REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-1957/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu pojedincu Maji Jurovicki, u pravnoj stvari tužitelja AUTO CENTAR POREČ d. o. o., OIB: 75973414252, Mate Vlašića 24, Poreč, zastupanog po punomoćnici Melita Babić, odvjetnica u OD Župan, Babić & Antunović d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB: 94472454976, Listopadska ulica 2, Zagreb, zastupanog po punomoćnici Dajana Tica, odvjetnica u Grgić & Partneri odvjetničko društvo d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, nakon zaključene glavne rasprave 27. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 17. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 280,00 € zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 24. srpnja 2024. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 144,22 € zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 17. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 280,00 € od 24. srpnja 2024. do isplate preko dosuđene stope iz toč. I izreke i za dio zatraženih troškova parničnog postupka u iznosu od 93,74€ kao neosnovan.

IV. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnih troškova u iznosu od 250,00 € kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 18. svibnja 2024. nastala je šteta na vozilu, marke i tipa RENAULT MASTER, 2.3 DCI, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika Unicredit leasing Croatia d.o.o. koju štetu je tuženik obvezan nadoknaditi sukladno polici kasko osiguranja (odgovornost iz djelatnosti) oštećenika koju ima ugovorenu kod tuženika, prema odredbama Zakona o osiguranju (NN 30/15., 112/18., 63/20., 133/20., 151/22., 152/24.) te Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23.).

Oštećenik je štetni događaj prijavio tuženiku te su djelatnici tuženika 20. svibnja 2024. pregledali vozilo, procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 248613420044 i utvrdio da je šteta pravno osnovana te je poslao obavijest o izvršenoj uplati nespornog dijela tužitelju, međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete.

Tužitelj je vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun, br. 1986/1/1, a koji račun u ukupnom iznosu od 3.292,64 € (PDV uključen), a osnovicu po navedenom računu u iznosu od 2.634,11 € je dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku.

Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e -maila te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od sveukupno 2.354,11 €, a razliku u iznosu od 280,00 € po računu koji tuženik nije platio, opravdava da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju, tako da je ta razlika u cijeni sata rada predmet ovoga spora

Ustupitelj/oštećenik kao vlasnik popravljenog vozila te ovlaštena osoba tužitelja sklopili su 27. veljače 2025. ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje u iznosu od 280,00 € na primatelja tj. tužitelja, o čemu je obavješten ovdje tuženik.

Slijedom svega iznesenog, tužitelj predlaže, nakon provedenog postupka, usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja.

2. U odgovoru na tužbu tuženik prvenstveno ističe kako u postupcima u sporovima male vrijednosti, kakav je i ovaj, tužitelj je najkasnije u tužbi dužan iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđenje tih činjenica što tužitelj nije učinio.

Tuženik osporava cijenu sata rada kao previsoko odmjerenu budući na području gdje oštećenik prebiva, cijena sata rada lakirera je osjetno niža od one koju je tužitelj obračunao, a oštećenik je u obvezi suzdržati se od postupaka kojima se može šteta povećati, to tuženik osporava cijenu sata tužitelja.

Tuženik u cijelosti osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, kao i traženi tijek i stopu kamata (tuženik nije u nikakvom ugovornom odnosu sa tužiteljem) koji nije prenesen cesijom te predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, uz naknadu troška tuženiku.

3. Podneskom od 28. listopada 2025. tužitelj se očitovao na navode tuženika navodeći da je sam tuženik po štetnom događaju koji se dogodio 18. svibnja 2024. te dostavljene dokumentacije i sam utvrdio pravnu osnovanost odštetnog zahtjeva oštećenika, a što proizlazi iz izvida štete br. 248613420044, time da je samom isplatom nespornog iznosa potvrdio svoju odgovornost za isplatu štete temeljem navedenog štetnog događaja, a sve prema polici kasko osiguranja br. OV0686011916, koju ima ugovorenu kod tuženika, a isto proizlazi i iz dopisa tuženika od 26. srpnja 2024. godine. Tužitelj smatra kako tuženik nema pravo sam ocjenjivati vrijednost sata rada.

4. Sud je u dokaznom postupku prema čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/94, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08; 57/11,148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP) proveo dokaze uvidom u račun tužitelja (list 9 spisa), u izvid štete (list 10 spisa), obrazloženu ponudu (list 11 spisa), u policu osiguranja (list 12 do 15 spisa), u narudžbu popravka (list 16 i 17 spisa), u sporazum o izvansudskoj nagodbi (list 18 i 19 spisa), u nalog za isplatu (list 20 spisa), u Cjenik (list 21 spisa), u ugovor o ustupu tražbine radi ispunjenja (list 22 do 24 spisa), u notifikaciju o ustupanju tražbine radi ispunjenja (list 25 spisa), u račune (list 78 do 80 spisa).

Sud je pročitao i sudsku praksu koju su stranke dostavile u spis.

5. Valja naglasiti da je tužitelj predložio izvesti dokaz saslušanjem korisnika leasinga, saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja, UZ, predložio je izvesti dokaz prometnim vještačenjem na okolnost visine cijene sata rada, a tuženik je predložio naložiti tužitelju dostaviti račune popravaka vozila za 2025. s dokazom da su ti računi plaćeni od strane fizičkih osoba te prometno vještačenje na okolnost utvrđivanja cijene sata rada lakirera i limara u mjestu i u vrijeme popravka vozila u ovlaštenim i neovlaštenim servisima kao i na okolnost može li se predmetno vozilo vratiti u prvobitno stanje na jednak način i jednake kvalitete i takvim utvrđenim cijenama sata rada limara i lakirera te je li vozilo popravljeno u skladu s izvidima štete.

6. Navedene dokazne prijedloge ovaj sud ocijenio je protivnim načelu ekonomičnosti i svrsishodnosti postupka sadržanom u odredbi čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08 – ispr., 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu: ZPP) s obzirom da bi izvođenje tih dokaza prouzročilo troškove koji bi premašili vrijednost ovog spora te bi doprinijeli duljini trajanja istog, pa je sud primjenom odredbe čl. 464.a ZPP-a po slobodnoj ocjeni dokaza te uzimajući u obzir isprave koje prileže spisu, odbio navedene dokazne prijedloge na pripremnom ročištu održanom 27. veljače 2026., a na kojem je zaključen prethodni postupak, održana je glavna rasprava (čl. 292. st. 7. i 8. ZPP-a) te je ista i zaključena.

7. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a tužbeni zahtjev utvrđen je osnovanim u cijelosti.

8. Predmet spora je isplata iznosa od 280,00 € na temelju računa br. br. 1986/1/1.

9. Među strankama je sporna aktivna legitimacija, pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, odgovornost i visina i visina cijene sata rada tužitelja zaračunata računom br. 1986/1/1.

10. Prvotno valja naglasiti, a u odnosu na istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije, da je iz Ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 27. veljače 2025. utvrđeno, između ostaloga, da je, kao ustupitelj, Unicredit leasing Croatia d.o.o. ovdje tužitelju kao primatelju ustupio svoju tražbinu prema ovdje tuženiku kao dužniku, i to na temelju računa broj 1986/1/1. prema izvidu štete broj 248613420044 u iznosu od 280,00 €.

11. Nadalje, iz tuženikovog izvida štete broj 248613420044 utvrđeno je da se odnosi upravo na predmetni štetni događaj, a što proizlazi i iz tužiteljevog računa - otpremnice broj 1986/1/1 odnosno utvrđeno je da se taj račun odnosi na izvršene radove po izvidu štete tuženika broj 248613420044.

12. Dakle, predmet ustupa tražbine je tražbina naknade štete oštećenika, Unicredit leasing Croatia d.o.o. prema tuženiku iz predmetnog tužiteljevog računa pa je stoga ovaj sud ocijenio neosnovanim od strane tuženika istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije imajući u vidu da je tražbina od strane oštećenika ustupljena tužitelju sukladno odredbi čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO) pa stoga tužitelj kao primatelj ima prema dužniku odnosno tuženika ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja (čl. 84. st. 1. ZOO -a).

13. Nadalje, sud je tuženikov prigovor nedostatka pasivne legitimacije ocijenio paušalnim, nelogičnim i usmjerenim na odugovlačenje predmetnog postupka. Naime, tuženik zasigurno ne bi odlučivao o odštetnom zahtjevu povodom predmetne prometne nezgode niti bi posljedično isti usvojio kao pravno osnovan, a da se prethodno nije uvjerio o postojanju osigurateljske police. Isto vrijedi i za osporavanje nastanka predmetnog štetnog događaja pri čemu je sam tuženik datum nastanka istog naznačio u obrazloženoj ponudi. Pri tome valja naglasiti i da je, budući da je tuženik u mirnom postupku koji je prethodio podnošenju ove tužbe podmirio dugovanje prema tužitelju u većem dijelu, a preostalu (ovdje utuženu) razliku odbio platiti, smatrajući cijenu sata rada tužitelja previsokom, tuženik i time priznao svoju pasivnu legitimaciju. U odnosu na prigovor nedostatka pasivne legitimacije, budući da je tuženik u mirnom postupku koji je prethodio podnošenju ove tužbe podmirio dugovanje prema tužitelju u većem dijelu, a preostalu (ovdje utuženu) razliku odbio platiti, smatrajući cijenu sata rada tužitelja previsokom, tuženik je time priznao svoju pasivnu legitimaciju.

14. U odnosu na osporenu osnovu utuženog potraživanja, valja naglasiti da je tuženik u obrazloženoj ponudi od 26. srpnja 2024. izrijekom naveo da je utvrđeno postojanje tuženikove obveze na isplatu činidbe po odštetnom zahtjevu te da je isti stoga pravno osnovan. Isto tako, imajući u vidu i da je tuženik u izvidu štete broj 248613420044 određeno naveo nastala oštećenja na predmetnom vozilu, ovaj sud ocijenio je tuženikovo osporavanje odgovornosti paušalnim i neosnovanim.

15. Nadalje, tuženikov prigovor kako tužitelj nema pravo na naknadu štete po cijeni radnog sata navedenog u računu-otpremnici tužitelja broj odnosno po cijeni radnog sata od 45,00 € (uvećano za PDV) već da je bio dužan izvršiti popravak u nekom od servisa koje mu je predložio tuženik te kod kojih je cijena radnog sata manja, ovaj sud također je ocijenio neosnovanim.

16. Iz utuženog računa-otpremnice broj 1986/1/1 sud je utvrdio da je tužitelj izvršio popravak predmetnog vozila za cijenu od 2.634,11 € (što uvećano za 25% PDV-a ukupno iznosi 3.292,64 €), da se odnosi na popravak oštećenja po tuženikovom izvidu štete broj 248613420044 te da je naznačeno da je za rad na vozilu utrošeno 9,1 sata za limarske radove i 4,9 sata za lakirerske radove, dok je u tuženikom izvidu štete broj 248613420044 isto navedeno da je za limarske radove potrebno 9,1 sat, a za lakirerske radove 4,9 radnih sati.

17. U tužiteljevom računu obračunata je cijena radnog sata od 45,00 €, što uvećano za PDV iznosi 56,25,00 €, dok je u izvidu štete tuženik samo naveo koliko je sati rada potrebno, ali nije naveo cijenu sata rada.

18. U odnosu na spornu okolnost naknade štete u vidu razlike cijene radnog sata koju je obračunao tužitelj (45,00 € po satu uvećano za PDV) i cijene radnog sata koju priznaje tuženik, valja naglasiti da je iz cjenika tužitelja utvrđeno da je tužitelj u svom poslovanju naplaćivao radni sat autolimarskih i autolakirerskih radova na osobnim vozilima po cijeni od 45,00 € što uvećano za 25% PDV-a iznosi 56,25 €, a po toj je cijeni tužitelj i obračunao cijenu sata rada u utuženom računu. Kako je već ranije navedeno, tužitelj je i oštećeniku Unicredit leasing Croatia d.o.o. obračunao cijenu radnog sata u skladu s cjenikom po kojem u svom poslovanju obavlja popravke vozila.

19. Prema ocjeni ovog suda, oštećenik je mogao slobodno izabrati servis u kojem će popraviti svoje vozilo te ga nije bio dužan popraviti u onom servisu koji mu je preporučio tuženik, odnosno osiguravajuće društvo.

20. Okolnost da bi u drugim servisima odnosno radionicama cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a kako to pogrešno tumači tuženik. Tim više što je tužitelj oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente te je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu u mjestu boravišta oštećenika (tako i Visoki trgovački sud u presudi Pž-3526/2023).

21. Zaključno, u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZOO-a, na tužitelja je prešlo i oštećenikovo pravo na zahtijevanje zakonskih zateznih kamata.

22. Nadalje, prema odredbi čl. 12. st. 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23), oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Imajući u vidu da je iz Obrazložene ponude od 26. srpnja 2024. utvrđeno da je odštetni zahtjev podnesen 20. svibnja 2024., dok tužitelj potražuje zatezne kamate od kasnijeg dana to jest od 24. srpnja 2024., o tijeku zatezne kamate odlučeno je u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a, dok se odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji na odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a, prema kojoj dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zatezne kamate i to po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, za ostale odnose s obzirom da je predmet ovog spora izvanugovorna odgovornost za naknadu štete.

23. Slijedom svega navedenog, temeljem odredbe čl. 1085. st. 1. i 4. ZOO-a, čl. 84. st. 1. i čl. 81. st. 1. ZOO-a odlučeno je kao u t. I. izreke.

24. Odluka o troškovima postupka iz toč. II., III. i IV. izreke presude temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. čl. 155. i čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a.

25. Tužitelju je priznat trošak odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Narodne novine, broj: 138/23, dalje: Tarifa) pa mu je tako priznat trošak zastupanja po odvjetniku i to za sastav tužbe u iznosu od 50,00 € (Tbr. 7. 1.), te za zastupanje na ročištu 27. veljače 2026. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 9. 1. a) ukupno 100,00 € uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46.) u iznosu od 25,00 €, dakle 125,00 €.

Tužitelju je priznat i zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 6,64 € (čl.

1. i 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj 118/2018 i 51/23; dalje:

ZSP i Tar. br. 1. t. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi – Narodne novine, broj: 37/23 dalje: Uredba), kao i trošak sudske pristojbe na presudu Tbr. br. 2. t. 1. Uredbe u iznosu od 13,28€ . Dakle, tužitelju je priznat parnični trošak u iznosu od 144,22 € slijedom čega je odlučeno kao u toč. II. izreke presude.

26. Tužitelju nije priznat preostali zatraženi trošak za sastav podneska 27. listopada 2025. u iznosu od 50,00 € uvećano za PDV € (Tbr. 7. 1.), jer taj podnesak nije bio potreban za vođenje postupka temeljem čl. 155. ZPP-a , a nije mu priznat ni trošak za pristup na ročište za objavu presude s obzirom da isti nije bio potreban za vođenje parnice jer su se stekli uvjeti za isticanjem presude na e-oglasnoj ploči suda, a nije mu priznata ni previsoko zatražena kamatna stopa slijedom odlučeno kao u toč. III.

27. Odluku o parničnom trošku iz toč. IV. izreke presude sud je donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a s obzirom da je tuženik u cijelosti izgubio parnicu njegov zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 250,00 € odbijen je kao neosnovan.

U Zagrebu, 17. ožujka 2026.

Sudac:

Maja Jurovicki

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od dostave prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.

DNA:

- tužitelj po pun. uz nalog za upl. sud. pristojbe na presudu

- tuženiku po punomoćniku

- kal 30 dana