Ovr-117/2024-13
Republika Hrvatska
Općinski sud u Sisku
Sisak
Z A K LJ U Č A K
Općinski sud u Sisku, po sutkinji Jasni Dumbović, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja VIDAR j.d.o.o. za proizvodnju i usluge, OIB 24822382802, Sisak, Lađarska ulica 28D, protiv ovršenika SAVIA SISAK d.o.o. za poslovne usluge, OIB 55208846738, Sisak, Mihanovićeva obala 33, kojeg zastupa punomoćnik Željko Damjanac odvjetnik iz Požege, Sv. Florijana 9, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, 17. ožujka 2026.
z a k lj u č i o j e
Upućuje se ovršenik SAVIA SISAK d.o.o. za poslovne usluge, OIB 55208846738, Sisak, Mihanovićeva obala 33, da u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim zbog žalbenog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7., 9. i 11. Ovršnog zakona, te o pokretanju parnice obavijesti ovaj sud. Ako to ne učini nakon isteka ovog roka snositi će time prouzročene troškove.
Obrazloženje
Ovršenik je podnio 20. veljače 2024. prigovor po članku 210. u vezi s člankom 50. i 53. Ovršnog zakona. Navodi da je 14. veljače 2024. zaprimio obavijest Financijske agencije, RC Zagreb, Podružnica Sisak o zaprimanju osnove za plaćanje iz članka 3. stavka 1. točke 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, (zadužnica Ov- 15498/07) kojom je po odredbi članka 209. stavka 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24, u daljnjem tekstu: OZ) zatražena naplata novčane tražbine u iznosu od 1.283,97 eura, po računima ovršenika, a ista je evidentirana u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje. Predlaže donošenje rješenja o proglašenju pljenidbe i prijenosa nedopuštenim zbog žalbenih razloga iz članka 50. stavak 1. točka 7., 9. i 11. OZ-a. U svezi žalbenog razloga zastare ovršenik ističe da ovrhovoditelj nema nikakvog potraživanje prema ovršeniku, a način na koji je došao u posjed bjanko zadužnice iz 2007. je nezakonit. Neovisno o tomu s obzirom da je iz zahtjeva za izravnu naplatu razvidno kako se radi o bjanko zadužnici izdanoj 2007. na kojoj je ovjeren samo potpis ovršenika, i u kojoj ovrhovoditelj nije naznačen kao vjerovnik, sporna tražbina kada bi i postojala i kada bi ju ovrhovoditelj bio ovlašten namirivati je u cijelosti pala u zastaru. U svezi žalbenog razloga nepostojanja tražbine ističe da strane nisu nikada bile u obvezno pravnom odnosu temeljem kojeg bi ovrhovoditelj mogao steći bilo kakvu tražbinu prema ovršeniku. Pravni posao temeljem kojeg je ovršenik izdao zadužnicu ali ne ovrhovoditelju već tada svom istinitom vjerovniku J&T Banci d.d. je Ugovoru o dugoročnom kreditu broj 3246/07 od 2. srpnja 2007. sklopljen s pravnim prednikom J&T banke d.d. Varaždin. Ovrhovoditelj po tom ugovoru nije jamac niti ugovorna strana, a niti je naknadno pravnim poslom na njega prešla tražbina iz ugovora o kreditu prema ovršeniku ili njegovim jamcima. Ovrhovoditelj je naime sa ovršenikovim vjerovnikom J&T bankom d.d., dana 16. veljače 2023. sklopio Ugovor o pristupanju dugu, predviđen člankom 101. ZOO. Ovršenik prama članku 101. ZOO, nije stranka ugovora o pristupu niti je imao saznanja o njegovom zaključenju. Po tom ugovoru, opet bez saznanja ovršenika, ovrhovoditelj je dana 31. ožujka 2023. platio banci i to prije dospijeća preostalu tada nedospjelu tražbinu po kreditu iznosom od 53.181,48 eura. Kako ovršenik nije bio obavješten o namjeri plaćanja niti od banke niti od pristupatelja, ovdje ovrhovoditelj, iako ona nije dospjela nije imao prilike usprotiviti se plaćanju. Iz potvrde koju je Banka izdala ovrhovoditelju po plaćanju nedospjele tražbine u svojstvu pristupatelja dugu, vidljivo je da je banka nezakonito predala ovrhovoditelju sve instrumente osiguranja plaćanja, uključujući i spornu zadužnicu. Njenim nezakonitim stjecanjem i zlouporabom ovrhovoditelj je pokrenuo prije ovog postupka još dva postupka izravne naplate iznosa od 53.446,93 eura i to odmah nakon što je po tom prvotnom zahtjevu ovrha bila provedena i novi postupak radi naplate iznosa od 1.941,24 eura. Prema odredbi članka 101. ZOO, ugovorom o pristupanju dugu treći stupa u obvezu prema vjerovniku obvezujući se da će mu ispuniti tražbinu prema dužniku. No pristupanjem dugu i njegovim ispunjenim ne stupa u nikav pravni odnos sa dužnikom, ovdje ovršenikom, niti na njega kao pristupatelja prelazi tražbina banke iz ugovora o kreditu. Slijedom toga, banka je nezakonito predala spornu zadužnicu ovrhovoditelju koji ju je zloupotrijebio pokretanjem prisilne naplate nepostojeće tražbine. Ugovorom o pristupanju dugu pristupatelj ovdje ovrhovoditelj, samo stupa u obvezu prema vjerovniku uz dužnika ali na njega ispunjenjem ne prelaze vjerovnikova prava prema izvornom dužniku, kao što je to slučaj i izričito propisano primjerice kod prijenosa tražbine cesijom (članak 80. do 89. ZOO) pa stoga ne dolazi niti do zakonske niti tzv. ugovorne subrogacije vjerovnikove tražbine na pristupatelja. Kada je u pitanju institut pristupa dugu ne dolazi do promjene subjekata ugovornog odnosa na način da umjesto jedne ugovorne strane bilo na strani dužnika ili vjerovnika stupa druga ugovorna stana u kom slučaju bi došlo do prijenosa prava i obveze iz ugovornog odnosa na novog subjekta. U svezi žalbenog razloga nedostatka legitimacije ističe da ovrhovoditelj pravno pogrešno jednako kao i J&T Banka, smatra da zaključenjem ugovora o pristupanju duga nastupaju jednake pravne posljedice kao kod prijenosa tražbine, zakonske ili tzv. personalne subrogacije, preuzimanja ispunjenja ili jamstva posljedično čemu je tužiteljev vjerovnik, ovdje J&T Banka, nezakonito predala isprave o dugu tuženiku koji je zloupotrijebio tako stečenu zadužnicu pokretanjem osporavanog postupaka prisilne naplate. Kako zadužnica nije izdana ovrhovoditelju već J&T banci radi osiguranja tražbine po naprijed navedenom ugovoru o kreditu, a pristupanjem dugu po tom ugovoru od strane ovrhovoditelja na njega ne prelazi tražbina na koju se odnosi zadužnica, ovrhovoditelj nije aktivno legitimiran i odnosno ovlašten temeljem sporne zadužnice na pokretanje ovrhe prema tužitelju. Predlaže da sud bez upućivanja ovršenika u parnicu pljenidbu i prijenos proglasi nedopuštenim, uz naknadu troškova postupka.
2. Ovrhovoditelj u očitovanju na prigovor osporava sve iznesene žalbene razloge, predlaže sudu odbaciti prigovor i ovršenika uputiti na parnicu jer ni jedna tvrdnja i iznesena činjenica nije točna, nije dokazana javnom ili javno ovjerovljenom ispravom niti su navedene tvrdnje i činjenice opće poznate, niti se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskom predmnijevanju. Ovršenik je 14. veljače 2024. zaprimio obavijest Financijske agencije o zaprimanju osnove za plaćanje temeljem zadužnice broj Ov-15498/07 na iznos od 1.283,97 eura s kopijom u prilogu navedene obavijest Financijske agencije sa specifikacijom izvršenja za plaćanje po zadužnici prvotno primljeno u Financijskoj agenciji dana 14. lipnja 2023. na iznos od 53.446,93 eura i očevidnikom neizvršenih osnova za plaćanje na iznos od 1.312,04 eura. Po ovrsi Financijske agencije Ov-15498/07 od 14. lipnja 2023. u iznosu glavnice od 53.181,48 eura ovršenik je blokiran i ovršen temeljem duga po osnovi ugovora o dugoročnom kreditu sa J&T bankom d.d. Varaždin od 1. srpnja 2027., a sve po potvrdi banke o zakonskoj subrogaciji od 5. travnja 2023. i provedenog postupka o subrogaciji promjeni vjerovnika od 3. travnja 2023., te obavijesti o otkazu cjelokupnog ugovora o kreditu od 5. lipnja 2023. i svih njegovih izmjena i dopuna. Ovršenik je protiv navedene ovrhe izjavio žalbu i prijedlog za odgodu ovrhe od 10. srpnja 2023. u predmetu ovog suda broj Ovr-354/2023 te je upućen u parnicu. Iz navedeno proizlazi da je pravna osnova prve ovrhe u iznosu od 53.181,48 eura, a ovrhe napadnute ovim prigovorom od 31. siječnja 2024. iznos od 1.283,97 eura. Ovšenik je 19. siječnja 2024. u predmetu St- 2188/2023 izvijestio trgovački sud u Zagrebu da je na svoj poslovni račun iz pozajmice tvrtke Sensamed d.o.o. uplatio 42.000,00 eura koji je dostatan za namirenje svih neizvršenih osnova za plaćanje, a time je zapravo priznao cjelokupan dug u visini glavnice, troškova i pripadajućih sporednih prava.
3. Odredba članka 52. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine": broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24 – dalje: OZ) propisuje ako je žalba izjavljena iz razloga iz članka 50. stavak 1. točka 7. i točaka 9-11. tog Zakona, sud će dostaviti žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od 8 dana. Ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od 8 dana, sud će donijeti zaključak da u roku od 15 dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga iz stavka 1. ovog članka zbog kojeg je izjavio žalbu (stavak 3). Okolnost da je protivnik osiguranja upućen u parnicu ili da ju je pokrenuo ne sprečava provedbu ovrhe i ostvarenje tražbine predlagatelja osiguranja (stavak 6.).
4. U ovom slučaju ovršenik je izjavio žalbu iz razloga navedenih u članku 50. stavak 1. točka 7., 9. i 11. OZ-a, a ovrhovoditelj je osporio postojanje tih razloga.
5. Slijedom navedenog sud je ovršenika uputio u parnicu zbog razloga navedenih u članku 50. stavak 1. točka 7., 9. i 11. OZ-a, te je odlučeno kao u izreci ovog zaključka, na temelju odredbe članka 52. stavak 3. i stavak 6. OZ-a.
U Sisku 17. ožujka 2026.
Sutkinja
Jasna Dumbović
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog zaključka nije dopuštena žalba.
Dostavna naredba:
1. Ovrhovoditelj VIDAR j.d.o.o. za proizvodnju i usluge, Sisak, Lađarska ulica 28D
2. Pun. ovršenika Željko Damjanac odvjetnik iz Požege
