj je pristupila i ostala kod navoda istaknutih u odgovoru na žalbu.
4. Spis je u smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP-a dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Nije u pravu državni odvjetnik kada se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
6.1. U žalbi se ističe da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da nije dokazano da bi 1. okrivljeni JU i 2. okrivljeni VU počinili kaznena djela koja im se stavljaju na teret. U odnosu na 1. okrivljenika ističe da iz dokaza provedenih tijekom postupka proizlazi da je 1. okrivljenik izvršio sječu šume u vlasništvu IU jer to proizlazi iz iskaza 1. okrivljenika danom pred državnim odvjetnikom, a da sud nije postavio pitanje okrivljeniku kako je znao da na parceli u vlasništvu oštećenice nedostaju tri stabla. Ističe da je očito da je okrivljenik bio u šumi oštećenice i izvršio sječu stabala jer isti ne poriče da zna da joj nedostaju tri stabla. Navodi da je nelogično da 1. okrivljenik poriče sječu šume u prosincu 2017. kada je temeljem materijalnih i personalnih dokaza evidentno da je utovar drvne mase od strane prijevoznika DU, a po vozaču HU izvršio upravo 19. prosinca 2017., čemu je prisustvovao, te je taj prijevoz i angažirao. U odnosu na 2. okrivljenog VU smatra također da je tijekom postupka dokazano da je počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, odnosno da kao odgovorna osoba u Trgovačkom društvu Hrvatske šume d.o.o. nije obavio svoju dužnost i to utvrđivanje drvnog obujma i porijekla drvnog sortimenta za koja se izdaje popratnica, te je temeljem podataka koje mu je naveo 1. okrivljenik, a bez ikakve daljnje provjere, izdao popratnicu za prijevoz drvne mase u kojoj je naveo da prevozi drvnu masu iz šume u vlasništvu CU, dok se stvarno radilo o drugačijoj drvnoj masi u vlasništvu ĆU i OU. Ističe da navodi obrane 2. okrivljenika da je greškom upisao vlasnika šume u popratnici, smatra nelogičnom jer tu svoju grešku nije prvotno spominjao u svom iskazu danom pred državnim odvjetnikom. Stoga smatra da je obrana 2. okrivljenika nelogična i nevjerodostojna te usmjerena na izbjegavanje kaznene odgovornosti.
6.2. Međutim, suprotno tvrdnjama državnog odvjetnika, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud činjenično stanje u ovom postupku pravilno utvrdio u odnosu na sve činjenice kada je utvrdio da nije dokazano da bi okrivljenici počinili kazneno djelo koja im se stavljaju na teret. Takovo činjenično stanje po ocjeni ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je utvrdio sa potpunom sigurnošću na temelju savjesne ocjene i analize svih izvedenih dokaza.
6.3. Naime, 1. okrivljenik poriče učin kaznenog djela koje mu se stavlja na teret, odnosno da bi počinio kazneno djelo krađe na štetu oštećene ĆU, pri čemu niti jedan od ispitanih svjedoka pa niti sama oštećenica nisu mogli potvrditi da je upravo 1. okrivljenik imao bilo kakve veze sa sječom drva koja je vršena u njenoj šumi. Naime svjedoci UU, ŽU, ĐU, RU i HU tijekom očevida su naveli da nisu uopće ulazili u šumu gdje je prema navodima oštećenice vršena sječa stabala, dok je svjedok KU naveo da je vidio kako se obavlja sječa u drugoj šumi a ne u šumi vlasništvo oštećenice. Osim toga, oštećenica je navodila da je ona tek javnim pogovorom čula da je 1. okrivljenik sjekao njenu šumu, ali da zapravo ne zna tko je posjekao stabla u njenoj šumi, te nije mogla niti navesti od koga je točno čula da je 1. okrivljenik posjekao drva, navodeći da je samo čula od jedne ženske osobe koja je lošeg zdravstvenog stanja, a koja joj je rekla da je vidjela da prolaze kamioni sa trupcima. Dakle, niti jedan svjedok ispitan tijekom postupka nije mogao potvrditi da je upravo 1. okrivljenik izvršio sječu stabala u šumi oštećenice, dok je oštećenica navela da ne zna tko je izvršio sječu stabala, odnosno da ne zna da bi 1. okrivljenik posjekao stabla u njezinoj šumi već da je to samo čula javnim pogovorom, pri čemu nije mogla navesti od koga je to čula. U odnosu na 2. okrivljenika prvostupanjski sud navodi da nije na nedvojben način mogao zaključiti da je 2. okrivljenik doista postupao na način kako mu je to stavljeno na teret, odnosno da je postupao s ciljem da 1. okrivljeniku omogući stavljanje u promet nepripadno pribavljene drvene mase koja potječe sa kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i da je neistinito bez provjere i po pokazivanju 1. okrivljenika naveo da se drvna masa vozi iz šume CU, dakle da kao odgovorna osoba nije obavio svoju dužnost i da je time drugoj osobi pribavio korist. 2. okrivljenik je porekao počinjenje kaznenog djela navodeći da je postupao u skladu s pravilima struke i svojim zaduženjima, da je izvršio mjerenje i doznaku posječenih trupaca, i nakon što je izvršio usporedbu posječenih trupaca s mjestom sječe koje mu je pokazao 1. okrivljenik sačinio otpremnicu koju je predao vozaču koji je prevozio drvnu masu, međutim da je omaškom na otpremnici naveo da se drvna masa vozi iz mjesta Ostrožin iz šume CU, te da se na skupu vozila nalazi 19,9 m kubičnih hrastovih trupaca. Navodi da se radilo o greški u sastavljanju otpremnice obzirom da je u to vrijeme postupajući upravo po zahtjevu 1. okrivljenika obavljao više otprema zbog čega je omaškom uzeo krivi spis predmeta, međutim isticao je da time ni na koji način nije pogodovao 1. okrivljeniku niti je nanio bilo kakvu štetu oštećenici jer su svi podaci na otpremnici, osim podataka koji se odnosio na vlasnika, bili točni. Navode 2. okrivljenika potvrdio je 1. okrivljenik koji je također naveo da nije uočio grešku u pisanju. Naime, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da se iz takvog postupanja 2. okrivljenika ne može sa sigurnošću zaključiti da kao odgovorna osoba nije obavio svoju dužnost i time drugoj osobi pribavio korist.
6.4. Stoga, zbog naprijed navedenog, a i iz razloga navedenih u obrazloženju pobijane presude, nisu osnovani navodi žalbe državnog odvjetnika da bi prvostupanjski sud činjenično stanje u ovom postupku pogrešno utvrdio kada je utvrdio da nije dokazano da bi 1. okrivljeni JU i 2. okrivljeni VU počinili kaznena djela koja im se stavljaju na teret, zbog čega je trebalo žalbu državnog odvjetnika odbiti kao neosnovanu.
7. Ispitana je pobijana presuda u smislu odredbe članka 476. stavak 1. ZKP-a, te kako nisu nađene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je odlučiti kao u izreci na temelju odredbe članka 482. ZKP-a.
U Zagrebu 17. ožujka 2026.
PREDSJEDNIK VIJEĆA:
Siniša Pleše
