REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. 25-P-778/2024-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vanesi Brizić Bahun kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja TĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Josipu Reljiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Grada Zagreba, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, zastupanog po punomoćniku Filipu Gereciju, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene dana 09. veljače 2023. godine u prisutnosti tužitelja osobno uz zamjenika punomoćnika tužitelja ŽĐ, odvjetničkog vježbenika, te punomoćnika tuženika Filipa Gerecija, odvjetnika, dana 17. ožujka 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se tužbeni zahtjevi tužitelja koji glase:

"I. Utvrđuje se da je između tužitelja i prednika tuženika, ŠĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] dana 20. svibnja 1986. godine sklopljen ugovor o kupoprodaji kojim je ugovorom o kupoprodaji tužitelj kupio a prednik tuženika, ŠĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] prodao svojih 8/18 idealnog suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i to: zk.č.br. 1767/10, u naravi [adresa], površine 949 m2, zk.č.br. 1767/41, u naravi VRT ČEHOVEČKI PUT 98 m2, ukupno: 1047 m2.

II. Nalaže se tuženiku izdati tužitelju u roku od 15 (petnaest) dana ispravu podobnu za upis prava vlasništva na 8/18 idealnog suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i to: zk.č.br. 1767/10, u naravi [adresa], površine 949 m2, zk.č.br. 1767/41, u naravi VRT ČEHOVEČKI PUT 98 m2, ukupno: 1047 m2, koju će ispravu u protivnom zamijeniti ova presuda po pravomoćnosti.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu prema određenju Suda, u roku od 15 (petnaest) dana.

i "I. Utvrđuje se da je tužitelj TĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i to: zk.č.br. 1767/10, u naravi [adresa], površine 949 m2, zk.č.br. 1767/41, u naravi VRT ČEHOVEČKI PUT 98 m2, ukupno: 1047 m2, i to 8/18 njena idealnog suvlasničkog dijela, a što je tuženik Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, dužan trpjeti.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi trošak ovog parničnog postupka tužitelju, prema određenju Suda, u roku od 15 (petnaest) dana.".

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 3.000,00 eur, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom ovog suda posl.br. P-3629/20-16 od 21. ožujka 2023. godine odbijeni su tužbeni zahtjevi tužitelja te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.368,13 eur.

2. Rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola posl.br. Gž-902/2023-2 od 28. studenog 2023. godine ukinuta je gore navedena presuda i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužitelj ostaje kod tužbe u kojoj navodi da je sa pravnim prednikom tuženika, sada pokojnim FĐ, 1986. godine ugovorio prodaju nekretnine

- zemljišta na česticama 3197/1 i 3196, koje su bile u vlasništvu pravnog prednika tuženika. Tužitelj mu je na ime kupoprodajne cijene isplatio iznos od 300.000,00 dinara. Navodi kako je isprava potpisana od strane tužitelja i prednika tuženika pogrešno nazvana potvrda, iako ima sve bitne sastojke ugovora o kupoprodaji. Međutim, temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju kao suvlasnik nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to zk. čbr. [katastarska čestica] i zkč. br. [katastarska čestica] u 8/18 suvlasničkog dijela upisan je tuženik. Naime, katastarska čestica broj [katastarska čestica] odgovara zemljišnoknjižnim česticama u zemljišnoknjižnom ulošku broj [broj ZK uloška]. Iako je prednik tuženika tužitelju još 1986. godine prodao suvlasnički dio nekretnine, sada upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], budući prilikom sklapanja ugovora potpis prednika tuženika nije ovjeren po ovlaštenom tijelu niti je izdana tabularna izjava, to tužitelj svoje pravo vlasništva ne može upisati u zemljišne knjige. Također ističe kako je tužitelj u neprekinutom, samostalnom i neposrednom posjednu predmetne nekretnine, odnosno njezinog idealnog suvlasničkog dijela, time da je njegov posjed istinit, zakonit i pošten. Stoga tužitelj predlaže donošenje presude kojom će se utvrditi činjenica sklapanja ugovora o kupoprodaji i naložiti tuženiku izdati tužitelju ispravu podobnu za upis prava vlasništva na 8/18 suvlasničkog dijela, a ukoliko sud nađe da taj tužbeni zahtjev nije osnovan, predlaže donošenje presude kojom će se utvrditi da je tužitelj vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to zkč. br. [katastarska čestica] i zkč. br. [katastarska čestica] u 8/18 dijela.

4. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Osporava da bi dostavljena potvrda predstavljala ugovor o kupoprodaji. Također, spori da bi nekretnine navedene u potvrdi od 20. svibnja 1986. godine uopće predstavljale nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], odnosno tuženikov suvlasnički dio. Također, u predmetnoj potvrdi uz oznake čestice ne stoji niti površina istih niti u kojoj se katastarskoj općini nalaze. Nadalje ističe kako tužitelj nije mogao dosjelošću steći vlasništvo opisanih nekretnina, obzirom je odredbama čl. 159. st. 3. i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano da je temeljem nekvalificiranog posjeda za stjecanje prava vlasništva dosjelošću za nekretninu koja je u vlasništvu Republike Hrvatske, županija ili jedinica lokalne i područne samouprave potrebno 40 godina, a koji rok teče najranije od 09. listopada 1991. godine. Iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka za navedeni uložak proizlazi da je u odnosu na predmetnu nekretninu bilo upisano društveno vlasništvo. Stoga se nisu ispunili zakonski uvjeti za stjecanje prava vlasništva nekretnine dosjelošću.

5. U tijeku postupka izvršen je uvid u rješenje javnog bilježnika Marine Ostović broj O-785/18 od 14. siječnja 2020. godine, potvrdu od 20. svibnja 1986. godine, izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], povijesni izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], geodetski snimak izvedenog stanja nezakonito izgrađenih zgrada od 18. ožujka 2014. godine, rješenje o izvedenom stanju Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet od 21. veljače 2020. godine, rješenje o naknadi Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet od 10. prosinca 2019. godine, zapisnik Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet od 08. lipnja 1993. godine, pregled čestica, proveden je dokaz saslušanjem svjedoka LĐ, proveden je dokaz saslušanjem tužitelja te svjedoka HĐ i MĐ.

6. Sud nije uzeo u obzir pisane izjave određenih osoba, koje je tužitelj dostavio nakon zaključenja prethodnog postupka, jer pisane izjave eventualnih svjedoka nisu predviđene kao dokazno sredstvo u Zakonu o parničnom postupku, već je dokazno sredstvo saslušanje određenih osoba kao svjedoka, pri čemu se takav dokaz treba predložiti do zaključenja prethodnog postupka, a naknadno samo iznimno u skladu s odredbom čl. 299. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23, dalje: ZPP).

7. Sud je odustao od provođenja dokaza očevidom na licu mjesta te vještačenja po vještaku geodetu radi identifikacije nekretnine, odnosno dijela iste, jer tužitelj nije uplatio potreban predujam, te je sud postupio sukladno odredbi čl. 153. st. 3. ZPP-a.

8. Sud nije proveo dopunsko saslušanje svjedoka LĐ, jer je isti preminuo.

9. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da tužbeni zahtjevi tužitelja, kao ni eventualno kumulirani zahtjev nisu osnovani.

10. Uvidom u potvrdu od 20. svibnja 1986. godine utvrđeno je da je istom ŠĐ iz [adresa], potvrdio da je prodao TĐ [adresa] zemljište česticama 3197/1 i 3186 u dužini s -j 30 metara i čitavom stranom tih čestica. Za tu prodaju koja se ne može legalizirati na općini i na gruntovnom se ne može prenijeti na kupca. ŠĐ priznje mu i krivičnu odgovornost i ako namjerava prodati i ostali dio zemlje sa kućom dužan je prvo ponuditi kupcu zemlje, tj. VĐ.

11. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige broj zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da su u isti upisane zk. čbr. [katastarska čestica] kao suvlasništvo Grada Zagreba u 8/18 dijela.

12. Uvidom u povijesni izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je na temelju pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda II. u Zagrebu od 09. studenog 1967. godine broj O-1094/67 uknjiženo pravo korištenja na zemljištu opisanom u listu AI u korist ŠĐ, kada je zemljište bilo upisano kao društveno vlasništvo. Dana 02. listopada 2003. godine pod brojem Z-21977/03 izbrisano je uknjiženo pravo korištenja temeljem odredbe čl. 361. i 367. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

13. Uvidom u Pregled čestica Državne geodetske uprave proizlazi da k. č. br. [katastarska čestica] odgovara zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

14. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Marine Ostović broj O- 785/18 od 14. siječnja 2020. godine utvrđeno je da ostavinsku imovinu iza pokojnog ŠĐ čine nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u 8/18 dijela, te se ostavinska imovina kao ošasna uručuje Gradu Zagrebu.

15. Svjedok PĐ u svom iskazu navodi da poznaje tužitelja jer su susjedi, a poznavao je i gospodina ŠĐ koji je imao nekretninu odmah do njegove nekretnine. Na toj nekretnini je bila stara ruševna kuća i ŠĐ tamo nije živio, već je živio u gradu. Zna da je tu nekretninu kupio ovdje tužitelj te je srušio staru kuću i na tom mjestu sagradio svoju kuću. Ne može navesti kada je to bilo, prije dosta vremena, možda 20, možda 30 godina. Od tada tužitelj koristi tu nekretninu. Ne zna da li su oni sklapali nekakav ugovor niti o kojem se iznosu radilo, ali zna da je on to kupio. Točno je da je bio prisutan kada su ŠĐ i tužitelj bili na nekretnini i razgovarali o tome što ŠĐ prodaje tužitelju, te je rekao da mu prodaje cijelu tu parcelu. To je tužiteljeva zemlja te tko bi je drugi koristio. Zemlja koju tužitelj koristi i koju je kupio od Forze ograđena je betonskim zidom.

16. Sud je prihvatio iskaz svjedoka PĐ, obzirom je isti iskazivao iskreno i u granicama svog sjećanja i mogućnosti iskazivanja, pri čemu se isti ne može sjetiti detalja vezanih uz relevantne okolnosti.

17. Stoga, njegovim iskazom nisu utvrđene odlučne okolnosti potrebne za utvrđivanje osnovanosti postavljenih tužbenih zahtjeva.

18. Tužitelj u konkretnom slučaju postavlja dva zahtjeva i to kao eventualnu kumulaciju.

19. Prvi zahtjev radi utvrđenja postojanja pravnog odnosa između tužitelja i pok. ŠĐ te izdavanja tabularne isprave, što znači da ga temelji na tvrdnji da postoji pravni osnov za stjecanje prava vlasništva, odnosno sklopljeni pravni posao te da mu je tuženik dužan izdati tabularnu ispravu.

20. Eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelj temelji na tvrdnji da je vlasništvo suvlasničkog dijela nekretnine stekao dosjelošću.

21. Ovdje valja napomenuti da činjenica što je tuženik upisan kao vlasnik sporne nekretnine u zemljišnim knjigama predstavlja predmnijevu o vlasništvu tuženika koja svakako otpada ako netko drugi, čije stjecanje nije upisano u zemljišnu knjigu, dokaže da ima valjanu osnovu i istinit način stjecanja te nekretnine.

22. U vrijeme sastavljanja "Potvrde" od 20. ožujka 1986. godine nekretnina za koju tužitelj tvrdi da je predmet tog pravnog posla je bila upisana kao društveno vlasništvo s pravom korištenja upisanog u korist ŠĐ i to kao [adresa] (zk.č.br. 1767/10 i 1767/41 k. o. [katastarska općina]).

23. S obzirom da je nekretnina postala društveno vlasništvo očito temeljem Zakona o nacionalizaciji, valja istaći da je prijašnji vlasnik nacionaliziranog građevinskog neizgrađenog zemljišta mogao svoje pravo korištenja trajno prenijeti na drugog, u kojem slučaju su prava i obveze prelazile na osobu na koju je prenio svoje pravo korištenja na tom zemljištu, ako je taj prijenos bio zabilježen u zemljišnim knjigama (Obavezno tumačenje čl. 39. st. 1. ZON-a - Sl. list FNRJ 24/59). Nakon stupanja na snagu Zakona o određivanju građevinskog zemljišta u gradovima i naseljima gradskog karaktera (Sl. list SFRJ 5/68, 20/69; dalje: ZOGZ) uređena je materija koju su do tada regulirale odredbe čl. 38.-40. ZON-a i to odredbama čl. 3.-5. ZOGZ-a, pa je prijenos prava korištenja i prvenstvenog prava korištenja nakon 15. veljače 1968. bio dopušten samo određenom krugu osoba odnosno izuzetno je bio dopušten pod pretpostavkama iz čl. 5. st. 4. ZOGZ-a, time da je 24. travnja 1974. prestao važiti ZOGZ temeljem čl. 188. Zakona o prostornom uređenju i korištenju građevinskog zemljišta (Narodne Novine 14/73; dalje: ZPUKGZ), koji je ZPUKGZ uredio pravo korištenja i pretpostavke pod kojima prijašnji vlasnik neizgrađenog građevinskog zemljišta, koje je postalo društveno vlasništvo po zakonu, tako i po odredbama ZON-a, ima prvenstveno pravo korištenja za izgradnju, slijedom čega je i nadalje bio ograničen krug osoba na koje je prijašnji vlasnik mogao prenijeti prava koja mu pripadaju, koji je prijenos, temeljem čl. 120. st. 3. ZPUKGZ-a, ipak bio moguć pod određenim pretpostavkama, da bi, u konačnici, gore navedene odredbe prestale važiti 8. siječnja 1981., prema odredbama Zakona o građevinskom zemljištu (Narodne Novine broj 54/80, 42/86, 41/88, 48/88, 16/90, 53/90; dalje: ZGZ) i istovremeno je odredbama ZGZ-a uređeno pravo korištenja i prvenstveno pravo korištenja radi izgradnje koja imaju raniji vlasnici, pravo prijenosa je i nadalje bilo ograničeno na određeni krug osoba i propisane su pretpostavke o valjanosti izvršenog prijenosa prije 15. veljače 1968. na način kako je to regulirala odredba čl. 120. st. 3. ZPUKGZ-a.

24. Iz odredaba ZGZ-a proizlazi da su svi ugovori i drugi pravni poslovi koji su bili zaključeni protivno zabrani raspolaganja neizgrađenim građevinskim zemljištem u društvenom vlasništvu nevaljani, dakle, oni pravni poslovi kojima je prijašnji vlasnik raspolagao nekretninom nakon što je prenesena u društveno vlasništvo, iako do tog trenutka nije bio deposediran, međutim, stupanjem na snagu ZV-a prestao je važiti ZGZ, a Zakon o zabrani prijenosa prava raspolaganja i korištenja određenih nekretnina u društvenom vlasništvu na druge korisnike odnosno u vlasništvo fizičkih i pravnih osoba (Narodne Novine broj 53/90, 61/91, 70/93), budući je bio privremenog karaktera, prestao je važiti stupanjem na snagu Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine broj 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 65/01, 118/01, 81/02, 80/02, 98/19; dalje: Zakon o naknadi) i prema izričitoj odredbi čl.18. Zakona o naknadi pravni poslovi koje su prijašnji vlasnici sklopili protivno propisima kojima je bio zabranjen promet građevinskim zemljištem u društvenom vlasništvu smatraju valjanim, ukoliko nemaju drugih nedostataka koje ih čine ništavim ili pobojnim, dakle, isti su pravni poslovi osnaženi.

25. Slijedom navedenog, sve i da se pravni posao o kojem je sastavljena potvrda od 20. svibnja 1986. godine uistinu odnosi upravo na zk.č. 1767/10 i 1767/41 te su nekretnine u vrijeme njezina sastavljanja bile u društvenom vlasništvu te je pravni posao kojim bi se njima raspolagalo bio nevaljan u vrijeme njegova sklapanja.

26. Da bi isti bio osnažen stupanjem na snagu Zakona o naknadi, isti ne smije imati drugih nedostataka.

27. U konkretnom slučaju iz potvrde od 20. svibnja 1986. godine nije razvidno da su čestice 3197/1 i 3186 uistinu z. k. čestice broj [katastarska čestica] niti je to tužitelj u ovom postupku dokazao (konkretno u odnosu na česticu br. 3186).

28. Uz to, iz potvrde nije razvidan predmet prodaje, jer je prodano "u dužini S-j 30 metara i čitavom stranom tih čestica", iz čega se ne može utvrditi niti površina niti da bi to uistinu predstavljalo upravo 8/18 dijela z.k.č. koje su bile upisane u korist ŠĐ, a sada kao vlasništvo tuženika.

29. Stoga navedena potvrda ne dokazuje da je između tužitelja i prednika tuženika sklopljen valjani ugovor o kupoprodaji kojim bi tužitelj kupio upravo 8/18 dijela nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a osobito ne da bi temeljem iste tuženik bio dužan izdati tabularnu ispravu.

30. Stoga je valjalo prvi postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja odbiti i odlučiti kao u izreci pod točkom I.

31. Odredbom čl. 388. st. 2. ZV-a propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ZV-a prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka, dok je odredbom čl. 388. st. 3. ZV-a propisano da rokovi koji su za stjecanje i prestanak stvarnih prava određeni ZV- om, ako su počeli teći prije ZV-a, nastavljaju teći prema čl.388.st.2., ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen ZV-om ako bi počeo teći u času njegova stupanja na snagu. Prema čl. 388. st. 4. ZV-a u rok za stjecanje dosjelošću nekretnine koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje prava na tim nekretninama dosjelošću, ne računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana.

32. Prema čl. 159. ZV-a za stjecanje prava dosjelošću samostalni posjednik čiji je posjed nekretnina zakonit, savjestan i pošten, stječe dosjelošću vlasništvo nekretnina protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, dok takav posjednik kojem je posjed barem pošten stječe dosjelošću vlasništvo nekretnina protekom 20 godina. Prema stavku 4. istog članka samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. ovoga članka.

33. Prema čl. 28. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne Novine broj 53/91; dalje: ZOVO) savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari na kojoj drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 10 godina, dok takav posjednik kojem je posjed barem pošten stječe dosjelošću vlasništvo nekretnina protekom 20 godina. Prema čl. 29. ZOVO-a nije se moglo steći dosjelošću pravo vlasništva na stvari u društvenom vlasništvu.

34. Odredbom članka 30. ZOVO-a vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onog dana kada je posjednik stupio u posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost. U vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prethodnici sadašnjeg posjednika posjedovali stvar kao savjesni i zakoniti posjednici, odnosno kao savjesni posjednici. Na prekid odnosno zastoj dosjelosti na odgovarajući se način primjenjuju odredbe o prekidu odnosno zastoju zastarjelosti potraživanja. 17. Pogrešno prvostupanjski sud smatra da se u vrijeme dosjelosti ne uračunava i vrijeme posjedovanja prije 8. listopada 1991. Naime, iako je odredbom članka 29. ZOVO-a bilo propisano da se na nekretninama u društvenom vlasništvu nije moglo steći vlasništvo dosjelošću, predmetni propis je ukinut 8. listopada 1991., a 1. siječnja 1997. stupio je na snagu (novi) propis prema kojem je člankom 388. stavka 4. ZVDSP-a propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. Ta je odredba ukinuta odlukom Ustavnog suda RH poslovni broj U-I-58/97 od 17. studenog 1999. te je nakon toga izmijenjena novom odredbom suprotnog sadržaja. Međutim, u odlukama Europskog suda za ljudska prava Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu broj 35298/04, Radomilja i dr. protiv Hrvatske po zahtjevu broj 37658/10 zauzeto je shvaćanje koje je i izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 7. svibnja 2019. pod poslovnim brojem Rev-x 974/2017 prema kojem proizlazi da se kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe člankom 388. stavka 4. ZVDSP-a, nego na temelju drugih odredaba toga Zakona. Zauzeto je i shvaćanje da rizik bilo kakve greške koja su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud Republike Hrvatske naknadno ukinuo, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.

35. Međutim, u konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao što točno posjeduje, kao ni da bi u odnosu na to što posjeduje bio zakoniti posjednik pa u tom smislu do dana podnošenja tužbe nije protekao rok iz čl. 159. st. 4. ZV-a.

36. Uz to, iz potvrde od 20. svibnja 1986. godine proizlazi da tužitelj od pok. ŠĐ nije kupio idealni dio nekretnine, nego određeni fizički dio upisan kao "u dužini S-j 40 m i čitavom stranom tih čestica" bez površine.

37. Stoga tužbeni zahtjev tužitelja ne može biti usmjeren na utvrđenje određenog suvlasničkog dijela.

38. Tužitelj nije dokazao da bi taj fizički dio koji je opisan u potvrdi od 20. svibnja 1986. godine i za kojeg tužitelj tvrdi da je u njegovu posjedu bio upravo taj idealni dio koji je upisan u zemljišnoj knjizi.

39. Naime, iz iskaza svjedoka saslušanih u postupku i to LĐ i MĐ, može se zaključiti kako je tužitelj kupio od ŠĐ neki dio nekretnine koji opisuju kao "dvorište iza drvene kuće", odnosno "cijelu tu parcelu" koje je tužitelj potom posjedovao, ali bez pobliže identifikacije o kojim bi se nekretninama radilo.

40. Svjedok HĐ, koji je navodno bio svjedok pri sastavljanju potvrde od 20. svibnja 1986. godine, ne poznaje nikog od potpisnika te potvrde niti se sjeća da bi istu ikada potpisao kao svjedok.

41. I sam tužitelj navodi kako mu ŠĐ nije prodao svoj cijeli suvlasnički dio, već samo dio koji nije prodao susjedu T i da mu je na licu mjesta pokazao što mu prodaje, odnosno "od ograde susjeda T pa 30 metara na jug" "do ruševne kućice" te da je stupio u posjed samo dijela čestica 3197/1 i 3196.

42. Stoga tužitelj nije dokazao da bi kupio i posjedovao cijelu k. č. br. [katastarska čestica] pa niti da bi posjedovao cijeli suvlasnički dio koji je bio upisan kao vlasništvo ŠĐ.

43. Tužitelj nije dokazao koji točno dio posjeduje niti koji bi to fizički dio na samim česticama bio niti je uplatio predujam za provođenje očevida i geodetsko vještačenje kojim bi se dokazima te činjenice eventualno mogle utvrditi.

44. Slijedom navedenog, a kako je i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev neosnovan, to je valjalo i isti odbiti i odlučiti kao u izreci pod točkom I.

45. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. ZPP-a.

46. Tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i zatraženom trošku i to za sastav odgovora na tužbu te podnesaka od 21.07.2024.g. i 20.10.2024.g. prema Tbr. 8. toč. 1. po 200,00 eur, za sastav podnesaka od 09.04.2024.g., 25.05.2024.g., 16.07.2024.g. i 21.07.2024.g. prema Tbr. 8. toč. 3. po 50,00 eur, te za pristup na ročišta 15.04.2021.g., 29.09.2021.g., 10.03.2022.g., 14.09.2022.g., 09.02.2023.g., 14.04.2025.g., 16.10.2025.g. i 02.02.2026.g. prema Tbr. 9. toč. 1. po 200,00 eur, te, što ukupno iznosi 2.400,00 eur, a uvećano za trošak PDV-a prema Tbr. 46. u iznosu od 600,00 eur ukupno iznosi 3.000,00 eur.

47. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci pod točkom II.

U Zagrebu, 17. ožujka 2026. godine

Sudac:

Vanesa Brizić Bahun

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.