REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U RIJECI
Rijeka, Zadarska 1 i 3
Poslovni broj: P-9/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Patriziji Muždeka Funčić, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKO DRUŠTVO SKLADATELJA, Zagreb, Berislavićeva 9, OIB: 56668956985, kojeg zastupa punomoćnik Pavle Fellner, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika DA TONI d.o.o., Poreč, Bože Milanovića 2, OIB: 51055008574, radi zabrane javnog priopćavanja i isplate, 17. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:
" I. Zabranjuje se tuženiku DA TONI d.o.o., Poreč, Bože Milanovića 2, OIB: 51055008574, da u svojim ugostiteljskim objektima boutique hotelu „MELISSA“, Poreč, Bože Milanovića 2, i bistrou hotela „MELISSA“, Poreč, Bože Milanovića 2, priopćava javnosti autorska glazbena djela hrvatskih i stranih autora, snimke izvedbi umjetnika izvođača i snimke sadržane na fonogramima za koje ne posjeduje odobrenje organizacije za kolektivno ostvarivanje prava iz čl. 233. ZAPSP NN 111/21.
II. Nalaže se tuženiku DA TONI d.o.o., Poreč, Bože Milanovića 2, OIB: 51055008574, isplatiti tužitelju HRVATSKOM DRUŠTVU SKLADATELJA, Zagreb, iznos od 1.974,91 EUR zajedno sa zateznom kamatom u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.), a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja kamata teče:
- na iznos od 180,40 EUR od dana 1. lipnja 2024. pa do naplate,
- na iznos od 180,40 EUR od dana 1. srpnja .2024. pa do naplate,
- na iznos od 196,48 EUR od dana 1. kolovoza 2024. pa do naplate,
- na iznos od 196,48 EUR od dana 1. rujna 2024. pa do naplate,
- na iznos od 180,40 EUR od dana 1. listopada 2024. pa do naplate,
- na iznos od 200,99 EUR od dana 1. lipnja 2025. pa do naplate,
- na iznos od 200,99 EUR od dana 1. srpnja 2025. pa do naplate,
- na iznos od 218,89 EUR od dana 1. kolovoza 2025. pa do naplate,
- na iznos od 218,89 EUR od dana 1. rujna 2025. pa do naplate,
- na iznos od 200,99 EUR od dana 1. listopada 2025. pa do naplate,
kao i troškove parničnog postupka u iznosu od 316,36 EUR zajedno sa zateznom kamatom od 17. ožujka 2026. pa do isplate u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."
Obrazloženje
1. Tužitelj je protiv tuženika DA TONI d.o.o., Poreč, Bože Milanovića 2, OIB: 51055008574 podnio tužbu 12. siječnja 2026., u kojoj navodi da je tuženik u svojim ugostiteljskim objektima boutique hotelu „MELISSA“, Bože Milanovića 2, Poreč i bistrou hotela „MELISSA“, Bože Milanovića 2, Poreč, iskorištavao autorska glazbena djela, snimljene izvedbe umjetnika izvođača i fonograme iako za isto nije ishodio odobrenje niti je u tom pravcu zaključio sporazum sa tužiteljem.
1.2. Nadalje, navodi da se kod utvrđivanja iznosa dužne naknade koje je tuženik u obvezi platiti primjenjuje Pravilnik o naknadama za javnu izvedbu i priopćavanje javnosti glazbenih djela (NN 80/92. i 1/97.), Pravilnik o naknadama za iskorištavanje snimljenih izvedbi umjetnika izvođača (NN 1/97.) te Pravilnik o naknadama za iskorištavanje fonograma (NN 116/00.) te Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o naknadama za javnu izvedbu i priopćavanje javnosti glazbenih djela te naknadama za korištenje glazbenih izvedbenih materijala od 10. listopada 2006., Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o naknadama za iskorištavanje snimljenih izvedbi umjetnika izvođača od 9. studenog 2006. i Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o naknadama za iskorištavanje fonograma od 31. listopada 2006. (sve objavljeno u službenom glasilu Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo 1/2007.).
1.3. U odnosu na boutique hotel „MELISSA“, Bože Milanovića 2, Poreč, tužitelj ističe da je uzeto da se radi o sobama hotela kapaciteta od 11 do 30 gostiju. Ujedno, tužitelj navodi da nakon što je tuženik evidentiran kao korisnik, da je istome poslan dopis upozorenja, u kojem je navedeno da je evidentiran kao korisnik predmeta zaštite bez odobrenja, kao i da je dužan regulirati sve odnose koji nastaju iz osnova priopćavanja javnosti predmetne zaštite sa tužiteljem. U istom dopisu da je naznačeno na koji način se utvrđuje visina naknade za priopćavanje javnosti glazbenih djela. Konačno, tužitelj ističe da ni nakon slanja dopisa upozorenja tuženik nije poduzeo ništa kako bi regulirao svoju zakonsku obvezu u svezi priopćavanja javnosti predmeta zaštite.
1.4. Slijedom navedenog, tužitelj ističe da je tuženik dužan platiti naknadu za priopćavanje javnosti predmeta zaštite za razdoblje od 1. svibnja 2024. do 30. rujna 2024. i od 1. svibnja 2025. do 30. rujna 2025. za boutique hotel „MELISSA“, Bože Milanovića 2, Poreč, kao i da je za razdoblje od 1. svibnja 2024. do 30. rujna 2024. bio dužan platiti svaki mjesec iznos od 126,92 EUR, a za razdoblje od 1. svibnja 2025. do 30. rujna 2025. svaki mjesec iznos od 141,41 EUR, odnosno da dugovanje ukupno za navedeni objekt iznosi 1.341,65 EUR.
1.5. U odnosu na bistro hotela „MELISSA“, Bože Milanovića 2, Poreč, tužitelj ističe da je uzeto da se radi o bistrou, kapaciteta od 31 do 100 osoba, s radnim vremenom do 24 sata, razdoblje od 09. do 06. mj. gradovi i općine s više od 10.000 stanovnika – kategorija B, a razdoblje od 07. do 08. mj. Turistička područja u sezoni turizma – kategorija A. Ujedno, tužitelj navodi da nakon što je tuženik evidentiran kao korisnik, da je istome poslan dopis upozorenja, u kojem je navedeno da je evidentiran kao korisnik predmeta zaštite bez odobrenja, kao i da je dužan regulirati sve odnose koji nastaju iz osnova priopćavanja javnosti predmetne zaštite sa tužiteljem. U istom dopisu da je naznačeno na koji način se utvrđuje visina naknade za priopćavanje javnosti glazbenih djela. Konačno, tužitelj ističe da ni nakon slanja dopisa upozorenja tuženik nije poduzeo ništa kako bi regulirao svoju zakonsku obvezu u svezi priopćavanja javnosti predmeta zaštite.
1.6. Nadalje, tužitelj ističe da je tuženik dužan platiti naknadu za priopćavanje javnosti predmeta zaštite za razdoblje od 1. svibnja 2024. do 30. rujna 2024. i od 1. svibnja 2025. do 30. rujna 2025. za bistro hotela „MELISSA“, Bože Milanovića 2, Poreč, kao i da je za razdoblje od 1. svibnja 2024. do 30. rujna 2024. za razdoblje od 9. do 6. mj. bio dužan platiti svaki mjesec iznos od 53,48 EUR, kao I da je za razdoblje od 1. svibnja 2025. do 30. rujna 2025. za razdoblje od 9. do 6. mj. bio dužan svaki mjesec iznos od 59,58 EUR, a za razdoblje od 7. do 8. mj. svaki mjesec iznos od 77,48, odnosno da dugovanje ukupno za navedeni objekt iznosi 633,26 EUR.
1.7. Tužitelj u tužbi nadalje navodi, da je tuženik u svom boutique hotelu „MELISSA“, Bože Milanovića 2, Poreč, kao i u bistro hotela „MELISSA“, Bože Milanovića 2, Poreč, u utuženom razdoblju iskorištavao autorska glazbena djela, snimljene izvedbe umjetnika izvođača i fonograme, iako za isto nije imao odobrenje tužitelja, a navedeno da je tužitelj utvrdio kontrolama na terenu (stranica 15-16 spisa).
2. Navedenu tužbu s prilozima i s pozivom na podnošenje odgovora na tužbu u roku od 30 dana, tuženik je putem pošte uredno zaprimio 21. siječnja 2026. te u ostavljenom roku od 30 dana nije podnio odgovor na tužbu, slijedom čega su se ispunile pretpostavke za donošenje presude kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe) sukladno odredbi čl. 331.b Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP).
3. Predmet ovog spora je zabrana tuženiku da u svojim objektima boutique hotelu „MELISSA“, Bože Milanovića 2, Poreč i bistrou hotela „MELISSA“, Bože Milanovića 2, Poreč, priopćava javnosti autorska glazbena djela hrvatskih i stranih autora, snimke izvedbi umjetnika izvođača i snimke sadržane na fonogramima za koje ne posjeduje odobrenje organizacije za kolektivno ostvarenje prava temeljem odredbe čl. 233. ZAPSP, kao i plaćanje naknade za utuženo razdoblje zbog neovlaštenog korištenja prava autora, umjetnika izvođača i proizvođača fonograma od strane tuženika u njegovim ugostiteljskim objektima.
4. Odredbom čl. 331.b ZPP-a propisan je procesni institut presude zbog ogluhe koju sud donosi polazeći od tuženikovog propusta da u određenom roku odgovori na tužbu i tužbeni zahtjev u kojem slučaju će sud donijeti presudu kojom se prihvaća tužbeni zahtjev, ako bude udovoljeno slijedećim uvjetima:
1) ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni,
2) ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi,
3) ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate,
4) ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.
5. U konkretnom slučaju, kako je već navedeno, sud je tužbu od 12. siječnja 2026. s prilozima i uz poziv tuženiku za podnošenje pisanog odgovora na tužbu u roku od 30 dana, dostavio tuženiku te je tuženiku navedeno uručeno 21. siječnja 2026., slijedom čega tuženik u ostavljenom roku od 30 dana, nije podnio odgovor na tužbu.
6. Osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi u kojoj tužitelj navodi da je tužitelj u skladu sa Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima (“Narodne novine” broj: 111/21. dalje: ZAPSP) kao udruga nositelja prava/organizacija za kolektivno ostvarivanje prava, ovlašten za davanje odobrenja za priopćavanje javnosti autorskih glazbenih djela, za Hrvatsku udrugu za zaštitu izvođačkih prava - HUZIP za iskorištavanje snimljenih izvedbi umjetnika izvođača te za Udrugu za zaštitu, prikupljanje i raspodjelu naknada fonografskih prava – ZAPRAF i bez takvih odobrenja nije moguće javno korištenje autorskih glazbenih djela, snimaka umjetnika izvođača i fonograma, u slučaju neovlaštenih priopćavanja javnosti autorskih glazbenih djela, snimaka umjetnika izvođača i fonograma, zahtijevati naknadu koja je uobičajena za tu vrstu korištenja ili naknadu koja je propisana cjenikom.
7. Obzirom na to da tuženik odbija platiti iznos naknade za priopćavanje javnosti glazbenih djela za razdoblje kada je ista koristio, odnosno ishoditi odobrenje ili zaključiti sporazum, tužitelj predlaže da se tuženiku naloži da plati tužitelju ukupan iznos od 1.974,91 EUR, zajedno sa zateznom kamatom na temelju odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.; dalje: ZOO), kao i troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskom kamatom od dana donošenja presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana. Za navedene tvrdnje tužitelj je dostavio dokaze sukladno navodima iz tužbe.
8. Budući da je tuženiku tužba s prilozima i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljena i ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi za podnošenje odgovora na tužbu, to su se stekle sve pretpostavke za primjenu odredbe čl. 331.b ZPP-a za donošenje presude zbog ogluhe koju je sud u konkretnom slučaju i donio.
9. Odluka o trošku ovog postupka utemeljena je na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP- a i čl. 155. ZPP-a uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj: 138/23.) te Tarife sudskih pristojbi prema Uredbi o tarifi sudskih pristojbi (“Narodne novine” broj: 37/23.) i Zakonu o sudskim pristojbama (“Narodne novine” broj: 118/18. i 51/23.), a sve sukladno zahtjevu tužitelja prema popisu troška kojeg je dostavio uz tužbu i sukladno vrijednosti predmeta spora.
10. Tako je sud tužitelju, kojeg zastupa odvjetnik kao punomoćnik, u troškove postupka uračunao trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7. toč. 1.) uz PDV od 25% u iznosu od 50,00 EUR te sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 33,18 EUR i sudsku pristojbu za presudu zbog ogluhe u iznosu od 33,18 EUR ili sveukupno tužitelju je odmjeren trošak u iznosu od 316,36 EUR, sve sa pripadajućom zateznom kamatom po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se primjenjuje u ostalim odnosima, a teče od dana donošenja ove presude zbog ogluhe pa do isplate.
11. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude zbog ogluhe.
Rijeka, 17. ožujka 2026.
Sutkinja
Patrizia Muždeka Funčić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude zbog ogluhe dopuštena je žalba. Žalba se podnosi Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st. 2. ZPP-a).
Presuda zbog ogluhe može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
