REPUBLIKA HRVATSKA

Upravni sud u Osijeku

Us I-1238/2024-11

Osijek, Vukovarska cesta 31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu Eugenu Jakopoviću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužitelja ĐH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Mirta Trninić, odvjetnica u Slavonskom Brodu, Naselje Slavonija II 3/3, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Trg kralja P. Krešimira IV 1, Zagreb, OIB: 66486182714, radi utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 17. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-560-01/24-01/311, URBROJ: 512-2501-24-2 od 17. rujna 2024. i rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Područnog odjela za poslove obrane Osijek, KLASA: UP/I-560-01/23- 01/690, URBROJ: 512M2-76-24-6 od 25. lipnja 2024. i priznavanje prava hrvatskog branitelja.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II 560-01/24-01/311, Urbroj: 512- 2501-24-2 od 17. rujna 2024. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Osijek, Klasa: UP/I-560-01/23- 01/690, Urbroj: 512M2-76-24-26 od 25. lipnja 2024. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite za razdoblje od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

2. Tužitelj u tužbi ističe da je osporavano rješenje nezakonito jer je tuženik ocjeni dokaza pristupio rigidno, partikularno i intenzivno cijeneći zakonsku odredbu. Nadalje, prvostupanjsko tijelo je tužitelju uskratilo pravo na potpuno istinito utvrđivanje činjeničnog stanja jer je zanemaren iskaz zapovjednika HH koji je kao svjedok u cijelosti posvjedočio da je tužitelj bio pripadnik Narodne zaštite u spo rnom razdoblju. Tvrdi kako je kvaliteta danog iskaza visoka, odnosno da nije na prihvatljiv i jasan način obrazloženo zbog čega se iskaz svjedoka HH ne prihvaća. Zaključno navodi kako tužitelj ne može biti diskriminiran u njegovom zajamčenom zakonskom pravu na jednakost pred zakonom i to iz razloga jer je velikom broju njegovih sumještana priznato pravo na status hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata iako je jasno da na istočnom području Brodsko – posavske županije nije bilo izravnih oružanih sukoba niti ratnih oružanih aktivnosti s neprijateljem. Predlaže poništiti osporavana rješenja te priznati status hrvatskog branitelja tužitelju za navedeno razdoblje.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu napominje da je prvostupanjsko tijelo uzelo izjavu tužitelja na zapisnik te da je i saslušalo svjedoka HH. Ističe kako je tužitelj izjavio da je u razdoblju 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. išao na straže i u naoružane ophodnje te vršio nadzor i motrenje prostora. Smatra da je prvostupanjsko tijelo pravilno utvrdilo da tužitelj ne ispunjava kumulativne zakonske uvjete za utvrđenjem statusa hrvatskog branitelja za traženo razdoblje. Također da je iz izjava tužitelja i saslušanog svjedoka razvidno da je imenovani obavljao stražarske dužnosti te ostale zadaće organizacijske prirode poput nadzora i motrenja prostora, bez ikakvog borbenog djelovanja prema neprijatelju. Činjenica priznatog statusa drugim građanima nije relevantna za rješavanje ove pravne stvari jer jednakost građana pred zakonom ne podrazumijeva protuzakonito priznavanje statusa tužitelju ako za to nema utemeljenja u ispravno utvrđenom činjeničnom stanju te adekvatnoj primjeni materijalnog prava na tako utvrđeno činjenično stanje.

4. Rješenjem ovog suda poslovni broj: Us I-1238/2024-8 od 6. veljače 2026. tužitelj i tuženik pozvani su očitovati se u roku 15 dana od dana dostave tog rješenja o tome jesu li suglasni da se ovaj spor riješi bez održavanja rasprave na temelju postojeće dokumentacije u spisu. Tužitelj se podneskom od 9. veljače 2026. suglasio da se konkretni spor riješi bez održavanja rasprave, a isto je učinio i tuženik podneskom od 20. veljače 2026. te pri tome napomenuo da je tijekom postupka dokazano da tužitelj ne ispunjava oba kumulativna zakonska uvjeta za utvrđenjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.

5. S obzirom na to da su se stranke o navedenom izrijekom suglasile, a Sud je utvrdio da nije potrebno izvoditi nove dokaze to je na temelju članka 98. točke 5. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/2024., dalje: ZUS) ovaj spor riješio bez rasprave.

6. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao spis, spis upravnoga postupka i sve isprave koje prileže istima.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno članku 114. stavku 3. ZUS-a sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Iz stanja spisa tuženika vidljivo je kako je predmetni upravni postupak pokrenut u povodu zahtjeva tužitelja od 30. srpnja 2022. za utvrđivanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite Mjesne zajednice Oprisavci, za razdoblje od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. Tužitelj u zahtjevu navodi da je kao pripadnik odreda Mjesne zajednice Oprisavci obnašao sve zadaće na tom području, odnosno kontrolirao je ulazak i izlazak iz sela, stražario je na nasipu prema rijeci Savi te čuvao i obilazio polja na navedenom teritoriju.

9. U povodu zahtjeva tužitelja isti je dao izjavu na zapisnik 20. lipnja 2024. Navodi kako je pristupio Mjesnoj zajednici Oprisavci te je u istoj bio u razdoblju 31. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. Pri tome je išao na straže i u naoružane ophodnje po Mjesnoj zajednici te je vršio motrenje i nadzor prostora. Ne sjeća se tko mu je bio zapovjednik, ali je imao vojničku pušku koju je donosio kući nakon smjene, a drugi bi dolazili po nju te ju nakon završetka smjene vraćali njemu. Ističe da o navedenom djelovanju mogu posvjedočiti njegovi suborci.

10. Nadalje, tijekom upravnog postupka saslušan je svjedok HH i to 20. lipnja 2024., a o čemu je sastavljen zapisnik. Isti je izjavio da je bio pripadnik dragovoljačkih oružanih skupina od 15. kolovoza 1991. do 28. studenog 1991. kada je pristupio 139. brigadi HV-a. Izjavljuje da je tužitelj, koliko mu je poznato, bio pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite u razdoblju 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. te da je u navedenom razdoblju išao na straže, vršio nadzor i motrenje prostora, išao u naoružane ophodnje te imao zaduženo naoružanje. Zaključno navodi da je tužitelj sudjelovao u oružanom otporu agresoru kroz stražarenje i obavljanje vojničkih dužnosti.

11. Člankom 3. stavkom 1. Zakona o hrvatskih braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 121/2017., 98/2019 84/2021 i 156/2023, nastavno: ZOHBDR) propisano je da je Hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga), b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

12. Stavkom 2. istog članka određeno je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske, u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

13. Člankom 179. točkom a) ZOHBDR propisano je da se statusi odnosno prava iz ovog Zakona ostvaruju na način da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.

14. Uzimajući u obzir prethodno opisano činjenično stanje, a posebno izjave tužitelja i svjedoka HH i ovaj sud prihvaća zaključak da tužitelj ne ispunjava pretpostavke za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite Oprisavci, budući da se prvenstveno dužnosti koje je obnašao (a koje su utvrđene, između ostalog i na temelju njegove vlastite izjave i iskaza u kojima je detaljno opisao svoje zadaće) ne mogu podvesti pod oružani otpor agresoru, odnosno djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom u smislu članka 3. stavka 2. ZOHBDR. Pri tome sud naglašava kako isti u spornom razdoblju nije sudjelovao u borbenim akcijama. U tom smislu se navodi, a kako i tužitelj sam u tužbi ističe da na navedenom području (istočno područje brodsko - posavske županije) nije bilo izravnih oružanih sukoba s neprijateljem. Nadalje, tužitelj je u svom zahtjevu, zatim i u danom iskazu pred prvostupanjskim tijelom jasno i nedvosmisleno naveo kako je sadržajno njegova zadaća bila držati straže i vršiti naoružane ophodnje po naselju kao i motriti te nadzirati prostor slijedom čega je jasno da isti u spornom razdoblju nije sudjelovao u borbenim akcijama.

15. Nadalje, tuženik je pravilno utvrdio i činjenično stanje u vezi činjenice da se tužitelj ne vodi u službenim evidencijama kao pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite za mjesto [adresa] te tužitelj tijekom trajanja upravnog postupka, kao i tijekom upravnog spora navedeno ničim nije doveo u dvojbu. Naime, tužitelj ne posjeduje iskaznicu pripadnika Narodne zaštite ili druge materijalne dokaze u svezi pripadnosti tim odredima.

16. Imajući na umu vrste zadaća koje je u spornom razdoblju obavljao tužitelj, iste se, prema ocjeni ovoga suda, ne mogu podvesti pod oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom u smislu članka 3. stavka 2. ZOHBDR, dok se prema podacima službene evidencije tužitelj niti ne vodi kao pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite u mjestu [adresa] pa je prema tome tuženik pravilno utvrdio činjenično stanje u vezi zadaća koje je tužitelj obavljao, tako i u vezi činjenice da se isti ne vodi u službenim evidencijama te je tuženik na konkretni slučaj primijenio mjerodavne, gore navedene odredbe ZOHBDR i pravilno odbio zahtjev tužitelja.

17. Imajući u vidu navedeno, osporavana odluka tuženika se ocjenjuje zakonitom, a donošenjem osporavane odluke nije došlo do povrede prava, obveza ili pravnog interesa tužitelja.

18. Stoga je Sud na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan te odlučio kao u točki I. izreke ove presude.

19. U odnosu na troškove spora odlučeno je primjenom članka 147. stavka 1. ZUS- a kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

Osijek, 17. ožujka 2026.

SUDAC

Eugen Jakopović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 (petnaest) dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Tužitelju po opunomoćenici

2. Tuženiku