Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-189/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Karlovcu, kao sud drugog stupnja, po sucu Josipu Štrucelju, kao sucu pojedincu, u ostavinskom postupku iza pok. ŠP, rođene **.**.1941. a umrle **.**.2025. u Friedrichshafen, SR Njemačka s posljednjim prebivalištem u [adresa]. 5, odlučujući o žalbi nasljednika HP protiv rješenja Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Hrvatskoj Kostajnici, poslovni broj O-1471/2025-4 od 11. veljače 2026., dana 17. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba nasljednika HP kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Hrvatskoj Kostajnici, poslovni broj O-1471/2025-4 od 11. veljače 2026.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Hrvatskoj Kostajnici, poslovni broj O-1471/2025-4 od 11. veljače 2026., prvostupanjski sud se oglasio nenadležnim za provođenje ostavinskog postupka iza pok. ŠP, Singen, Alpentstr. 5., SR Njemačka.

2. Pravovremenom žalbom navedeno rješenje pobija nasljednik HP, rođen **.**.1942., za kojeg iz podataka u smrtovnici proizlazi da je bračni drug ostaviteljice. Navodi da se zbog nenormalnih okolnosti smrti majke RP nije proveo ostavinski postupak pa moli da se isti provede o naknadno pronađenoj imovini. Napominje da je jedini nasljednik imovine RP pok. kćerka ŠP. Predlaže da se pobijano rješenje poništi.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, a pazeći na bitne povrede odredaba parničnog postupka propisane člankom 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. – dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti primjenom članka 365. stavak 2. ZPP-a, a u vezi sa člankom 175. stavak 2. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine broj 48/2003., 163/2003., 35/2005., 127/2013., 33/2015., 14/2019. – dalje: ZN), ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Prvostupanjski sud obrazlaže da je ostaviteljica ŠP imala svoje uobičajeno prebivalište u trenutku smrti na području SR Njemačke, u [adresa]. 5, s time da iz smrtovnice proizlazi da je ostaviteljica i umrla u SR Njemačkoj, u Friedrichshafenu, 22. travnja 2025. Stoga je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijanog rješenja primijenio kao mjerodavno pravo Uredbu (EU) broj 650/2012 Europskog parlamenta i vijeća o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznavanju i izvršavanju odluka i prihvaćanju i izvršavanju javnih isprava u nasljednim stvarima i o uspostavi europske potvrde o nasljeđivanju (dalje – Uredba (EU) 650/2012) kojom je u odredbi članka 83. propisano da se primjenjuje na nasljeđivanje osoba koje umru 17. kolovoza 2015. ili nakon toga.

7. Odredbom članka 4. Uredbe (EU) 650/2012 propisana je opća nadležnost u nasljednopravnim stvarima na način da sudovi države članice u kojoj je umrli imao svoje uobičajeno boravište u trenutku smrti imaju nadležnost odlučivati o nasljeđivanju u cijelosti.

8. Odredbom članka 15. Uredbe (EU) 650/2012 propisano je da kad se pred sudom države članice pokrene postupak o nasljednoj stvari za koju taj sud u skladu s ovom Uredbom nije nadležan, sud se po službenoj dužnosti proglašava nenadležnim.

9. U točki 3. preambule Uredbe (EU) 650/2012 između ostalog je propisano da radi utvrđivanja uobičajenog boravišta, tijelo koje se bavi nasljeđivanjem bi trebalo izvršiti ukupnu procjenu životnih okolnosti umrlog tijekom posljednjih godina njegovog života i u trenutku smrti, uzimajući u obzir sve relevantne činjenične elemente, posebno trajanje i stalnost prisutnosti umrlog u dotičnoj državi, te uvjete i razloge za tu prisutnost. Tako utvrđeno uobičajeno boravište trebalo bi imati blisku i stabilnu vezu s dotičnom državom, uzimajući u obzir konkretne ciljeve Uredbe (EU) 650/2012.

10. Prvostupanjski sud je pravilno u postupku utvrdio da je ostaviteljica ŠP imala uobičajeno boravište u [adresa], jer to proizlazi iz smrtovnice, pri čemu je ista i umrla u SR Njemačkoj, a iz potvrde ZK odjela Hrvatska Kostajnica od 12. kolovoza 2025. proizlazi da pok. ŠP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. 5., Njemačka, nije upisana kao vlasnica nekretnina na području ovog zk odjela. Žalitelj nije pružio niti predložio niti jedan dokaz kojim bi doveo u pitanje zaključak prvostupanjskog suda da je ostaviteljica ŠP imala svoje uobičajeno prebivalište u trenutku smrti u [adresa]. Navodi da je pok. ŠP eventualno trebala naslijediti neku imovinu iza svoje majke nisu određeni niti ničim dokazani pa proizlazi da će se ostavinska imovina iza pok. RP, koju u žalbi spominje žalitelj, raspraviti u ostavinskom postupku iza iste, a ne u ostavini iza ŠP za koju nema dokaza da je za života bila upisana kao vlasnica bilo koje nekretnine.

11. Obzirom da je ostaviteljica ŠP umrla **.**.2025. prvostupanjski sud je svoju odluku pravilno donio primjenom Uredbe (EU) 650/2012, jer se ista temeljem članka 83. primjenjuje na nasljeđivanje osoba koje umru 17. kolovoza 2015. ili nakon toga.

12. Kako je prvostupanjski sud utvrdio da je pok. ŠP imala uobičajeno boravište u [adresa], što se u žalbi niti ne osporava, to proizlazi da je prvostupanjsko rješenje doneseno uz pravilnu primjenu članka 4. Uredbe (EU) 650/2012.

13. Slijedom navedenog valjalo je predmetnu žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje, sve temeljem članka 380. točka 2. ZPP -a u vezi sa člankom 175. stavak 2. ZN-a.

U Karlovcu 17. ožujka 2026.

Sudac

Josip Štrucelj