Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-673/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić predsjednice vijeća, Duška Abramovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Brlečić & partneri j.t.d. u Varaždinu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mađarić i Lui d.o.o., Zagreb, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-308/2023-15 od 21. ožujka 2025., u sjednici vijeća 17. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-308/2023-15 od 21. ožujka 2025.u točkama I. i III. izreke.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke tuženiku je naloženo isplatiti tužiteljici iznos od 1.806,94 eur sa zateznom kamatom po stopi i u tijeku na pojedine iznose kao u izreci presude.

2. Točkom II. izreke odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 443,06 eur sa zateznom kamatom.

3. Točkom III. izreke tuženiku je naloženo naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 1.750,00 eur.

4. Protiv te presude u točkama I. i III. izreke žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva tužiteljice te tužiteljicu obveže na naknadu parničnog troška uvećanog za žalbeni trošak koji nije određeno zatražio ili podredno da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba nije osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 1.806,94 eur sa zateznom kamatom zbog ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF sadržane u čl. 1. Ugovora o kreditu koji je zaključen 25. travnja 2005. između tužiteljice kao korisnice kredita i tuženika kao kreditora, a kojim je ugovorom tužiteljici odobren kredit u iznosu od 23.000,00 CHF u protuvrijednosti u kunama.

8. U ovom žalbenom postupku sporno je pravno pitanje je li navedena ugovorna odredba ništetna, pripada li tužiteljici slijedom toga pravo na restitucijski zahtjev – isplatu utuženog novčanog iznosa, je li nastupila zastara tužiteljičinog potraživanja, te je sporna i visina tužbenog zahtjeva.

9. Prvostupanjski sud je u provedenom postupku, uvidom u predmetni Ugovor o kreditu te ocjenom stranačkog iskaza tužiteljice, pritom cijeneći da je tuženik tijekom postupka odustao od dokaznog prijedloga za saslušanje svjedokinje HD, u odnosu na sporno pitanje je li predmetna ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF ništetna, u bitnom utvrdio da je tužiteljici predmetni kredit odobren kao stambeni kredit bez počeka s rokom otplate od 96 mjeseci, da je tužiteljica kredit otplatila. Cijeneći stranački iskaz tužiteljice sud je utvrdio da se o spornoj ugovornoj odredbi o valutnoj klauzuli u CHF prilikom pregovaranja, a i kasnije prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu pojedinačno nije pregovaralo, da tuženik tužiteljici nije objasnio što znači valutna klauzula u CHF, te je cijeneći odredbe čl. 81. st. 2., 3. i 4., čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03, 46/07 – dalje ZZP) ocijenio da je predmetni ugovor o kreditu sastavljen na tipskom obrascu tuženika, da se o spornoj ugovornoj odredbi o valutnoj klauzuli u CHF pojedinačno nije pregovaralo, da tuženik tužiteljici ni na koji način i ničime nije objasnio što predstavlja valutna klauzula u CHF i do kojih rizika tijekom otplate kredita može doći uzimanjem kredita u CHF, slijedom čega je sud zaključio da se radi o ništetnoj ugovornoj odredbi. Pritom je prvostupanjski sud imao u vidu i pravne učinke pravomoćne presude donesene u kolektivnom sporu radi zaštite prava i interesa potrošača koji je vođen pri Trgovačkom sudu u Zagrebu u odnosu na pitanje ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, a u kojem sporu je kao tužena stranka sudjelovao i tuženik, u smislu odredbe čl. 502.a ZPP-a.

10. S obzirom na ove okolnosti prvostupanjski sud je zaključio da je tužiteljica dokazala da je sporna ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF iz predmetnog ugovora o kreditu ništetna, slijedom čega da tužiteljica ima pravo na restitucijski zahtjev, odnosno povrat preplaćenog iznosa u smislu odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO).

11. Na temelju provedenog knjigovodstvenog vještačenja, te i nakon usmenog saslušanja vještaka, sud je utvrdio visinu preplaćenog iznosa od 13.614,42 kn/1.806,94 eur, pritom ne uzimajući u obzir negativne tečajne razlike koje je vještakinja izračunala.

12. Nadalje, prvostupanjski sud je ocijenio kao neosnovan tuženikov prigovor zastare, utvrđujući da je presuda Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., a kojom je odlučeno o pitanju ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, a pritom imajući u vidu i zaključak Građanskog odjela Vrhovnog suda RH donijet na sjednici od 30. siječnja 2020., zaključio da u konkretnom slučaju rok zastare iznosi pet godina, da je zastara počela teći od 14. lipnja 2018., a kako da je tužba podnesena 23. svibnja 2023. ocijenio je prigovor zastare neosnovanim.

13. Stoga je primjenom odredbi čl. 1111. i čl. 1115. ZOO-a u odnosu na tijek zatezne kamate, tužbeni zahtjev tužiteljice prihvatio kao osnovan, dok je o naknadi parničnog troška odlučio primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

14. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

15. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika o postojanju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer suprotno žalbenim navodima presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama koje su u skladu s izvedenim dokazima, razlozi presude zbog kojih je sud prihvatio tužbeni zahtjev su jasni te presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

16. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju kao i o pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

17. Tuženik u žalbi neosnovano navodi da je prvostupanjski sud u potpunosti zanemario njegove navode o tome da su sporne odredbe o valutnoj klauzuli tužiteljici bile jasne, da se o njima pojedinačno pregovaralo, da nije nastala znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača kao i da je tuženik postupao u skladu s načelom savjesnosti i poštenja, jer suprotno proizlazi iz provedenog dokaznog postupka. U vezi s navedenim spornim činjeničnim pitanjima prvostupanjski sud je pravilno ocijenio kao vjerodostojan stranački iskaz tužiteljice iz kojeg jasno proizlazi da tuženik prilikom pregovaranja, a i sklapanja predmetnog ugovora o kreditu tužiteljici nije objasnio što znači ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF, nije joj objasnio moguće rizike do kojih može doći uzimanjem kredita u CHF, da se o spornoj ugovornoj odredbi uopće nije pregovaralo, pri čemu tuženik suprotno nije dokazao, budući da je tijekom postupka odustao od predloženog dokaza saslušanjem spomenute svjedokinje.

18. U takvim okolnostima, te pritom cijeneći pravne učinke presude donesene u kolektivnom sporu radi zaštite prava i interesa potrošača u odnosu na ništetnosti valutne klauzule u CHF, u smislu odredbe čl. 502.c ZPP-a, prvostupanjski sud, pritom cijeneći okolnosti konkretnog slučaja, pravilno je zaključio da je sporna ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF iz predmetnog ugovora o kreditu ništetna, budući da se o istoj pojedinačno nije pregovaralo, da je uslijed ove ugovorne odredbe došle do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača, te da tuženik, nije postupao u skladu s načelom savjesnosti i poštenja.

19. U takvim okolnostima prvostupanjski sud je pravilno zaključio da tužiteljica ima pravo na restitucijski zahtjev, i vraćanje preplaćenog iznosa zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF u smislu odredbe čl. 1111. ZOO-a, a u odnosu na zateznu kamatu i početak tijeka zatezne kamate u smislu odredbe čl. 1115. ZOO-a, budući da se tuženik ima smatrati nesavjesnim stjecateljem. Sud je pravilno utvrdio visinu tužbenog zahtjeva, odnosno preplaćeni iznos na temelju provedenog knjigovodstvenog vještačenja u utuženom iznosu od 1.806,94 eur.

20. Pritom je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da preplaćeni iznos nije potrebno umanjiti za tzv. negativne tečajne razlike, ovo prije svega iz razloga jer tuženik prema stanju u spisu u odnosu na ovo nije istakao prigovor prijeboja ili prigovor radi prebijanja ili podnio protutužbu.

21. Naposljetku, prvostupanjski sud je pravilno otklonio kao neosnovan tuženikov prigovor zastare tužiteljičinog potraživanja jer zastara u konkretnom slučaju počinje teći od pravomoćnosti presude donesene u sporu radi zaštite prava i interesa potrošača, u odnosu na valutnu klauzulu u CHF, od 14. lipnja 2018., te kako zastarni rok iznosi pet godina, a tužba je podnesena 23. svibnja 2023., zastara nije nastupila.

22. Stoga, žalbeni navodi tuženika o pogrešnoj primjeni materijalnog prava u odnosu na odluku o glavnoj stvari nisu osnovani.

23. Pravilna je i zakonita odluka o naknadni parničnog troška koja je donijeta uz pravilnu primjenu odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

24. Slijedom svega obrazloženog primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude, dok je zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška odbijen, budući da tuženik sa žalbom nije uspio.

25. Prvostupanjska presuda u točki II. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 17. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Dubravka Butković Brljačić