REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U METKOVIĆU
Ulica Andrije Hebranga 9, Metković
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Metkoviću, po sutkinji Jeleni Ćelić, na prijedlog sudske savjetnice Karle Jurković, uz sudjelovanje Sonje Rešetine kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene RA, zbog prekršaja iz čl. 17. st. 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, povodom prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske postaje Metković, Klasa: 211-07/25-3/5849, Urbroj: 511-03-12-25-1 od 1. travnja 2025., nakon završene glavne i javne rasprave održane u odsutnosti okrivljene i prisutnosti tužitelja 3. ožujka 2026., dana 6. ožujka 2026. objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Na temelju odredbe čl. 183. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22 - dalje PZ),
OKRIVLJENA: RA, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći ČA, rođena **.**.1987. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka RH, SSS, njegovateljica, zaposlena, neudana, majka troje djece, lošeg imovnog stanja
k r i v a j e
što je dana 19.03.2025. godine u 18:15 sati u gradu Metković i prostorijama zgrade ove policijske postaje koja se nalazi na adresi [adresa], narušavala javni red i mir na način da je, kao zakonska zastupnica majka nezadovoljna načinom na koji su policijski službenici ove postaje provodili kriminalističko istraživanje nad njezinim sinom starijim maloljetnikom i u prisutnosti policijskih službenika PP Metković, omalovažavala i vrijeđala policijskog službenika svjedoka ČA uvredljivim riječima: "Pun je meni kurac tebe i takvih!, Šta maltretiraš moju djecu!, Dabogda ti se na dite vratilo sve!". Nakon izdane naredbe policijskih službenika okrivljenica je prestala sa narušavanjem javnog reda i mira, čime je počinila prekršaj iz članka 17. stavka 1. Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN 41/77, 55/89, 5/90, 47/90, 29/94, 114/22, 47/23), kažnjivog po članku 17. stavku 1. istog Zakona, pa joj sud na temelju citiranog propisa uz primjenu čl. 37. PZ-a
i z r i č e
novčanu kaznu u iznosu od 400,00 eura (četiristo eura).
II. Okrivljena je novčanu kaznu obvezna platiti u roku od 30 (trideset) dana od pravomoćnosti ove presude. Ukoliko okrivljena u roku koji joj je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, na temelju čl. 152. st. 3. PZ-a smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.
III. Na temelju odredbe čl. 138. st. 3. u vezi s čl. 139. st. 3. PZ, okrivljena je dužna naknaditi troškove postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura (trideset eura) u roku od 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti presude, jer će se isti u protivnom, na temelju odredbe čl. 152. st. 4. i st. 11. PZ-a naplatiti prisilno.
Obrazloženje
1. Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska postaja Metković, je pod gore navedenim brojem izdala prekršajni nalog protiv okrivljene RA zbog prekršaja iz čl. 17. st. 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kažnjivog po čl. 17. st. 1. istog Zakona, kojim je okrivljenoj izrečena novčana kazna u iznosu od 700,00 eura.
2. Okrivljena je na glavnoj raspravi navela da se ne smatra krivom za prekršaj koji joj se stavlja na teret. Navela je da kritične zgode nije ničim uvrijedila niti omalovažila bilo kojeg policijskog službenika u prostorijama policijske postaje, pa tako niti ČA, a pogotovo nije izgovarala nikome riječi koje se navode u izreci pobijanog prekršajnog naloga. Jedino što je tom prilikom izgovorila prema policijskom službeniku ČA bilo je "Od kuda Vam pravo da tučete moju djecu?" Naime, toga dana njezino dijete UA, u to vrijeme je imao 17 godina, bio je priveden u policijsku postaju zbog navodnog sudjelovanja u tučnjavi između navijača na Orašini, a povodom nogometne utakmice između Neretve i Neretvanca. Okrivljenica je bila pozvana u policijsku postaju tek nakon što je hitna pomoć obavila pregled UA i to u dva navrata. Prvi put su UA policijski službenici odveli na hitnu pomoć iz razloga što se UA u službenom policijskom vozilu za vrijeme privođenja žalio na bol u testisima i bol glave, te je govorio da mu se povraća. Drugi put je hitna pomoć došla u PP nakon što je UA bio u nju doveden i to iz razloga što se UA ponovno žalio na bol u testisima i zbog toga što mu je policijski službenik OA u PP dao šamar zbog kojeg se UA onesvijestio. Tom prilikom je okrivljenica pozvana u PP bilo je to u 17,45 sati i to je bila prva vijest okrivljenici da se nešto događa sa njezinim sinom. Zbog toga je i dolaskom u PP bila uznemirena. Tada su joj liječnici s hitne pomoći dali uputnicu za odlazak u KBC Split kako bi se UA pregledali testisi. Tom prilikom u razgovoru sa sinom UA okrivljenica je saznala kako je policijski službenik ČA UA tukao za vrijeme privođenja na način da ga je udario koljenom u testise i šakom u zatiljak, isto tako jako mu je stegao lisice zbog čega su ostali tragovi lisica na rukama, a prilikom uvođenja u policijsko vozilo udario mu je glavom u haubu vozila. Nadalje, prilikom dovođenja na putu do policijske postaje dvadesetak puta su se vrtjeli po gradu i oko kružnog toka pa je vjerojatno i to bio razlog zbog čega je UA bila mučnina i tek nakon toga su ga odveli prvi put na hitnu pomoć. Navodi kako je upravo zbog ovih saznanja o načinu na koji je njezin sin bio tretiran od strane policijskih službenika i to ČA istome rekla gore navedene riječi "Od kuda Vam pravo da tučete moju djecu?" Okrivljenica još jednom izričito tvrdi da ničim nije vrijeđala ni jednog policijskog službenika a pogotovo nije izgovarala riječi navedene u optužnom aktu, dok s druge strane policijski službenik ČA njoj obratio s riječima "Neću ja razgovarati s lapačom", te da ako još jednom progovori da će je zatvoriti. Okrivljenica se prisjetila kako je nakon ovih njegovih riječi rekla još "Jedino to znate pritvarati i tući djecu." Navodi kako je tom prilikom u policijskoj postaji bilo još sigurno još 10-tak policajaca koji su to mogli čuti i vidjeti. Okrivljenica je mišljenja kako je ovaj prekršajni postupak protiv nje pokrenut uz lažnu optužbu iz razloga što je spomenutog policijskog službenika i njegova postupanja prema njezinom sinu prijavila državnom odvjetništvu. Između prisutnih policijskih službenika kritične zgode u prostorijama policijske postaje okrivljenica navodi ČA, koji je njezina sina doveo u PP, BA koji je zajedno s ČA njezina sina dovezao na hitnu pomoć, a potom otišao dalje na uviđaj, te policijsku službenicu JA koja je okrivljenicu nagovarala da ne prijavljuje ČA te da zauzvrat neće dobiti kaznu.
3. U tijeku dokaznog postupka sud je u svojstvu svjedoka saslušao JA, BA i ČA te izvršio uvid u potvrdu Ministarstva pravosuđa, Uprava za kazneno pravo, Sektora za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Služba za evidencije i pomilovanja, Odjel za prekršajne evidencije od 2. veljače 2026., uvidom u koju je utvrđeno da okrivljena nije kažnjavana.
4. Svjedokinja JA u svom iskazu pred sudom je navela da je predmetnoga dana RA, ovdje okrivljenica pristupila u prostorije Policijske postaje Metković, te bila vidno uzrujana zbog postupka prema njezinu sinu. Naime, prigovarala je zbog čega se njezina sina ponovno dovodi u policijsku postaju, pri čemu je vikala, te vrijeđala i psovala policijskog službenika ČA, koji joj je mirnim načinom nastojao objasniti povod zbog kojeg je njezin sin bio priveden toga dana. Svjedokinja tvrdi da se više ne sjeća točno izgovorenih riječi od strane okrivljenice, međutim sjeća se da se radilo o vici, galami i psovanju, vrijeđanju i spominjanju djece na pogrdan način. Svjedokinja navodi da je s okrivljenicom nastojala razgovarati na ljudski način, mirno i pristojno, te ju je više puta upozoravala da se smiri i da prestane s vikom i galamom. Na poseban upit svjedokinja navodi da je kritične zgode bila šef smjene, te kao takva bila je nadređena policijskim službenicima, pa tako i ČA. Na poseban upit svjedokinja navodi da toga dana nije bilo razloga za takvo postupanje okrivljenice i prigovore koje je upućivana na policijsko postupanje prema njezinu sinu, budući da je postupanje policijskih službenika ČA i BA prema njezinu sinu bilo zakonito i u okviru policijskih ovlasti. Tvrdi da je reakcija okrivljenice bila neprimjerena. Svjedokinja izričito tvrdi da tom prilikom okrivljenicu nije nagovarala da ne prijavljuje policijskog službenika ČA, a da zauzvrat neće dobiti kaznu. Na poseban upit suda svjedokinja navodi da se ne sjeća na koje se tegobe tom prilikom sin okrivljenice UA žalio, međutim, unatoč tome što je već bio obrađen na hitnoj pomoć, ona je na njegov zahtjev ponovno pozvala hitnu pomoć. Nadalje, tvrdi da okrivljenica tom prilikom u razgovoru s njom nije iznosila pritužbe na policijske službenike koji su postupali prema njezinu sinu.
5. Svjedok BA u svom iskazu pred sudom je naveo da je dana 19.3.2025. osiguravao javno okupljanje utakmice NK "Neretva" i NK "Neretvanac" zajedno sa kolegom ČA. Tom prilikom dobili su dojavu da se grupa navijača tuče, fizički obračunava u ul. S. Radića. Odmah su se uputili u ulicu S. Radića te uočili mlađe muške osobe koje su legitimirali. Nakon toga uputili su se prema starom gradu gdje su pored crkve Sv. Ilije uočili tri muške osobe između ostalog i UA, koji je po viđenju svjedoka počeo bježati. Trčeći ga je zaustavio te mu izdao zapovijed da se zaustavi, a potom pozvao kolegu ČA koji je došao i stavio mu lisice. Kako se radilo o maloljetnim osobama odmah su pozvali roditelje tako i majku UA ovdje okrivljenu. Dolaskom UA u policijsku postaju počeo je ubrzano disati te se žalio na bol u testisima nakon čega su policijski službenici odmah pozvali hitnu. On je to vrijeme pisao službena pismena dok je kolega ČA obavljao razgovore sa roditeljima. Dok je bio u službenoj prostoriji u kojoj je bio i kolega ČA zamijetio je i čuo okrivljenu koja se povišenim tonom obraćala kolegi ČA. Ne može od riječi do riječi ponoviti što je tom prilikom izgovorila sjeća se da je rekla "Put mi te više kurac, nek se i tvom djetetu sve ovo vrati." Navodi da joj je odmah izdana zapovijed da prestane s takvim ponašanjem te je ista odmah i prestala.
6. Svjedok ČA u svom iskazu pred sudom je naveo da je dana 19.3.2025. osiguravao nogometnu utakmicu između NK Neretva i NK Neretvanac u [adresa], kojom prilikom je malo prije završetka utakmice zaprimio poziv da se veći broj osoba u blizini igrališta "Orašina" tuku palicama i noževima. Budući da su kolega BA i on bili najbliži navedenoj lokaciji odmah su se zaputili u tom smjeru. Na putu prema crkvi Sv. Ilije, uočili su tri mlađa muškarca između ostalog i UA koji je krenuo bježati te mu je on vozilom prepriječio put, a službenik BA ga je sustigao te sam mu je on stavio sredstva za vezivanje. Smjestili su ga u policijsko vozilo te je on zajedno s njim otišao na hitni med. prijem. Na hitnom prijemu medicinsko osoblje je utvrdilo da UA nema nikakvih ozljeda iako se žalio na bol u testisima iz kojeg razloga su izdali potvrdu da je isti sposoban za zadržavanje. Nakon toga je zajedno s njim otišao u policijsku postaju te odmah o istom obavijestio majku ovdje okrivljenu RA. Navodi da se UA ponovo u policijskoj postaji žalio na bol u testisima iz kojeg razloga su ponovno kontaktirali hitnu med. službu koja u prilike u isto vrijeme kao i okrivljena dolazi u policijsku postaju. Liječnički tim je ponovno pregledao UA i potvrdio ono što su prethodno naveli, da isti nema nikakvih ozljeda, ali su im naložili da istog puste na slobodu da može obaviti specijalistički pregled budući da je naveo da je imao operaciju testisa. Čim je okrivljena ušla u prostorije policijske postaje, počela je negodovati na sve prisutne, a nakon odlaska medicinskih djelatnika povišem tonom obratila se njemu govoreći: "Pun je meni tebe kurac, maltretiraš mene i moju djecu, dabogda se sve isto na tvoje dijete vratilo". Ista je upozorena da prestane s protupravnim ponašanjem što je ista i učinila. Napominje da joj nije uzvratio na njezine napade i pogrdne riječi. Također navodi da je okrivljena podnijela ODO i prijavu protiv njega za nanošenje tjelesnih ozljeda njezinom sinu UA, a koja prijava je nepravomoćno odbačena zbog nedostatka dokaza. Pojašnjava da je kao krim službenik netom prije predmetnog događaja izvršio raciju u prostorijama Torcide kojom prilikom je između ostalog kod drugog sina okrivljene nađena droga, pa smatra da je to jedan od razloga zbog kojeg okrivljena navodi da on "maltretira" njezinu djecu.
7. Nakon ovako provedenog postupka, sud nalazi utvrđenim da je okrivljena počinila prekršaj koji joj se stavlja na teret prekršajnim nalogom. Naime, iz izvedenih dokaza, odnosno iskaza svjedoka nedvojbeno proizlazi da je okrivljena vrijeđala državne organe, točnije policijskog službenika ČA prilikom vršenja službe. Naime, Sud je iskaze svjedokinje JA i svjedoka BA i ČA ocijenio vjerodostojnim, jer su isti iskazivali jasno, logično i uvjerljivo. Svjedoci su neposredno opisali kako se okrivljena u policijskoj postaji policijskom službeniku ČA obraćala povišenim tonom prilikom obavljanja službe (razgovora s roditeljima u policijskoj postaji) i pri tom izgovarala uvredljive i nepristojne riječi, uključujući i psovke te pogrdno spominjanje djece. Slijedom svega navedenog, sud je na temelju provedenih dokaza i njihove savjesne i brižljive ocjene, kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, nedvojbeno utvrdio da je okrivljena opisanim ponašanjem ostvarila obilježja prekršaja iz članka 17. stavka 1. Zakona o prekršajima protiv javnog red i mira kojim je propisano da će se tko omalovažava ili vrijeđa državne organe odnosno službene osobe prilikom vršenja ili u vezi s vršenjem službe ili njihova zakonita naređenja, kaznit za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 700,00 do 4000,00 eura ili kaznom zatvora do 30 dana.
8. Prilikom odmjeravanja kazne Sud je na strani okrivljene kao olakotne okolnosti cijenio da je prekršajno nekažnjavana te njezine osobne prilike, da je majka troje djece lošeg imovnog stanja, dok otegotne okolnosti nije našao, pa je imajući u vidu navedene olakotne okolnosti primijenio odredbe o ublažavanju kazne.
9. Imajući u vidu navedene okolnosti, sud je okrivljenoj za prekršaj iz čl. 17. st. 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira na temelju iste zakonske odredbe uz primjenu odredbi o ublažavanju kazne iz čl. 37. st. 2. i 3. toč. 1. PZ-a izrekao novčanu kaznu u iznosu od 400,00 eura. Po ocjeni suda, ovakva prekršajno-pravna sankcija je primjerena naprijed navedenim okolnostima te je kao takva podobna za ostvarivanje svrhe kažnjavanja iz čl. 6. i 32. PZ-a, kako kroz utjecaj na okrivljenu, tako i na sve ostale da ubuduće ne čine prekršajna djela.
10. Ukoliko okrivljena plati dvije trećine novčane kazne u roku od 30 dana po primitku ove presude, na temelju čl. 152. st. 3. PZ-a smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini.
11. Odluka o troškovima prekršajnog postupka temelji se na čl. 138. st. 2. i 3. PZ-a, a visina paušala određena je prema duljini i složenosti postupka, u skladu s Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za trošak prekršajnog postupka (NN 18/13), kojom je paušalni iznos određen u rasponu od 100,00 kuna do 5.000,00 kuna.
12. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Metković, 6. ožujka 2026.
Zapisničarka:
Sutkinja:
Sonja Rešetina, v.r.
Jelena Ćelić, v.r.
Sudska savjetnica:
Karla Jurković, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 (osam) dana od primitka presude. Žalba se podnosi Općinskom sudu u Metkoviću, u dva istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.
DNA:
1. Tužitelj: PP Metković
2. Okrivljena: RA, [adresa]