REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1093/2016-119

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Vanesi Brizić Bahun, a po prijedlogu više sudske savjetnice Atine Matanov u pravnoj stvari tužiteljice PF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , zastupane po punomoćnici Ani Čopor, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Ana Čopor i Sara Lacko iz Varaždina, protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje, Zagreb, Martićeva 73, OIB: 38922958547, zastupanog po punomoćnici Tamari Stanić Sertić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. veljače 2026. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužiteljice Linde Bilosnić, odvjetnice u Zagrebu i punomoćnika tuženika, 17. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku, Hrvatskom uredu za osiguranje, isplatiti tužiteljici PF iznos od 1.095,44 EUR (slovima: tisuću devedeset pet eura i četrdeset četiri centa) sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 93,47 EUR-a od 18. rujna 2015.

- na iznos od 1.001,97 EUR-a od 9. veljače 2016.

do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena godišnje, te od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 473,86 EUR- a sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 23,33 eura od 18. rujna 2015. te na iznos od 450,53 EUR-a od 9. veljače 2016. do isplate.

III. Nalaže se tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje naknaditi tužiteljici PF trošak parničnog postupka u iznosu od 1.777,30 eura (slovima: tisuću stosedamdeset sedam eura i trideset centi) sa zateznim kamatama koje teku od 17. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba povučena za isplatu iznosa od 3.208,72 eura.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da se 23. kolovoza 2015. u 16,00 sati u mjestu [adresa] dogodila prometna nesreća na kolniku državne ceste 8. Nesreću je uzrokovao AF upravljajući osobnim automobilom marke Fiat Punto, registarske oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) na način da je pretjecao vozilo tužiteljice u trenutku kad je ona već vršila radnju skretanja ulijevo. U trenutku opisane prometne nesreće osobno vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) bilo je osigurano kod Bosna Sunce osiguranja d.d. Policom osiguranja broj [broj police osiguranja] važećom do 3. travnja 2016. U mirnom postupku Euroherc osiguranje d.d., kao korespondent Bosna Sunce osiguranje d.d. kome je tuženik delegirao rješavanje odštetnog zahtjeva u mirnom postupku, odbio je odštetni zahtjev uz obrazloženje da se radi o neznatnoj šteti. Tužiteljica je u trenutku prometne nesreće pretrpjela strah, zadobila je udarac u glavu i dislokaciju, iščašenje i nategnuće zglobova i ligamenata u području vrata. Uslijed toga trpjela je bolove, a unatoč provedenom liječenju zaostale su i trajne posljedice. Sukladno navedenom tužiteljica potražuje naknadu s naslova povrede prava osobnosti s naslova pretrpljenih fizičkih bolova iznos od 12.000,00 kn, s naslova pretrpljenog straha 7.000,00 kn, s naslova duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti 15.000,00 kn i s naslova tuđe pomoći i njege iznos od 2.000,00 kn, sveukupno 36.000,00 kn, a što primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 iznosi 4.778,02 eura. Tužiteljica također potražuje za troškove liječenja iznos od 1.760,00 kn, odnosno 233,59 eura. Na zatraženi iznos odštete za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te za pretrpljenu imovinsku štetu u vidu troškova tuđe pomoći i njege tužiteljica potražuje zateznu kamatu od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 9. veljače 2016. do isplate, a za troškove liječenja od 18. rujna 2015., sve uvećano za troškove parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje kao neprijepornu činjenicu da se 23. kolovoza 2015. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo registarske oznake [registarska oznaka]-440, a kojim je u trenutku štetnog događaja upravljao AF, a koje je bilo osigurano kod Bosna Sunce osiguranje d.d. policom osiguranja broj [broj police osiguranja]. Tuženik ne spori nastanak štetnog događaja i pasivnu legitimaciju. Spori odgovornost, osnovu i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva. Ističe da je tužiteljica na dan štetnog događaja upravljala vozilom registarske oznaka [registarska oznaka] te je vršila radnju skretanja u lijevo peko pune crte, ovakvim protupravnim postupanjem ista je svojim ponašanjem doprinijela nastanku štetnog događaja, visini i opsegu nastale štete za omjer od 30%. Tuženik nadalje osporava da bi tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila tjelesne ozljede koje bi dovele do trajnog oštećenje njezinog tjelesno i/ili duševnog zdravlja. Ujedno navodi da iz dostavljene medicinske dokumentacije proizlazi da liječenje tužiteljice nije završeno. Nema podataka da je provedene preporučena fizikalna terapija, kao niti tko je tužiteljicu uputio na MR vratne i slabinske kralješnice. Iz nalaza fizijatra od 24. rujna 2015. razvidno je da tužiteljica ima od ranije tegobe s vratnom kralješnicom radi čega je provodila i ranije fizikalne terapije. Tužiteljica u predmetnom štetnom događaju nije zadobila površinsku ozljedu glave jer ista nije objektivno medicinski utvrđena. Ističe da je zahtjev za naknadu zateznih kamata za zatraženu neimovinsku štetu neosnovan. Osporava osnovu i visinu troškova liječenja jer trošak MR nije bio nužan i potreban. Predlaže odbiti tužbu u cijelosti kao neosnovanu kako po osnovi tako i visini uz obvezu tužiteljice da naknadi troškove parničnog postupka.

3. U tijeku postupka, a nakon provedenog prometnog vještačenja i saslušanih svjedoka, tužiteljica je priznala suodgovornost nastanku predmetne prometne nezgode u visini od 50%, dok za preostalih 50% suodgovornosti tereti osiguranika tuženika. U tom smislu, tužiteljica je konačno specificirala tužbeni zahtjev na način da s osnova neimovinske štete za pretrpljene fizičke boli potražuje iznos od 1.300,00 eura, za pretrpljeni strah 800,00 eura, za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti 700,00 eura, za imovinsku štetu s osnova tuđe pomoći i njege (ukupno 35 sati po cijeni od 3,00 eura) iznos od 105,00 eura te za troškove liječenja daljnji iznos od 233,59 eura. Odnosno, ukupno 3.138,59 eura, a kada se navedeni iznos umanji za priznati postotak suodgovornosti tužiteljice za nastanak štetnog događaja u visini od 50%, preostaje potraživanje tužiteljice u ukupnom iznosu od 1.569,30 eura sa zateznim kamatama koje na iznos troškova liječenja od 116,80 eura teku od 18. rujna 2015., a na preostali iznos od 1.452,50 eura od podnošenja odštetnog zahtjeva 9. veljače 2016.

4. Navedenom djelomičnom povlačenju tužbe tuženik se nije protivio, zbog čega je odlučeno kao u točki I. izreke rješenja. Tuženik se nakon provedenog dokaznog postupka očitovao da je tužiteljica isključivo odgovorna za nastanak štetnog događaja, a ako bi sud utvrdio podijeljenu odgovornost, smatra da je odgovornost tužiteljice u omjeru od 75%.

5. U tijeku postupka sud je pročitao zapisnik o očevidu od 23.8.2015. (list 5-12 spisa), zahtjev za mirno rješenje spora od 8.2.2016. s povratnicom (list 13 -14 i 15 spisa), dopis Euroherc osiguranja od 4.3.2016. (list 16 spisa), medicinsku dokumentaciju i račun za izvršenu medicinsku uslugu (list 17-27, 56-65, 180-191 spisa), skica lica mjesta prometne nesreće (list 44 spisa), fotodokumentaciju (list 45- 48 spisa), saslušana je tužiteljica (list 67-68 spisa), provedeno je kombinirano prometno i sudskomedicinsko vještačenje po vještacima dipl. ing. Peri Todoroviću i prof. dr. sc. Josipu Škaviću (list 138-148 i 150-153 spisa), pročitano je dopunsko očitovanje vještaka Pere Todorovića (list 166-168 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku dr. sc. Željku Bočin i, dr. med. spec. neurologu (list 176-178 spisa), saslušani su vještaci dr. Josip Škavić (list 207-208 spisa) i dr. NF (list 208-209 spisa), pročitan je zdravstveni karton tužiteljice (list 230-267 spisa), očitovanje vještaka dr. Josipa Škavića na zdravstveni karton tužiteljice (list 275 -276 spisa) te je provedeno zamolbeno saslušanje svjedoka AF pred Općinskim sudom u Travniku (list 367 spisa), svjedoka SF (list 369 spisa) i EF (list 371 spisa).

6. Tuženik je tijekom postupka odustao od saslušanja svjedoka EF, dok je sud odustao od saslušanja MF jer je činjenično i pravno stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno iz provedenih dokaza stoga bi izvođenje daljnjih dokaza uzrokovalo nepotrebno odugovlačenje postupka, ujedno su i stranke predložile zaključiti glavnu raspravu i donijeti presudu na temelju stanja spisa.

7. Ocjenjujući rezultate svih provedenih dokaza, a sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP), sud je utvrdio tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

8. Među strankama nije sporna aktivna i pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja te da je tužiteljica doprinijela nastanku štetnog događaja u visini od 50%.

9. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva, odnosno, opravdavaju li težina povrede i okolnosti slučaja dosudu pravične novčane naknade u iznosu koji se tužbom potražuje. Također je sporna odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja u preostalom omjeru od 50%.

10. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadom štete s osnova povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje kao i naknada štete s osnova tuđe pomoći i njege i troškova liječenja kao posljedica štetnog događaja od 23. kolovoza 2015. u ukupnom iznosu od 1.569,30 eura, sa pripadajućim zateznim kamatama.

11. Tužiteljica je u svom iskazu navela da je vozila iz smjera Makarske prema Splitu, da se štetni događaj dogodio u predgrađu [adresa], da je namjeravala skrenuti lijevo na parking, usporila je, dala je lijevi žmigavac i započela je radnju skretanja u lijevo, a u tom trenutku je u njezin prednji lijevi kotač udarilo vozilo koje je bilo iza nje i očito ju pokušalo obići. Prilikom namjere skretanja u lijevo pogledala je u gornji retrovizor, bočni retrovizor te se okrenula da vidi mrtvi kut, ali nije vidjela nikakvo vozilo. Vozilo koje ju je udarilo vidjela je prilikom sudara. Vozila je lagano, između 20-40 km na sat, a prilikom skretanja je zaustavila vozilo te je nakon toga krenula skretati u lijevo. Navela je da je vozio koje ju je udarilo očito vozilo jako brzo. Tužiteljica je navela da je promet bio gust, uz veliku gužvu, ali da nije bilo vozila iza njezinog barem 200m. Tužiteljica je učinila nespornim da na tom dijelu nije dozvoljeno skrenuti, kao i da je imala obvezu propustiti vozila iz suprotnog smjera. Nakon sudara, izašla je iz vozila, izvadila je maloljetnu djecu, a mladić koji ju je udario pitao ju je je li upalila lijevi žmigavac, na što je odgovorila „naravno da jesam“. Žmigavac je bio tehnički ispravan, vremenske prilike su bile dobre, bio je dan i cesta je bila suha. Tužiteljica je navela da su i djeca i ona bili vezani sigurnosnim pojasom. Nakon što su u policijskoj postaji dali izjavu, otišla je na hitnu te joj je dijagnosticirana trzajna ozljeda vrata. Boljela ju je glava, dobila je Schanzov ovratnik, imala je bolove u vratu i gornjem dijelu leđa, a i nadalje ima glavobolje i bolove u vratu. Tužiteljica je istaknula da je uzimala analgetike, a da ih povremeno i sada uzima. Ukućani su joj pružali pomoć i brigu oko djece, te su joj pomagali u svakodnevnim kućanskim poslova i oko osobne higijene. Prije i nakon predmetne prometne nesreće nije imala druge prometne nesreće. Navela je da joj je bila propisana magnetska rezonanca, da ju je namjeravala izvršiti u bolnici, ali je lista čekanja bila godinu i pol, pa je pretragu obavila privatno. Obavila je i dvije fizikalne terapije. Prije predmetne prometne nesreće nije imala slične zdravstvene tegobe niti se morala liječiti. Sa prvom fizikalnom terapijom krenula je oko 1,5 do 2 mjeseca od predmetne prometne nesreće, jer joj je liječnik savjetovao da ne započinje s istom odmah. Nadalje navodi da je prije predmetne prometne nesreće išla na fizikalne terapije, ali zbog koljena i miogeloza na vratu, no tada nije imala bolove u vratu, već su joj iste smetale prilikom vježbanja. Misli da je prilikom predmetne prometne nesreće udarila glavom u lijevi dio vozila, staklo ili dio između prednjeg i bočnog stakla. Također je navela da je prilikom skretanja samo malo s kotačem prešla središnju liniju na kolniku, onoliko malo koliko je smotala kotač. Navodi da je prilikom skretanja stajala otprilike sekundu, vrijeme koje joj je bilo potrebno da pogleda retrovizore i mrtvi kut.

12. Sud je prihvatio iskaz tužiteljice kao istinit i životno logičan u dijelu u kojem navodi da su joj pomoć i njegu nakon prometne nezgode pružali ukućani kao i u dijelu u kojem opisuje tegobe povezane s vratom kao posljedica štetnog događaja. Sud također smatra životno logičnim navode tužiteljice da je magnetnu rezonancu obavila privatno jer da je lista čekanja za navedenu dijagnostičku pretragu preko HZZO-a bila godinu i pol dana. Da su liste čekanja višemjesečne, potvrdio je i vještak dr. NF u svom nalazu i mišljenju kojeg je sud u cijelosti prihvatio. Sud nije prihvatio dio iskaza tužiteljice u kojem je navela da je prije vršenja radnje skretanja u lijevo zaustavila vozilo jer je navedeno u suprotnosti s utvrđenjima prometnog vještaka koji je sud ocijen io vjerodostojnim, stručnim i objektivnim. Da tužiteljica nije stala već da se kretala iskazivao je i svjedok CF. Sud je ocijenio nevjerodostojnim i životno nelogičnim navod tužiteljice da je prije skretanja u lijevo stajala otprilike sekundu što odgovara vremenu koje joj je bilo potrebno da pogleda retrovizore i mrtvi kut. Sud smatra da sekunda za obaviti propisane provjere nije dostatno vrijeme i da je tužiteljica očito propustila izvršiti sve potrebne provjere, prije svega, okrenuti glavu iza lijevog ramena kako bi se uvjerila da s njezine lijeve strane ne nailazi vozilo. Navedeno utvrđenje suda potvrđuje i nalaz vještaka prometne struke u kojem je vještak dipl. ing. Pero Todorović naveo da je tužiteljica, u trenutku započetog skretanja, okretan jem glave, mogla vidjeti vozilo osiguranika tuženika u pretjecanju po lijevoj prometnoj travi jer da je isti prednjom stranom praktički bio u ravnini sa sredinom duljine tužiteljičinog vozila. Slijedom navedenog, tužiteljica ne samo da je započela radnju skretanja preko pune linije, nego je prema utvrđenju suda propustila napraviti potrebne provjere i uvjeriti se da namjeravanu radnju može izvršiti na siguran način.

13. Iz iskaza saslušanog svjedoka AF proizlazi da je predmetnog dana vozio svoje vozilo Fiat Punto, a s njim kao putnici bili su FF, IF i MF. Vozio je otprilike 50 km/h kada su naišli na krivinu udesno, vozilo Citroen kojim je upravljala tužiteljica stajalo je na cesti bez ikakvih pokazivača, ni žmigavac niti sva četiri. Htio ju je zaobići, a ona je vjerojatno htjela skrenuti u lijevo. Nije gledala u retrovizor, bila je dupla bijela linija na kojem mjestu tužiteljica nije smjela skrenuti u lijevo.

14. Svjedok FF u svom je iskazu naveo da je prije [adresa], na jednoj krivini vozeći se 30-40 km/h, vozačica automobila ispred njih prikočila te je skroz stala bez ikakvih žmigavaca niti ičega. Vozač u njihovom automobilu, GF, pokušao je zaobići vozilo ispred, ali ih je vozačica udarila u suvozačeva vrata gdje je on sjedio.

15. Sud nije prihvatio iskaz svjedoka AF i EF u dijelu u kojem navode da je tužiteljica stajala na cesti jer navedeno nije u skladu s utvrđenjima prometnog vještaka koje utvrđenje sud u cijelosti prihvaća i smatra stručnim i objektivnim. U preostalom dijelu sud smatra navode svjedoka AF i svjedoka EF životno logičnima i uvjerljivima, posebno u dijelu u kojem navode da tužiteljica nije imala upaljene pokazivače smjera. Naime, u vozilu se nalazilo osim AF još 3 osobe stoga nije životno da nitko od suputnika ne bi skrenuo vozaču pažnju da se cestom kreće vozilo koje ima pravovaljano upaljene pokazivače smjera. Također, nije logično da bi jedno od prvih pitanja koje je AF uputio tužiteljici bilo je li tužiteljica upalila žmigavac.

16. Svjedok CF rekao je da je predmetnog dana sjedio iza, da je vozio AF, a da je ispred njih vozila žena u autu. Vozili su se do krivine, GF je pokušao zaobići vozilo ispred sebe jer je vozila 30 ili 40 km na sat i smetala mu je u vožnji. U tom trenutku vozačica je smotala u lijevo i tako je došlo do sudara.

17. Sud je prihvatio iskaz svjedoka KF u dijelu u kojem navodi da je tužiteljica svojom vožnjom smetala osiguraniku tuženika pa je to bio razlog zbog kojeg ju je htio zaobići jer je takav navod životno uvjerljiv. Svjedok je naveo brzinu kretanja koju je procijenio kao laik stoga u tom dijelu nije prihvatio iskaz svjedoka već je povjerovao utvrđenju vještaka prometne struke.

18. Iz suglasnih iskaza svjedoka AF, EF i SF sud je stekao uvjerenje da je tužiteljica neposredno nakon štetnog događaja izjavila da je ona kriva za prometnu nezgodu te da je osiguraniku tuženika HF ponudila novce da od tih novaca popravi štetu na vozilu. Navedeno upućuje na zaključak da je tužiteljica itekako bila svjesna da je počinila jedan ili više prekršaja.

19. Nadalje, iz suglasnih iskaza AF i KF sud je stekao uvjerenje da prilikom skretanja tužiteljica nije upalila pokazivač smjera za lijevo. Navedeno potvrđuje i dio iskaza tužiteljice u kojem je navela da ju je osiguranik tuženika nakon štetnog događaja upitao je li upalila pokazivač smjera. S obzirom da navedenu okolnost sud može utvrditi jedino iz iskaza saslušane tužiteljice i svjedoka, a da nije životno logično da bi osiguranik tuženika započeo radnju obilaženja da je tužiteljica na vrijeme upalila pokazivač smjera, te imajući na umu da je teret dokaza da je imala upaljen pokazivač smjera bio na tužiteljici, sukladno članku 219. ZPP -a, a da tu činjenicu tužiteljica ni na koji način nije dokazala, sud je prema slobodnoj ocjeni dokaza stekao uvjerenje da tužiteljica nije uopće ili nije pravovremeno upalila pokazivač smjera za lijevo. Naime, čak da je tužiteljica u trenutku kada je odlučila skrenuti lijevo upalila pokazivač smjera, u tom trenutku je već vozilo osiguranika tuženika bilo u fazi pretjecanja vozila tužiteljice stoga čak i nepravovremenim paljenjem pokazivača smjera tužiteljica ne bi otklonila svoju odgovornost u tom dijelu.

20. Radi utvrđenja okolnosti dinamike nastanka štetnog događaja, mogućnosti izbjegavanja naleta od strane svih sudionika u prometu te radi utvrđenja ozljeda koje je tužiteljica zadobila u štetnom događaju provedeno je kombinirano sudskomedicinsko i prometno vještačenje po vještaku prometne struke dipl. ing. Peri Todoroviću i vještaku medicinske struke prof. dr. sc. Josipu Škaviću.

21. Prometni vještak dipl. ing. Pero Todorović u svom je nalazu i mišljenju naveo da je primarni kontakt u sudaru uspostavljen između prednjeg dijela desnog boka vozila osiguranika tuženika i prednjeg lijevog vrha vozila tužiteljice. Mjesto sudara se nalazilo na lijevoj prometnoj traci. Moguće i najvjerojatnije mjesto sudara i sudarni položaj vozila predočeni su na grafičkom prikazu u prilogu. Neposredno ranije i u trenutku sudara vozilo osiguranika tuženika se kretalo brzinom od 54 km/h. Bilo je u pretjecanju, a cijelim gabaritima se kretalo po sebi lijevoj prometnoj traci. Neposredno ranije i u trenutku sudara vozilo tužiteljice je bilo u lijevom skretanju na parking. U trenutku sudara se kretalo brzinom od 18 km/h. U trenutku sudara vozilo tužiteljice je bilo izloženo promjeni (porastu) brzine od 14 km/h. Iskaz tužiteljice da je prije započetog skretanja zaustavila vozilo na sebi desnoj prometnoj traci, tehnički nije prihvatljiv. Osiguranik tuženika bi štetni događaj izbjegao da je radnju pretjecanja odgodio. On je pretjecanje izvodio u zavoju, na dijelu ceste gdje je izvučena puna uzdužna crta, što nije dopušteno. Tužiteljica je skretanje na parking (autobusno ugibalište) također izvodila preko pune uzdužne crte kolnika (zavoja), što također nije dopušteno. Osim toga, u trenutku započetog skretanja, ona je okretanjem glave, mogla vidjeti vozilo osiguranika tuženika u pretjecanju po lijevoj prometnoj traci, prednjom stranom praktički u ravnici sa sredinom duljine njezinog vozila. Mogla je odgoditi skretanje na koji način bi izbjegla štetni događaj.

22. Vještak dr. Josip Škavić u svom je nalazu i mišljenju naveo da je tužiteljica stradala kao vozačica osobnog automobila u prometnoj nesreći 23. kolovoza 2015. u [adresa] prilikom sudara s drugim vozilom. Pregledom i tijekom liječenja tužiteljice utvrđene su ozljede i postavljene sljedeće dijagnoze: istegnuće mišića vrata i natučenje glave. Dijagnoza istegnuća mišića vrata je objektivno utvrđena i opisana tj. objektivizirana u sudskoomedicinskom smislu. Dijagnoza natučenja glave postavljena je na temelju bolnosti pa se u sudskomedicinskom smislu ne radi o objektivno utvrđenoj i opisanoj ozljedi. Pri utvrđenoj dinamici odigravanja predmetne prometne nesreće i pri ostvarenoj promjeni brzine vozila od 14 km/h tužiteljica je moga zadobiti istegnuće mišića vrata tj. trzajnu ozljedu vratne kralješnice, no isključivo u slučaju od ranije postojećeg oštećenja vratne kralješnice. Ovo oštećenje vratne kralješnice dokazno je provedenom MR C kralježnice učinjenom 18.09.2014. Prema tome istegnuće mišića vrata kod tužiteljice u štetnom događaju posljedica je djelovanja dvaju čimbenika i to od radnije postojećeg oštećenja vratne kralješnice s jedne strane i ozljeđivanja u štetom događaju s druge strane. O točnom omjeru učešća svakog od navedena dva faktora u formiranju zaostalih štetnih posljedica trzajne ozljede vrata kod tužiteljice trebalo bi se izjasniti vještak koji će vještačiti sve vidove štete.

23. Nalazu i mišljenju prometnog vještaka dipl. ing. Pere Todorovića prigovorila je tužiteljica u bitnome navodeći da vještak nije uzeo u obzir navode tužiteljice da se u trenutku sudara vozilo osiguranika tuženika nalazilo u mrtvom kutu, a da je tužiteljica učinila sve potrebne provjere prije izvođenja radnje skretanja ulijevo. Na navedeni prigovor tužiteljice vještak se detaljno očitovao u svom pisanom nalazu i mišljenju u kojem je pojasnio da je tužiteljica okretanjem glave mogla vidjeti vozilo osiguranika tuženika u pretjecanju na svega -1,6 m iza prednje strane svoga vozila. Dakle, u tom trenutku vozilo osiguranika tuženika se je prednjom stranom nalazilo praktički u ravnini sa sredinom duljine vozila tužiteljice.

24. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka dipl. ing. Pere Todorovića ocijenivši ga vjerodostojnim, stručnim i detaljno obrazloženim. Iz nalaza i mišljenja sud je stekao uvjerenje da tužiteljica nije zaustavila vozilo prije skretanja u lijevo, dok je iskaze saslušanih svjedoka AF i EF te tužiteljice u kojem su iskazivali da je vozilo tužiteljice skroz stalo sud ocijenio subjektivnim dojmom sudionika u prometu. Utvrđena brzina kretanja tužiteljice od 18 km/h je toliko mala brzina da se svjedocima čije se vozilo kretalo brzinom od 54 km/h mogla činiti kao neznatna, odnosno, kao da vozilo stoji ili namjerava stati. S druge strane, svjedok CF naveo je da je tužiteljica vozila brzinom od 30 do 40 km/h i da je smetala osiguraniku tuženika u vožnji, što sud smatra životno logičnijim i uvjerljivijim.

25. Ipak, neovisno o tome je li tužiteljica stala ili se kretala sporo, osiguranik tuženika je bio dužan upotrijebiti povećanu pažnju te u tim okolnostima dodatno smanjiti brzinu kretanja računajući na to da možda vozilo tužiteljice opaža opasnost na cesti koju on ne vidi. Budući da je sud iz zapisnika o očevidu (list 7 spisa) utvrdio da je ograničenje brzine na dionici ceste gdje se dogodila prometna nezgoda bilo 50 km/h, a da je osiguranik tuženika vozio brzinom od 54 km/h, sud smatra da osiguranik tuženika nije upotrijebio potrebnu pažnju u okolnostima nastanka štetnog događaja. Iako se radi o neznatno većoj brzini od dopuštene, činjenica da je do prekoračenja brzine došlo u fazi pretjecanja preko pune linije, sud smatra da se i ona treba uzeti u obzir prilikom odmjeravanja odgovornosti sudionika u predmetnom štetnom događaju. Također, sud je stava da je čak i takva neznatno prekoračena brzina utjecala da ozljede tužiteljice budu veće zbog čega je treba uzeti u obzir prilikom odmjeravanja pravične novčane naknade u ovom postupku.

26. Iz dopunskog očitovanja prometnog vještaka dipl. ing. Pere Todorovića i sudskomedicinskog vještaka prof. dr. Josipa Škavića proizlazi da sigurnosni pojas sprečava polijetanje tijela prema naprijed, dok nema utjecaja na pomak tijela prema natrag, što se u konkurentom slučaju dogodilo. Prema tome, tužiteljica bi zadobila istegnuće mišića vrata bez obzira na vezivanje ili nevezivanje sigurnosnim pojasom.

27. Dopuni nalaza i mišljenja prigovorio je tuženik jer iz istog ne proizlazi je li tužiteljica u štetnom događaju mogla zadobiti ozljedu u vidu natučenja glave da je bila vezana sigurnosnim pojasom, kao niti je li dijagnoza u vidu natučenja glave objektivno medicinski utvrđena i opisana.

28. U svom usmenom očitovanju na prigovore vještak dr. Josip Škavić ponovio je navode iz pisanog nalaza i mišljenja da je dijagnoza natučenja glave postavljena na temelju bolnosti pa se u sudskomedicinskom smislu ne radi o objektivno utvrđenoj i opisanoj ozljedi.

29. Nakon pribavljenog zdravstvenog kartona tužiteljice, vještak dr. Josip Škavić naveo je da u cijelosti ostaje kod danog nalaza i mišljenja i usmenog očitovanja, da je tužiteljica pri utvrđenoj dinamici odigravanja predmetne prometne nesreće i pri ostvarenoj promjeni brzine od 14 km/h mogla zadobiti istegnuće mišića vrata tj. trzajnu ozljedu vratne kralježnice, isključivo u slučaju od ranije postojećeg oštećenja vratne kralježnice. Ovo oštećenje vratne kralježnice dokazano je provedenom MR C kralježnice. Vještak je također naveo da nikakva dopunska medicinska dokumentacija, pa tako niti podaci iz zdravstvenog kartona tužiteljice ne utječu na ranije navedeni nalaz i mišljenje.

30. Sud je u cijelosti prihvatio nalaze i mišljenja vještaka prometne i sudskomedicinske struke ocijenivši ih stručnima, detaljno obrazloženima, uvjerljivima i objektivnima. Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Škavića sud je stekao uvjerenje da natučenje glave nije objektivizirano, a s obzirom da vještak dr. NF nije niti odmjeravao kvalifikatorne okolnosti u odnosu na natučenje glave, već samo za istegnuće mišića vrata, sud je u tom dijelu prigovore tuženika otklonio kao nepotrebne i nesvrsishodne za daljnje raspravljanje.

31. Slijedom navedenog, iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka sud je stekao uvjerenje da tužiteljica nije zaustavila svoje vozilo prije nego li je započela radnju skretanja ulijevo, a nije niti izvršila potrebne provjere, prije svega , nije okrenula glavu iza lijevog ramena, jer da je to učinila, uočila bi vozilo osiguranika tuženika koje se u tom trenutku prednjom stranom vozila nalazilo praktički u ravnici sa sredinom duljine vozila tužiteljice. S obzirom da je općepoznato da se mrtvi kut nalazi iza stražnjih vrata, odnosno uz stražnji dio vozila i neposredno iza vozila, a imajući u vidu da je vještak naveo položaj osiguranika tuženika neposredno prije sudara, ovaj sud nije prihvatio dio iskaza tužiteljice u kojem navodi da se vozilo osiguranika tuženika nalazilo u mrtvom kutu. Tome doprinosi i navod tužiteljice da je za provjere u retrovizore i okretanje glave bila potrebna sekunda. Sud smatra u tom dijelu iskaz tužiteljice neuvjerljivim i životno nelogičnim jer da je tužiteljica pogledala prvo lijevi i desni bočni retrovizor, zatim unutarnji retrovizor, a naposljetku okretanjem glave provjerila mrtvi kut i vozila koja iz tog smjera dolaze, prošlo bi više od sekunde. Upravo zbog navedenog, sud je uvjerenje da tužiteljica nije napravila potrebne provjere prije skretanja ulijevo jer bi za navedeno bilo potrebno više vremena.

32. Iz iskaza tužiteljice i saslušanih svjedoka sud nije mogao nesporno utvrditi je li tužiteljica prije započinjanja radnje skretanja upalila pokazivač smjera i koliko ga je dugo držala upaljenim. Iz iskaza svjedoka AF i EF proizlazi da tužiteljica nije upalila pokazivač smjera, međutim, kako ne postoje drugi neposredni svjedoci, a tehničkim putem nije moguće utvrditi je li tužiteljica upalila i ako je, je li to učinila dovoljno ranije da njezinu namjeru skretanja ulijevo uoči osiguranik tuženika, a imajući na umu da je u tom dijelu iskaz tužiteljice i saslušanih svjedoka kontradiktoran, sud je u tom dijelu presudio po teretu dokazivanja, a teret dokazivanja bio je na tužiteljici. Navedeno je stavio u vezu s time što je tužiteljica radnju skretanja ulijevo vršila na mjestu gdje to prometnom signalizacijom nije bilo dopušteno, preko pune linije, a pri tome se nije uvjerila da tu radnju može obaviti na siguran način.

33. S druge strane, iz provedenih dokaza, sud je stekao uvjerenje da bi osiguranik tuženika štetni događaj izbjegao da je radnju pretjecanja odgodio. Naime, on je pretjecanje izvodio u zavoju, na dijelu ceste gdje je izvučena puna uzdužna crta, što nije dopušteno, a to je činio i uz blago prekoračenje brzine. Osiguranik tuženika bio je dužan pričekati da linija postane isprekidana pa onda sigurno započeti s pretjecanjem. Također, bio je dužan provjeriti zbog čega vozilo tužiteljice usporava i uslijed toga upotrijebiti povećanu pažnju.

34. Sukladno članku 1092. stavku 1. i 2. ZOO-a oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu. Kad je nemoguće utvrditi koji dio štete potječe od oštećenikove radnje ili propusta, sud će dosuditi naknadu vodeći računa o okolnostima slučaja.

35. Sukladno članku 223. stavku 1. ZPP-a ako se utvrdi da stranci pripada pravo na naknadu štete, ali se visina svote odnosno količina stvari ne može utvrditi ili bi se mogla utvrditi samo s nerazmjernim teškoćama, sud će o tome odlučiti prema slobodnoj ocjeni.

36. Slijedom navedenog, sve rečene okolnosti nastanka štetnog događaja, prema mišljenju sud i prema slobodnoj ocjeni, ukazuju da je suodgovornost za nastanak štetnog događaja na strani tužiteljice u omjeru od 60%, a na strani osiguranika tuženika u omjeru od 40%.

37. Radi potpunog i pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. sc. NF koji je naveo da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila trzajnu ozljedu vratne kralježnice i natučenje glave. Liječila se kod ortopeda, neurologa i fizijatra. Inicijalno je nosila Shantzov ovratnik. Provedena je fizikalna terapija, u prvoj fazi liječenja prema vlastitom kazivanju u dva navrata. Po završenom liječenju zaostali su bolovi u vratnoj kralježnici u okviru posttraumatskog vertebrogenog sindroma uz ograničenu gibljivost vratne kralježnice manjeg stupnja, što tužiteljicu ograničava u svakodnevnim životnim i radnim aktivnostima. Kod tužiteljice je došlo do povede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Fizički bolovi jakog intenziteta trajali su 3 dana, srednje jakog intenziteta 7 dana, a slabog intenziteta 30 dana (kumulativno), dok se povremeni manji oscilirajući bolovi koje i dalje trpi pribrajaju smanjenju životne aktivnosti. Tužiteljica je inicijalno u trenutku ozljeđivanja trpjela tzv. primarni strah koji je bio kratkotrajan i intenzivan. Do smirivanja akutnih simptoma i prilagodbe na novonastalo stanje trpjela je sekundarni strah jakog intenziteta 2 dana, srednje jakog intenziteta 5 dana i oscilirajući strah slabog intenziteta 15 dana. Trajne posljedice trzajne ozljede vrata predstavljaju smanjenje životne aktivnosti od 2-3% u kojem će obimu morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu i radu. Tuđa pomoć je tužiteljici bila potrebna 2 sata dnevno prvih 7 dana liječenja, te 1 sat dnevno daljnja tri tjedna. Liječenje se može smatrati završenim 24. rujna 2015. Sve dijagnostičke i terapijske postupke koji su navedeni u medicinskoj dokumentaciji iz spisa tužiteljica je mogla obaviti u javnim zdravstvenim ustanovama na teret HZZO-a, ali se trošak liječenja u privatnim ustanovama može prihvatiti kao opravdan zbog dugotrajnog pa i višemjesečnog čekanja na iste u javnim zdravstvenim ustanovama.

38. Na ovako sačinjeni nalaz i mišljenje vještaka dr. sc. NF tužiteljica nije imala primjedbi dok je tuženik naveo da u priloženoj medicinskoj dokumentaciji ne postoje objektivni dokazi da su tegobe s vratnom kralježnicom posljedica predmetne nezgode. Ističe da nije učinjen RTG vratne kralježnice, tužiteljica se nije javila ortopedu na kontrolu predviđenu za 7-10 dana, niti je vidljivo koliko je dugo nosila Schanzov ovratnik. Iz priložene medicinske dokumentacije nije vidljivo tko je i zašto tužitelj icu uputio na MR vratne kralježnice, a da su na snimci vidljive degenerativne promjene. Nadalje, prigovara da ne postoji medicinska dokumentacija koja objektivno potvrđuje provođenje fizikalne terapije i iskazuje njezin ishod. Tuženik također prigovara da vještak nije izvršio uvid u osobno zdravstveni karton tužiteljice i valjano se očitovao na stanje kralježnice od ranije. Nadalje prigovara ocjeni straha, bolova, tuđe pomoći i njege te je predložio usmeno saslušanje vještaka.

39. U svom usmenom očitovanju na prigovore tuženika vještak dr. sc. NF naveo je da dijagnoza natučenja glave nije participirala u njegovoj ocjeni smanjenja životne aktivnosti niti u ocjeni bolova, straha i potrebe za tuđom pomoći. Vještak je naveo da je prilikom izrade nalaza i mišljenja uzeo u obzir, pri svojoj ocjeni trajnih posljedica, nalaz magnetne rezonance, a koji ukazuje na degenerativne promjene. Iz medicinske dokumentacije nije razvidno tko je uputio tužiteljicu na pretragu magnetnu rezonancu niti postoji pisani trag da se tužiteljica pokušala naručiti na pretrage ili preglede u državnim ili ugovornim zdravstvenim ustanovama, ali na temelju vlastitih saznanja i svakodnevnim uvidom u liste čekanja bolnice u kojoj radi, vještak je naveo da stoji iza mišljenja da su za određene pretrage i preglede potrebna višemjesečna čekanja do realizacije istih, ponekad i duže od godinu dana. Vještak je nadalje naveo da je u nalazu fizijatra prilikom pregleda 24. rujna 2015. bila preporučena fizikalna terapija na koju je prema vlastitom kazivanju tužiteljica odlazila u dva navrata, ali je kartone fizikalne terapije prema vlastitom kazivanju zagubila, međutim, tužiteljica je vještaku na pregled 23. ožujka 2021. donijela karton fizikalne terapije od 30. srpnja 2019. Vještak je naveo da vremenski period od ozljeđivanja 2015. do datuma zadnjeg pregleda fizijatra fizikalne terapije 2019. može dovesti u uzročno posljedičnu vezu sa štetnim događajem budući da je u istom nalazu naglasak na istim tegobama vezanim uz vratnu kralježnicu koje se navode u inicijalnoj medicinskoj dokumentaciji nakon ozljeđivanja u štetnom događaju.

40. Nakon pregleda pribavljenog zdravstvenog kartona tužiteljice, vještak dr. sc. NF, dr. med. naveo je da u istome ne postoje tegobe odnosno slične ozljede ili bolesna stanja koja bi mogla utjecati na drugačiju ocjenu ozljeda i trajnih posljedica ozljeđivanja zadobivenih u predmetnom štetnom događaju.

41. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka dr. sc. NF koji se sveobuhvatno očitovao na istaknute prigovore tuženika i iste u potpunosti otklonio. Iz iskaza vještaka sud je stekao uvjerenje da dijagnoza natučenja glave nije participirala u njegovoj ocjeni smanjenja životne aktivnosti niti u ocjeni bolova, straha i potrebe za tuđom pomoći, a da je prilikom odmjeravanja svoje ocjene uzeo u obzir degenerativna stanja objektivizirana nalazom magnetne rezonance. Također, sud je u cijelosti povjerovao navodima vještaka da su troškovi liječenja opravdani jer da bi za predmetne liječničke usluge tužiteljica čekala mjesecima, čak i više od godinu dana. Slijedom navedenog, sud ocjenjuje nalaz i mišljenje vještaka u njegovoj ukupnosti stručnim, objektivnim i zasnovanim na dugogodišnjem iskustvu i znanju vještaka, stoga ga kao takvog u cijelosti prihvaća.

42. Slijedom provedenih dokaza, sud je utvrdio da je zadobivenim ozljedama povrijeđeno pravo osobnosti tužiteljice na tjelesno i duševno zdravlje čime je nastala neimovinska šteta u smislu odredbe čl. 19. st. 2 u vezi s čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: Narodne novine 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022 i 155/2023). Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju stoga dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl. 1100. st. 1 ZOO-a). U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. Sud je zato pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje su navedene u tužbi, i to fizičke bolove, strah i trajne posljedice. One su u smislu čl. 1100 st. 2 ZOO-a kriteriji (mjerila), odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

43. Sud je slijedom navedenog na temelju čl. 1100. st. 1 i 2 ZOO-a utvrdio pravičnu novčanu naknadu na ime pretrpljene neimovinske štete za povredu prava osobnosti u ukupnom iznosu od 2.400,00 eura. Pritom je posebno cijenio utvrđenu dužinu, trajanje i intenzitet duševnih i fizičkih bolova, mjesto povrede, dužinu i način liječenja, vrstu i oblik medicinskih intervencija, kao i vrstu i intenzitet pretrpljenog straha i boli. Također je sud cijenio činjenicu životne dobi tužiteljice rođene **.**.1983., koja je u vrijeme štetnog događaja imala svega 32 godine, činjenicu da će se predmetnog štetnog događaja još dugo sjećati, a posljedice osjećati cijeli život. Nadalje, u smislu odredbe čl. 1100. ZOO-a svrha pravične novčane naknade jest ublažiti i osjećaj neugode koju oštećenik trpi te donekle pridonijeti naknadi izgubljenog zadovoljstva u ljudskom životu, pa je sud uzeo u obzir i cijenio da je nedvojbeno nelagodno odlaziti liječniku, čekati u čekaonicama, ne moći obavljati poslove i aktivnosti na koje je osoba navikla i biti ovisan o pomoći drugih osoba. Također, sud je uzeo u obzir i inflatorne učinke koji su nastali od podnošenja tužbe do donošenja odluke. Stoga sud nalazi da sve rečene činjenice i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje iznosa od 2.400,00 eura.

44. Nadalje, prema nalazu i mišljenju vještaka tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć druge nestručne osobe u trajanju od 7 dana po 2 sata dnevno, te danjih 21 dan po 1h dnevno, dakle, ukupno 35 sati.

45. Sud odmjerava visinu pretrpljene imovinske štete u trenutku donošenja odluke, stoga smatra da bi tužiteljici pripalo 5,00 eura po satu tuđe pomoći i njege, međutim, tužiteljica je za jedan sat tuđe nestručne pomoći i njege zatražila iznos od 3,00 eura, stoga je sud sudio u granicama postavljenog zahtjeva i utvrdio navedeni iznos primjerenim i opravdanim u cijelosti. Slijedom navedenog, tužiteljici je s osnova tuđe pomoći i njege dosuđen iznos od 105,00 eura, pozivom na čl. 1095 st. 1 ZOO-a.

46. Nadalje, tužiteljica je zatražila trošak liječenja prema računu priloženom uz tužbu. Čitanjem računa s lista 24 spisa sud je utvrdio da je tužiteljica u Poliklinici Medikol obavila MR vratne kralješnice i MR LS kralješnice za što joj je naplaćen iznos od 1.760,00 kuna, a kada se navedeni iznos preračuna u važeću valutu u Republici Hrvatskoj, primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450, dobije se iznos od 233,59 eura. Iz navedenog računa proizlazi da ga je tužiteljica platila 18. rujna 2015. Sud je tijekom postupka utvrdio opravdanim zatraženi trošak liječenja jer bi za navedenu dijagnostičku pretragu tužiteljica čekala i po godinu dana, a navedena pretraga se može dovesti u uzročno posljedičnu vezu sa predmetnim štetnim događajem . Slijedom navedenog, utvrđenom iznosu neimovinske i imovinske štete s osnova povreda prava osobnosti, valjalo je pridodati i iznos od 233,59 eura s naslova troškova liječenja u privatnim ustanovama, sa zateznim kamatama od 18. rujna 2015. do isplate.

47. Slijedom navedenog, cjelokupna naknada ko ja pripada tužiteljici za pretrpljenu neimovinsku i imovinsku štetu iznosi 2.738,59 eura, međutim, imajući u vidu utvrđeni postotak suodgovornosti tužiteljice za nastanak predmetne prometne nezgode u omjeru od 60%, tužiteljici je priznato 40% od navedenog iznosa, odnosno, 1.095,44 eura.

48. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a, sud je utvrdio osnovanim iznos od 1.095,44 eura, a kako je odlučeno u točki I. izreke presude, dok je u odnosu na razliku između zatraženog iznosa od 1.569,30 eura do dosuđenog iznosa od 1.095,44 eura, odnosno za iznos od 473,86 eura tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, a kako je odlučeno u točki II. izreke presude.

49. Na ovako utvrđeni iznos neimovinske i imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege, u iznosu od 1.001,97 eura, tužiteljica je zatražila kamatu od idućeg dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno, od 9. veljače 2016. Pregledom dostavljene dokumentacije i potvrde o primitku, sud je utvrdio da je tuženik u to vrijeme imao na uvid cjelokupnu medicinsku dokumentaciju tužiteljice te da su mu bili poznati razmjeri štete koju tužiteljica trpi. Slijedom navedenog, tužiteljici su na dosuđeni iznos neimovinske štete priznate zatezne kamate od 9. veljače 2016. do isplate, sve u smislu odredbe čl. 1103. ZOO-a.

50. Na dio zahtjeva za tuđu pomoć i njegu također je dosuđena kamata od 9. veljače 2016. jer je sukladno nalazu i mišljenju vještaka u trenutku podnošenja odštetnog zahtjeva u mirnom postupku potreba za tuđom pomoći i njegom već prestala. Naime, u smislu čl. 1086. ZOO-a obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete, a tuđa pomoć i njega izvorno je novčani imovinski zahtjev koji kao novčana obveza dospijeva danom prestanka potrebe za tuđom pomoći i njegom, pa tuženik upravo od toga dana kasni s ispunjenjem svoje obveze.

51. Na iznos utvrđenog troška liječenja, odnosno dijagnostičke pretrage u privatnoj ustanovi, u iznosu od 93,47 eura dosuđena je kamata od 18. rujna 2015. do isplate sukladno dostavljenom računu.

52. Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO.

53. Odluka o visini stope zakonske zatezne kamate do 31. prosinca 2023. temelji se na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22 i 156/22), a od 1. siječnja 2024. do isplate na odredbi čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).

54. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP -a. Utvrđeno je da je tužiteljica s konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, a u pogledu visine uspjela sa 69,80 %, dok je u dokazivanju pravne osnove uspjela sa 100,00%, što ukupno iznosi 169,80%, a nakon što se navedeni postotak podijeli sa dva (pravna osnova i visina) dobije se uspjeh tužiteljice u sporu od 84,9%. Tuženik je u pogledu visine uspio sa 30,20%, dok nije uspio u osporavanju pravne osnove, što ukupno iznosi 30,20%, a kada se i taj iznos podijeli sa dva dobije se konačan ishod tuženika u sporu od 15,10% pa je valjalo od postotka tužiteljice tj. od 84,9% oduzeti postotak tuženika tj. 15,10%, jer je tužitelj stranka koja je u većoj mjeri uspjela u sporu. Na taj način dobiven je postotak uspjeha tužiteljice u sporu u iznosu od 69,80%.

55. Primjenom odredbe čl. 155. ZPP-a tužiteljici su utvrđeni troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku, i to za sastav tužbe 100 bodova sukladno Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 - dalje OT), za sastav podneska od 22. rujna 2016., 10. lipnja 2020. i 29. svibnja 2025. od po 100 bodova (Tbr. 8/1 OT), za sastav podneska od 16. travnja 2021. 25 bodova (Tbr. 8/4 OT) za zastupanje na četiri ročišta održana 13. prosinca 2016., 13. ožujka 2017., 28. rujna 2021. i 9. veljače 2026. od po 100 bodova (Tbr. 9/1 OT) ukupno 825 bodova, što uz važeću vrijednost jednog boda od 2,00 eura (Tbr.54 OT) te uvećano za iznos PDV-a od 25% (Tbr.46 OT) iznosi 2.062,50 eura. Priznat je i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 96,62 eura te trošak sudske pristojbe na presudu prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme donošenja presude u iznosu od 53,09 eura. Ukupno je, dakle, utvrđen trošak tužitelja u iznosu od 2.212,21 eura, odnosno razmjerno uspjehu u sporu od 69,80 % u iznosu od 1.544,12 eura. Navedenom iznosu u cijelosti je valjalo pribrojiti trošak predujma vještačenja po vještaku medicinske struke u iznosu od 200,00 eura i trošak pristupa vještaka na ročište u iznosu od 33,18 eura bez obzira na uspjeh u parnici s obzirom da je isti bio potreban za dokazivanje osnove tužbenog zahtjeva, tako i u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Rev 994/21 od 14. rujna 2021.

56. Slijedom navedenog, konačno utvrđeni trošak tužiteljice koji joj je tuženik dužan podmiriti iznosi 1.777,30 eura, dok se odluka o tijeku zateznih kamata na trošak parničnog postupka temelji na odredbama čl. 151. st. 3. ZPP-a i teče od donošenja presude do isplate, a kako je odlučeno u točki III. izreke presude.

57. Tužiteljici nije priznat sastav podneska od 8. travnja 2016. i 25. veljače 2021. kojim obavještava sud o uplati sudske pristojbe i predujma za vještačenje jer u smislu odredbe članka 155. ZPP-a nisu bili potrebni za vođenje parnice. Nadalje, nije priznat trošak ročišta od 4. listopada 2016. i 14. rujna 2021. jer se navedena ročišta nisu niti održala. Trošak sastava podneska od 16. svibnja 2019. kojim tužiteljica obavještava o promjeni punomoćnika nije bio nužan za postupak stoga nije priznat (čl. 155. ZPP -a). Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 16. travnja 2021. preko dosuđenog iznosa jer se u smislu Tbr. 8/1 OT ne smatra obrazloženim podneskom. Podnesak od 11. siječnja 2022. kojim tužiteljica traži produljenje roka za dostavu zdravstvenog kartona nije opravdan niti nužan (čl.155. ZPP-a), dok trošak sastava podneska od 27. lipnja 2022. nije niti nastao, naime, u spisu ne postoji podnesak od tog datuma. Naposljetku, nije priznat trošak sudske pristojbe preko dosuđenog iznosa imajući na umu vrijednost predmeta spora u vrijeme donošenja presude, a sukladno Tbr. 1. toč. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine, broj: 37/23).

58. Tuženik je podneskom od 1. srpnja 2025. zatražio trošak parničnog postupka za povučeni dio tužbe i to na vrijednost predmeta spora od 3.442,31 eura. Međutim, navedeni zahtjev tuženika sud nalazi neosnovanim. Ukazuje se tuženiku da je sukladno članku 193. stavka 2. ZPP-a imao pravo protiviti se djelomičnom povlačenju tužbe u kojem slučaju bi sud o uspjehu stranaka u postupku odlučivao prema prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu. Dakle, u tom bi slučaju omjer uspjeha tuženika u sporu bio znatno veći, a time bi i odluka o trošku bila drugačija. Naime, sud odlučuje o uspjehu stranaka u postupku prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu. Budući da se djelomičnim povlačenjem tužbe nije prešlo u niži tarifni razred već da je vrijednost poduzete radnje ostala 100 bodova, tuženik nema pravo na naknadu parničnih troškova za smanjeni dio zahtjeva jer su troškovi izračunati prema vrijednosti predmeta spora prijašnjeg zahtjeva jednaki troškovima smanjenog tužbenog zahtjeva , Rev 2603/11-2 od 19. studenoga 2013.

59. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 17. ožujka 2026.

Sutkinja

Vanesa Brizić Bahun

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. pun. tužiteljici uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu u iznosu od 53,09 eura

2. pun. tuženiku