Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-79/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća, te Nevena Cambja i Ivone Rupić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika FI, zbog kaznenih djela iz članka 236. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17,118/18, 126/19, 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovnog broja Kov-155/2025, od 23. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 17. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Splitu te se djelomično preinačuje pobijano rješenje na način da se, na temelju članka 354. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (»Narodne novine« br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19. – Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 130/20. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje u tekstu: ZKP/08-26), optužnica Općinskog državnog odvjetništva u Splitu poslovnog broja KO-DO-91/2023, od 23. siječnja 2023., protiv okrivljenika FI, u odnosu na kazneno djelo prijevare iz članka 236. stavka 2. KZ/11, opisano u točki 2. iste, potvrđuje kao osnovana.

II. U preostalom dijelu prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem pod točkom I., optužno vijeće Općinskog suda u Splitu je, na temelju članka 354. stavka 1. ZKP/08, potvrdilo točku 1. optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu poslovnog broja KO-DO-91/2023, od 23. siječnja 2023., protiv okrivljenika FI, zbog kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavka 1. KZ/11. Pod točkom II. je, na temelju članka 355. stavka 1. točke 4. ZKP/08, odbačena točka 2. optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu poslovnog broja KO-DO-91/2023, od 23. siječnja 2023., protiv okrivljenog FI, zbog "kaznenih djela prijevare iz članka 236. stavka 1. KZ/11" (kazneno djelo iz točke 2. optužnice je iz članka 236. stavka 2. KZ/11).

2. Protiv točke II. prvostupanjskog rješenja, žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se preinači u tom dijelu pobijano rješenje i potvrdi točka 2. optužnice protiv okrivljenika FI, zbog kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavka 1. i 2. KZ/11, u vezi s člankom 51. KZ/11.

3. Prije održavanja sjednice drugostupanjskog vijeća spis je, u suglasju s člankom 495. u vezi članka 474. stavka 1. ZKP/08-26, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je, nakon uvida, vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

4. Žalba Općinskog državnog odvjetništva u Splitu je osnovana.

5. Potpuno ispravno državni odvjetnik u svojoj žalbi ističe kako je prvostupanjski sud u pogledu točke II. pobijanog rješenja pogrešno utvrdio činjenično stanje jer da iz prikupljenih dokaza proizlazi kako je okrivljenik od 1. svibnja 2019. godine neprekidno sa svojom obitelji živio u [adresa], gdje je u svibnju 2019. iznajmio i stan, a da je prijavljeno prebivalište na adresi [adresa], u [adresa] ustvari bilo fiktivno , samo kako bi ostvario pravo na naknadu za stanovanje na koju ima pravo isključivo ako prebiva u mjestu koje je više od 50 km udaljeno od mjesta njegove službe.

6. Naime, prvostupanjski sud pod točkama 5.1. i 5.2. pobijanog rješenja ponovno analizira dokaze u odnosu na kazneno djelo iz točke II. optužnice, pri čemu, jednako kao u prethodnom rješenju koje je bilo ukinuto, opetovano ističe kako "nije dokazano" da bi okrivljenik OI počinio kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret tom točkom optužnice, ističući kako se radi o "pravu na naknadu putnih troškova", premda se u stvari radi o pravu na naknadu za stanovanje. Okrivljenik je već u samoj svojoj obrani naveo kako je u svibnju 2019. sklopio ugovor o najmu i iznajmio na svoje ime stan u [adresa] u [adresa], a nakon 1. siječnja 2020. da je naveo boravište u [adresa]. u [adresa], gdje je povremeno boravio dvije godine, a potom da je adresu izmijenio na [adresa] u [adresa] u [adresa], i to stoga što mu je policijska djelatnica na šalteru, kada je išao prijaviti treću godinu boravišta u [adresa], rekla da to nije moguće jer da će morati prebaciti prebivalište na tu adresu. Sam okrivljenik je kazao da je to ujedno značilo da ovu promjenu prebivališta mora prijaviti svom poslodavcu i zbog toga izgubiti naknadu za stanovanje, što da mu financijski nije bilo održivo, radi čega je prijavio boravište na adresi [adresa] u [adresa].

6.1. Već iz takve obrane okrivljenika, čak i bez razmatranja okolnosti je li njegovo prebivalište u [adresa] bilo fiktivno, proizlazi relevantan stupanj osnovane sumnje u počinjenje ovog kaznenog djela, dostatan za potvrđivanje optužnice jer je za osnovanost optužnice dovoljan pravni standard osnovane sumnje, koji ne podrazumijeva dokazanu krivnju, nego postojanje razumne vjerojatnosti da je počinjeno kazneno djelo za koje se okrivljenik tereti. Dakle, nije nužno da svi dokazi budu izvedeni i potvrđeni, već je dostatno da postoje okolnosti koje promatrane zajedno stvaraju cjelinu iz koje proizlazi jasan zaključak o postojanju razborite mogućnosti da je kazneno djelo koje je predmet optužbe počinjeno, što je dostatno za potvrđivanje optužnice. Tek nakon provedene rasprave, na kojoj će se izvesti svi dokazi u pogledu moguće krivnje okrivljenika, će se odlučivati primjenom pravnog standarda izvan razumne sumnje, odnosno dokazane krivnje, koji standard je prvostupanjski sud primijenio već u ovoj fazi postupka što je nedopušteno. Naime, prvostupanjski sud se, unatoč upozorenju iz prethodnog ukidnog rješenja, umjesto preliminarne analize, ponovno upustio u vrijednosnu ocjenu dokaza koji su prikupljeni, za što u fazi ispitivanja optužnice nije ovlašten.

7. U takvoj situaciji ovaj drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsko rješenje u točki II., na način da je potvrdio točku 2. optužnice, pri čemu se posebice naglašava kako se ovakvom odlukom ni na koji način ne prejudicira krivnja okrivljenika niti utječe na odluku suda koji će provesti raspravu jer će se tek u tom stadiju postupka izvoditi dokazi na temelju kojih će se donijeti odluka o tome je li na potpuno izvjestan i nedvojben način dokazano da bi okrivljenik počinio ono što mu je stavljeno na teret potvrđenom optužnicom i je li on kriv za to kazneno djelo.

8. Radi svega navedenog preinačena je točka II. pobijanog rješenja, na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08-26, dok je u ostalom dijelu prvostupanjsko rješenje ostalo neizmijenjeno.

Split, 17. ožujka 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Maria Majić