Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Kžm-6/2026-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća, te Damira Romca i Ivone Rupić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu prema maloljetniku ŽEI, zbog kaznenog djela iz čl. 323.a Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi maloljetnika ŽEI podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Kvm-6/2026-8 (Km-39/2025) od 19. siječnja 2026., u sjednici održanoj 17. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba maloljetnika ŽEI podnesena protiv rješenja suda prvog stupnja, kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinski sud u Splitu, temeljem čl. 18. st. 2. točka 2. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" br. 84/11, 143/12, 148/13, 56/15 i 126/19 - u daljnjem tekstu: ZSM/11), maloljetniku ŽEI je pravomoćno izrečenu odgojnu mjeru upućivanja u odgojnu ustanovu iz čl. 15. ZSM/11, izrečenu od strane tog suda u maloljetničkom kaznenom postupku pod poslovnim brojem Km- 39/2025 od 28. listopada 2025. zamijenio odgojnom mjerom upućivanja u odgojni zavod iz čl. 16. ZSM/11, u kojem maloljetnik ostaje najmanje šest mjeseci, a najdulje tri godine, s tim da sud mora svakih šest mjeseci u sjednici vijeća ispitati ima li osnove tu mjeru obustaviti ili je zamijeniti drugom odgojnom mjerom.
2. Protiv pobijanog rješenja žalbu je podnio maloljetnik ŽEI, po branitelju dr. sc. Damiru Primorcu, odvjetniku u odvjetničkom društvu Primorac i partneri d.o.o. iz Splita, kako navodi iz svih zakonom predviđenih razloga, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se maloljetniku izrekne odgojna mjera bez izdvajanja iz životne sredine, podredno zadržati mjeru upućivanja u odgojnu ustanovu iz čl. 15. ZSM/11 uz promjenu odgojne ustanove u Centar za pružanje usluga u zajednici Split, a podredno ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Sukladno odredbi čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 - u daljnjem tekstu: ZKP/08) spis je dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.
4. Žalba maloljetnika ŽEI je neosnovana.
5. Obzirom da maloljetnik ŽEI pobija predmetno rješenje iz svih zakonskih osnova, pa tako i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona, ne navodeći pri tome u čemu bi se sastojale te povrede, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, ispitao je pobijano rješenje povodom žalbe maloljetnika, ali i po službenoj dužnosti u skladu s čl. 494. st. 4. ZKP/08, ali nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. točka 11. ZKP/08 jer je sud prvog stupnja dao jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, a osim toga nije povrijeđen kazneni zakon na štetu maloljetnika i rješenje je donijelo ovlašteno tijelo.
6. U žalbi maloljetnika se navodi kako je Centar za pružanje usluga u zajednici Zadar (CPUZ Zadar) zatražio preispitivanje izrečene odgojne mjere već 10. prosinca 2025., iako da se radi o periodu od samo mjesec dana i to početnom periodu boravka izdvojenom od obitelji za koju je maloljetnik iznimno vezan i da je potpuno normalno da je takvo stresno okruženje, uz maloljetnikovu emocionalnu nezrelost i mladu dob, dovelo do poremećaja u ponašanju na samom početku boravka u odgojnoj ustanovi. Ističe se i kako je maloljetniku od rane dobi dijagnosticiran ADHD što je dodatno otežalo njegovu prilagodbu novim životnim uvjetima i velikoj životnoj promjeni te da se kod djece i adolescenata s ADHD poremećajem, u slučaju poremećene rutine, uobičajeno pojavljuje pojačana razdražljivost i anksioznost, ali da to ne znači da se te osobe ne mogu prilagoditi, već da im za to često treba više vremena i emocionalna podrška. U žalbi se navodi kako život u CPUZ Zadar nije bio idealno prilagođen za potrebe maloljetnika i da je u samom početku on došao s otporom te da je većinu stegovnih prijestupa priznao i za njih se pokajao, ali da sve te prijestupe treba cijeniti u kontekstu njegove mladosti, nezrelosti i svih drugih opisanih okolnosti. Navodi se kako je maloljetnik neko vrijeme bio i u istražnom zatvoru zbog događaja koji je predmet drugog postupka i da mu je to jako teško palo, a da se trenutno nalazi na slobodi gdje ima potpunu podršku obitelji koja s njim radi, podržava ga i planira cijeli niz aktivnosti s ciljem djelovanja na njegovo ponašanje, ličnost, razvoj i odgoj, osobito u cilju daljnjeg obrazovanja i radnog osposobljavanja. Ističe se kako je izrečena mjera neadekvatna i nesvrsishodna i da je donesena olako i prebrzo, s time što se posebno ukazuje na spremnost maloljetnika da surađuje i promijeni svoje ponašanje te da treba voditi računa o njegovom obećanju s kontrolnog ročišta kada je izričito naveo da se spreman popraviti i da mu se dade još jedna šansa. U žalbi se navodi kako je predmetna odgojna mjera maloljetniku izrečena zbog kaznenog djela koje nije teške naravi i da se mora uzeti u obzir da blaži oblici nadzora nisu primjenjivani kroz primjereno vrijeme da bi se moglo zaključiti da ne daju rezultat. Na kraju se ističe kako su maloljetnikovi roditelji potpuno svjesni cijele situacije te da su u potpunosti spremni surađivati i poduzimati sve mjere da djeluju na ličnost, ponašanje, razvoj i odgoj svog djeteta, zbog čega je i predloženo da se prema maloljetniku odredi neka od mjera kojom će se utjecati na maloljetnikovu ličnost i ponašanje bez daljnjeg izdvajanja iz životne sredine, a ukoliko se to ne prihvati, da se promijeni mjesto izvršavanja odgojne mjere tako da umjesto u CPUZ Zadar bude u Centru za pružanje usluga u zajednici Split gdje bi bio pod dodatnom kontrolom roditelja i gdje bi mogao nastaviti sa svim mjerama i aktivnostima u cilju razvijanja njegove ličnosti i jačanja njegove osobne odgovornosti radi suzdržavanja od ponovnog činjenja kaznenih djela.
6.1. Suprotno takvim žalbenim navodima, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, drži kako je sud prvog stupnja ispravno maloljetniku ŽEI, temeljem čl. 18. st. 2. točka 2. ZSM/11, pravomoćno izrečenu odgojnu mjeru upućivanja u odgojnu ustanovu iz čl. 15. ZSM/11 zamijenio odgojnom mjerom upućivanja u odgojni zavod iz čl. 16. ZSM/11 jer je nakon održanog kontrolnog ročišta, sagledavajući sve okolnosti konkretnog slučaja, zaključio da će se, s obzirom na postignuti uspjeh, na taj način bolje postići svrha odgojnih mjera, posebno uvažavajući detaljni, argumentirani i stručni iskaz sudske socijalne pedagoginje TEI koja je i predložila takvu zamjenu odgojnih mjera i koja je navela, između ostalog, da otvoreni tip ustanove nije odgovarajući za ovog maloljetnika jer da ne ispunjava osnovnu svrhu maloljetničkih sankcija, odnosno djelotvoran utjecaj na njegovu ličnost, ponašanje i cjelokupni razvoj, a sud prvog stupnja je taj iskaz pravilno prihvatio kao stručan. Osim toga, iskaz sudske socijalne pedagoginje potvrđen je i rezultatima CPUZ Zadar u kojem se, između ostalog, navodi da se maloljetnik vratio neprimjerenim oblicima ponašanja u vidu zlouporabe sredstava ovisnosti, tako da je pravilno prihvaćen prijedlog za zamjenom odgojne mjere na način kako je odlučeno u izreci pobijanog rješenja.
6.2 Stoga je, ispravno sud prvog stupnja maloljetniku ŽEI pravomoćno izrečenu odgojnu mjeru upućivanja u odgojnu ustanovu zamijenio odgojnom mjerom upućivanja u odgojni zavod, koja se, u konkretnom slučaju, ukazuje u cijelosti primjerenom i prilagođenoj težini počinjenog kaznenog djela i stupnju odgovornosti maloljetnika, radi čega je za očekivati da će se time ostvariti svrha izricanja odgojnih mjera propisana čl. 6. ZSM/11.
7. Slijedom svega iznijetog, žalbu maloljetnika ŽEI valjalo je odbiti kao neosnovanu, pa je temeljem čl. 494. st. 3. točka 2. ZKP/08, odlučeno kao u izreci.
Split, 17. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća za mladež
Maria Majić
