Poslovni broj: Us I-1317/2024-9

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Tamari Bogdanović, uz sudjelovanje Valentine Pergar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja AGRO GAŠPER JEŽEVO d.o.o., Zagreb, Sveti Duh 17, OIB: 20551373118, kojeg zastupa opunomoćenica Anja Juršetić, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnica u Odvjetničkom društvu Juršetić & partneri d.o.o., Zagreb, Lovinčićeva ulica 3, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi osiguranja naplate, nakon usmene i javne rasprave, 17. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-02/23-01/185, URBROJ: 513-04-23-2 od 15. listopada 2023. i zahtjev za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-02/23- 01/185, URBROJ: 513-04-23-2 od 15. listopada 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-471-02/23-01/24, URBROJ: 513-07-01-23-9 od 7. travnja 2023. kojim je određeno da se tužitelju plijeni pravo na povrat poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 32.979,87 eur do dana izvršnosti poreznog rješenja koje će biti doneseno u postupku poreznog nadzora pokrenutog temeljem obavijesti o poreznom nadzoru od 16. siječnja 2023., te je određeno da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

2. Tužitelj u tužbi pobija zakonitost osporavanog rješenja i ističe da je nejasno koja činjenica ili indicija predstavlja razlog za pljenidbu prava na povrat poreza, te iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja nije jasno predstavlja li iskaz svjedoka IC tu činjenicu ili postoje i drugi izvori, a obzirom da se radi o svjedoku koji govori na lošem hrvatskom jeziku, te koji je bio prisutan na farmi radi izvršenja ugovora o privremenom obavljanju ugovorenih poslova od 13. siječnja 2023. sklopljenog između poljoprivrednog gospodarstva Uroš Gašper u svojstvu izvođača radova i poslodavca navedenog svjedoka društva G PLATO d.o.o., Radlje ob Dravi u svojstvu podizvođača radova, a kojim ugovorom je potonji preuzeo na sebe poslove ugovorene Ugovorom o poslovno tehničkoj suradnji od 25. listopada 2022. kojim se poljoprivredno gospodarstvo Uroš Gašper obvezalo tužitelju pružiti usluge obrade poljoprivrednog zemljišta jer poljoprivredno gospodarstvo Gašper Uroš nije moglo ispuniti obveze po tom ugovoru zbog pogoršanog zdravstvenog stanja UC.

3. Nesporno je da navedeni svjedok nije tužiteljev zaposlenik, već je tužitelj finalni primatelj usluge, te on na farmi radi samo 31. ožujka i 1. travnja 2023., nakon čega ide dalje u Sloveniju s istim šefom, a CC je direktor oba trgovačka društva, te su službene osobe obišle samo dva hangara, jer su ostali bili predaleko, a tužitelj je priložio fotografije pet hangara koji su svi puni stokom.

4. Nadalje, GC, koji je kao osoba spomenut da je prisutan na farmi je zaposlenik vlasnički povezanog društva Golf d.o.o. Zagreb, o čemu je dostavljen ugovor i obračun tri posljednje plaće, te je bio prisutan radi izvršenja Ugovora o poslovno tehničkoj suradnji od 25. ožujka 2022. u svojstvu tužitelja kao naručitelja i društva Golf d.o.o. kao izvršitelja usluge obrade poljoprivrednog zemljišta.

5. Prema saznanjima tužitelja, AC je u ožujku 2023. još bio zaposlenik društva Agro tubić d.o.o. koje je bilo prethodni vlasnik poljoprivrednog zemljišta, te je toga dana uklanjao strojeve ranijeg vlasnika sa zemljišta sukladno usmenom dogovoru dvaju društava, te je od 1. travnja 2023. postao zaposlenik tužitelja.

6. Slijedom navedenog, tužitelj smatra da očevidom od 31. ožujka 2023. nije utvrđena niti jedna činjenica koja bi podupirala tezu tijela da postoje indicije o neosnovanosti prava na povrat poreza na dodanu vrijednost, a naročito jer se svjedok trebao saslušati putem prevoditelja, da je u konkretnom slučaju nepravilno primijenjena odredba članka 171. Općeg poreznog zakona, kao i članak 186. stavak 2., jer činjenično stanje nije bilo moguće utvrditi bez ispitnog postupka na način koji predviđa odredba članka 87. navedenog Zakona.

7. Tuženik ni na koji način nije potkrijepio tezu da bi tužitelj mogao onemogućiti naplatu, jer je tužitelj vlasnik nekretnine na kojoj je vršen očevid i to u površini 109.064 m2 na kojoj se nalaze četiri silosa i osam hangara, a koja imovina u svakom slučaju pruža dovoljno sigurnosti da bi eventualne porezne obveze bile podmirene.

8. Zahtjev tužitelja za povrat PDV-a podnesen je 20. prosinca 2022., porezni nadzor pokrenut je 18. siječnja 2023., pa je rok za povrat preplaćenog PDV-a istekao 18. travnja 2023., pa tužitelj smatra da je jedini motiv za postupanje tuženika bilo izbjegavanje ispunjenja obveze prema tužitelju kao poreznom obvezniku.

9. Ističe da je u konkretnom slučaju povrijeđeno načelo razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa iz članka 6. Zakona o općem upravnom postupku, te završno upravna tijela ni na koji način nisu pojasnila uzročno posljedičnu vezu između utvrđenja o adresama, zatečenim osobama, životinjama, nekretninama, povezanim osobama i drugim dijelom netočnim utvrđenjima u odnosu na zahtjev za povrat PDV-a, niti je pojasnilo imaju li ta utvrđenja utjecaja na podnesenu poreznu prijavu po kojoj je iskazano pravo na povrat PDV-a, a kamo li na koji način ne bi bila zadovoljena pretpostavka vezana za pravo na povrat PDV-a ili da bi povrat PDV-a bio krivo utvrđen.

10. Predlaže sudu da poništi osporavano drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje i naknadi tužitelju trošak upravnog spora zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od donošenja presude pa do isplate.

11. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja, te predlaže da sud spor riješi bez održavanja rasprave.

12. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

13. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

14. Sud je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 89. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24), o čemu je tuženik bio upozoren u pozivu za raspravu.

15. Na raspravi opunomoćenik tužitelja je u sudski spis priložio prvostupanjsko rješenje od 8. svibnja 2024. kojim je tužitelju utvrđena obveza poreza na dodanu vrijednost za studeni 2022. koji iznos je manji od zaplijenjenog iznosa poreza, a protiv istog tužitelj je uložio žalbu o kojoj još nije odlučeno.

16. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljenog u odgovoru na tužbu.

17. Prema podacima spisa predmeta, prvostupanjsko rješenje od 7. travnja 2023. doneseno je pozivom na odredbu članka 171. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20 i 114/22), jer je tužitelj 20. prosinca 2022. podnio zahtjev za povrat poreza na dodanu vrijednost, zbog bolesti direktora produljen mu je rok za dostavu porezne dokumentacije za 45 dana od primitka obavijesti, a u pokrenutom poreznom nadzoru je uvidom u dostavljenu dokumentaciju utvrđeno da je tužitelj s povezanim osobama sklopio ugovor o uslugama od 21. prosinca 2022., da tužitelj nije vlasnik zatečene stoke, da je sklopio trinaest ugovora za primljene pozajmice, da u studenom 2022. koje razdoblje je obuhvaćeno poreznim nadzorom nije imao zaposlenih djelatnika, jer je jedini djelatnik AC u registar osiguranika prijavljen s 1. travnja 2023.

18. Nadalje, provedenim očevidom 31. ožujka 2023. u vremenu od 10 do 11.30 sati utvrđeno je da se na adresi [adresa] Ježevo nalazi prokopana oranica i jedna manja daščara, omeđene šibljem, te nikoga nije bilo na adresi, pristupna cesta do same čestice je teško prohodna, na velikom imanju smještena su četiri silosa, osam hangara, od toga su dva puna stoke goveda koja nose na ušima žute pločice s oznakama, nekoliko strojeva, jedna nadstrešnica i dvije stambene kuće, od kojih je jedna izvana ožbukana, a druga neožbukana.

19. Na čestici je zatečena jedna osoba koja se predstavlja imenom HC, koji je izjavio da s njim radi još jedna zaposlena osoba koja se nije pojavila za vrijeme očevida, te su obojica smješteni u ciglenoj kući za vrijeme rada, direktor rijetko svraća na posjed, a u ožbukanoj kući nitko ne boravi, goveda se kupuju kao mala i kada dosegnu određenu težinu se dalje prodaju, hrane se balama sijena, te se na imanju uzgajaju kulture za hranidbu goveda i to se isto prodaje.

20. Po povratku službenici su razgovarali sa osobom koja se predstavila kao TC, djelatnik Agro tubić d.o.o. koje društvo je imanje prodalo tužitelju, a do 1. travnja 2023. imaju rok maknuti strojeve sa imanja, te nije spomenula postojanje budućih planova u vezi zasnivanja radnog odnosa s tužiteljem, pa je u postupku zaključeno da postoje indicije da tužitelj nije osnovano iskazao pravo na povrat poreza na dodanu vrijednost, a tražio je produljenje roka za dostavu dokumentacije.

21. Osporavanim rješenjem od 15. listopada 2023. žalba tužitelja je odbijena, s obrazloženjem da time što se kod tužitelja provodi porezni nadzor, što tužitelj nema zaposlenih djelatnika, te je uvidom u ugovore o uslugama, ugovore o pozajmicama, provedenim očevidom i na temelju izjava fizičkih osoba utvrđeno postojanje indicija da tužitelj nije osnovano iskazao pravo na povrat pretporeza na dodanu vrijednost, pa su u konkretnom slučaju kumulativno ispunjeni zakonom propisani uvjeti za poduzimanje mjere za osiguranje naplate sukladno članku 171. Općeg poreznog zakona

22. Odredbom članka 171 stavka 1. Općeg poreznog zakona propisano je da ako porezno tijelo u tijeku postupka dokaže da postoji vjerojatnost da porezni obveznik ili porezni jamac onemogući naplatu još nedospjelog iznosa poreza, mogu se poduzeti mjere za osiguranje naplate.

Stavkom 2. navedenog članka Zakona propisano je da se mjere osiguranja naplate sastoje se u zabrani raspolaganja novčanim sredstvima na računima poreznog obveznika, u popisu pokretnina, tražbina i drugih imovinskih prava, zabrani raspolaganja tražbinama poreznog obveznika, oduzimanjem pokretnina i predbilježbi založnog prava na nekretnini.

Stavkom 3. navedenog članka Zakona propisano je se mjere osiguranja naplate iz stavka 2. ovoga članka mogu poduzeti radi naplate neutvrđenog iznosa porezne obveze čim je pokrenut postupak utvrđivanja ako porezno tijelo dokaže vjerojatnost da bi porezni obveznik mogao onemogućiti naplatu.

Stavkom 4. navedenog članka Zakona propisano je da se mjere osiguranja naplate iz stavka 2. ovoga članka mogu poduzeti radi naplate neutvrđenog iznosa porezne obveze ako poduzetnik ne vodi poslovne knjige ili ne dostavlja porezne prijave.

23. Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

24. Naime, tužitelj ne osporava da je obavijesti o poreznom nadzoru od 16. siječnja 2023. pokrenut postupak poreznog nadzora nad tužiteljem, te da je nadzorom utvrđeno da su zaključeni ugovor o uslugama s više podizvođača od 21. prosinca 2022. i trinaest ugovora o pozajmicama, da je proveden očevid 31. ožujka 2023. u vremenu od 10 do 11.30, da su uzete izjave od zatečenih osoba, te da do 1. travnja 2023. tužitelj nije imao zaposlenih osoba, pa je u konkretnom slučaju sud mišljenja da su se ispunili uvjeti za izricanje mjere osiguranja naplate iz prethodno citiranog članka 171. Općeg poreznog zakona.

25. Pri tome nije od utjecaja što je tužitelj vlasnik imanja, niti što mu je u provedenom poreznom nadzoru nepravomoćnim prvostupanjskim rješenjem utvrđena porezna obveza u manjem iznosu od zaplijenjenog prava na povrat poreza na dodanu vrijednost, već je od utjecaja činjenica da je nad tužiteljem pokrenut postupak poreznog nadzora i da je porezno tijelo na temelju prethodno navedenih činjenica utvrđenih u postupku dokazalo vjerojatnost da bi porezni obveznik mogao onemogućiti naplatu još neutvrđenog iznosa porezne obveze.

26. O trošku upravnog spora sud je odlučio na temelju članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

27. Stoga je sud na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima presudio kao u izreci.

U Zagrebu 17. ožujka 2026.

Sutkinja:

Tamara Bogdanović, univ.spec.iur.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Odvjetnica Anja Juršetić, putem e-kom.

2. Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, putem e-kom.

3. U spis