Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kžzd-25/2024-12

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća, te Damira Romca i Ivone Rupić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Sandre Karuze, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika KI, zbog kaznenih djela iz čl. 172. st. 2. u svezi st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika KI podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Vukovaru pod poslovnim brojem Kzd-49/2023-5 od 21. ožujka 2024., nakon rasprave održane 17. ožujka 2026. u nazočnosti zamjenice Županijskog državnog odvjetništva u Splitu (u daljnjem tekstu: ŽDO Split) EI te zamjenika branitelja okrivljenika KI, Josipa Mrklića, odvjetnika u Splitu,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba okrivljenika KI, a povodom te žalbe i po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u točci II. te se izriče:

Okrivljenik: KI (ostali podaci kao u spisu)

k r i v  j e

što je u razdoblju od 1. prosinca 2018. pa do 1. kolovoza 2021. u odnosu na djecu ŠI i ĆI, a u razdoblju od 1. prosinca 2018. do 1. siječnja 2020. u odnosu na dijete NI, iako je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Vukovaru broj P-582/14 od 9. srpnja 2014., obvezan plaćati mjesečno za uzdržavanje djeteta ŠI, rođenog **.**.2006. iznos od 73,00 eura, djeteta ĆI, rođenog **.**.2008. iznos od 73,00 eura te djeteta NI, rođene **.**.2010., iznos od 62,38 eura, svi s prebivalištem u [adresa], iako svjestan svoje obveze i u mogućnosti ju ispunjavati jer je ostvarivao plaću zaposlenjem u SR Njemačkoj, izuzev uplate dana 31. prosinca 2020. od 159,27 eura, ništa za uzdržavanje djece nije uplatio, niti je slao poklone svojoj djeci ili na bilo koji drugi način sudjelovao u uzdržavanju djece, čime je dijete ŠI oštetio za iznos uzdržavanja od 2.355,83 eura, dijete ĆI za iznos uzdržavanja od 2.355,83 eura te dijete NI za iznos uzdržavanja od 810,94 eura,

dakle, nije uzdržavao osobe koje je po zakonu dužan uzdržavati i to na način, u visini i u rokovima određenim ovršnom ispravom, a obveza se odnosi na uzdržavanje djece,

čime je počinio tri kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – povredama dužnosti uzdržavanja – djela opisana i kažnjiva po čl. 172. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11.

II. Uslijed odluke pod I. i djelomičnim prihvaćanjem žalbe okrivljenika KI, a povodom te žalbe i po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o imovinskopravnom zahtjevu i posebnim obvezama na način da je, na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 - u daljnjem tekstu: ZKP/08), okrivljenik KI dužan, na ime postavljenog imovinskopravnog zahtjeva, u roku od 1 (jedne) godine i pod prijetnjom ovrhe, platiti oštećenom OI iznos od 2.355,83 eura, oštećenom ĆI iznos od 2.355,83 eura te oštećenom djetetu NI iznos od 810,94 eura, a na temelju čl. 62. st. 1. točka 1. KZ/11, okrivljeniku se nalaže da u roku od 1 (jedne) godine isplati oštećenom OI dospjele obroke uzdržavanja u iznosu od 2.355,83 eura, oštećenom ĆI dospjele obroke uzdržavanja u iznosu od 2.355,83 eura te oštećenom djetetu NI dospjele obroke uzdržavanja u iznosu od 810,94 eura, jer će se u suprotnom, na temelju čl. 58. st. 5. KZ/11, opozvati uvjetna osuda i odrediti izvršenje izrečene kazne.

III. Prihvaća se žalba okrivljenika KI, preinačuje se prvostupanjska presuda u pogledu odluke o troškovima kaznenog postupka, tako da je okrivljenik, na temelju čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. točke 6. i 8. ZKP/08, dužan naknaditi troškove kaznenog postupka i platiti u roku od 15 (petnaest) dana paušal u iznosu od 200,00 eura, kao i nužne izdatke oštećenika te nagradu i nužne izdatke njihovog opunomoćenika, o čemu će prvostupanjski sud donijeti posebno rješenje.

IV. U ostalom dijelu žalba okrivljenika KI odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Vukovaru je najprije, temeljem čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu: ZKP/08-22), kazneni nalog tog suda broj Kzd-26/2020 od 18. kolovoza 2020. stavio izvan snage, nakon čega je okrivljenika KI proglasio krivim zbog tri kaznena djela povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, te mu je za svako kazneno djelo utvrdio kazne zatvora u trajanju od po pet mjeseci, nakon čega ga je, temeljem čl. 51. KZ/11, osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a potom mu je, temeljem čl. 56. st. 1., 2. i 3. KZ/11, izrekao uvjetnu osudu time da se jedinstvena kazna zatvora na koju je okrivljenik osuđen neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo.

2. Temeljem čl. 158. st. 2. ZKP/08 oštećenoj djeci su dosuđeni imovinskopravni zahtjevi i to maloljetnom djetetu OI u iznosu od 2.355,83 eura, maloljetnom djetetu ĆI u iznosu od 2.355,83 eura i maloljetnom djetetu NI u iznosu od 2.005,44 eura.

3. Temeljem čl. 62. st. 2. točka 10. KZ/11 okrivljeniku KI je naloženo da u roku od jedne godine od pravomoćnosti presude isplati maloljetnom djetetu OI dospjele obroke uzdržavanja u iznosu od 2.355,83 eura, maloljetnom djetetu ĆI dospjele obroke uzdržavanja u iznosu od 2.355,83 eura i maloljetnom djetetu NI dospjele obroke uzdržđavanja u iznosu od 2.005,44 eura, uz stručnu pomoć nadležnog tijela za probaciju, jer će se u suprotnom izvršiti opoziv izrečene osude, temeljem čl. 58. st. 5. KZ/11.

4. Temeljem čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. točke 6. i 8. ZKP/08 okrivljenik KI je obvezan platiti troškove kaznenog postupka u iznosu od 500,00 eura na ime nužnih izdataka oštećenika i njegovog opunomoćenika i paušalnu svotu u iznosu od 100,00 eura, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe.

5. Protiv pobijane presude žalbu je podnio okrivljenik KI, po svom branitelju Berislavu Knezu, odvjetniku u Vinkovcima, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se presuda suda prvog stupnja preinači na način da se optužba odbije, a podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odlučivanje.

6. Odgovor na žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Vukovaru, s prijedlogom da se okrivljenikova žalba odbije kao neosnovana.

7. Sukladno odredbi čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - u daljnjem tekstu: ZKP/08-24), spis je dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

8. Žalba okrivljenika KI je djelomično osnovana.

9. Na sjednici drugostupanjskog vijeća od 9. prosinca 2025. utvrđeno je postojanje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. točka 11. ZKP/08, a obzirom da je, u konkretnom predmetu već jednom ukinuta prvostupanjska presuda rješenjem ovog suda pod poslovnim brojem Kžzd-95/2022-5 od 14. studenoga 2023. to postoji zabrana dvostrukog ukidanja u smislu odredbe čl. 484.a st. 1. ZKP/08. Iz tog je razloga ovaj sud, kao sud drugog stupnja, u skladu s odredbom čl. 484.a st. 2. ZKP/08, zakazao i proveo raspravu te donio presudu.

10. Rasprava pred drugostupanjskim sudom je, sukladno odredbi čl. 404. st. 3. ZKP/08, održana u odsutnosti uredno pozvanog okrivljenika koji je u pozivu obaviješten da se rasprava može održati u njegovoj odsutnosti jer njegova prisutnost nije nužna, a prije toga je bio ispitan te se očitovao o optužbi. Nakon što je pročitana presuda Općinskog suda u Vukovaru pod poslovnim brojem Kzd-49/2023-5 od 21. ožujka 2024., zamjenik okrivljenikovog branitelja, odvjetnik Josip Mrklić, je iznio žalbene navode, a zamjenica ŽDO-a u Splitu je iznijela navode iz odgovora na žalbu.

10.1. Potom su, suglasnošću stranaka, pročitani dokazi koje je proveo prvostupanjski sud i to iskazi oštećenika ŠI, ĆI i NI, kao i iskaz svjedokinje ŽI, pregledan je prijepis poruka (listovi 3-6 spisa), izvješće kartice prometa po računu ŽI (listovi 9-24 spisa), preslik zahtjeva za izravnu naplatu (listovi 26-28 spisa), preslik pravomoćne presude Općinskog suda u Vinkovcima (listovi 29-31 spisa), dopis HZMO od 4. listopada 2019. (list 34 spisa), potvrde o visini dohotka i primitka Porezne uprave, Područnog ureda Vukovar, Ispostave Vinkovci (listovi 35-40 spisa), potvrda Hrvatskog zavoda za zapošljavanje od 3. listopada 2019. (list 41 spisa), uvjerenje Policijske uprave vukovarsko-srijemske od 30. rujna 2019. (list 42 spisa), izvadak iz zemljišne knjige Općinskog suda u Vinkovcima od 2. listopada 2019. (list 43 spisa), vlastoručno sačinjena izjava ŽI (list 64 spisa), kartica korisnika novčane pomoći Centra za socijalnu skrb Vinkovci od 16. lipnja 2020. (listovi 72-77 spisa), dopis Porezne uprave, Područnog ureda Vukovar, Ispostave Vinkovci od 23. ožujka 2022. (list 122 spisa), potvrde o visini dohotka i primitka Porezne uprave, Područnog ureda Vukovar, Ispostave Vinkovci od 23. ožujka 2022. (listovi 124-126 spisa), ovjereni prijevod radnog suda Schwerin od 19. travnja 2022. (listovi 127-129 spisa, izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika (list 81 spisa) te je na kraju pročitana i preslušana obrana okrivljenika KI.

11. U pravu je okrivljenik KI kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. točka 11. ZKP/08 sa tvrdnjom da se pobijana presuda ne može ispitati jer da je izreka te presude proturječna njezinom obrazloženju, odnosno izvedenim dokazima u postupku, budući da je u dokaznom postupku nedvojbeno i nesporno utvrđeno kako oštećeno dijete NI od 2020. živi s okrivljenikom u njegovom kućanstvu, što znači da okrivljenik nije mogao počiniti kazneno djelo povrede dužnosti uzdržavanja u odnosu na to dijete u razdoblju od 1. siječnja 2020. pa nadalje, ako to dijete od tada pa nadalje živi u istom kućanstvu s okrivljenikom. Stoga je očito da je prvostupanjski sud, na opisani način, počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. točka 11. ZKP/08, na koju povredu pazi i ovaj drugostupanjski sud po službenoj dužnosti u smislu čl. 476. st. 1. točka 1. ZKP/08.

12. Nije u pravu okrivljenik kada pobija presudu prvostupanjskog suda zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

12.1. U svojoj žalbi okrivljenik analizira prvostupanjsku presudu i dokaze koji su u postupku izvedeni te navodi da iz izvedenih dokaza u postupku ne proizlazi da bi okrivljenik počinio predmetna kaznena djela na štetu svoje djece. U žalbi se navodi kako prvostupanjski sud uzima kao nesporno dokazanu činjenicu da je okrivljenik ostvarivao dohodak u SR Njemačkoj, iako da je on zbog neisplate plaće u SR Njemačkoj pokrenuo radni spor protiv svog poslodavca, a neisplata plaće da je i osnovni razlog što se okrivljenik u konačnici opet vratio u Republiku Hrvatsku, kada je njegova najmlađa kći NI počela živjeti s njim. Ističe se kako je okrivljeniku stavljeno na teret da je mogao ispunjavati obvezu uzdržavanja jer da je ostvarivao plaću zaposlenjem u SR Njemačkoj, iako da to nije istina jer je zbog neisplate plaće pokrenuo radni spor protiv poslodavca, a da je on stvarno primao plaću u SR Njemačkoj da bi to bilo registrirano u njegovoj potvrdi o visini dohotka.

12.2. Sud prvog stupnja pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje, davši valjane razloge koje, kao ispravne, jer imaju potporu u stanju u spisu, prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

12.3. Prvostupanjski sud opravdano drži da je obrana okrivljenika KI kojom poriče počinjenje kaznenih djela, neuvjerljiva. Naime, prvostupanjski sud je savjesnom i svestranom ocjenom obrane okrivljenika i svih izvedenih dokaza, kako svakog za sebe, tako i u njihovom međusobnom odnosu, ispravno i potpuno utvrdio činjenično stanje i na isto ispravno primijenio kazneni zakon, zaključivši da je okrivljenik počinio tri kaznena djela povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11.

12.4. Prema tome, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da okrivljenik KI nije uzdržavao svoju djecu ŠI, ĆI i NI koju je po zakonu dužan uzdržavati i to na način, u visini i u rokovima određenim ovršnom ispravom, čime je počinio predmetna kaznena djela. Naprijed navedena utvrđenja proizlaze iz provedenog dokaznog postupka, a posebno iz uvjerljivih, detaljnih i logičnih iskaza oštećenika ŠI, ĆI i NI, čije iskaze je prvostupanjski sud ispravno prihvatio vjerodostojnima, a koji iskazi su potvrđeni i uvjerljivim i logičnim iskazom svjedokinje ŽI, majke oštećenika ŠI, ĆI i NI, kao i iz pravomoćne presude Općinskog suda u Vukovaru poslovnog broja P-582/14 od 9. srpnja 2014.

12.5. Ovaj sud, kao sud drugog stupnja, drži da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda kada tvrdi da okrivljenik nije postupao na način kako mu je to bilo određeno pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Vukovaru broj P-582/14 od 9. srpnja 2014., pa da je zbog toga počinio kaznena djela na štetu svoje djece. Okrivljenik KI je zdrava i radno sposobna osoba koja je u trenutku počinjenja kaznenih djela imala oko 40 godina, živio je i radio u SR Njemačkoj gdje je sigurno ostvarivao određene novčane prihode, bez obzira što on tvrdi da nije, a za istaći je kako se on, kao stolar, mogao i dodatno zaposliti i na taj način steći i dodatna primanja, tako da se ne može prihvatiti kao uvjerljiva okrivljenikova obrana da on nije mogao plaćati za uzdržavanje svoje djece relativno male mjesečne iznose jer da nije primao plaću od poslodavca.

12.6. Imajući u vidu navedeno, nije utemeljena žalbena osnova pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koju u žalbi ističe okrivljenik KI.

13. Nema pravo okrivljenik niti kada tvrdi da je sud prvog stupnja počinio povredu kaznenog zakona. On ne navodi koju povredu kaznenog zakona ima u vidu, ali se iz sadržaja njegove žalbe može zaključiti kako smatra da se presuda temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju. Međutim, to što okrivljenik pobija valjanost utvrđenog činjeničnog stanja, ne opravdava predmetni žalbeni osnov. Kako su iz rezultata dokaznog postupku utvrđeni svi bitni elementi kaznenih djela povrede dužnosti uzdržavanja, za koja je okrivljenik i proglašen krivim, to u ovom slučaju ne postoji povreda kaznenog zakona koja bi se eventualno nadovezivala na utvrđeno činjenično stanje.

14. Nema pravo okrivljenik niti kada pobija prvostupanjsku presudu zbog odluke o kaznenoj sankciji, ne navodeći pri tome zbog čega presudu pobija iz tog žalbenog osnova.

14.1. Sud prvog stupnja je, prigodom izbora vrste i mjere kaznene sankcije, pravilno prosudio težinu inkriminiranih radnji okrivljenika te je vodio računa o svim olakotnim i otegotnim okolnostima na njegovoj strani, pa je, sagledavajući sve navedene okolnosti, pravilno prema njemu primijenio adekvatnu kaznenu sankciju.

14.2. Prvostupanjski sud je okrivljeniku cijenio, kao olakotne okolnosti, njegovu raniju neosuđivanost te činjenicu što je otac troje djece i što je nezaposlen, dok mu nekih posebnih otegotnih okolnosti nije našao.

14.3. Stoga je, u konkretnom slučaju, ispravno sud prvog stupnja, nakon prethodno utvrđenih kazni za svako kazneno djelo, okrivljenika osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a potom mu izrekao uvjetnu osudu s vremenom provjeravanja od tri godine, koja uvjetna osuda se ukazuje u cijelosti primjerenom te prilagođenom težini počinjenih kaznenih djela i stupnju okrivljenikove krivnje, radi čega je za očekivati da će se njome postići odgovarajuća svrha kažnjavanja propisana čl. 41. KZ/11.

15. Nakon održane rasprave, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio, kako je to već ranije navedeno, da je okrivljenik u pravu kada tvrdi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. točka 11. ZKP/08 jer je izreka presude proturječna njezinom obrazloženju, odnosno izvedenim dokazima u postupku, iz kojih proizlazi da je okrivljenik kazneno djelo u odnosu na dijete NI počinio u razdoblju od 1. prosinca 2018. do 1. siječnja 2020., a ne do 1. kolovoza 2021. kao u odnosu za djecu ŠI i ĆI.

15.1. Stoga, ovaj sud, kao drugostupanjski, ispravlja počinjenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka te je u tom smislu korigirao izreku presude, u skladu s izvedenim dokazima i datim razlozima u pobijanoj presudi, tako da je trebalo korigirati razdoblje počinjenja kaznenog djela u odnosu na dijete NI, kao i iznos uzdržavanja za koji je okrivljenik oštetio dijete NI, a koji sada iznosi 810,94 eura, jer je u odnosu na to dijete okrivljenikova obveza uzdržavanja bila manja, odnosno trajala je do 1. siječnja 2020.

16. Uslijed naprijed navedenog, odnosno djelomičnim prihvaćanjem okrivljenikove žalbe, a povodom te žalbe i po službenoj dužnosti, preinačena je i odluka o imovinskopravnom zahtjevu i posebnim obvezama na način da je, temeljem odredbe čl. 158. st. 2. ZKP/08, okrivljenik KI dužan, na ime postavljenog imovinskopravnog zahtjeva, u roku od jedne godine i pod prijetnjom ovrhe, platiti oštećenicima OI i ĆI, koji su sada punoljetni, iznose od po 2.355,83 eura svakome od njih, a oštećenom djetetu NI iznos od 810,94 eura. Isto tako, temeljem čl. 62. st. 1. točka 1. KZ/11 okrivljeniku je naloženo da u roku od jedne godine isplati oštećenicima OI i ĆI OI dospjele obroke uzdržavanja u iznosima od po 2.355,83 eura svakome od njih, a oštećenom djetetu NI dospjele obroke uzdržavanja u iznosu od 810,94 eura, jer će se u suprotnom, temeljem čl. 58. st. 5. KZ/11, opozvati uvjetna osuda i odrediti izvršenje izrečene kazne.

17. Ovaj sud, kao drugostupanjski, drži kako je okrivljenik u pravu i kada pobija prvostupanjsku presudu zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, sa tvrdnjom da se u izreci pobijane presude navodi kako je okrivljenik dužan nadoknaditi trošak kaznenog postupka na ime nužnih izdataka oštećenika i njegovog opunomoćenika u iznosu od 500,00 eura i za paušalni trošak od 100,00 eura, da bi u točci 27. obrazloženja pobijane presude naveo iznos od 450,00 eura i paušalni trošak od 100,00 eura, što dovodi do nejasnoće i nerazumljivosti kod dosude troškova. Stoga je ovaj drugostupanjski sud prihvatio žalbu okrivljenika i preinačio prvostupanjsku presudu u pogledu odluke o troškovima kaznenog postupka, tako da je okrivljenika, temeljem čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. točke 6. i 8. ZKP/08, obvezao da u roku od 15 dana plati paušal u iznosu od 200,00 eura, uzevši u obzir složenost i trajanje postupka te imovinske prilike okrivljenika, kao i nužne izdatke oštećenika te nagradu i nužne izdatke njihovog opunomoćenika, o čemu će prvostupanjski sud donijeti posebno rješenje.

15. Ispitujući povodom podnesene žalbe pobijanu presudu i u smislu čl. 476. st. 1. točka 1. i 2. ZKP/08, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila ostvarena neka druga bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

16. Slijedom svega iznijetog, temeljem čl. 486. st. 1. i čl. 482. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci presude ovog drugostupanjskog suda.

Split, 17. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća za mladež

Maria Majić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude žalba nije dopuštena, sukladno odredbi čl. 490. st. 1. ZKP/08.