REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl. broj P-3315/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Vesni Horvat kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, radi plateža, nakon održane glavne i javne rasprave dana 23.2.2026., u nazočnosti punomoćnika tužitelja BJ i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 17. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužitelj sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Jagićeva 33, da plati tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Mihanovićeva 3, Zagreb, svotu od sveukupno 6.468,89 € eura uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od podnošenja tužbe do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i naknaditi trošak parničnog postupka, a sve to u roku od petanest dana."

II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za trošak parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 27.5.2024. godine navodi da je osiguranik tužitelja VJ smrtno stradao u prometnoj nezgodi dana 26.12.1981. koju nesreću je skrivio osiguranik tuženika KJ upravljajući motornim vozilom registarskih oznaka [registarska oznaka]. Presudom Okružnog suda u Zagrebu broj K-303/82 odnosno VSRH broj Kž-445/83 osiguranik tuženika je oglašen krivim i kažnjen. Rješenjem tužitelja MP 311128 od 11.6.1982. priznato je obitelji umrlog osiguranika pravo na obiteljsku mirovinu. Odgovornost osiguranika tuženika u omjeru od 80% utvrđena je presudom Okružnog privrednog suda u Zagrebu broj P-2910/91 od 1.12.1992. Tužitelj je za razdoblje od 1.8.2021. do 31.12.2021. isplatio iznos od 8.086,11 EUR, a kako je pravomoćno na strani osiguranika tužitelja utvrđen doprinos od 20% to potražuje iznos o d 6.468,89 EUR. Navodi da je tuženik pozvan na podmirenje predmetne štete u mirovnom postupku te je svojim podneskom od 17.5.2024. godine otklonio istu. Slijedom izloženog pozivajući se na odredbe čl. 161 u svezi s čl. 164 Zakona o mirovinskom osiguranju predlaže da mu sud pruži zaštitu na način naveden u izreci ove presude.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Protivi se pravnom shvaćanju tužitelja da bi se u ovoj pravnoj stvari primjenjive odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju. Naime tuženikov pravni položaj kao osiguratelja temelji se na sklopljenom ugovoru o osiguranju od automobilske odgovornosti te se u pravnom odnosu između tužitelja i tuženika primjenjuju odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu kao specijalnog zakona. Vezano uz navedeno poziva se na stajalište zauzeto od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske. Ističe da bi tuženik kao osiguravatelj bio u obvezi naknaditi isplaćene iznose obiteljske mirovine isključivo u slučaju kad bi se ostvarilo postojanje razlike između obiteljske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu i to samo u visini tako utvrđene razlike. U predmetu ovog suda posl.br. Pn-9412/21 koji se vodi između istih stranaka vezano za utuženu naknadu štete u razdoblju prije utuženog provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje iz kojeg jasno proizlazi da tužitelj u predmetnom periodu ne trpi nikakvu štetu jer je potencijalna invalidska mirovina kao posljedica ozljede na radu u utuženom razdoblju veća od ostvarene obiteljske mirovine. Slijedom svega izloženog predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

3. U tijeku dokaznog postupka izvršen je uvid u presudu Okružnog suda u Zagrebu posl.br. K-303/82, presudu VSRH posl.br. Kž-445/83 od 26.3.1984., presudu Okružnog privrednog suda u Zagrebu posl.br. P-2910/91 od 1.12.1992., rješenje tužitelja od 11.6.1982., obračun isplata, odštetni zahtjev, obavijest tuženika o neosnovanom odštetnom zahtjevu te podneske stranaka.

4. Cijeneći rezultate ovako provedenog dokaznog postupka ovaj sud je uvjerenja da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet spora zahtjev je tužitelja kojim potražuje naknadu štete nastale isplatom obiteljske mirovine obitelji umrlog osiguranika tužitelja temeljem odredaba Zakona o mirovinskom osiguranju.

6. Izvršen uvid u naprijed spomenutu dokumentaciju potvrđuje navode tužitelja da je osiguranik tužitelja VJ smrtno stradao u prometnoj nezgodi dana 26.12.1981. koju je skrivio osiguranik tuženika koji je upravljao motornim vozilom registarskih oznaka [registarska oznaka] te da je odgovornost tužitelja u omjeru od 80% utvrđena presudom Okružnog privrednog suda u Zagrebu posl.br. P-2910/91 od 1.12.1992. godine. Izvršen uvid u rješenje tužitelja od 11.6.1982. potvrđuje navode tužitelja da je obitelji umrlog osiguranika priznato pravo na obiteljsku mirovinu.

7. Sporan je osnov i visina tužbenog zahtjeva točnije da li se u konkretnom slučaju na utvrđenje postojanja visine obveze tuženika primjenjuju odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju kako to smatra tužitelj ili odredbe Zakona o obveznom osiguranju u prometu kako to smatra tuženik.

8. Vezano uz navedeno Vrhovni sud Republike Hrvatske ujedinio je svoje pravno stajalište izrazivši pravni stav na način da sud odluku o traženju naknade štete HZMO-a s osnova mirovna koju isplaćuje svojem osiguraniku i koju potražuje od osiguravajućeg društva po osnovi police obveznog osiguranja od autoodgovornosti treba donijeti primjenom odredbe čl. 27 st. 3 Zakona o osiguranju u prometu (primjerice tako Rev 12/22 od 12.1.2022., Rev 68/19 od 1.3.2022.).

9. Zbog navedenog utvrđeno je da se u ovom slučaju primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, dalje ZOOP. Odredbom čl. 27 st. 1, st. 2, st. 3, st. 4 Zakona o obveznom osiguranju o prometu propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju time da se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe odnosno članova njezine obitelji pri čemu se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovne koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a te odredbe odgovarajući se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društva za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. Prema tome tuženik kao osiguravatelj bio bi u obvezi naknaditi isplaćene iznose obiteljske mirovine isključivo u slučaju kada bi se utvrdilo postojanje razlike između obiteljske mirovine utvrđene rješenjem HZMO i invalidske mirovne koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu i to samo u visini tako utvrđene razlike. Uvidom u presudu ovog suda posl.br. Pn-9412/21 u postupku između istih stranaka vezano za utuženu naknadu štete za razdoblje prije ovdje utuženog provedeno je financijsko vještačenje iz kojeg jasno proizlazi da tužitelj u predmetnom periodu ne trpi nikakvu štetu jer je potencijalna invalidska mirovina kao posljedica ozljede na radu u utuženom razdoblju veća od ostvarene obiteljske mirovine. U ovom postupku tužitelj nije predlagao financijsko knjigovodstveno vještačenje.

10. Zakon o mirovinskom osiguranju predstavlja opći propis koji uređuje odnose u sustavu mirovinskog osiguranja dok se u ovoj pravnoj stvari kao što je ranije rečeno trebaju primijeniti odredbe ZOOP-a ili točnije odredba čl. 27 st. 1, 2, 3 i 4. Tuženik kao osiguravatelj bio bi u obvezi naknaditi isplaćene iznose obiteljske mirovine isključivo u slučaju kada bi se utvrdilo postojanje razlike između obiteljske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu i to samo u visini tako utvrđene razlike. U ovom postupku tužitelj na kojemu je na temelju odredbe čl. 219 st. 1 ZPP-a teret dokazivanja nije dokazao da je stvarna šteta u smislu naprijed navedene odredbe čl. 27 ZOOP-a veća od isplaćenog iznosa točnije nije dokazao da postoji razlika između obiteljske mirovne utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu i to samo u visini tako utvrđene razlike. Slijedom izloženog valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

11. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi sudskog postupka budući isti troškovi nisu nastali time da tuženik nije niti precizirao koje troškove potražuje što je bio razlog da se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupak odbije kao neosnovan imajući u vidu odredbu l. 164 st. 2 ZPP-a koji navodi da je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu.

U Zagrebu, 17. ožujka 2026.

Sudac:

Vesna Horvat

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu u četiri primjerka.

Dna:

1. Tužitelju

2. Tuženiku