Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj:Kž-482/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Siniše Pleše kao predsjednika vijeća, te Lidije Vidjak i Jasne Smiljanić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog OŽ, zbog kaznenih djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23, 36/24, 72/25 i 136/25 – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući povodom žalbe okrivljenika podnesene protiv presude Općinskog suda u Karlovcu broj: K-458/2023 od 26. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 17. ožujka 2026., u prisutnosti okrivljenika i branitelja okrivljenika Darka Gojaka, odvjetnika iz Karlovca,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenog OŽ kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom proglašen je krivim okrivljeni OŽ, zbog kaznenih djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11, činjenično opisano točkama I. i II. izreke presude, pa mu je za kazneno djelo iz članka 139. stavak 2. KZ/11 u odnosu na oštećenog CŽ, temeljem tog zakonskog propisa utvrđena kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, te za kazneno djelo iz članka 139. stavak 3. KZ/11 u odnosu na oštećenu KŽ, temeljem tog zakonskog propisa utvrđena kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, te je na temelju odredbe članka 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci i na temelju odredbe članka 56. KZ/11 okrivljeniku je izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće biti izvršena ukoliko u roku 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju odredbe članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 , 88/22, 36/24, 72/25 i 13/26 u daljnjem tekstu: ZKP), okrivljeniku je naloženo platiti trošak ovog postupka u paušalnom iznosu 100,00 eura u roku 30 dana od pravomoćnosti presude.

2. Protiv te presude žalbu je podnio okrivljenik po branitelju Darku Gojaku, odvjetniku iz Karlovca, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni. U žalbi je predložio da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Ujedno je zatražio da prisustvuje sjednici vijeća, a čemu je i udovoljeno.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Spis je u smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP-a dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

5. Na javnu sjednicu vijeća pristupio je okrivljenik i branitelj okrivljenika Darko Gojak, odvjetnik iz Karlovca, dok nije pristupio uredno pozvani državni odvjetnik, te je sjednica vijeća održana u njegovoj odsutnosti. Branitelj okrivljenika u cijelosti je ostao kod navoda istaknutih u žalbi.

6. Žalba nije osnovana.

7. Nije u pravu okrivljenik kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

7.1. U žalbi se ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP-a jer da je pobijana presuda nerazumljiva i proturječna. Tu povredu okrivljenik obrazlaže na način da prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude nije obrazložio razloge zbog čega smatra da je okrivljenik počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret nazivajući to "osnovu postojanja kaznenog djela".

7.2. Međutim, suprotno tvrdnjama okrivljenika prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi iznio sve razloge o odlučnim činjenicama koje su jasne te nisu proturječne. Naime, prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude (točka 21., 22., 23.) obrazložio iz kojeg razloga je zaključio da je okrivljenik svojim postupanjem ostvario obilježja kaznenih djela za koja je proglašen krivim. U odnosu na objektivna obilježja kaznenog djela naveo je da riječi koje je okrivljenik uputio oštećenicima predstavljaju ozbiljne prijetnje i da se nedvojbeno radi o ozbiljnim prijetnjama koje su objektivno podobne kod oštećenika izazvati osjećaj uznemirenosti, straha i bojazni za vlastiti život, posebno uzevši u obzir postojeće okolnosti koje su prethodile tim prijetnjama. Ističe da za ostvarenje kaznenog djela prijetnje nije odlučno je li okrivljenik takve prijetnje zaista i mislio realizirati, već je dovoljno da je prijetnja u danim objektivnim okolnostima kod osobe kojoj je upućena mogla biti ozbiljno shvaćena, te da je upućena s ciljem da oštećenike ustraši ili uznemiri. Prijetnje koje je okrivljenik uputio oštećenicima prema njihovom kazivanju su oni ozbiljno shvatili, navodeći da su se bojali i da su prijetnje prijavili nadležnim tijelima. U odnosu na subjektivna obilježja kaznenog djela prvostupanjski sud navodi da je okrivljenik bio svjestan da riječi koje je uputio oštećenicima predstavljaju ozbiljnu prijetnju, a radilo se o prijetnji smrću te da je bio svjestan da će kod njih izazvati strah i bojazan za vlastiti život, te je takvo svoje postupanje htio.

7.3. Dakle, prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude obrazložio i naveo razloge zbog čega smatra da je okrivljenik počinio kaznena djela za koja je proglašen krivim, zbog čega pobijana presuda nije nerazumljiva niti proturječna, a time nije niti počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP-a.

8. Nadalje, nije u pravu kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8.1. Prvostupanjski sud je prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda činjenično stanje u ovom postupku pravilno i potpuno utvrdio u odnosu na sve odlučne činjenica kada je utvrdio da je okrivljenik počinio kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11 na način i pod uvjetima kako je to navedeno u izreci pobijane presude. Takovo činjenično stanje prvostupanjski sud je utvrdio sa potpunom sigurnošću na temelju savjesne ocjene i analize svih izvedenih dokaza.

8.2. Ispravno prvostupanjski sud ne prihvaća obranu okrivljenika u kojoj poriče da bi oštećenicima uputio bilo kakve prijetnje jer i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda takova obrana je usmjerena na izbjegavanje kaznene odgovornosti. Naime, okrivljenik je naveo da je bio u neslaganju sa oštećenicima kojima je iznajmljivao stan, a sve u vezi plaćanja najamnine koju oštećenici nisu plaćali, te održavanje stana, međutim navodi da nije prijetio oštećenicima već suprotno, da je njega podstanar vrijeđao govoreći mu da je kriminalac.

8.3. Suprotno obrani okrivljenika iskazuju CŽ i KŽ koji jasno i okolnosno opisuju sporni događaj sa okrivljenikom navodeći da su iznajmili stan od okrivljenika u kojem su živjeli kao podstanari, da su plaćali najamninu za stan, te da dva tjedna nakon što su ušli u stan da ih je okrivljenik izbacio iz stana uz prijetnje, te da je jednom prilikom istukao dva psa dok ih nije bilo u stanu, da im je govorio da će ih ubiti, ismijavao ih, govorio im da će ih progutati noć. Oštećeni CŽ je naveo da ga je okrivljenik nekoliko puta zvao putem telefona i tom prilikom vikao na njega, vrijeđajući ga i govoreći da će doći kod njega u stan na način da će ih ubiti, da se moraju iseliti iz stana, da će ih izbaciti silom. Oštećena KŽ je iskazivala suglasno oštećeniku CŽ navodeći da je okrivljenik prijetio i mafijom, te da će ih pobiti. Oboje oštećenika iskazali su da su se uplašili za vlastiti život i da su događaj prijavili policiji.

8.4. Dakle, oštećenici su u svojim iskazima suglasni oko prijetnji koje im je uputio okrivljenik, pa je ocjena ovog drugostupanjskog suda da su njihovi iskazi istiniti jer nemaju razloga, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, bezrazložno teretiti okrivljenika.

8.5. Zbog navedenog, nije u pravu okrivljenik kada tvrdi da je prvostupanjski sud činjenično stanje u ovom postupku pogrešno i nepotpuno utvrdio u odnosu na odlučne činjenice kada je utvrdio da je okrivljenik počinio kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11, na način i pod uvjetima kako je to navedeno u izreci pobijane presude. Takovo činjenično stanje prvostupanjski sud je utvrdio sa potpunom sigurnošću na temelju savjesne ocjene i analize svih izvedenih dokaza zbog čega je ispravno okrivljenika proglasio krivim za kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11, te u pobijanoj presudi o tome dao u cijelosti valjane i logične razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

8.6. Zbog navedenog nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a u svezi s tim i zbog povrede kaznenog zakona.

9. Nadalje, nije u pravu niti okrivljenik kada se žali zbog odluke o kazni.

9.1. Prilikom izbora vrste i visine kazne prvostupanjski sud je okrivljeniku cijenio sve one okolnosti koje su od utjecaja da kazna po vrsti i mjeri bude teža ili lakša za okrivljenika, pa mu je kao olakotno cijenio da do sada nije dolazio u sukob sa zakonom, njegove obiteljske i imovinske prilike, dok mu je kao otegotno cijenio upornost u činjenju kaznenih djela.

9.2. Cijeneći tako ispravno utvrđene okolnosti koje su relevantne za odluku o izboru vrste i mjere kazne, prvostupanjski sud je okrivljeniku utvrdio kazne zatvora u trajanju od po 6 mjeseci za svako kazneno djelo i potom ga osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 10 mjeseci, potom mu izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko u roku 3 godine ne počini novo kazneno djelo.

9.3. Prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda takvom kaznom ostvariti će se u cijelosti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 na način da će se takvom kaznom izraziti društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela te utjecati na okrivljenika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja.

10. Ispitana je pobijana presuda u smislu odredbe članka 476. stavak 1. ZKP-a, te kako nisu nađene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je odlučiti kao u izreci na temelju odredbe članka 482. ZKP-a.

U Zagrebu 17. ožujka 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Siniša Pleše